Odredište nepoznato

Filmovi, serije, sve što gledamo
User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Odredište nepoznato

Post by vrrrlet » 13 Dec 2011, 14:46

Odredište nepoznato je netipičan hrvatski film. Kao prvo, film je apsolutno gledljiv. Kao drugo, nije napravljen iz obilnih dotacija države, nego uz minimalnu lovu i ogromni entuzijazam ekipe.

Jeste li gledali ovaj film ceste? Ako niste, pogledajte, igra u kinima.

Sad moram ić'. Sutra o dojmovima.


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

User avatar
Nikolajevna
Posts: 1034
Joined: 28 Sep 2011, 22:51

Post by Nikolajevna » 14 Dec 2011, 11:17

Danas je sutra.

Meni foršpan ne pruža nadu. Ali, foršpan-šmoršpan.

Ajde, pljuni. :kokice:



User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 14 Dec 2011, 11:53

A ne znam koliko vrijedi neka moja dublja recenzija, strah me izreć, ja sam kod tog filma subjektivan. Ali, nasmijao sam se par puta, a ja se rijetko smijem smiješnim filmovima.

Recimo ovako, kada za nekoliko godina taj film dođe na male ekrane, većina ljudi će s pravom zakolutati očima pomislivši "još jedan hrvatski film", ali na kraju večeri film će im ostaviti dobar okus u ustima. Stvoren je za večer pod dekom, dašak sunca u siječnju. Pitak, a opet ne plitak, obavezan u svojoj neobaveznosti.


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

User avatar
Nikolajevna
Posts: 1034
Joined: 28 Sep 2011, 22:51

Post by Nikolajevna » 14 Dec 2011, 12:16

vrrrlet » wrote:
Recimo ovako, kada za nekoliko godina taj film dođe na male ekrane, većina ljudi će s pravom zakolutati očima pomislivši "još jedan hrvatski film", ali na kraju večeri film će im ostaviti dobar okus u ustima.
Eto, sve si rekao.
Sad je pitanje da li pogledati u kinu ili čekati tih par godina? :zubo: Šta kaže onaj tvoj jaganjac o neodlučnosti, ima li šta o tome?

Stvoren je za večer pod dekom, dašak sunca u siječnju. Pitak, a opet ne plitak, obavezan u svojoj neobaveznosti.
Ovo si baš mogao i preskočit.



User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 14 Dec 2011, 12:29

Nikolajevna » wrote:
Eto, sve si rekao.
Sad je pitanje da li pogledati u kinu ili čekati tih par godina? :zubo: Šta kaže onaj tvoj jaganjac o neodlučnosti, ima li šta o tome?
Za par godina tko živ, tko mrtav. Odi sad, sad je kino luksuz, ali za par godina to će biti i televizija.
Nikolajevna » wrote:
Ovo si baš mogao i preskočit.
Bože, kao da sam spominjao kuhanu djecu.


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

User avatar
Polina Belilowsky
Posts: 244
Joined: 07 Dec 2011, 22:46

Post by Polina Belilowsky » 14 Dec 2011, 15:34

vrrrlet » wrote:A ne znam koliko vrijedi neka moja dublja recenzija, strah me izreć, ja sam kod tog filma subjektivan. Ali, nasmijao sam se par puta, a ja se rijetko smijem smiješnim filmovima.

Recimo ovako, kada za nekoliko godina taj film dođe na male ekrane, većina ljudi će s pravom zakolutati očima pomislivši "još jedan hrvatski film", ali na kraju večeri film će im ostaviti dobar okus u ustima. Stvoren je za večer pod dekom, dašak sunca u siječnju. Pitak, a opet ne plitak, obavezan u svojoj neobaveznosti.
Vrleče, bi li bio ljubazan, barem radi članova poput mene koji taj film neće vidit tako skoro (možda uopće ne) postavit malko opširniju recenziju, a rado bih i spoiler. Može?


Kad ugledah tu reč crnu u smeh tuga se obrnu zarad sviju starih dana što taj nick obeležiše. Mada dugo piso nisi dobrodošo ovde ti si na svaki topic Trkeljanja da ti opet nama svraćaš mani ovaj chat i kaži kada se na forum vraćaš. Reče Elvis - nikad više.

