Je li religija opsesivna neuroza?

[Stitch]

Freudova Budućnost jedne iluzije opisuje religiju kao kolektivnu neurozu, kao bijeg od sebe i nagonskih sila u sebi. Religija se, veli, pojavila u ranom stadiju ljudskog razvitka, dok čovjek još nije mogao razmišljati kako treba, pa je nerazumljive fenomene u prirodi i strah od njih morao potiskivati. Suočen unutar i izvan sebe s opasnim silama kojima ne može vladati niti ih razumjeti, on kao da se prisjeća davnih uspomena i vraća se na iskustvo koje je imao kao dijete, kada ga je štitio otac, za kojega je smatrao da posjeduje nadmoćnu snagu i mudrost, i čiju je ljubav i zaštitu mogao zadobiti pokoravajući se njegovim zapovijedima i izbjegavajući kršenje njegovih zabrana.

Tako je religija, prema Freudu, ponavljanje iskustva djeteta. Čovjek se nosi s prijetećim silama na isti način na koji se borio sa svojom nesigurnošću kao dijete: oslanjajući se na oca, diveći mu se i bojeći ga se. Freud uspoređuje religiju s opsesivnim neurozama koje susrećemo kod djece. Religija je masovna neuroza uzrokovana uvjetima sličnim onima što dovode do dječjih neuroza.

Ide i dalje od pokušaja da dokaže kako je religija infantilna iluzija, kaže da je opasna zato što pokušava opravdati loše ljudske institucije s kojima se srodila tijekom povijesti te da je odgovorna za otupljivanje inteligencije time što uči ljude da vjeruju u iluziju i zabranjuje im kritičko mišljenje. Tu optužbu, kao i onu prvu, podigli su protiv Crkve i mislioci prosvjetiteljstva. Treća je zamjerka religiji da moral postavlja na vrlo klimave noge. Ako se valjanost moralnih normi temelji na Božjim zapovijedima, budućnost etike potpuno zavisi od vjere u Boga. Budući da Freud pretpostavlja kako je religiozno vjerovanje u opadanju, prisiljen je zaključiti da će naše moralne vrijednosti biti uništene ako religija i etika ostanu i dalje povezane.

Malo je reći da se s tim ne slažem. Kao Jollesov, Proppov i Campbellov poštovatelj, znam svrhu mita kao predstupnja religije i filozofije. Znam i da čovjek po svojoj prirodi u posebnim odjeljcima mozga neobjašnjivo tumači iracionalnim, nadnaravnim - biološki je uvjetovan da to čini.

Iako na prvi pogled sve izgleda logično i glatko, ne tražimo mi bogove zbog Edipova kompleksa i kolektivne krivnje. Freud je tu bacio kamen u bunar. Tražimo ih jer moramo znati zašto. Izmislit ćemo istinu - ali moramo je naći, takvi smo.

[Stitch]

Po tematici sličnu knjigu, Totem i tabu, smatram lijepim, dorađenim djelom - uz Vic i njegov odnos prema nesvjesnom, rado sam je citirao u forumskim raspravama, a jako mi se sviđa i što je u cijelu priču upleo i Wundta i Junga - ali opet s promašenim zaključkom. Slika oca tiranina koji je sinovima nametnuo bezuvjetnu poslušnost odgovara Freudovoj antireligijskoj intenciji; on divljaka i njegove toteme, čitavu kulturu koju je izgradio, nehajno izjednačuje s modernim neurotičarom!

Strah je samo dijelom motiv za etičku ispravnost. Izvor moralnosti može biti autonoman. Ja primjerice duboko vjerujem da je dobro činiti dobro, i fućka mi se za Pakao! Razlikujem vjeru od religije, pogotovo organizirane. Crkvu oduvijek kritiziram zbog sprege s politikom i odričem joj pravo na miješanje u svjetovnu vlast, a žeđ za znanjem, logikom i dokazima nitko mi ne može ugasiti. Jedna jedina iznimka, eto, dovoljna je da sruši svaku generalizaciju.

Religija kao fenomen nije negativna, i nije usputna. Upravo suprotno, oduvijek je imanentna čovjeku. Bila je - i bit će. Freudu priznajem da je ispravno detektirao seksualnost kao pokretača svega što radimo, no pitao bih ga je li čovjek možda i biće koje želi stvarati, koje želi voljeti i biti voljeno, koje želi znati koja mu je svrha, koje se boji smrti i želi je izbjeći... Gdje su u toj viziji umjetnost, pa i rad, ljubav, duhovnost i religija, Bog? Veliki Nietzsche govori o Dionizu i Apolonu - Junga uopće ne moram spominjati! - a ne samo o Dionizu.

[Marsovac7]

Ako Bog postoji, religija je legitimna čežnja da se s njim uspostavi veza. Ako li pak ne, Freud bi možda mogao biti u pravu.

[Stitch]

Religija je sustav vjerovanja, a ne znanost. Središnje mjesto jest nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila - u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim nekoliko raznih božanstava ili nadnaravnih sila - ali to nadnaravno biće ne mora postojati da bi sustav funkcionirao. Kemija je suvišna bez elemenata i spojeva, biologija bez živih bića i prirode, a matematika bez brojeva i geometrijskih oblika, no religija se ne bavi konkretnom stvarnošću, njezin je diskurz metafizički. Po tome je slična filozofiji.

[MmeTipfeler]

Po tome je slična filozofiji.

Ancilla religionis.

[Stitch]

Može i tako iako nisam na to ciljao.

Meni su teologija i filozofija poput matematike i fizike; dvije različite djelatnosti koje se katkad isprepleću zbog povremenih sličnih pitanja.

[Nukac]

Ne slazem se. Matematika je temelj svih prirodnih i tehnickih znanosti, bez matematike ne bi bilo ni njih.

[Stitch]

Imali smo svojedobno sličnu raspravu.