Pozdrav, križu, jedina nado

[..a unda]

Lako je sa da ili ne, anarhistu jedan, ajde ti odgovaraj samo sa da!

..nema problema..ako mogu neka pitanja preskocit.

..a moze i ovako..

Lawyer: "And lastly, Gary, all your responses must be oral. Ok? What school do you go to?"
Witness: "Oral."
Lawyer: "How old are you?"
Witness: "Oral."

[Lastan]

Lastane, to što rade matematičari je banalizacija procesa mišljenja.

Zanimljiva tvrdnja. Možeš li je argumentirati?

Mišljenje nije samo proces mišljenja, mišljenje je i naša intervencija u taj proces.

I opet, zanimljiva tvrdnja. Želiš li reći da mi, svjesno ili nesvjesno, interveniramo u proces mišljenja koji nas, među inim, uopće definira?
Daleko od toga da bi to bilo nemoguće; moguće je napraviti i računalne programe koji sami iznalaze i implementiraju modifikacije sami na sebi (naročito ako programiraš u Lispu ), no zanima me po čemu se ta intervencija razlikuje od mišljenja samog, tj. zašto to ističeš.

Usto, čovjekom vladaju puno dublje sile od racija.

Upravo tako. I one su u pravilu nesvjesne, dočim naša svijest onda interpretira i opravdava nesvjesno donesene odluke.

Kao što rekoh, postoji obrazac. I to je jedino što je dokazano.

Ne, nije. No sve da ti počnem crtati, zaludu mi kad stavljaš ruke preko ušiju i vičeš LALALALALALALALA.

Što se tiče testova - i sastavljači testova su samo ljudi, s mozgom koji ih laže. Usto, ma što rekli, s željom da dođu do određenih rezultata. Ne, ne kažem da su istraživanja netočna. Kažem samo da pružaju jednu od istina. Što je ok - koliko ljudi, toliko istina.

Ne. Koliko ljudi, toliko interpretacija. Istina je apsolut.

U raspravi o višem smislu ti si upotrijebio svu moguću tešku artiljeriju - fiziku, neurologiju, matematiku. To se haaškom terminologijom naziva pretjerano granatiranje i u tvog sugovornika, to jest mene, je izazvalo otpor.

Dobro, koji je tebi kurac?

Ozbiljno.

S jedne strane stalno me pozivaš da argumentiram nešto, istom izbjegavajući sâm argumentirati svoje tvrdnje.
S druge me sad prozivaš zbog prekomjernog argumentiranja.

Daj se odluči više.

Naime, uvjeren sam da si mogao i bez stalnog pozivanja na autoritete isto tako osporiti postojanje višeg smisla na svoj način.

Pozivanje na autoritete?
Ozbiljno?

Ti me od početka podjebavaš Dostojevskim, usput fol suptilno proturajući tezu da ga ni čitao nisam. I pozivaš se na njega kao na posebno relevantnog. Pozivaš se na autoritete najvećih umova koji su se bavili tim pitanjima da bi diskreditirao Emericzyja i mene. I sada mene optužuješ za pozivanje na autoritete?

Znaš li što je intelektualno nepoštenje?

Ovako mi je svaki odgovor bio napor, kao i ovaj uostalom, jer mi se čini kao da rapravljam s dr. googlom, a ne Lastanom.

Vjerovao ili ne, sve sam pisao iz glave. Uostalom, kao što si se ti više od mene bavio Dostojevskim ili Nietzscheom, tako sam se ja više od tebe bavio nekim drugim stvarima.
Rekao bih da mi je žao što ti je pisanje predstavljalo napor, no lagao bih; sâm si pokrenuo tešku temu i jedino bi lako bilo da se svi odmah složimo s tobom. A to bi onda bila loša tema.

Po pitanju kome ide na ruku odsustvo slobodne volje - ne pobijam ja nepoželjne posljedice, nego samo ukazujem na njih. To nije isto.