User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 21 Dec 2011, 12:34

Polina Belilowsky » wrote: Vrleče, bi li bio ljubazan, barem radi članova poput mene koji taj film neće vidit tako skoro (možda uopće ne) postavit malko opširniju recenziju, a rado bih i spoiler. Može?
Evo ti tekst s portala MojFilm:

Autor: Mladen Šagovac

Kada sam na Vukovar Film Festivalu gledao Odredište nepoznato, nisam ni sekunde suzdržavao zadovoljstvo odgledanim. Doduše, da budem u potpunosti iskren, nisam očekivao da će ga prepoznati i stručni žiri. Film ceste koji je oduševio publiku jednostavnom pričom o dvojici zagrebačkih asfaltida Cigi i Maxu koji od pokojnog djeda naslijeđenim automobilom odluče zagrebačke ulice zamijeniti čarima jadranske obale, pritom su sami sebi najveća prepreka. Dislocirana atmosfera zagrebačke ulice u ovom filmu katastrofe navela je ovogodišnji stručni žiri (hrvatski redatelj Ivan Salaj, utjecajni filmski kritičar Željko Luketić te proslavljeni hrvatski glumac Filip Šovagović) da uvede kao nagradu i Posebno priznanje žirija.

Upitan koji bi film s ovogodišnjeg festivala izdvojio, Filip Šovagović glumac s iskustvom teškim preko četrdeset filmskih uloga bio je jasan:

Istaknuo bih Odredište nepoznato jer mi je to genijalno. Mi uopće nemamo takvih filmova. Meni je to najbolji film festivala u bilo kojem smislu. To je totalno drugi sustav i funkcioniranje, mislim da su oni ljudi koji su totalno ukinuli filmsku rampu. Ovo je jedini film na festivalu kojem bih dodao još barem 15 minuta radnje.

Gotovo istovjetnog mišljenja je i nagrađivani redatelj Ivan Salaj:

Meni je šokantno bilo da je ovaj film prošao gotovo nezapaženo na Danima hrvatskog filma, gdje sam ga vidio prvi put jer sam tamo radio kao selektor. Svakako mislim da treba dobiti publicitet kakav zaslužuje. Očita je neopisiva količina truda i volje koja je uložena u taj film i to naprosto zrači u svakom segmentu Odredišta nepoznato.

Tog sunčanog popodneva, dva dana nakon što sam pogledao ovaj film i dva dana prije nego im je dodijeljeno Posebno priznanje žirija, našao sam se s dijelom ekipe filma Odredište nepoznato ne bih li otkrio pozadinu urnebesne priče o Cigi i Maxu, asfaltidima na putu bez odredišta.

Kako je glumac Dean Krivačić (Cigo) morao otputovati zbog angažmana u kazalištu ITD, sjeo sam za stol s redateljima Vjeranom Vukašinovićem i Ines Šulj i drugom polovicom katastrofičnog dueta Maksimilijanom Ružinskim (Max).

Odredište nepoznato: Trailer

MF: Ovo vam je prvi film? Koliko sam upoznat, do sada ste radili samo na produkciji glazbenih videospotova.
Vjeran: Ne, do sada jesmo snimili pet spotova ali snimili smo već i jedan kratkometražni film i to upravo o Cigi i Maxu.

MF: Taj film ste prikazivali ili je to bio samo eksperiment?
Ines: S filmom Kad se smrkne smo nastupili na RAF-u i na Reviji kratkog filma u Mostaru gdje smo i pobijedili. Međutim nismo ga više nigdje slali iako je i 2003. na RAF-u bio među najboljima, pa su ga oni kasnije prikazivali.

MF: Znači, vi već imate jedan film o Cigi i Maxu?
Maksimilijan: To je praktički ista priča, samo što se odvija u Zagrebu odakle njih dvojica pokušavaju pobjeći. Zaplet i rasplet su praktički slični Odredištu nepoznatom.
Ines: I zapravo, tu ideju za Odredište nepoznato smo dobili u trenutku dok smo putovali na festival u Mostaru.

MAKSIMILIJAN RUŽINSKI i INES ŠULJ
MAKSIMILIJAN RUŽINSKI i INES ŠULJ

MF: Film prilično dobro izgleda, troškovi sigurno nisu bili mali.
Ines: Oko 40.000 kuna smo skupili i otprilike toliko potrošili na gorivo i na klopu, a smještaj smo imali u školi u Otočcu, Gospiću, Obrovcu. U Sv. Roku smo spavali u domu za stare i nemoćne. Tamo nam je smještaj bio najbolji!

