Tko (što) je Bog?

[Emericzy]

Stvarno vjeruješ da se sve u životu "vraća, plaća"?

Zli su ljudi sami sebi najveća kazna. Redovito su nesretni. Ne kažem da nema i dobrih ljudi koji su nesretni, ali sa zlima je to pravilo.

Ja sam htio napisati nešto slično, ali sad vidim da me Perzefona pretekla.

Slažem se s njom i s Margaritom.

Meni to slijedi direktno iz prirodnih zakona. Nigdje u prirodi nema trajne neravnoteže. Gdje god neravnoteža postoji, stvori se nekakvo gibanje koje ju nastoji smanjiti. Bilo bi mi teško prihvatiti da u društvenim odnosima nije tako. Loš čin načelno mora proizvesti lošu posljedicu. To možda nije uvijek primjetno u mikro-primjerima, gdje nekad pojedini zao akt nema vidljivu direktnu posljedicu na onoga tko ga učini, ali na široj slici jest. Dugoročno, sve stigne pravda.

A čak i na mikro-razini siguran sam da postoji sila koja tjera prema pravdi. Pitanje je samo koliko joj treba da proizvede učinak. A kad taj učinak mi i ne vidimo, dogodi se ono što reče Perzefona: tko zlo čini, sam je sebi kazna.

Zli ljudi u nekom materijalnom smislu možda ponešto i postignu, ali s time nikad nisu zadovoljni. Uvijek ih grize iznutra i ni jedno postignuće ne donese pravo zadovoljstvo. I to ih tjera da i dalje budu opaki, a opakost ni opakome ne daje ni olakšanje ni mir niti sreću. To je korozivna atmosfera u kojoj ne može biti govora o pravom, mirnom zadovoljstvu, a kamo li nečemu što bismo nazvali 'sreća'. Zao čovjek zadovoljstva ima samo u koleričnim, gastritičnim epizodama, a većinu se života grize na mnoge i raznolike načine. A takav je i prema svojima, ne samo 'tuđima'. I stalno živi u toj kloaki zla.

Zao će čovjek biti miran i zadovoljan vjerojatno samo ako je klinički mentalno poremećen.

[Silajn]

Hm, zanimljivo. Mlađa sam mislila da se "sve vraća, sve plaća", ali danas znam da su parametri sreće i nesreće za svakog različiti i da ono što se meni čini "kaznom" ili "nagradom" za nekog drugog ne znači baš ništa. Dakle, i kada mi se čini da je netko kažnjen za svoja nedjela, to uopće ne mora značiti da on/ona to tako doživljava S druge strane, mnogi ljudi koji su po mojim mjerilima zaslužili sreću - nemaju je. Ima, naravno, nekih mehanizama, djelovanja prema drugima, svijetu, kojima možeš sebe učiniti sretnijim, ali nema nikakvih garancija. Jednako tako, dobro/zlo nisu jednoznačne kategorije uvijek i svugdje.
Ukratko, ne vjerujem u razmjenu ni u zasluživanje. Odnosi su puno kompleksniji.

[karambol]

U jednom periodu svog zivota sam pisao po zidovima da se Bog zove Eric Clapton. Poslije se nisam tako javno izrazavao, ali mi je Eric ostao vrlo visoko plasiran na rang listi cijenjenih osoba iako nije trojedin i ne obecava 200 djevica za masakr. Ne bi mu ni povjerovao jer sam cuo kako je himenoplastika vrlo popularna danas u odredjenoj vjerskoj populaciji.
Isus mi je bio i ostao dosta simpatican i drag covac, ali ne znam kaj ima s onim gore koji veeeliko oko ima i sve vidi... I cuo sam da ne salje racune redovito, ali da sve naplati, kad tad.
Nekako, kad covjek shvati koliko stvari u zivotu uopce nije vazno, bude mu merak zivjeti...