Ne bi bilo isto da je istinito.
Pobijaš izvornu tvrdnju ukazujući na negativne posljedice i kome one navodno koriste. Ne izravno, nisi toliko glup, ali implicirajući da “postoji više od jedne istine” relativiziraš činjenice i tako implicitno daješ ad consequentiam.
Pročitaj opet što si napisao ako mi ne vjeruješ.

I za kraj - ne nabacujem se ad hominem argumentima i žao mi je ako si stekao taj dojam, iz današnje perspektive čini mi se da smo obojica jučer bili svađalački raspoloženi. Usporedba s kalvinistima je, prvenstveno, služila da ti ukažem kako su i davno prije ljudi vjerovali u odsustvo slobodne volje. I da te malo isprovociram, naravno.

Kad mi predbacuješ da sam uvrijeđen i sl. – oprosti, ali to jest ad hominem. Baviš se mnome i mojim navodnim stanjima umjesto da mi odgovoriš na pitanja i argumentiraš svoje tvrdnje.

A ja sam uvijek svađalački raspoložen.

Učinilo mi se, naime, da ti se čini da mi govoriš neke nove stvari dok ja od tebe čujem samo teze i uvide već davno zabilježene. Recimo - da nas naš mozak laže je Nietzsche detaljno obradio, prvenstveno na temelju vlastitog uvida i intuicije, u "O laži i istini u izvanmoralnom smislu". Djelu iz 1873. godine. Koje sam pročitao prije desetak godina. A Freud je napisao kako što god novo otkrio, on ili znanost, ispostavi se da su pjesnici već bili tamo. Meni je, dakle, ta teza o mozgu koji nas laže - apsolvirana. Odsustvo slobodne volje, kao i kalvinizam uostalom, - apsolvirani. Dajte nešto novo.

Postoji jedna sićušna razlika između poezije i filozofije s jedne te znanosti s druge strane.
Poezija i filozofija bazirane su na introspekciji i refleksiji. Znanost je bazirana na eksperimentu.
Mogli bismo izvući što su neki drugi pjesnici i filozofi pisali, a što je u međuvremenu p(r)okazano kao totalna budalaština. Recimo, mozak ne služi tek hlađenju krvi.

Svejedno; lijepo je što ti neke od tih teza smatraš apsolviranima. No one su osnova za moje mišljenje, koje sam ti dakle argumentirao; i pritom se držim eksperimentalno dokazanih teza. Nasuprot tome, ti svoje prigovore nisi argumentirao. Iako sam te više puta to zamolio.

Mislim, lijepo je i što ti želiš nešto novo. Ali sâm si citirao da su pjesnici ondje već bili. Dakle, koji kurac hoćeš?

[..a unda]

..
Dobro, koji je tebi kurac?

.. Dakle, koji kurac hoćeš?

danas treci? oce onaj tamo?

lastane, pa vidis da u nedostaku provokacija, provocira i sam sebe. ali, jos tri posta i ima te. jel znas ako tri puta zaredom kazes alah je najveci..da si onda sluzbeno musliman.
tako i ovo. cim tri puta zaredom kazes..kurac, tvoja dusa postaje schmokljanova.

[Lastan]

lastane, pa vidis da u nedostaku provokacija, provocira i sam sebe. ali, jos tri posta i ima te. jel znas ako tri puta zaredom kazes alah je najveci..da si onda sluzbeno musliman.
tako i ovo. cim tri puta zaredom kazes..kurac, tvoja dusa postaje schmokljanova.

A što se dogodi ako triput kažem “Alahov je najveći”?

[schmokljan]

Neću više ništa. Koje slaganje - moja tema je bila pitanje, a ne tvrdnja, no ti si se obrušio na temu jer ti je samo pitanje bilo glupavo.

Meni se ne da razgovarati na tvoj način. Ne radi se o mentalnom naporu, kako krivo impliciraš, nego o psihičkom - naime razgovor s tobom izvlači najgore iz mene. Što, opet, nije tvoja krivnja, nego je jednostavno tako.

