Za glavu petsto dukata!

[Stitch]

Upadi bokeljskih hajduka i pograničnih Turaka na teritorij Dubrovačke Republike bili su u 17. stoljeću redovna pojava. Pljačke, paleži, pokolji i odvođenje u ropstvo dubrovačkoga stanovništva koje je živjelo izvan gradskih zidina nisu prestajali. Pritužbe kod mletačkih i turskih vlasti slabo su pomagale, stoga je Republika sama poduzimala mjere protiv najopasnijih neprijateljskih kolovođa. U jednoj takvoj akciji sudjelovao je peterostruki knez Republike, član Velikog i Malog vijeća te Vijeća umoljenih Ivan Bunić Vučić, pjesnik Plandovanja i možda najvještiji versifikator kojega su Dubrovčani ikad imali. Vrlo ugledan čovjek koji se znanjem i sposobnostima isticao na raznim područjima, mudar trgovac i rječit diplomat bio je na tajnoj sjednici Vijeća umoljenih 18. srpnja 1648. godine ovlašten potrošiti do pet stotina dukata državnoga novca da se ubije Peraštanin Matija Vučićević. Kako je taj plan završio, ne znam, pretpostavljam da ga je Dživo uspješno priveo kraju, kao i sve misije prije toga, ali fascinantna mi je ta lukavost i pragmatičnost. Uglađeni salonski pjesnik besprijekornih manira bio je svjestan da pero katkad nije moćnije od mača.

[Stitch]

Veliki barokni slikar Michelangelo Merisi da Caravaggio nije se bavio političkim ubojstvima, nije bio ni dio aristokratske elite, ali suvremenicima, koji su ga zbog ozloglašenosti uglavnom izbjegavali, teško je bilo ignorirati naglost njegova karaktera i potucanja od Rima, Napulja i Malte do Sicilije, bez obzira na neupitnu umjetničku genijalnost. Godine 1606. ubio je mladića u dvoboju pa su mu ucijenili glavu, a kamo bi god pobjegao, nailazio je na pokušaje osvete i kavge te se stalno morao braniti.

Sličnu biografiju imao je i glasoviti zlatar, kipar, slikar, glazbenik i kondotjer Benvenuto Cellini, kojega su također prozivali zbog nasilja, ubojstava i sodomije. Takvo je vrijeme nažalost bilo, mač i bodež bili su čoveku najbolji prijatelji i zagovornici.

[Stitch]

U filmu Libertas iz 2006. godine redatelj Veljko Bulajić iznosi tezu da je čuveni komediograf Marin Držić Vidra, poznat po kritiziranju vlasti i urotničkim pismima, stradao u sukobu s asasinima koje je poslala Dubrovačka Republika. Ne zna se mnogo toga, npr. je li Držić bio tek osamljeni politički avanturist ili, kako sam tvrdi, predstavnik ozbiljne skupine nezadovoljnika u Dubrovniku; kakvu je točno reformu Dubrovačke Republike zagovarao pod medičejskim pokroviteljstvom; kakvo je bilo stajalište firentinskih vlasti prema tom prijedlogu; ima li urota veze s njegovom smrću, koja je nastupila relativno brzo nakon firentinske epizode..., ali film je poetičan i uvjerljiv. Pogledajte ga ako niste.