[Emericzy]

Hm, zanimljivo. Mlađa sam mislila da se "sve vraća, sve plaća", ali danas znam da su parametri sreće i nesreće za svakog različiti i da ono što se meni čini "kaznom" ili "nagradom" za nekog drugog ne znači baš ništa. Dakle, i kada mi se čini da je netko kažnjen za svoja nedjela, to uopće ne mora značiti da on/ona to tako doživljava S druge strane, mnogi ljudi koji su po mojim mjerilima zaslužili sreću - nemaju je. Ima, naravno, nekih mehanizama, djelovanja prema drugima, svijetu, kojima možeš sebe učiniti sretnijim, ali nema nikakvih garancija. Jednako tako, dobro/zlo nisu jednoznačne kategorije uvijek i svugdje.
Ukratko, ne vjerujem u razmjenu ni u zasluživanje. Odnosi su puno kompleksniji.

Pa, ja mislim baš to, da se svakome odmjeri njegova vlastita nesreća kao 'kazna' za počinjeno 'zlo'. I zato možda mnogi izvana tu kaznu i ne vide i čini im se kako tom čovjeku dobro ide. Evo, štajaznam, Bruno Orešar. Kaj tom čovjeku fali? Naizgled ništa. Ali dva-tri puta što sam ga vidio u istom društvu, nije mi djelovao kao čovjek kraj kojeg je sreća blisko prolazila, a kamo li da bi zveknula ravno u njega. Naprosto ne vjerujem da je njemu lijepo u životu. Možda mu je udobno, ali to nije ono o čemu govorimo, zar ne?

[Pješčana]

mislim da je problem što ljudi često vlastitu sreću uvjetuju tuđom nesrećom, to jest ne misle da su sretni dok god se nekom tko ih je ozlijedio ne vrati sličnom mjerom.
mislim da se dobro i zlo vraćaju na osobnoj razini, a ne nekoj društvenoj gdje će, karikiram, ubojica i zlostavljač nužno dobiti svoju porciju negdje kroz život.

[Tea Tree]

Da vam dijete staro nekoliko godina postavi ovakvo pitanje- što bi mu odgovorili?

Pogotovo u slučaju da niste (klasičan) vjernik i ne želite dijete odgajati u vjerskom duhu.

Može li u slučaju da (samo) niste vjernik? Bez ovoga klasičan.

Ja se sjećam iz nekog prilično ranog djetinjstva kad sam pitala starce što je to bog i zašto to ljudi spominju. Teško da sam čula da bi netko vjerovao u boga, izglednije je da je netko spominjao to tako da kaže: ajd, bogati (nešto), bogami itd.
Starci su mi otprilike rekli da je to nešto bezveze, da ne postoji, a neki ljudi vjeruju da postoji.
Onda sam pitala zašto vjeruju, ako ne postoji i koji to ljudi vjeruju. Dobila sam kratko objašnjenje da u to vjeruju stari ljudi, jer su oni iz nekog drugog vremena i tako su odgajani.
Ajd, dobro.
Dođemo kod babe.
Ja: Baba, vjeruješ li ti u boga?
Baba: Vjerujem.
Ja (nije mi drago što mi je rođena baba u zabludi): Ali, baba, bog ne postoji!
Baba (užasnuto): Kako ne postoji, dijete moje? Pa tko te čuva?
Ja: Hmm paaa... ti?

(baba odlazi jebat mater staroj)

[Pješčana]

meni je baka rekla da je Bog hodao po zemlji kao gospodin, i ja sam ga idućih nešto godina zamišljala kao gospodina u prugastom sivom odijelu sa štapom

[Tea Tree]

meni je baka rekla da je Bog hodao po zemlji kao gospodin, i ja sam ga idućih nešto godina zamišljala kao gospodina u prugastom sivom odijelu sa štapom

A, jel' bio dobrodržeći, ali star il čak nije bio ni star?

[Pješčana]

A, jel' bio dobrodržeći, ali star il čak nije bio ni star?

teško je reć.
kad imaš pet, starost počinje negdje nakon 35
slabo se sjećam slike, sjećam se misli, mada bi, mislim, gospodin imao oko 40

[zeleni zub]

Mene je to pitalo jedno dijete. Rekla sam joj da je to nešto u šta vjeruju neki ljudi, a za ostalo da pita mamu. Poznavajući mamu, mama ju je poslala tati.

