Može poezija?

[Nitkona]

Pomislila, al rime vuku na romanticnost, dok slobodni stihovi manje. No ne mora bit.

[samotnjaknamoru]

Pomislila, al rime vuku na romanticnost, dok slobodni stihovi manje. No ne mora bit.

Meni to ovisi o temi.
Ovo je najtužnija koju sam napisa inspiriran ispovjesti jedne forumašice

Majčina bol

Svi se vesele,
svi slave,
ona u suzama
pognute glave.

Na grobu
pali svijeću
za svoju
malenu sreću.

Oči zelene
nalik na rijeku
dok suze
kao bujica teku.

Rođendan,godina Nova,
nema uzvanika
samo neutješna majka
i djeteta slika.

Hladan mramor
tužna grli
dok joj u mislima
dijete u zagrljaj hrli.

Koliko je boli
samo majka može znati
što mrtvom djetetu
za rođendan želi
poljubac dati.

[Nitkona]

Uh, ova je zbilja tuzna. Naravno da ovisi o temi i trenutnom raspolozenju, svatko dozivljava na svoj nacin rime.

[samotnjaknamoru]

Uh, ova je zbilja tuzna. Naravno da ovisi o temi i trenutnom raspolozenju, svatko dozivljava na svoj nacin rime.

Da raspoloženje je jako bitno i nešti što se nekom sviđa nekom drugom ne izaziva nikakvu reakciju.

[Nitkona]

Uskladit cemo vrijeme i naci se valjda jednom na kavi. Ovo sto si napisao zadnje malo nejasno.

[samotnjaknamoru]

Uskladit cemo vrijeme i naci se valjda jednom na kavi. Ovo sto si napisao zadnje malo nejasno.

Nešto nekom.
Ako si u Zagrebu dolazim na druženje i sutra ujutro sam na Trešnjevci.

[samotnjaknamoru]

Nešto nekog očara nekog ne.

[Nitkona]

Nešto nekog očara nekog ne.

Nisam.

[samotnjaknamoru]

Nisam.

A di si?

[Nitkona]

A di si?

Da, znam, ne voliš šifre.

[samotnjaknamoru]

Da, znam, ne voliš šifre.

Pretpostavio.
Neće od te kave bit ništa meni se čini.

[Nitkona]

Bit ce.

[Nitkona]

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
E. Kišević

[Šabović Adis]

A di si?

Kakvi Adisi?

[haram]

Oh, what a tangled web we weave,
when first we practise to deceive.

- u mom slobodnom prijevodu:
O, kakvu zamršenu mrežu ispletosmo
otkad počesmo obmane činit.

Ovo je često prigodno citirani dio epske poeme Marmion, djela koje je početkom 19.stoljeća napisao engleski konjanički časnik i pjesnik Walter Scott, a čija se radnja odvija početkom 16.stoljeća.
Naslovni lik je moćni lord Marmion, miljenik ondašnjeg kralja, koji žudi za zaručenom lijepom plemkinjom Clarom… no dobro, neki od nas bi manje sofisticirano rekli hoće ju jebat na dnevnoj bazi dok mu ne dosadi ili dok ne postane stara i debela kvočka. On i njegova ex-ljubavnica (pazi tipičnu mušku svinju) Constance (inače nečasno razvrgnuta opatica koja se nadala dobivati još malo milosti od lorda) odluče eliminirati Clarinog zaručnika Ralpha i slože lažljivo pismo za kralja u kome ga terete za veleizdaju - u ta doba najbolji način da nekoga skratiš za glavu a da ga sam ne zakolješ i uštirkana košulja ti ostane čista. Ralph ipak izazove Marmiona na dvoboj, ali izgubi i prisiljen je otići u izgnanstvo (čitaj na potpuno drugačije govorno područje gdje nitko ne razumije o čemu ovaj priča), a Clara se zaredi u samostan radije nego da se poda manipulativnom triperaško-sifilističnom lordu preko čijeg kurca je prošlo pola Engleske (za neke moderne žene čin potpuno neshvatljiv obzirom da lord ima izvrsne preporuke). Ralph spletom sretnih okolnosti i vlastitim golemim zalaganjem u završnom masovnom pokolju, naime historijskoj bitci kod Flodden Fielda, povrati izgubljenu čast, pare i bajnu djevu, a zli lord krepa. Eto, živa istina.

[judolino]

Kakvi Adisi?

Adisi neosedlani?

[haram]

Ej to vam nije poezija...

[Šabović Adis]

Adisi neosedlani?

Uuuuu...

[judolino]

Uuuuu...

Sve za drugove i drugarice!

[Nitkona]

U Nama Su Samo Oči Žive
Nismo mi to što naša tijela hoće,
i što se sada u jednom grču lome,
mi ljubavi smo samo dvije samoće
u životu ovom providnome.

Ko oka dva što zajedno gledaju,
a jedno drugo nikada ne vide.
Ko oka dva što sjaj prelijevaju,
i plaču, i snivaju stvari posve vidne.
E. Kišević

[Mugen]

U Nama Su Samo Oči Žive
Nismo mi to što naša tijela hoće,
i što se sada u jednom grču lome,
mi ljubavi smo samo dvije samoće
u životu ovom providnome.

Ko oka dva što zajedno gledaju,
a jedno drugo nikada ne vide.
Ko oka dva što sjaj prelijevaju,
i plaču, i snivaju stvari posve vidne.
E. Kišević

Ja b' ga odma lektorirala.


U Nama Su Samo Oči Žive
Nismo mi to što naša tijela hoće
i što se sada u jednom grču lome,
mi, ljubavi, samo smo dvije samoće
u životu ovom providnome.

Ko oka dva što zajedno gledaju,
a jedno drugo nikada ne vide.
Ko oka dva što sjaj prelijevaju,
i plaču, i snivaju stvari posve vidne.

[Nitkona]

A pjesnicka sloboda?

[Nitkona]

Prvotno mi je bolje, original je.