Pen Pals ili Strankinja i Našijenka
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Nemam pametnijeg posla - imam, ali mi se ne da raditi, pa sam se i ja prihvatila smišljanja i izmišljanja priča. Ovo su prva tri nastavka. Grubu skicu imam u glavi, ali je do realizacije daleko. Vidjet ćemo kada će se Muza opet probuditi.
Dakle, počinjemo.
* * *
Srele su se na jednom od bezbrojnih hrvatskih foruma. Obje su bile naše gore list, s time da je jedna i živjela ovdje, a druga je već odavno bila otišla put Zapada.
Prestanite čatati, rekao je mod i obrisao nekoliko posljednjih postova. Našijenki je smjesta stigla privatna poruka. »Ovo je moj address: strankinja@tamodaleko.com. Piši mi.« Našijenka je odgovorila: »Zbilja nam nisu trebali prekinuti zabavu.«
I tako je počelo. Mejlovi su letjeli s ove na onu stranu oceana, najprije po jedan svaka dva-tri dana, zatim bar jedan dnevno, a na kraju najmanje dva-tri, i to svakodnevno. Ako jedna od njih dvije ne bi odgovorila u najkraćem mogućem roku, druga bi se zabrinula. Treba reći da je Našijenka u tom pogledu bila suzdržanija, nije slala upite: zašto ne pišeš, a ja jedva čekam? Ipak, ako ne bi ujutro zatekla noćašnje pisamce, bilo joj je neobično.
Najprije su razmijenile osnovne podatke. Ime, prezime, grad, država, rijeka... Ovaj, ne, ovo pripada drugom podforumu. Zatim je na red došlo bračno stanje. Našijenka je bila sretno udana, bez djece, s mačkom, a Strankinja je bila sretno razvedena pa se ponovo udala, ali je iz prvoga braka zadržala dva sina. Alimentacija je alimentacija, jebiga.
Dakle, počinjemo.
* * *
Srele su se na jednom od bezbrojnih hrvatskih foruma. Obje su bile naše gore list, s time da je jedna i živjela ovdje, a druga je već odavno bila otišla put Zapada.
Prestanite čatati, rekao je mod i obrisao nekoliko posljednjih postova. Našijenki je smjesta stigla privatna poruka. »Ovo je moj address: strankinja@tamodaleko.com. Piši mi.« Našijenka je odgovorila: »Zbilja nam nisu trebali prekinuti zabavu.«
I tako je počelo. Mejlovi su letjeli s ove na onu stranu oceana, najprije po jedan svaka dva-tri dana, zatim bar jedan dnevno, a na kraju najmanje dva-tri, i to svakodnevno. Ako jedna od njih dvije ne bi odgovorila u najkraćem mogućem roku, druga bi se zabrinula. Treba reći da je Našijenka u tom pogledu bila suzdržanija, nije slala upite: zašto ne pišeš, a ja jedva čekam? Ipak, ako ne bi ujutro zatekla noćašnje pisamce, bilo joj je neobično.
Najprije su razmijenile osnovne podatke. Ime, prezime, grad, država, rijeka... Ovaj, ne, ovo pripada drugom podforumu. Zatim je na red došlo bračno stanje. Našijenka je bila sretno udana, bez djece, s mačkom, a Strankinja je bila sretno razvedena pa se ponovo udala, ali je iz prvoga braka zadržala dva sina. Alimentacija je alimentacija, jebiga.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Zvanje, zanimanje, podrijetlo, socijalni status...
Našijenka se nije imala srca hvaliti. Bilo je to doba kada se udarnički gradila »mlada hrvatska demokracija«, to jest stvaralo se »dvjesto bogatih obitelji«, srednja klasa uništavala, a oni siromašniji počinjali obilaziti kontejnere. Njoj, mužu i mački nije bilo loše. Stanovali su u vlastitom stanu, ona je radila izvan struke, ali je plaćica svaki mjesec sjedala na tekući – u državnoj službi to je zagarantirano; on je bio nezaposlen, ali je štrikao i prodajom šalova, kapa, a kadšto i skijaških pulovera s norveškom šarom, pridonosio kućnom budžetu. Kada je Strankinji spomenula što joj muž radi, net prijateljica mislila je da se žena šali. I odmah se pohvalila: njen muž na sveučilištu predaje matematiku, a ona je stručnjak »specializiran za izradu cookies«. Znaš što znači cookies, pitala je Našijenku. Znam, odgovorila je ona, i kod nas se to tako zove. Naziv »kolačići« još se nije bio proširio, a ni Slovenci još nisu bili izmislili »piškotke«. Našijenkin muž ubuduće je »radio kod kuće«.