I još nešto - pozivao sam se na Dostojevskog (uopće ne implicirajući da ga nisi čitao - sve moje implikacije tumačiš da ispadnu uvredljive po tebe - implicirao sam da ne može čovječanstvo stajati na njegovim ramenima kad ga je čitalo 1% čovječanstva) jer je svoj život posvetio pisanju o višem smislu i traganju za višim bićem - on mi je bio i inspiracija za temu, naime, a ne zato da bih se imao kako boksati s tobom i Emerom.

Evo sad sam se opet počeo pravdati i objašnjavati - neću više. Pobijedio si. Viši smisao ne postoji. Aj bok.

[Lastan]

Neću više ništa. Koje slaganje - moja tema je bila pitanje, a ne tvrdnja, no ti si se obrušio na temu jer ti je samo pitanje bilo glupavo.

A ne smije mi pitanje biti glupavo?

I još nešto - pozivao sam se na Dostojevskog (uopće ne implicirajući da ga nisi čitao - sve moje implikacije tumačiš da ispadnu uvredljive po tebe - implicirao sam da ne može čovječanstvo stajati na njegovim ramenima kad ga je čitalo 1% čovječanstva) jer je svoj život posvetio pisanju o višem smislu i traganju za višim bićem - on mi je bio i inspiracija za temu, naime, a ne zato da bih se imao kako boksati s tobom i Emerom.

Gle, i ti si svaku moju implikaciju tumačio kao uvredu, i još svako moje pitanje tumačio kao da si me nečime uvrijedio. Mislim da je u tom kontekstu bilo posve razumno tumačiti tvoje implikacije kao uvredljive – zašto bi se inače toliko fokusirao na uvrede?

Evo sad sam se opet počeo pravdati i objašnjavati - neću više. Pobijedio si. Viši smisao ne postoji. Aj bok.

Tek da znaš, žao mi je zbog ovakve tvoje reakcije.
Nadao sam se da ćeš nešto argumentirati; da ćeš me možda i razuvjeriti, ili mi pružiti neku novu spoznaju. Ovako nismo nikamo došli, a ja ti uistinu nisam želio ubiti temu.

[vrrrlet]

Evo Lastane, vidiš što si sad učinio. Nisi ti mogao pisati kraće postove, nisi.

[Margarita]

A što se dogodi ako triput kažem “Alahov je najveći”?

Tebi prije odgovara vikanje: Ja veliki imam.

[Lastan]

Tebi prije odgovara vikanje: Ja veliki imam.

Ili, recimo, “imam muda”?

[JPK]

Učinilo mi se, naime, da ti se čini da mi govoriš neke nove stvari dok ja od tebe čujem samo teze i uvide već davno zabilježene. Recimo - da nas naš mozak laže je Nietzsche detaljno obradio, prvenstveno na temelju vlastitog uvida i intuicije, u "O laži i istini u izvanmoralnom smislu". Djelu iz 1873. godine. Koje sam pročitao prije desetak godina. A Freud je napisao kako što god novo otkrio, on ili znanost, ispostavi se da su pjesnici već bili tamo. Meni je, dakle, ta teza o mozgu koji nas laže - apsolvirana. Odsustvo slobodne volje, kao i kalvinizam uostalom, - apsolvirani. Dajte nešto novo.

Ako stvarno vjeruješ u ovo što si napisao, onda u tvojoj glavi vlada sasvim beznadna konfuzija u kojoj su znanost, filozofija, empirizam i idealizam izmiksani poput kostiju ustaša i partizana u slavnoj Tuđmanovoj ideji o spajanju grobova.
Pa i Demokrit je prije dva tisućljeća pisao o atomima, po tvome je valjda to već bilo apsolvirano u trenutku kad su se Rutherford i Bohr sjetili postaviti model atoma. A Demokrit je samo fiilozofirao bez ikakve osnove, stvarnost je mogla ispasti potpuno drukčijom. Kao i Nietzsche u ovom slučaju.