Moji su isto odgoj po tom pitanju koncipirali oko toga da su religije različite, a jedan je bog. I tata je non stop mljeo nešto svoje što je ovisilo o trenutnoj literaturi. Onda su mi uvaljali Religije svijeta. A ja kad bih se vraćala iz škole bih naprimjer ubrala onu bobicu s grmlja s kojom se gađa iz pljuca. I onda bih je u nekom momentu htjela baciti, ali mi je bilo žao da bude sama pa bih se vraćala po drugu bobicu i bacila ih skupa obično u jedan grm. I u tim Religijama svijeta sam našla neku vjeru koja je savršeno podržavala moje vjerovanje da će bobici biti tužno samoj pa sam se odlučila da sam ja dio te vjere. U veljači prošle godine sam napokon počela bacati stvari bez razmišljanja jel im tužno.

Onda je došao period vjere u reinkarnaciju, s tim da je mama katolik (koji se žalio na boga koji pomaže, ali opet traži zahvale, a kakvo je to pomaganje koje traži zahvaljivanje) izjavila da ona ima takve deja vue u jednom prostoru da ona vjeruje da je tu živjela u prošlom životu. A ja sam imala česte deja vue i eto nove vjere.

Onda je došao vjeronauk u škole pa je bilo idi dijete ako hoćeš. Onda sam išla na vjeronauk kod super vjeroučitelja koji je pričao divne stvari koje pamtim i danas, ali trebalo se i krstiti i krizmati te devedeset druge treće četvrte , a ja to nisam htjela. Tu je završila katolička faza. Poslije sam srela vjeroučitelja, napustio je zvanje i bacio se u biznis i ide mu dobro.

I onda je došlo učenje povijesti umjetnosti i već na amon-rau je otišla k vragu svaka vjerojatnost da budem religiozna.

Svidio mi se Astaroth i to kako je Brešan opisao đavla. Mislim kad je izašao mi je to bilo super, ne znam jel bi bilo i sad.

Uglavnom danas ne vjerujem, jedino što stvarno vjerujem jest da se treba ponašati prema drugima kako želiš da se ponaša prema tebi. I ne vidim ništa božje u ideji sve se vraća sve se plaća. Svatko si izabire svoje, a da me toliko svrbi tuđe ponašanje da mi je potrebno vjerovati da će mu sve doći na naplatu pomislila bih da se trebam ponašati kao on.

Moje nekatoličanstvo se redovno pojavljuje kao problem u ljubavi . Za sad se neislamizam i nejudaizam (ili kako već da napišem ) nisu pojavili kao problem s tim da bih možda voljela da se nejudaizam pojavi jer volim kukaste noseve.

Eto, nemojte djeci govoriti da je sve to jedan bog. Odlučite se i onda iš s njima na sunećenje, škropljenje vodom, bar micvu ili do Gangesa.

[vrrrlet]

Uglavnom danas ne vjerujem, jedino što stvarno vjerujem jest da se treba ponašati prema drugima kako želiš da se ponaša prema tebi.

Ma kurac. Tako sam ja skočio na Katarinu, jer sam htio da ona skoči na mene, a ona se sva unezvjerila i pobjegla. Tu, sa šest godina, sam počeo sumnjati u Božju Riječ.

[karambol]

Sumnja nije uvijek grijeh. Vazno je da uzivas u Bozjim djelima...

[vrrrlet]

Sumnja nije uvijek grijeh. Vazno je da uzivas u Bozjim djelima...

Ja sam sve učinio po Bogu, a ona je vrištala.

[karambol]

Ja sam sve učinio po Bogu, a ona je vrištala.

Demoni s kojima se nije pomirila. Da jest, bilo bi sve drukcije... Kazivao je moj djed da su neke zene vragu iz torbe ispale. I onda ti, kao bistro bozje stvorenje, nudis ljubav, a znas da su vrazja posla nespojiva s bozjima...a opet, jedno bez drugoga ne ide... Ma, ionako sam mislio na brda po kojima bicikl vozis, mora kojima plovis i plivas, sumske proplanke i smakove svijeta...

[Aristocat]

Ma kurac. Tako sam ja skočio na Katarinu, jer sam htio da ona skoči na mene, a ona se sva unezvjerila i pobjegla. Tu, sa šest godina, sam počeo sumnjati u Božju Riječ.

A ne, ne, nema mjesta sumnji. Bio ti je premali, pardon, bio si premali da shvatis da tako mora biti - zen(k)e bjeze a muzjaci ih hvataju.

Trebao si trcati za njom. To je Bozija poruka. Trcati za zenom.

