Jel provjereno?
Misim, otkud ti da se antifašisti u bejha uopšte manifestuju bez da se prethodno pojave fašisti? Nema logike, pa jel?
Naravno da su i Amerikanci i Englezi i Nijemci i Rusi činili zločine. Kako to utječe na činjenicu da su ih radili i Tito i njegovi partizani?Stitch wrote: ↑25 Apr 2020, 16:54Ne posve lažna. Zato sam joj i rekao: "Ako misliš da Amerikanci i Englezi nisu činili zločine, da se nisu proizvoljno obračunavali s pobijeđenim nacistima i fašistima - griješiš. O Rusima da ne govorim." Ustaše su likvidirali odmah, domobrani su nešto bolje prošli. Ali da se od devedesetih naovamo licitira s tim, licitira se. Nije to bila nikakva "hrvatska vojska", kako je danas nazivaju. Odmah se treba obračunati s idiotskom Tuđmanovom idejom o NDH kao odrazu "vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom". Bila je to zločinačka tvorevina. I najmanje je bila hrvatska. No partizani su trebali organizirati suđenje, razdvojiti prave od krivih. Saveznici su to mogli. Mogao je i Tito. Ovako to nije bila pravda, bila je to najobičnija odmazda.
Možda ih morgana fata. Zajebana je morgana kate ufati.
Je li to činjenica ili pretpostavka? Krajnje sam nepovjerljiv prema tim top-listama. Tko ih izrađuje, novinari? Društvo u Torontu i Melbourneu?Marsovac7 wrote: ↑26 Apr 2020, 17:44Sviđala se tebi ta činjenica ili ne, Tito i njegovi partizani su, više nakon rata nego u samom ratu, pobili više ljudi nego Pavelić i ustaše od 1941. do 1945. Pavelić (kojega ne branim niti imam pozitivno mišljenje o njemu) nije među 10 najkrvoločnijih svjetskih zločinaca, a Tito jest.
Kako ne bi ispalo da podmećem prvom predsjedniku, vraćam se načas na ovo. Ti komotno zanemari, kao i sve što pišem.Šabović Adis wrote: ↑25 Apr 2020, 19:46Ne znam da je baš to, doslovce, rekao. Ako jeste, osuđujem. Lapsus lingve, najvjerovatnije.
Misim, nemoj Tuđmanu pakovat, jebote...
Tu je i dio o partizanima, naravno. Kažem ja da je frajer za obje momčadi igrao.Zlonamjerno poricanje ciljeva HDZ-a, s jedne strane ili pak s druge, njihovo neshvaćanje, ili jednostrano i dvojbeno tumačenje ima različite izvore i namjere. Pobornici hegemonističko-unitarističkih ili jugoslavensko velikodržavnih shvaćanja vide u programskim ciljevima HDZ-a ništa drugo do zahtjev za obnovom ustaške NDH. Pri tom zaboravljaju da NDH nije bila samo puka "kvislinška" tvorba i "fašistički zločin" već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, a u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama versailleskoga krojila "novi europski poredak", tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica. Prema tome, NDH nije bila samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve određenih povijesnih čimbenika.
Pa tko ga ne bi volio...No, naše pozivanje na ta načela imalo je i drugu, povijesnu i međunarodnu dimenziju, koja je od ne manjeg značenja od nezastarivosti i neotuđivosti prava naroda na samoodređenje. Riječ je, naime, o tome da se sa ZAVNOH-om utemeljenom Federalnom Državom Hrvatskom - hrvatski narod na kraju Drugoga svjetskog rata našao na strani pobjedničkih demokratskih sila. A to je bilo od dalekosežne povijesne važnosti. Ako ne može biti dvojbe da je hrvatski narod skupo stajalo uspostavljanje Titove jugoslavenske federacije, onda se još manje može dvojiti o tome da bi bez SR Hrvatske njegova sudbina bila neusporedivo teža. Da nije bio i na strani pobjednika, hrvatski narod, nakon propasti NDH s osovinskim silama, ne bi mogao izbjeći plan četničkog genocida, posljedice kojega su mogle biti katastrofalne. Osim toga, nikada se ne smiju smetnuti s uma povijesne zasluge zavnohovske Hrvatske (što će reći hrvatskih komunista i partizana) što je u Ustav Hrvatske konačno ušla Istra, te vraćena Rijeka i Zadar, Cres, Lošinj i Lastovo.