Nije Našijenka imala kompleks manje vrijednosti, naprotiv: bila je odgojena kao mamina i tatina princeza, najbolja, najljepša i najpametnija. No Strankinja je, tko zna kako, uspjela načeti njezino samopouzdanje. Možda je u pitanju bila samilost: koliko god se trudila i ma što tvrdila, Strankinja nije uspijevala prikriti da je zapravo neobrazovana. Nije posrijedi bio ni loš hrvatski – davno je bila otišla odavde, miješala je hrvatski s engleskim i obratno, ali o nekim općepoznatim stvarima pojma nije imala. Bila, dakako, i član Mense. Navodno je govorila sedam stranih jezika, u usporedbi s Našijenkina tri, bila je završila ne znam koliko stručnih tečajeva jer je »to ovdije obligatory«, svake se godine treba usavršavati, a onda je Našijenka jednom prilikom od nje zatražila pomoć u vezi s nečim iz IT struke.
Našijenka se nije imala srca hvaliti. Bilo je to doba kada se udarnički gradila »mlada hrvatska demokracija«, to jest stvaralo se »dvjesto bogatih obitelji«, srednja klasa uništavala, a oni siromašniji počinjali obilaziti kontejnere. Njoj, mužu i mački nije bilo loše. Stanovali su u vlastitom stanu, ona je radila izvan struke, ali je plaćica svaki mjesec sjedala na tekući – u državnoj službi to je zagarantirano; on je bio nezaposlen, ali je štrikao i prodajom šalova, kapa, a kadšto i skijaških pulovera s norveškom šarom, pridonosio kućnom budžetu. Kada je Strankinji spomenula što joj muž radi, net prijateljica mislila je da se žena šali. I odmah se pohvalila: njen muž na sveučilištu predaje matematiku, a ona je stručnjak »specializiran za izradu cookies«. Znaš što znači cookies, pitala je Našijenku. Znam, odgovorila je ona, i kod nas se to tako zove. Naziv »kolačići« još se nije bio proširio, a ni Slovenci još nisu bili izmislili »piškotke«. Našijenkin muž ubuduće je »radio kod kuće«.
Nije Našijenka imala kompleks manje vrijednosti, naprotiv: bila je odgojena kao mamina i tatina princeza, najbolja, najljepša i najpametnija. No Strankinja je, tko zna kako, uspjela načeti njezino samopouzdanje. Možda je u pitanju bila samilost: koliko god se trudila i ma što tvrdila, Strankinja nije uspijevala prikriti da je zapravo neobrazovana. Nije posrijedi bio ni loš hrvatski – davno je bila otišla odavde, miješala je hrvatski s engleskim i obratno, ali o nekim općepoznatim stvarima pojma nije imala. Bila, dakako, i član Mense. Navodno je govorila sedam stranih jezika, u usporedbi s Našijenkina tri, bila je završila ne znam koliko stručnih tečajeva jer je »to ovdije obligatory«, svake se godine treba usavršavati, a onda je Našijenka jednom prilikom od nje zatražila pomoć u vezi s nečim iz IT struke.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
U Strankinjoj firmi svi su bili jako usko specijalizirani tako da u prvi mah nije bila sigurna što je Našijenka zapravo pita, ali je nakon objašnjenja obećala da će pitati nekoga od kolega. Glavni je problem bio u tome što je Strankinja preferirala rad u noćnoj smjeni, a »specializirani kolege« radili su u nekoj od druge dvije smjene, no postojala je mogućnost da se neki od njih zamijeni za smjenu pa će onda uhvatiti priliku da se s njime konzultira, ali ne zna kada će to biti. Našijenka je u međuvremenu sama riješila problem – nisu tata i mama bili baš sasvim u krivu, ali je svejedno čekala odgovor, čisto da provjeri je li u pravu i postoji li možda neko bolje rješenje.