Ne sumnjaj u Boziju Rijec. Samo nabavi pravi Rjecnik.

[klonka]

Da vam dijete staro nekoliko godina postavi ovakvo pitanje- što bi mu odgovorili?

Pogotovo u slučaju da niste (klasičan) vjernik i ne želite dijete odgajati u vjerskom duhu.

Meni su rekli da je velik i da uvijek sve vidi pa sam ga zamišljala kao Biokovo.

[img]http://moja_chorwacja.republika.pl/images/biokovo.jpg[/img]

isto tako, samo na drugom mjestu, živi đavao s harpijama

Kakva ekipa.

A kako vi odrasli doživljavate Boga?

Nikako. Trudila sam se kroz djetinjstvo, mislila sam da sam zakinuta za to što ne doživljavam nešto što je svima drugima potpuno jasno i spoznatljivo. Danas jednostavno mislim da ga nema. Ne mislim pritom da ne postoji nešto veće od nas, bilo bi apsolutno blesavo misliti da je ljudska rasa evolutivno najsavršenija pojava u svemiru, ali mislim da te stvari veće od nas ili nemaju svijesti ili ih zaboli dupe za stvari manje od nas.

Ali jednostavno ne mogu ne vjerovati da postoji još nešto, ne znam zašto.

Točno na isti taj način ja ne vjerujem da postoji.

Ja (nije mi drago što mi je rođena baba u zabludi): Ali, baba, bog ne postoji!
Baba (užasnuto): Kako ne postoji, dijete moje? Pa tko te čuva?
Ja: Hmm paaa... ti?

(baba odlazi jebat mater staroj)

[baja]

To ti je meni kao neka zamišljena pravda.

Meni to slijedi direktno iz prirodnih zakona. Nigdje u prirodi nema trajne neravnoteže. Gdje god neravnoteža postoji, stvori se nekakvo gibanje koje ju nastoji smanjiti.

Mlađa sam mislila da se "sve vraća, sve plaća", ali danas znam da su parametri sreće i nesreće za svakog različiti i da ono što se meni čini "kaznom" ili "nagradom" za nekog drugog ne znači baš ništa.

slažem se s Margaritom i Emom da je prirodan poredak stvari da se uvijek stave u ravnotežu tako da mi se ovozemaljski termini "kazne" i "nagrade" čine pretijesni
u crno-bijelim odnosima hitler je zasigurno zločinac ali je ujedno i žrtva svog vremena

Ne mislim pritom da ne postoji nešto veće od nas, bilo bi apsolutno blesavo misliti da je ljudska rasa evolutivno najsavršenija pojava u svemiru, ali mislim da te stvari veće od nas ili nemaju svijesti ili ih zaboli dupe za stvari manje od nas.

zabole ih onoliko koliko i nas za bića nižeg ranga
svi smo mi energetska bića, zavisni jedni od drugih

[klonka]

zabole ih onoliko koliko i nas za bića nižeg ranga
svi smo mi energetska bića, zavisni jedni od drugih

Na to i mislim, ali zavisni ili ne, čak se i među ovozemaljskim vrstama rijetko razumijemo. Ako postoji neki Solaris, sumnjam da ima božansku ulogu.

[karambol]

slažem se s Margaritom i Emom da je prirodan poredak stvari da se uvijek stave u ravnotežu tako da mi se ovozemaljski termini "kazne" i "nagrade" čine pretijesni
u crno-bijelim odnosima hitler je zasigurno zločinac ali je ujedno i žrtva svog vremena


zabole ih onoliko koliko i nas za bića nižeg ranga
svi smo mi energetska bića, zavisni jedni od drugih

Na kojem nivou energetska? Teslina tumačenja ljudskog energetskog polja ili...?

Na to i mislim, ali zavisni ili ne, čak se i među ovozemaljskim vrstama rijetko razumijemo. Ako postoji neki Solaris, sumnjam da ima božansku ulogu.

Zato jer mi nećemo i ne želimo razumjeti, npr. ptičice ili bukvu ili izvor vode...

[ElliQuinn]

Ja savršeno dobro razumijem bukve. Koji put mi se čak čini da sam se s njima pobratimila.

