Stitch wrote: ↑16 Aug 2019, 17:13
Što o tome mislite? Kako se vi ponašate u
virtuali? Što osjećate?
Ovisi. Radoznalost ako je riječ o svakodnevnom čavrljanju. Ako se prenosi neka vijest, a meni je tema zanimljiva, odem i pročitam na izvoru. Ponekad se i naljutim na glupost, a toga ima najviše na ovome svijetu, samo što se u virtuali od nje teže obraniti.
Posljednji primjer s Fejsa. Jučer sam podijelila objavu o psu koji luta negdje po gradu - uvijek kad mi izleti nešto o izgubljenoj životinji, podijelim jer znam kako bi meni bilo, a objava mi je čudno zvučala: samojed, pretrčava cestu, ne dopušta da mu se priđe, ima rep. Jebote, pa svi samojedi imaju repove, i to kakve! To nije pasmina koju su ikada kupirali. Pa to napišem u komentaru uz objavu, da ne razumijem zašto je to naglašeno. Pristojno mi se javi žena i objasni mi da se dugo traži jedan samojed bez repa pa da je vjerojatno naglašeno da ne bi bilo zabune. Doduše, nemam pojma do kakve bi zabune moglo doći kad su uz objavu stavljene i dvije slike predmetnog samojeda.
Rep se vidi da ne može bolje. Kadli krenu poruke: da zato, da što pitam, da izbrišem to s repom... Sve manijak do manijaka.
Ponovila sam objavu bez komentara i naglasila kako je ovo posljednji put da dijelim ikakve obavijesti o životinjama jer mi se ne čitaju kojekakve poruke.
Društvene mreže idealne su za brzo širenje vijesti, ali i za stvaranje privida o vlastitoj važnosti, što je posebno prisutno kod ovakvih zaštitara, popraćeno nemuštim izražavanjem i nepismenošću: te u svakoj objavi za udomljenje oglašava se neka "nježna dušica" - jebala te dušica, kao da ne znam što su mačka ili pas! - koja čeka svoj "zauvijek dom" - koliko si imao iz hrvatskog i jesi li ikad pročitao ijednu knjigu? - pa tako redom, jedna ljudska karakteristika do druge.
Vjerojatno i u drugim područjima ljudske djelatnosti ima takvih bedastoća, ali ja sam svoje zanimanje ograničila na jezik i kulturu te životinje. Od sada - samo prvo dvoje.
Pa neka režu žile i bacaju se s prozora.