Onda se jednoga jutra Strankinja sa zakašnjenjem vratila iz noćne smjene i poslala poruku da je strahovito umorna. Šef ju je, doduše, pohvalio što je na vrijeme reagirala i spasila situation, to jest spriječila zastoj u proizvodnji. Što je bilo? Iz skladišta su dovukli pogrešne vreće i u smjesu za cookies usuli pogrešne sastojke. Vreće, smjesa za cookies? Ona je to primijetila nakon druge vreće pa tako nije puno toga propalo, ali je trebalo sve isprazniti i dobro očistiti da se proizvodnja može nesmetano nastaviti.
Jebiga, kad govoriš istinu, pa čak i kad je prešućuješ, moraš pamtiti samo jednu verziju. Za dvije ne moraš biti član Mense, ali bar treba dobro pamtiti.
Onda se jednoga jutra Strankinja sa zakašnjenjem vratila iz noćne smjene i poslala poruku da je strahovito umorna. Šef ju je, doduše, pohvalio što je na vrijeme reagirala i spasila situation, to jest spriječila zastoj u proizvodnji. Što je bilo? Iz skladišta su dovukli pogrešne vreće i u smjesu za cookies usuli pogrešne sastojke. Vreće, smjesa za cookies? Ona je to primijetila nakon druge vreće pa tako nije puno toga propalo, ali je trebalo sve isprazniti i dobro očistiti da se proizvodnja može nesmetano nastaviti.
Jebiga, kad govoriš istinu, pa čak i kad je prešućuješ, moraš pamtiti samo jednu verziju. Za dvije ne moraš biti član Mense, ali bar treba dobro pamtiti.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Spletke i seks, naravno. Ne mogu obećati da će biti inteligentno kao iz Laclosova pera, a ni toliko zapleteno, ali staraću se.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- haram
- persona non grata
- Posts: 4820
- Joined: 24 Jul 2015, 04:13
- Location: scorched earth
Kojeg sad pa Frenda?
what we've got here is failure to communicate
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- haram
- persona non grata
- Posts: 4820
- Joined: 24 Jul 2015, 04:13
- Location: scorched earth
Kak će me monitor slušat??
Dobro, neću više spamat temu
what we've got here is failure to communicate
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Strankinja će se, doduše, hvaliti svojim vozačkim vještinama, ali ne, neće biti brkati Turčin. No o tome poslije. Za sada, samo jedan nastavak.
Našijenka nije ništa komentirala, ništa pitala. Odmahnula je rukom i postavila Strankinji dijagnozu: patološka lažljivica.
Međutim, kako se svaka laž zapravo zasniva na istini, trebalo je samo malo pričekati da na vidjelo počnu izbijati i druge sitnice.
»Imam velika molba za tebe«, pisala je Strankinja. »Mužu treba jedna knjiga za posao, a ne može naručiti. To je vaše izdanje.«
Našijenka joj upisala u plus što muža nije nazvala MM pa upitala kako može pomoći. Ništa naročito: trebalo je samo kupiti knjigu u nekoj od zagrebačkih knjižara i poslati je poštom na Strankinjinu adresu, a Strankinja će joj refundirati troškove. Tako je i bilo: Našijenka je kupila knjigu pod naslovom Matematika – udžbenik i zbirka zadataka za prvi razred gimnazije, spakirala i poslala, a Strankinja je njoj poslala novce.
Mnogo je zanimljiviji bio dogovor u vezi s tim podvigom.
»Ako će to za tebe bit problem, nemoj se mučit«, rekla je Strankinja.
»Nikakav problem. To mi je usput kad odvedem Solange u šetnju«, odgovorila je Našijenka.
