Za Sedmicu, pod uvjetom da želi razgovarati, a vi ostali čatajte negdje drugdje.
Povijesno gledano, još se nije dogodilo da RKC nije izašla iz krize ili riješila probleme u kojima se našla. Osobno smatram, kao i gospodin Naphta, da je to savršena organizacija. Koja se uvijek dočeka na noge. Koja se prilagođuje okolnostima i trenutku. Koja ima dovoljno vremena za čekanje.
A ateizam nije usmjeren na RKC. Niti na bilo koju religiju posebno. Ili protiv njih. Meni je osobno svejedno tko u što vjeruje ili ne vjeruje. Katoliku ili pravoslavcu, muslimanu ili hinduistu nije. Zadržavajući se na akademskoj razni, sazvat će koncil da rasprave o razmimoilaženjima, na uličnoj razini razbit će jedan drugome glavu. Boga ubiti u njemu. Samo se ne zna kojega.
(OK, muslimani i hinduisti ne sazivaju koncile, u trenutku dok sam to pisala u glavi su mi bili Indija i Pakistan, ali nema veze.)
Činjenica je da pripadnici ma koje vjere vrlo malo znaju o njezinim osnovnim postavkama. U slučaju katoličanstva, često i niže svećenstvo vrlo malo zna o kanonskom pravu, ako uopće i zna da takvo što postoji, a ja sam, jebiga, zbog jednog prijevoda morala proučiti CIC, i to upravo u varijanti Ivana Pavla II.
Momentalno RKC naglašava svoj pastoralni aspekt, vjersko poslanje. Daleko od toga da taj element nije bio i prije prisutan - važno je samo što se u kojem trenutku ističe. A ističe se ono što Crkvi najviše odgovara da bi zadržala
status quo. Kako kažu Francuzi,
plus ça change, plus c'est la même chose.