MF: Znači film ste financirali praktički sami?
Ines: Imali smo par sponzora, SC nam je donirao par tisuća kuna ali nitko drugi. Nitko drugi iz državnih institucija nam nije pomogao financijski. Nakon snimanja prve godine imali smo snimljeno nekih 70% materijala, izmontirali smo kao nekih desetak minuta čisto da se vidi da radimo nešto konkretno i pokušali smo tražiti nekakve realne novce ali bez rezultata.
Maksimilijan: Meni je iskreno drago kaj nismo ništa dobili. Jer da smo dobili onda bi bilo, kaj su njima dali oni opće nisu profesionalni. Na temelju čeg su oni dobili, ko' su oni i tak...
Ovak' smo mirne duše, znamo da smo to postigli vlastitim trudom.
Ines: Ipak, imali smo podršku raznih studija, pa obradu slike i zvuka nismo morali platiti. A od Drage Poldrugača smo dobili i rain maker.
Vjeran: Ministarstvo unutarnjih poslova nam je najviše pomoglo.
Maksimilijan: Da, murija nam je najviše pomogla.
Ines: I Zlatko Mehun koji je tada bio glasnogovornik MUP-a.
Maksimilijan: Aute su nam posudili, uniforme, čak su nam i pratnju osigurali. Realno gledano, nemreš očekivat da će ti netko dati pare sam tak. Došli smo niotkuda, prema naslovu filma čini se da niti ne idemo nikuda (smijeh). Ono, velim, meni je totalno jasno da ti neće netko sad dat pare na temelju ničeg. Nisi na nekakvoj akademiji da imaš nekakav background. Nisi do sada snimio ništa značajno. Sad, tako nekom dati gomilu love, onda tak možeš davat i novce po cesti. Zar ne?
Drugo je sad, imaš neki film, napravio si ga, poslao si negdje, bio si na festivalu i vjerojatno će ubuduće biti lakše skupiti ozbiljniji novac za neki budući projekt. Jednostavno, nemreš očekivat da će ti netko dati novce sam tak jer si ti napisao na papiru, gle, snimamo film gdje dva tipa idu na more i prikazat ćemo Lijepu našu lijepu našu Hrvatsku (opet salve smijeha).
Ines: Da, slažem se, ali kad smo već uz potpunu dokumentaciju pripremili i već snimljene zahtjevnije scene, poput one s kamionom, kad smo već pokazali da smo nešto stvarno i ozbiljno radili, ma barem nešto da smo dobili. Ali, možda je ovako i bolje.

MF: Sada ste ispričali jednu, odnosno drugu priču o Cigi i Maxu, hoćete li ih snimiti još?
Ines: Ako dođu kakvi novci, ideja nam ne fali. Ali i drugi puta raditi ovako, to nadilazi i volju Cige i Maxa.

MF: Kada ste uopće započeli snimanje?
Ines: 2003. nam je pala na pamet ideja o radnji, 2004. smo napravili prošireni sinopsis s određenim situacijama, bez detaljnih dijaloga, koje smo naknadno razrađivali kroz improvizacije. Sa samim snimanjem smo započeli tek 2005. i vjerojatno bi te godine sve i završili, ali vrijeme je bilo sve samo ne ljetno.
Tako da smo se na neke lokacije morali vraćati i godinu dana kasnije. Sljedeće ljeto smo snimili gotovo sve i još smo 2007. kada je već krenula montaža nadosnimili neke dijelove.
Maksimilijan: Zapravo, dobro nam je došlo silno pauziranje i mislim da je to pomoglo filmu jer smo nakon snimljenih određenih dijelova imali priliku i razmisliti o napravljenom, eventualno još nekaj doraditi.

MF: Dobro, film je tu i što sad?
Vjeran: Sad smo ga zapravo tek pogledali što bi i kako bi. Pokušali bi nastupiti s ovim filmom na što više festivala. Za sada bih prvo pokušao na Rotterdamskom festivalu sljedeće godine.

MF: OK, a sad malo o produkcijskoj kući BLINK Media...
Vjeran: Sve je započelo u VIDEODROME-u, no kako se ekipa osula, BLINK Media je preuzela video projekte pa tako i ovaj. Mislim, svi smo radili ono što u pravilu nismo radili ranije. Ja sam se primio produkcijskog posla jer nismo mogli naći adekvatnu osobu koja bi taj dio odradila.