opažanje mi je povezano s iskustvom i sadašnjošću. kako mogu opažati nešto što se nije još dogodilo ili se dogodilo davno? ne mogu opažati mrtve i nerođene. ali mi je ideja da svi supostoje intrigantna. zemlja će se jednom možda rasprsnuti, tj. neće biti okrugla. zato spominjem definiciju: stvarnost je ono što će biti, što jest i što je bilo. tako sam shvatila taj 4D

pročitat ću link

Ti ne možeš dok sjediš na Zemlji, ali promatrač koji je dovoljno daleko ili se kreće dovoljno velikom brzinom, će u jednom trenutku (po njegovom vremenu) vidjeti tebe u sadašnjosti, a nešto malo kasnije (isto po njegovom vremenu) će vidjeti tebe kao fetus ili tebe davno mrtvu, ovisno o tome kakvom brzinom se počeo kretati i koliko je daleko. Ta njegova sadašnjost je jednako validna kao i tvoja dok sjediš na Zemlji, i zato se ne može izbjeći zaključak da svi mi kao fetusi ili trupla smo jednako stvarni kao i u nama sadašnjem trenutku. To je posljedica teorije relativnosti koju je teško izbjeći.
Druga stvar je što mi ne vidimo tako, nego gledamo film pred očima.

[blaze]

Ti ne možeš dok sjediš na Zemlji, ali promatrač koji je dovoljno daleko ili se kreće dovoljno velikom brzinom, će u jednom trenutku (po njegovom vremenu) vidjeti tebe u sadašnjosti, a nešto malo kasnije (isto po njegovom vremenu) će vidjeti tebe kao fetus ili tebe davno mrtvu, ovisno o tome kakvom brzinom se počeo kretati i koliko je daleko. Ta njegova sadašnjost je jednako validna kao i tvoja dok sjediš na Zemlji, i zato se ne može izbjeći zaključak da svi mi kao fetusi ili trupla smo jednako stvarni kao i u nama sadašnjem trenutku. To je posljedica teorije relativnosti koju je teško izbjeći.
Druga stvar je što mi ne vidimo tako, nego gledamo film pred očima.

problem je samo što mi takav promatrač djeluje kao apstrakcija, a ne biće

[JPK]

Krivo ti se čini, jer teorija relativnosti se bavi stvarnim objektima, a ne izmišljotinama.

[blaze]

gdje sam spomenula izmišljotine? "promatrač" ne može biti objekt, u svakom slučaju

[..a unda]

..mislim da su schmokljan i lastan ovo skoro pa dobro inscenirali. mislim, za neke dobro, ali ja vjerujem u njih, mogu oni jos bolje..

[blaze]

..mislim da su schmokljan i lastan ovo skoro pa dobro inscenirali. mislim, za neke dobro, ali ja vjerujem u njih, mogu oni jos bolje..

ja i jpk smo mali spin off

[Emericzy]

Tjah, mislim da jednako vjerojatno da postanem Jedi ili ptica ili riba kao i da slobodno odlučujem Mislim da ti hoćeš pričati o slobodnom umu; pa i taj um je fizički ograničen (hint: pamćenje). Jebiga, loš smo kompjuter, bar na svjesnoj razini.

Svejedno, ne ide nam tako loše. Gle, recimo, kako ja fino razmišljam.

[blue]

Svejedno, ne ide nam tako loše. Gle, recimo, kako ja fino razmišljam.

Ma to ti je samo samo-percepcija

[Hroboatos]

Ave Crux, spes unica, pisao je Strindberg u svojoj katoličkoj fazi.

Ovo nije tema o katoličanstvu, nego o vjeri i smislu.

Odnosno - kako dati životu smisla ako čovjek ne vjeruje u više biće koje simbolizira viši smisao života?

Dakle - je li vjera jedina koja daje nadu da život ima smisla?

Jah.