»Vidiš kakva si: tako se dugačko dopisujemo, a tek mi danas veliš da ti se muž zove Solange. Tužna sam – nemaš povjerenje u mene.«
»Hahaha. Solange je naša mačka.«
»Mačku vodiš u šetnju?«
Objašnjenje da stanuju u centru grada, da je Solange kućna mačka, rasna doduše, ali Našijenku ne zanima uzgoj mačića, da bi svatko poludio kad bi morao cijeli život provesti među četiri zida, a kako ne bi mačka, da u Zagrebu i u Hrvatskoj jest malo neobično mačku voditi na ormici i uzici kao psića, ali da je Solange od malih šapa tako odgojena i da je naviknuta na ljude i promet, a u knjižari će privremeno boraviti u torbi – sve je to Strankinji očito bilo dosadno, a kad joj je Našijenka poslala i mica-macinu fotku, samo je rekla da ne voli životinje.
Našijenka nije ništa komentirala, ništa pitala. Odmahnula je rukom i postavila Strankinji dijagnozu: patološka lažljivica.
Međutim, kako se svaka laž zapravo zasniva na istini, trebalo je samo malo pričekati da na vidjelo počnu izbijati i druge sitnice.
»Imam velika molba za tebe«, pisala je Strankinja. »Mužu treba jedna knjiga za posao, a ne može naručiti. To je vaše izdanje.«
Našijenka joj upisala u plus što muža nije nazvala MM pa upitala kako može pomoći. Ništa naročito: trebalo je samo kupiti knjigu u nekoj od zagrebačkih knjižara i poslati je poštom na Strankinjinu adresu, a Strankinja će joj refundirati troškove. Tako je i bilo: Našijenka je kupila knjigu pod naslovom Matematika – udžbenik i zbirka zadataka za prvi razred gimnazije, spakirala i poslala, a Strankinja je njoj poslala novce.
Mnogo je zanimljiviji bio dogovor u vezi s tim podvigom.
»Ako će to za tebe bit problem, nemoj se mučit«, rekla je Strankinja.
»Nikakav problem. To mi je usput kad odvedem Solange u šetnju«, odgovorila je Našijenka.
»Vidiš kakva si: tako se dugačko dopisujemo, a tek mi danas veliš da ti se muž zove Solange. Tužna sam – nemaš povjerenje u mene.«
»Hahaha. Solange je naša mačka.«
»Mačku vodiš u šetnju?«
Objašnjenje da stanuju u centru grada, da je Solange kućna mačka, rasna doduše, ali Našijenku ne zanima uzgoj mačića, da bi svatko poludio kad bi morao cijeli život provesti među četiri zida, a kako ne bi mačka, da u Zagrebu i u Hrvatskoj jest malo neobično mačku voditi na ormici i uzici kao psića, ali da je Solange od malih šapa tako odgojena i da je naviknuta na ljude i promet, a u knjižari će privremeno boraviti u torbi – sve je to Strankinji očito bilo dosadno, a kad joj je Našijenka poslala i mica-macinu fotku, samo je rekla da ne voli životinje.
- Donna Sole
- Posts: 3242
- Joined: 30 Sep 2011, 23:18
- Location: Virgin Valley
- Been thanked: 1 time
Imam i ja takvu strankinju, ali maligniju.
Jedva čekam nastavak.
Jedva čekam nastavak.
kurvanjski avatar, a
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Cijela tri dana trebala su Našijenki da preboli tu izjavu. Okej, ne moraš voljeti životinje, ne moraš voljeti ni ljude, ne moraš voljeti ni sunce, mjesec i zvijezde, ni Boga Oca i ptice nebeske, ali da ne voliš moju Solange! Moje mačje zlato, moje čupavo klupko koje potiho zuji kao ono vreteno iz bajke, moje vilinsko stvorenje... Na kraju je ipak odlučila odšutjeti, no ipak joj vrag nije dao mira pa je na internetu provjerila podatke o velebnom gradiću u koji je poslala knjigu. Google Earth bio je još smješten negdje u budućnosti. Gradić je bio zgodno predgrađe obližnjega velikog grada, zato je ondje i bilo mjesta za kuću s dvije garaže i velikim dvorištem – o da, Strankinja joj je već odavno bila poslala slike, ali Našijenka nije vidjela baš puno smisla u tome da fotka svoju kuhinju ili derutnu fasadu.