VJERAN VUKAŠINOVIĆ
VJERAN VUKAŠINOVIĆ

MF: S kakvom opremom ste radili?
Vjeran: Kino klub Zagreb nam je koproducent, znači Vedran Šamanović. Oni su nam ustupili DV kamere Sony DSR-PD170 i kada smo mi to počeli raditi, to je bio nekakav standard, a već dvije godine kasnije standard je bio HD. Tako da smo na neki način promašili "eru".
Ines: Da nije bilo Vedrana Šamanovića, mi ne bi ni počeli sa snimanjem jer mi smo tad zapravo još tražili novac uokolo. Njega smo slučajno sreli u gradu, pokazali smo mu taj sinopsis i on nam je rekao da će nam Kino klub Zagreb osigurati kamere i dio opreme, a nama je ostalo onda skupiti još nešto novaca za ostale troškove. Zapravo da njega nije bilo, ne bi ni počeli sa snimanjem.
Vjeran: Moram još posebno zahvaliti studiju RC Anima i Davoru Pećarini, kod kojih se godinu i pol dana radilo na obradi slike.

MF: Dobro, ali iskustvo u snimanju video spotova je sigurno bilo od nekakve koristi?
Ines: Pa da, iskustvo koje smo stekli ranijim projektima je bilo od velikog značaja. Snimanje je bilo dosta stihijski i ubrzano, a nismo ni imali dosta vremena, jer prvu godinu smo se borili s oskudnim sunčanim danima.

MF: Dosta dugo nije prikazan film koji dočarava pripadnike zagrebačkih ulica na tako autentičan način...
Vjeran: Mi ovaj film i jesmo snimali iz nekog protesta prema ukopanim normama hrvatskog filma. Kada smo snimili Kad se smrkne, uvidjeli smo da se može snimiti film u kojem ljudi doista razgovaraju na jedan običan svakodnevni način.

MF: Što mislite, gajite li nadanje da bi mogli pobijediti na ovom festivalu?
Ines: Pa s obzirom da je konkurencija jaka, nemamo neka očekivanja.
Vjeran: Mislim se nemamo kaj nadati kraj filmova koji dolaze iz Berlina i Cannesa.

MF: Kako ste uopće dospjeli na VFF?
Ines: Pa nas su pozvali na ovaj festival, i to je već bilo veliko iznenađenje. Zapravo kada govorimo o nagradi, same reakcije publike su nam dovoljna zadovoljština. Ne pucamo na nagrade... Tek to bi nam bio pravi šok! Bitno da se film prikazuje i da je reakcija publike dobra.

Dva dana nakon našeg razgovora, na dunavskom filmskom šlepu dodijeljeno im je Posebno priznanje žirija što je, priznali su i sami, izazvalo potpuni šok i nevjericu.

Na dodjelu je došao i "naturšček" koji to zapravo uopće nije Dean Krivačić (Cigo): Vijest me oduševila i odmah sam sjeo u auto i vratio se iz Slovenije gdje ovih dana nastupam s matičnim kazalištem ITD. Uđem u hotelsku sobu i onak me samo potrefi misao; Jooooj dignuli su me na foru!!!

Nećemo vas zavlačiti i dizati na fore, odmah možemo reći da portal Moj Film, nakon prvog trailera filma Odredište nepoznato koji ste mogli pogledati na početku ovog članka, ima privilegij live streamingom premijerno na internetu prikazati i prvi snimljeni film o asfaltidima Cigi i Maxu "Kad se smrkne".

A Odredište nepoznato? Poznato nam je da će zagrebačka publika imati priliku pogledati ovaj urnebesni film tokom listopada kada će biti upriličena službena premijera u nekom od starijih zagrebačkih kina.


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

User avatar
Polina Belilowsky
Posts: 244
Joined: 07 Dec 2011, 22:46

Post by Polina Belilowsky » 21 Dec 2011, 12:47

Hvala. :s

Sad ga tek želim pogledat, možda i više puta...


Kad ugledah tu reč crnu u smeh tuga se obrnu zarad sviju starih dana što taj nick obeležiše. Mada dugo piso nisi dobrodošo ovde ti si na svaki topic Trkeljanja da ti opet nama svraćaš mani ovaj chat i kaži kada se na forum vraćaš. Reče Elvis - nikad više.

User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 21 Dec 2011, 13:10

Polina Belilowsky » wrote: Sad ga tek želim pogledat, možda i više puta...
Ah, kako je muškarcu ovo uvijek drago čuti. :cerek:


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

zeleni zub
Posts: 494
Joined: 29 Nov 2011, 01:35

Post by zeleni zub » 27 Dec 2011, 12:15

Pa ne igra nigdje?



User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 27 Dec 2011, 13:34

zeleni zub » wrote:Pa ne igra nigdje?
Kak ne, Branimir centar, danas i sutra u 16:50. Da, i ja sam se nadao da će biti svugdje u svim terminima, ali čini se da neće. :D


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.