Zgodan diskurs. Bog, ako postoji, će puno radije slušati simfoniju okretanja planeta, ili čak galaksija, nego naše bijedne vapaje. Ako smo mi muzika, glasamo se u najboljem slučaju pjevom iskipavanja šodera iz kipera, a Bog je zacijelo sofisticiraniji slušač.Emericzy » wrote: Hmmmm... Ma ako postoji i nešto nalik kršćanskom ili muslimanskom Bogu, ne vjerujem da ima božansku ulogu onog tipa koji nam te religije opisuju. Najprije treba upotrijebiti jednostavnu logiku, a taj koncept Boga već na njoj pada, a kamo li da pokušamo s nečim intelektualno sofisticiranijim.
Gledam odnos mog pesa i mene. Za nju sam ja vrlo blizu božanskom biću. Nije joj ni najmanje nelogično da sam ju ja stvorio, a rukovodim joj apsolutno cijelim životom. I sad, da razmislimo. Imam li ja u stvarnosti ulogu imalo nalik na onu koju zamišlja moj pes? Ne. Sve što moja kuja o meni zna zapravo je prilično točno, ali iz njoj se pristupačnih fakata jednostavno ne može iskonstruirati moj lik, djelo i uloga.
Razlika između pesa i mene manja je nego ona između čovjeka i Boga. Čovjek je još manje sposoban pojmiti lik, djelo i ulogu Boga nego što je pes sposoban pojmiti ulogu čovjeka. Kad bismo ga mogli pojmiti, bio bi to prilično kilav, ne pretjerano impresivan Bog. Nešto iz meksičke sapunice, a ne Pantokrator.
klonka wrote:Baš to, mislim da moja mačka sebe doživljava kao boga, a mene kao podanika.
To dovoljno govori o mačkoljupcima.
Nije vam dovoljno da vas kara katolicizam, ne, vi si još morate nabaviti i mačke. Takve kao ti će muž mlatit', a vi ćete mu se diviti.
Onak, imanje mačke je kao kupovanje državnih obveznica Bosne i Hercegovine, braka s Avom Karabatić , ili pokrivanje pokvarenom električnom dekom.
