i ja sam. do njene trece svaki put, svaki dan. a bila sam 2,5 godine s njom doma. i dalje se pitala dajem li joj svoj maksimum i mogu li joj dati vise u datom trenu.Morticia » wrote:
Da, ali moram priznati da tu imam sličan problem kao Nica.
Ja stvarno ponekad mislim da će ona biti trajno oštećena ako s njom jedan dan ne slažem kocke.
Gdje mi je sad Tupelo, uvjerena sam da bi me ona razumjela?!
a onda sam malo gruntala i razmisljala i gledala koliko mi to cini stete. takvo razmisljanje.
doslovno sam bila na rubu zivaca i izgubila sebe. pa sam se skockala
mislim, i danas mi dodje griznja ako sam se zalaufala u nekom svom gustu, a mogla sam mozda s njom igrat se legicima. ili barbikama. al se zam nositi s tim emocijama. onda nisam.