Morticia » wrote:Stvarno vjeruješ da se sve u životu "vraća, plaća"?
Ja sam htio napisati nešto slično, ali sad vidim da me Perzefona pretekla.Perzefona » wrote:Zli su ljudi sami sebi najveća kazna. Redovito su nesretni. Ne kažem da nema i dobrih ljudi koji su nesretni, ali sa zlima je to pravilo.
Slažem se s njom i s Margaritom.
Meni to slijedi direktno iz prirodnih zakona. Nigdje u prirodi nema trajne neravnoteže. Gdje god neravnoteža postoji, stvori se nekakvo gibanje koje ju nastoji smanjiti. Bilo bi mi teško prihvatiti da u društvenim odnosima nije tako. Loš čin načelno mora proizvesti lošu posljedicu. To možda nije uvijek primjetno u mikro-primjerima, gdje nekad pojedini zao akt nema vidljivu direktnu posljedicu na onoga tko ga učini, ali na široj slici jest. Dugoročno, sve stigne pravda.
A čak i na mikro-razini siguran sam da postoji sila koja tjera prema pravdi. Pitanje je samo koliko joj treba da proizvede učinak. A kad taj učinak mi i ne vidimo, dogodi se ono što reče Perzefona: tko zlo čini, sam je sebi kazna.
Zli ljudi u nekom materijalnom smislu možda ponešto i postignu, ali s time nikad nisu zadovoljni. Uvijek ih grize iznutra i ni jedno postignuće ne donese pravo zadovoljstvo. I to ih tjera da i dalje budu opaki, a opakost ni opakome ne daje ni olakšanje ni mir niti sreću. To je korozivna atmosfera u kojoj ne može biti govora o pravom, mirnom zadovoljstvu, a kamo li nečemu što bismo nazvali 'sreća'. Zao čovjek zadovoljstva ima samo u koleričnim, gastritičnim epizodama, a većinu se života grize na mnoge i raznolike načine. A takav je i prema svojima, ne samo 'tuđima'. I stalno živi u toj kloaki zla.
Zao će čovjek biti miran i zadovoljan vjerojatno samo ako je klinički mentalno poremećen.