[baja]

Na kojem nivou energetska? Teslina tumačenja ljudskog energetskog polja ili...

nisam imala na umu nikakvu konkretnu teoriju ali, da, može i teslino tumačenje

Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju,mogla bi osvjetljavati gradove i gradove (Srbima i Hrvatima početkom drugog svjetskog rata)

Na to i mislim, ali zavisni ili ne, čak se i među ovozemaljskim vrstama rijetko razumijemo

zato što smo egocentrici

ali, ti voliš svoju macu, i ona ti uzvraća
tako i tebe voli tvoj gazda

[Emericzy]

Ako postoji neki Solaris, sumnjam da ima božansku ulogu.

Hmmmm... Ma ako postoji i nešto nalik kršćanskom ili muslimanskom Bogu, ne vjerujem da ima božansku ulogu onog tipa koji nam te religije opisuju. Najprije treba upotrijebiti jednostavnu logiku, a taj koncept Boga već na njoj pada, a kamo li da pokušamo s nečim intelektualno sofisticiranijim.

Gledam odnos mog pesa i mene. Za nju sam ja vrlo blizu božanskom biću. Nije joj ni najmanje nelogično da sam ju ja stvorio, a rukovodim joj apsolutno cijelim životom. I sad, da razmislimo. Imam li ja u stvarnosti ulogu imalo nalik na onu koju zamišlja moj pes? Ne. Sve što moja kuja o meni zna zapravo je prilično točno, ali iz njoj se pristupačnih fakata jednostavno ne može iskonstruirati moj lik, djelo i uloga.

Razlika između pesa i mene manja je nego ona između čovjeka i Boga. Čovjek je još manje sposoban pojmiti lik, djelo i ulogu Boga nego što je pes sposoban pojmiti ulogu čovjeka. Kad bismo ga mogli pojmiti, bio bi to prilično kilav, ne pretjerano impresivan Bog. Nešto iz meksičke sapunice, a ne Pantokrator.

[ombia]

nisam imala na umu nikakvu konkretnu teoriju ali, da, može i teslino tumačenje



ali, ti voliš svoju macu, i ona ti uzvraća
tako i tebe voli tvoj gazda

Hm da. Samo sto klonka kao gazda (dalo bi se i o tome ) maci osigurava i klopu i smjestaj i slatkise i ovo i ono. Moj gazda to meni ne osigurava. Vjerojatno cori negdje na oblaku kad se ja dizem na posao.

[klonka]

Baš to, mislim da moja mačka sebe doživljava kao boga, a mene kao podanika.


Nego, vratimo se na poimanje boga. Zbilja ne mislim da sam u ikakvom odnosu sa nekakvim Solarisem kojeg u ovom slučaju uzimam samo kao primjer nekakve više inteligencije negdje tamo drugdje. Možda jednom i dođemo u interakciju, ali zasad mi je interaktivan svijet prilično umrežen i bez njega (čak i bez obzira na to što nisam i ne mogu biti svjesna nekih od tih interakcija). To bi bilo to ako govorimo o višoj inteligenciji, a ako pak govorimo o bilo kakvim višim silama, tja, potres ili erupcija vulkana su mi definitivno više sile od mog krhkog bića pa ikakvu interakciju s njima ne doživljavam baš previše dvosmjernom. Ili svjesnom. Ili smislenom.

Jednostavno, meni je sam koncept tog nekakvog stvoriteljskog bića potpuno stran, a koncept stvoriteljskog bića koje još k tome zna tko sam i brine o meni još straniji. Zbilja bi mi bilo lakše povjerovati da negdje u mraku vreba nekakva babaroga koja me želi požderati (ako ništa drugo, mogla bih joj nazrijeti motivaciju) nego da postoji nekakva natprirodna inteligencija kojoj je ovaj svijet jasan i smislen, ili pak nekakva stvoriteljska sila koja balansira sile u prirodi ili, uvjetno rečeno, dobro i zlo. U tom smislu mi je i sam pokušaj poimanja toga nečega potpuno irelevantan, a o međusobnom odnosu da i ne govorim.

[ombia]

Hm da. Samo sto klonka kao gazda (dalo bi se i o tome ) maci osigurava i klopu i smjestaj i slatkise i ovo i ono. Moj gazda to meni ne osigurava. Vjerojatno cori negdje na oblaku kad se ja dizem na posao.

Ovaj, i ja sam o Bogu. Naime ovaj dio se odnosio na njega.