Svijet racionalista- vjernik se nikad ne umori od dokazivanja- nije Kozmos, on ne pokazuje nikakvoga poretka ni smisla, on ne rađa nikakvo dobro ili zlo, nikakvu svrhu ili zakon. Moramo se suočiti s ravnodušnim kaosom koji nas je stvorio isto tako besciljno kao što će nas na kraju uništiti; moramo prihvatiti da će sve ljudske nade i strahovi, sve ekstatične radosti i užasni bolovi, sve svaralačke muke znanstvenika, umjetnika, svetaca i stručnjaka nestati zauvijek bez traga- progutane neobuzdanim i beskrajnim morem slučaja.

Dosljedni su ateisti bili spremni prihvatiti te zaključke: neki, poput Humea, sa sjetnom pokornošću; drugi, poput Nietzschea, Sartrea, Kafke, Camusa, s bolnim osjećajem tragičnoga sukoba koji nas je zauvijek razderao nadvoje- nepremostiv bezdan između našega traganja za smislom i svijeta kakav jest i kakav mora ostati. Pa ipak, većina onih koji su- za razliku od zagovornika veselog i lagodnoga ateizma prosvjetiteljstva- bili spremni da se zagledaju u ledenu pustinju svijeta bez Boga, nisu napustili uvjerenje da se od bezlične igre atoma ipak nešto može spasiti. To «nešto» trebalo je biti ljudsko dostojanstvo, sama sposobnost da se čovjek neustrašivo suoči sa svojom slobodom i da presudi smisao pukim činom volje, pri punoj svijesti ga prije presuđuje nego otkriva u prirodi i povijesti. Da li je Nietzsche bio pod utjecajem znanosti svoga doba ili je jednostavno koristio ono za što je vjerovao da su njene neminovne posljedice, e da bi potpomogao svoje filozofske sklonosti, u ovom je kontekstu nebitno: on je bio uvjeren da je znanost konačno lišila svijet, uključujući i ljudsku povijest, smisla; da je Bog zauvijek napustio svemir i da se za Njega ne može naći nikakva zamjena. Dostojanstvo koje nam omogućuje da prihvatimo istinu i da, stvaralačkim činovima, prkosimo praznini Bitka, za njega je bio jedini način da se breme života nosi bez zavaravanja. On nije uspio objasniti odakle dolazi vrijednost dostojanstva, zašto ono ne bi bila još jedna samoobmana ili zašto bismo se uopće oslonili na njega, a ne izvršili samoubojstvo ili poludjeli- što će on sam kasnije učiniti.

Nietzsche se nije oklijevao suglasiti s onim što su veliki kršćanski učitelji uvijek dokazivali: svemir kojeg je napustio Bog apsurdni je svemir. Pod uvjetom da se pridjev «apsurdan» može uporabiti na neapsurdan način izvan područja gramatike, i da je njegova etimologija- surdus, gluh- sačuvana u njegovoj porabi, moglo bi se pomisliti da je takvo kazivanje tautološki istinito: bezbožni svijet je svijet bez Boga. Međutim, to je jedna od onih lažnih tautologija koje ljudi ponekad otkrivaju s iznenadnom radošću ili užasnutošću, osjećajem otkrivenja; tu spadaju takva otkrića kao što su «Bog je Bog» ili «Cogito ergo sum». A ako je svemir uistinu gluh, onda on uopće ne haje za to imam li dar govora ili ne: ja jesam nijem i moj govor je varka, igra koju igram (ludo) sa samim sobom. Nada, nihil, ništa- posljednja je riječ i posljednja želja nestajućega Boga i čovjeka koji posvjedočuje i prihvaća Njegov odlazak. Tako govorahu Job, David, Propovjednik, Pascal, Dostojevski, Kierkegaard, a tako govorahu i Lukrecije, Schopenhauer, Nietzsche, Sartre, Camus, Celine i mnogi drugi.

Leszek Kolakowski: Religija

[Emericzy]

Ma to ti je samo samo-percepcija

Nije baš. Prodam ja dosta magle i uokolo.

[Emericzy]

Leszek Kolakowski: Religija

Svemir bez boga apsurdan je samo onome tko misli da svemir s bogom nije. Stvar ukusa. Ja osobno ne vidim u svemiru ni apsurd niti njegovo odsustvo. Zapravo, apsurdno mi je uopće govoriti o tome.