»Enzo«, tužno je te večeri rekla Našijenka mužu, »ona ne voli našu macu.«
I Našijenkin je muž bio naše gore list, koliko to već Istrijani jesu ( ), ali mu ime nije bilo ni Ante, ni Ivan, ni Tomislav pa je nakon stvaranja hrvatske države imao sitnijih problema s domovnicom. Riječ je, dakako, o najnovijem stvaranju hrvatske države, ne o stoljeću sedmom. U matičnim knjigama nešto su bili zabrljali. Ili su to bile crkvene knjige. Svejedno. Tek – podaci su se bili izgubili pa je Enzo, kao i toliki drugi, morao podnijeti poseban zahtjev da dobije državljanstvo. U to vrijeme on i Našijenka još nisu bili u braku pa se ni tu nije mogao ogrepsti. I tako je otišao na prvi razgovor o domovnici. U policiju. Tamo ga je dočekao ozbiljan službenik i postavio mu ozbiljno pitanje: »Vidim, bili ste u ratu?« – »Zapravo i nisam«, odgovorio je Enzo. »Aha, a zašto niste? Ovo vas pitam neslužbeno.« Enzo mu je isto tako neslužbeno objasnio svoje razloge i službenik se s tim razlozima pomirio. Zatim je zapitao: »A zašto zapravo tražite domovnicu?« Mlad i lud kakav je onda bio, Enzo je odgovorio: »Pa, najprije zato što je nemam...« Dalje nije stigao. Službenik mu je zakazao novi datum za razgovor. Ipak, nakon nekoliko takvih i sličnih razgovora, Enzo je shvatio što se od njega očekuje pa je obuzdao jezik i ubuduće davao prihvatljivije odgovore te za to dobio i odgovarajuću nagradu. Ženu je sam našao, nije mu je država dodijelila, a i stan nije dobio na poklon, nego su ga njih dvoje zajedno kupili. Mačku Solange žena je donijela u miraz.
»Enzo«, tužno je te večeri rekla Našijenka mužu, »ona ne voli našu macu.«
I Našijenkin je muž bio naše gore list, koliko to već Istrijani jesu ( ), ali mu ime nije bilo ni Ante, ni Ivan, ni Tomislav pa je nakon stvaranja hrvatske države imao sitnijih problema s domovnicom. Riječ je, dakako, o najnovijem stvaranju hrvatske države, ne o stoljeću sedmom. U matičnim knjigama nešto su bili zabrljali. Ili su to bile crkvene knjige. Svejedno. Tek – podaci su se bili izgubili pa je Enzo, kao i toliki drugi, morao podnijeti poseban zahtjev da dobije državljanstvo. U to vrijeme on i Našijenka još nisu bili u braku pa se ni tu nije mogao ogrepsti. I tako je otišao na prvi razgovor o domovnici. U policiju. Tamo ga je dočekao ozbiljan službenik i postavio mu ozbiljno pitanje: »Vidim, bili ste u ratu?« – »Zapravo i nisam«, odgovorio je Enzo. »Aha, a zašto niste? Ovo vas pitam neslužbeno.« Enzo mu je isto tako neslužbeno objasnio svoje razloge i službenik se s tim razlozima pomirio. Zatim je zapitao: »A zašto zapravo tražite domovnicu?« Mlad i lud kakav je onda bio, Enzo je odgovorio: »Pa, najprije zato što je nemam...« Dalje nije stigao. Službenik mu je zakazao novi datum za razgovor. Ipak, nakon nekoliko takvih i sličnih razgovora, Enzo je shvatio što se od njega očekuje pa je obuzdao jezik i ubuduće davao prihvatljivije odgovore te za to dobio i odgovarajuću nagradu. Ženu je sam našao, nije mu je država dodijelila, a i stan nije dobio na poklon, nego su ga njih dvoje zajedno kupili. Mačku Solange žena je donijela u miraz.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
»Tko je jebe«, odgovorio je Enzo. »Ja volim obje svoje mace«.
