Odnos Katoličke Crkve prema ženama

[Stitch]

U povodu blagdana Velike Gospe prije nekoliko godina Glas koncila objavio je tekst profesora fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Ivice Raguža, koji u osvrtu "Marijina poslušnost i žene danas" piše:

Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adama i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha. Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom. Adamu je bilo žao njegove žene Eve, nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu, nego joj je htio biti blizak, makar i u tom grješnom sažaljenju. Dakle, po ženskoj neposlušnosti grijeh je ušao u svijet. Stoga je žena i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti. Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati glavu (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna. Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan. Neposlušnost se isto tako pokazuje u onom što bismo nazvali dvama biblijskim sindromima neposlušne žene: Martinu sindromu, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i Magdaleninu sindromu, lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe.

Tekst su komentirali mnogi pa ja neću, zadovoljit ću se time da spomenem kompilaciju koju u povodu Dana žena obično sastavlja Index, a tiče se onoga što je govorio Alojzije Stepinac, kardinal čijim se imenom Crkva u Hrvata voli kititi. Ona dokazuje da nas izjave poput ove uopće ne trebaju čuditi. To je pravilo, a ne iznimka.

Zanimljivo je kako je Sotona dobro uočio silno važnu ulogu žene te ju pod parolom lažne emancipacije rabi za svoje svrhe kao nikada do sada u povijesti čovječanstva.

Iako je našim teolozima uglavnom jasno da će takve poruke "izazvati podsmijeh kod muškaraca i žena koji su se udaljili od kršćanske vjere, jer za njih ovakav govor žene o poslušnosti znači povratak u patrijarhalno društvo i zastupa podređivanje žene", oni tvrde da moraju "ostati vjerni istinosti biblijske, kršćanske slike o ženi, a to je da je najveće iskušenje za ženu neposlušnost".

Divota, zar ne?

[Šabović Adis]

Ono kad katolik krene docirat - al odozdo.
Da ja ponovim onu svoju mantru: postoji razlika između žena i katolkinja, žena i kršćanka, žena i vjernica. Postoji čak i između žena i ženka. Žena je puno veći pojam, no to teolozi uporno previđaju, namjerno ili ne, jer dalje od boga i ne vide. Žena je ljudsko biće ženskog spola, ova ostala pobrojana bića to nisu, drugačije su definisana - ukoliko su uopšte bića. I definisana.
Da ne bude zabune, postoji razlika i između žena i muslimanka, dakako.

[Stitch]

Pogrešna ti je to logika. Čak i vjernica, svejedno kojoj organiziranoj religiji pripadala, ima prava definirana međunarodnim konvencijama i ustavom države u kojoj živi. Ta su prava iznad vjerskih. Kršiš li ih, ideš u zatvor. Tako je u svakoj normalnoj demokraciji. Totalitarističke režime ne računam.

[Šabović Adis]

Šta je s dužnostima vjernice? Jesu i dužnosti definirane "međunarodnim konvencijama i ustavom države u kojoj živi"?

[Šabović Adis]

Bajdvej, ljudsko pravo se odnosi na ljude zato što pravo kao takvo je ljudsko, to je ljudski ekskluzivitet. Vjersko pravo je fiktivno.

[Stitch]

Šta je s dužnostima vjernice? Jesu i dužnosti definirane "međunarodnim konvencijama i ustavom države u kojoj živi"?

Ne, ali kao što možeš pročitati u tekstu Prava i dužnosti vjernika laika, to su različiti skupovi, da tako kažem. Kršćanstvo ih propisuje u odnosu na vjeru, što je tek dio općih prava čovjeka.

[Šabović Adis]

E vidiš, ja ti u pravo bez dužnosti ne vjerujem. Pravo je pravo ukoliko je istovremeno i dužnost. Jel postoji dužnost čovjeka da bude kršćanin, tj. dužnost čovjeka prema kršćanstvu? Naravno da ne, jer čovjek je dužan da bude čovjek a ne bude li obavljao tu dužnost biće nečovjek - na što nema ni pravo. Znaš, čovječanstvo vs kršćanstvo...za čovjeka tu ne postoji nikakva dilema.

[Marsovac7]

Stitch, ali ne možeš zamjerati Stepincu što prije 80 godina nije bio usklađen s dostignućima novovjekovnoga feminizma.

[Stitch]

To mu i ne zamjeram, nije upitan stav. Očekivao sam takvo što. Prijeporno je nešto drugo, odnos prema grijehu i grešnicima, izbor riječi, poruka koja se šalje pastvi. Pazi ovo: "Nije tako s domaćicom, ako se uopće može dati ime domaćice ženi koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima", piše Stepinac.

Usporedi to s retorikom pape Franje, brzo će ti biti jasno u čemu je razlika. I zašto, napokon, naš kardinal nije baš omiljen u Rimu.

[Marsovac7]

U to vrijeme vjerujem da je većina svećenika, biskupa i kardinala zastupala slične stavove. Bila su totalno drukčija vremena. Je, iz današnje perspektive djeluje mizogino, ali ...

[Stitch]

Svejedno, meni on uopće ne djeluje kao duhovni pastir. Kad ga čovjek čita, rekao bi da je posrijedi teška sirovina mizerna karaktera, frustrirani bijednik koji je zalutao među svećenike.

[Marsovac7]

Na temelju svega što znam o njemu uopće ne. A ovi citati (za koje nisam sigurna ni jesu li autentični) se ni meni ne sviđaju, ali (ako jesu autentični) treba ih promatrati u kontekstu vremena, a ne iz današnje perspektive.

[Šabović Adis]

Stitch, ali ne možeš zamjerati Stepincu što prije 80 godina nije bio usklađen s dostignućima novovjekovnoga feminizma.

Nije ni s komunizmom usklađen bio - utoliko gore po njega. A to što je bio umišljena gnjida koja si je umislila da samo bog može da mu sudi...pa možda je i u pravu bio te mu je bog i sudio, a ne partija.
Tako da, može bogu da se žali kad stane pred njega, a skupa s njim i svi oni koji mu stranu drže.