Kužiš, zavalio se Kolakowski u udobnu fotelju, gleda Svemir na svom stolu, gleda, gucne si malo kave... i muči ga je mu nešto u cijeloj toj tvorevini fali. Aha! - vikne on nenadano ushićem otkrićem. Fali Bog! Bez njega cijela ta stvar djeluje apsurdno.

Jedini apsurd u cijeloj stvari jest pretpostavka da nekakav tamo bijedan Kolakowski ima mjerila kojima može ocjenjivati smisao svemira, boga i neboga. Mene bi bilo sram biti tako prepotentan. (A nije da sam inače osobito skroman.)

[N'dugu]

Čovjek ionako u svoj svemir dodaje svašta, i što možda jest, i što nije stvarno tu, pa zašto ne bi i Boga. Ali dosta je to trivijalno, ako znamo da s jedne točke gledišta čovjek evolucijski nastaje od majmuna kao biće koje je na višoj razini manipulacije (makar ni majmuni nisu za potcjenjivanje). Prema tome, što bi bio Bog? Biće na još višoj razini manipulacije? Ali ne, tako čovjek definira vraga, Sotonu. Znači, ako je Bog biće koje uopće ne manipulira, onda je neljudsko i čovjek ne može biti njegova slika (ni ono čovjekova), ili je evolucijski ispod majmunske razine, što znači da ne može biti ni u kojem smislu "više" (etika pretpostavlja da se biće svjesno odriče od zla, a ne da je preglupo da ga pojmi). Znači, Bog kakvog mi razumijevamo je proizvod ljudske manipulacije, ono u stilu: "mene nećeš slušati jer me poznaješ i znaš koliko sam jadan i glup, ali slušat ćeš onda ovog mojeg Boga jer je on svemogući, sveznajući i najbolji". Pravi Bog, ako i postoji, ne mora uopće biti takav. Ali ako nije, onda nam ne treba.

[..a unda]

Svemir bez boga apsurdan je samo onome tko misli da svemir s bogom nije. Stvar ukusa. Ja osobno ne vidim u svemiru ni apsurd niti njegovo odsustvo. Zapravo, apsurdno mi je uopće govoriti o tome.

Kužiš, zavalio se Kolakowski u udobnu fotelju, gleda Svemir na svom stolu, gleda, gucne si malo kave... i muči ga je mu nešto u cijeloj toj tvorevini fali. Aha! - vikne on nenadano ushićem otkrićem. Fali Bog! Bez njega cijela ta stvar djeluje apsurdno.

Jedini apsurd u cijeloj stvari jest pretpostavka da nekakav tamo bijedan Kolakowski ima mjerila kojima može ocjenjivati smisao svemira, boga i neboga. Mene bi bilo sram biti tako prepotentan. (A nije da sam inače osobito skroman.)

..ali, jedino sto nije apsurdno i sto ima smisla..stovise, sto sam smisao jest, je..revolucija.
evo, izgleda da jedna upravo stize. nista vise nece biti kao prije..

[nina williams]

...
Ovo nije tema o katoličanstvu, nego o vjeri i smislu.
...
Dakle - je li vjera jedina koja daje nadu da život ima smisla?

Primjetih da se bolje (zadovoljnije?) osjećam dok prakticiram neke vjerske, nazovimo ih, metode. Nisam vjernik, bar ne često. Ustvari, prošećem se nekoliko puta dnevno na relaciji ateist-agnostik-neki uvrnuti vjernik.
Al da se vratim na one metode. Daklem, nekakav oblik unutarnjeg razgovora s nečim nedefiniranim (ali zasigurno "višim"), ponekad i molitve, čini me, u vlastitim očima, normalnijim čeljadetom. Bližim ostatku svijeta, takoreći. Senzibilnijim.
Pa ne šizim što onaj ispred mene ne kreće na zeleno.
Hoću reć da malo više razmišljam o ostatku svijeta i da je to za mene ugodna stvar sa ugodnim posljedicama.
S druge strane, ne mislim da bi to trebalo biti dobro rješenje za svakoga, sasvim je moguće da neko isti efekt zadovoljstva postiže štajaznam...džogiranjem. Bitno je da budeš zadovoljno stvorenje, a puno manje je bitno kako to postižeš dok god se radi o benignim stvarima.