I tako je ljubav pukla. Ljubav između Našijenke i Strankinje, naime. No razmjena mejlova nije se prekinula, samo su im se ton i sadržaj promijenili. Više ionako nije bilo potrebno razmjenjivati podatke – bile su uvjerene da sve znaju jedna o drugoj pa je to izgledalo otprilike ovako. Kao dramski dijalog.
Strankinja: Hi, kak si? Šta radiš?
Našijenka: Dobro, pijem kavu. A ti?
Strankinja: Ti piješ puno kave.
Našijenka (zaboravljajući na suzdržanost): Ti ujutro ne piješ kavu?
Strankinja: Ne. Onda ne mogu spavati.
Našijenka: Ah, da. Uvijek zaboravim da dolaziš iz noćne.
Strankinja: Sad svejedno neću zaspati.
Našijenka: Zašto? Što se dogodilo?
Odgovor je stigao tek sutradan.
Strankinja: Ne zanima te zašto?
Našijenka: Što zašto?
Strankinja: Zašto nisam spavala.
Našijenka: Pa pitala sam te. Nisi mi odgovorila.
Strankinja: Mislila sam na tebe.
Našijenka: Ne razumijem.
Strankinja: Onda ništa.
Našijenka (sad već uzrujano): Ne volim zagonetke.
Strankinja: Niko te ne goni.
Našijenka: Zagonetke. Riddles. Mysteries.
Strankinja: Forget it.
Nekoliko dana šutnje. Tišina nad oceanom. A onda:
Strankinja: Ništa se ne javljaš?
Pa da ne počupaš kosu. I sebi i njoj.
I tako je ljubav pukla. Ljubav između Našijenke i Strankinje, naime. No razmjena mejlova nije se prekinula, samo su im se ton i sadržaj promijenili. Više ionako nije bilo potrebno razmjenjivati podatke – bile su uvjerene da sve znaju jedna o drugoj pa je to izgledalo otprilike ovako. Kao dramski dijalog.
Strankinja: Hi, kak si? Šta radiš?
Našijenka: Dobro, pijem kavu. A ti?
Strankinja: Ti piješ puno kave.
Našijenka (zaboravljajući na suzdržanost): Ti ujutro ne piješ kavu?
Strankinja: Ne. Onda ne mogu spavati.
Našijenka: Ah, da. Uvijek zaboravim da dolaziš iz noćne.
Strankinja: Sad svejedno neću zaspati.
Našijenka: Zašto? Što se dogodilo?
Odgovor je stigao tek sutradan.
Strankinja: Ne zanima te zašto?
Našijenka: Što zašto?
Strankinja: Zašto nisam spavala.
Našijenka: Pa pitala sam te. Nisi mi odgovorila.
Strankinja: Mislila sam na tebe.
Našijenka: Ne razumijem.
Strankinja: Onda ništa.
Našijenka (sad već uzrujano): Ne volim zagonetke.
Strankinja: Niko te ne goni.
Našijenka: Zagonetke. Riddles. Mysteries.
Strankinja: Forget it.
Nekoliko dana šutnje. Tišina nad oceanom. A onda:
Strankinja: Ništa se ne javljaš?
Pa da ne počupaš kosu. I sebi i njoj.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 16389
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 42 times
- Been thanked: 31 times
- Gender:
- Contact:
Ne želim ti kvariti koncepciju, ali jesi li razmišljala o mogućnosti da apsolutno sve bude ili 'chat' ili postovi na forumu? Bez sveznajućeg pripovjedača, čiji bi diskurz prenijela u dijaloge ili monologe?
Tekst bi tako bio donekle dramatiziran - i dramatičniji. Razumljivo, više bi truda tada trebala unijeti u razgovor, ali dobila bi digitalni epistolarni roman odnosno priču. Što je samo po sebi novost, bila bi novi Beckett.
Tekst bi tako bio donekle dramatiziran - i dramatičniji. Razumljivo, više bi truda tada trebala unijeti u razgovor, ali dobila bi digitalni epistolarni roman odnosno priču. Što je samo po sebi novost, bila bi novi Beckett.