Zbrkano je, pa ni objašnjenje ne može bit puno bolje. Da rezimiram, iako se možda nekad ne slažeš sa ciljem, vjere imaju kvalitetne metode. Brusili su ih dugo, moš se okoristit.

[N'dugu]

Primjetih da se bolje (zadovoljnije?) osjećam dok prakticiram neke vjerske, nazovimo ih, metode. Nisam vjernik, bar ne često. Ustvari, prošećem se nekoliko puta dnevno na relaciji ateist-agnostik-neki uvrnuti vjernik.
Al da se vratim na one metode. Daklem, nekakav oblik unutarnjeg razgovora s nečim nedefiniranim (ali zasigurno "višim"), ponekad i molitve, čini me, u vlastitim očima, normalnijim čeljadetom. Bližim ostatku svijeta, takoreći. Senzibilnijim.
Pa ne šizim što onaj ispred mene ne kreće na zeleno.
Hoću reć da malo više razmišljam o ostatku svijeta i da je to za mene ugodna stvar sa ugodnim posljedicama.
S druge strane, ne mislim da bi to trebalo biti dobro rješenje za svakoga, sasvim je moguće da neko isti efekt zadovoljstva postiže štajaznam...džogiranjem. Bitno je da budeš zadovoljno stvorenje, a puno manje je bitno kako to postižeš dok god se radi o benignim stvarima.

Zbrkano je, pa ni objašnjenje ne može bit puno bolje. Da rezimiram, iako se možda nekad ne slažeš sa ciljem, vjere imaju kvalitetne metode. Brusili su ih dugo, moš se okoristit.

ma jasno, što bi Kinezi rekli "nije bitno koje je boje mačka ako lovi miševe".

sjećam se da mi je kolega pričao za Papagena, opernog pjevača koji je pjevao u duetu s Ni-kitom (Nikolinom Ivošević) "ka-ka-ka-pućino pijemo u Kninu" da si je u srednjoj školi znao nacrtati tipke od klavira na klupu i svirati tako (pjevanjem i pritiskanjem tipki)... uopće nije bilo bitno što klavira nema, kad je njemu svejedno bio gušt

[Hroboatos]

Svemir bez boga apsurdan je samo onome tko misli da svemir s bogom nije. Stvar ukusa. Ja osobno ne vidim u svemiru ni apsurd niti njegovo odsustvo. Zapravo, apsurdno mi je uopće govoriti o tome.

Kužiš, zavalio se Kolakowski u udobnu fotelju, gleda Svemir na svom stolu, gleda, gucne si malo kave... i muči ga je mu nešto u cijeloj toj tvorevini fali. Aha! - vikne on nenadano ushićem otkrićem. Fali Bog! Bez njega cijela ta stvar djeluje apsurdno.

Jedini apsurd u cijeloj stvari jest pretpostavka da nekakav tamo bijedan Kolakowski ima mjerila kojima može ocjenjivati smisao svemira, boga i neboga. Mene bi bilo sram biti tako prepotentan. (A nije da sam inače osobito skroman.)

Ma ne razumiješ ti to, i basta. Nisi taj i gotova priča.
Ako ne razumiješ što je Hegel mislio kad je rekao da čovjek sebe uistinu može
poštovari jedino ako postoji viša sila/biće kao mjerilo i konačni sud- onda nemaš što
tražiti u izbiljnim raspravama o religiji.

Na stranu pučka religioznost, postoje temperamenti koji nisu religiozni, oni koji jesu,
i oni koji osciliraju. Ti - vjerojatno- nisi, i tu je bilo kakvo razglabanje suvišno.