Last edited by Stitch on 10 Mar 2017, 11:29, edited 1 time in total.
Potpisi su za budale.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
A sad pitanje. Treba mi ime za Strankinjina muža. I on je naš čovjek, a morat ću vam unaprijed odati dva-tri detalja u vezi sa Strankinjom.
S prvim mužem otišla je na Zapad još vrlo mlada i ondje su stekli državljanstvo. Drugi muž - prije ili poslije uvest ću ga u priču - privremeno je boravio u Strankinjinoj novoj domovini, možda zahvaljujući nekoj povoljnoj turističkoj ponudi ( ), upoznao se sa Strankinjom, tada već razvedenicom i ulučio priliku da tamo i ostane. Ili je odgovorio na oglas. Ne znam još. No treba mi ime.
Prijedlozi?
S prvim mužem otišla je na Zapad još vrlo mlada i ondje su stekli državljanstvo. Drugi muž - prije ili poslije uvest ću ga u priču - privremeno je boravio u Strankinjinoj novoj domovini, možda zahvaljujući nekoj povoljnoj turističkoj ponudi ( ), upoznao se sa Strankinjom, tada već razvedenicom i ulučio priliku da tamo i ostane. Ili je odgovorio na oglas. Ne znam još. No treba mi ime.
Prijedlozi?
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Nije vrijedno truda za ovakav šund. Ionako pišem kako mi što padne na pamet. Uglavnom dok se vozim u autu. Mislim, onda mi pada na pamet, ne pišem.Stitch wrote: ↑10 Mar 2017, 11:27Ne želim ti kvariti koncepciju, ali jesi li razmišljala o mogućnosti da apsolutno sve bude ili 'chat' ili postovi na forumu? Bez sveznajućeg pripovjedača, čiji bi diskurz prenijela u dijaloge ili monologe?
Tekst bi tako bio donekle dramatiziran - i dramatičniji. Razumljivo, više bi truda tada trebala unijeti u razgovor, ali dobila bi digitalni epistolarni roman odnosno priču. Što je samo po sebi novost, bila bi novi Beckett.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 16389
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 42 times
- Been thanked: 31 times
- Gender:
- Contact:
Meni je to kao ideja došlo još sredinom devedesetih. Riknula su mi tada dva hard-diska, jedan za drugim. Nebekapirana, naravno, s mnogim lijepim stvarima. Pa sam od pisanja odustao.
Nabavio sam poslije UPS, nikakvih problema otad nisam imao. Ali ideja je ostala nerealizirana.
Nabavio sam poslije UPS, nikakvih problema otad nisam imao. Ali ideja je ostala nerealizirana.
Potpisi su za budale.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Imala sam već i tu varijantu, ali je tema bila drukčija. I romančić je bio u slikama: svaka poruka na obrascu OE-a. Nikad više.
Radije se baci na smišljanje imena.
Radije se baci na smišljanje imena.
- haram
- persona non grata
- Posts: 4820
- Joined: 24 Jul 2015, 04:13
- Location: scorched earth
Pa Ivan, a što drugo? Eventualno Ante, ili Josip, ili Franjo...MmeTipfeler wrote: ↑10 Mar 2017, 11:29A sad pitanje. Treba mi ime za Strankinjina muža. I on je naš čovjek, a morat ću vam unaprijed odati dva-tri detalja u vezi sa Strankinjom.
S prvim mužem otišla je na Zapad još vrlo mlada i ondje su stekli državljanstvo. Drugi muž - prije ili poslije uvest ću ga u priču - privremeno je boravio u Strankinjinoj novoj domovini, možda zahvaljujući nekoj povoljnoj turističkoj ponudi ( ), upoznao se sa Strankinjom, tada već razvedenicom i ulučio priliku da tamo i ostane. Ili je odgovorio na oglas. Ne znam još. No treba mi ime.
Prijedlozi?
Zavisi i šta smatraš pod "naš" i pod "čovjek"
what we've got here is failure to communicate