Trkeljanje.com

Kako misiš kao kod normalnih ljudi? Moj koferi su prazni.

klonka » wrote:Kako misiš kao kod normalnih ljudi? Moj koferi su prazni.

Da, upravo to

m.za » wrote:
Zašto to NIKAD ne izgleda kao kod normalnih ljudi :

....plačući upada u sobu, grabi kofer (ili još bolje puzi po podu da ga iskopa ispod kreveta ), baca ga na krevet, otkopčava i.... vadi manji kofer iz njega
Ili robu koja se ne nosi, a ne stane u ormar? Ili hrpu torbica? Ili nešto??

i lakoća kojom nalaze bitne stvari za uzet.
meni bi pola toga bilo u prljavom vešu, stvari koje baš nosim, pola na dasci za peglanje ispod tone veša. i ztebalo bi mi pol sata da spakujem sve

Slow-motion kadrovi u zombie filmovima (i sličnim). Egzistencijalistička sranja u postapokalipsi.
Blesavi akcići koji se shvaćaju preozbiljno.

m.za » wrote: Zašto je taj kofer uvijek tako neživotno prazan

Jer imaju dovoljno životnog prostora?

m.za » wrote:Baš sam jučer razmišljala o tim stvarima kad sam slučajno (je, bilo je slučajno )
....plačući upada u sobu, grabi kofer (ili još bolje puzi po podu da ga iskopa ispod kreveta ), baca ga na krevet, otkopčava i.... vadi manji kofer iz njega
Ili robu koja se ne nosi, a ne stane u ormar? Ili hrpu torbica? Ili nešto??

Zašto je taj kofer uvijek tako neživotno prazan

A gle, ja sam već jednom otišla iz braka, valjda zato u ovom drugom držim prazan kofer u dnevnoj sobi da ga mogu brzo napuniti.
Mene čude nikakve posljedice velikih makljaža. Recimo u Mr. & Mrs. Smith su se isprebijali međusobno na mrtvo ime i samo je on imao nekakvu šljivicu. A očekujem razbijene zube, polomljena rebra, zguljene šake, razbijene glave, potrese mozga, isčašene zglobove.

Da, ruž i frizura uvijek su postojani, bez obzira na uvjete.

Pustite lavu i uragane - moj stajling može to izdržati!

Mene najviše živciraju scene gdje glumac pokišne do kože i onda mu je u sljedećem kadru odjeća suha, a samo kosa mokra.

E, još jedna - dok dvoje ljudi ide na spoj i on njoj pokloni komad nakita (najčešće ogrlicu), čudno je to da ona baš nikad već nema neki nakit na sebi. Tak da odmah može nositi što je dobila.

Mah, ima toga još.

Ako nekom gradu prijeti prirodna katastrofa ili smrtonosno čudovište, gradonačelnikova prva briga bit će turizam ili neka važna izložba. Podsjetile me "Ralje".

Pa onda...

- Iako je danas moguće oružjem gađati objekt izvan vizualnog dometa, ljudi će u 23. stoljeću izgubiti tu tehnologiju.
- Nije važno ako ste višestruko nadbrojeni u borbi koja uključuje borilačke vješine - vaši neprijatelji čekat će strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećoj maniri sve dok ne oborite njihove prethodnike. (to je, mislim, bilo, ali nema veze )
- Majke svakog jutra pripremaju jaja, slaninu i kolače za svoga supruga i djecu iako ih oni nikada nemaju vremena pojesti.
- Ventilacijski sustav bilo koje zgrade savršeno je mjesto za skrivanje. Nitko nikada neće ni pomisliti da vas u njemu traži i možete bez teškoća putovati do bilo kojeg dijela zgrade.
- Skidanje do struka muškarca može učiniti neranjivim i neprobojnim za metke.
- Ako vidite veliko staklo, netko će ubrzo biti bačen kroz njega.
- Na kompjutorskom ekranu nikada se ne vidi kursor nego samo "Enter Password Now".
- Preživjet ćete bilo koju bitku u bilo kojem ratu osim ako komu pokažete fotografiju vaše voljene kod kuće. To je kobna pogreška.
- Većina ljudi čuva album novinskih izrezaka, posebno ako je netko od njihove obitelji ili prijatelja poginuo u neobičnoj nesreći.
- Uvijek možete pronaći motornu pilu kad vam zatreba.

Hekiću, pa ovo je sjajno!

stvarno!

ehm, da, podsjetio si me; svaka šuša iz tri pokušaja može pogoditi bilo čiju lozinku.
k tome, bombe uvijek imaju tajmer veličine mog ekrana, na vrlo pristupačnom mjestu.

Da, to su oni genijalni dijalozi: "Heksadecimalna šifra. U, jebemu. Ali nema veze, začas ću napisati algoritam za kombinacije. Ima ih nekoliko stotina tisuća. Možda potraje minutu-dvije."

Hekatonhir » wrote:Štede vodu. Uopće nisi ekološki osviještena.

Voda se štedi tako da se kupaš s prijateljicom.

Hekatonhir » wrote:- Ne treba reći "dobar dan" ili "doviđenja" kada započinjete ili završavate telefonski razgovor.

Ovo je posve životna situacija.

- Jedan čovjek koji puca u dvadeset ljudi ima više šanse da ih ubije nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednoga čovjeka.

Normalno. On gađa dvadeset puta veću metu.

- Policajcima se uvijek dodjeljuju partneri koji su njihova suprotnost.

Naravno. Moraju se nadopunjavati.

- Pošteni i radišni policajci u pravilu bivaju upucani tri dana prije mirovine.

Samo ako spomenu da imaju tri dana do mirovine.

Jednako tako, svaki vojnik koji spomene curu koja ga čeka doma, i još pokaže njenu sliku… gotov je. Dead man walking.

- Što više muškarac i žena mrze jedno drugo, to je veća vjerojatnost da će se zaljubiti.

Erm… ovo zapravo i nije toliko bedasto koliko ti se čini.
Snaga emocija daleko je bitnija od predznaka.

Usput, podao psihološki trik: dobro mjesto za prvi spoj je kino s kakvim hororcem ili nešto što će curu nasmrt preplašiti. Strah i seksualno uzbuđenje dovoljno su fiziološki slični da ih mozak naknadno izjednači.

- Kada se suočite sa zlim međunarodnim teroristom, sarkazam i duhovitost vaše su najbolje oružje.

Normalno. Pozitivci hodaju nenaoružani.
Predivna instanca teze da ako nošenje oružja postane kriminalno, samo će kriminalci nositi oružje.

- Kada plaćate taksi, ne morate pogledati u novčanik dok vadite novčanicu - samo zgrabite jednu nasumce. Bit će to uvijek točan iznos cijene vožnje.

Ah. Ni drugdje taksisti nisu bolji nego u Zagrebu.

- Ako borave u opsjednutoj kući, žene trebaju istražiti svaki neobičan zvuk u najoskudnijem rublju.

Žene bi sve trebale raditi u najoskudnijem rublju.

- Ako je osoba onesviještena udarcem u glavu, nikada neće pretrpjeti potres ili oštećenje mozga.

Ne čudi me to.

Većina ljudi u glavi nema vitalnih organa.

- Policijske istrage uvijek zahtijevaju barem jedan posjet striptiz-klubu.

Znao sam da postoji nešto pozitivno u tom poslu.

- Većina laptopa dovoljno je snažna da sruši komunikacijske sisteme bilo koje alienske osvajačke civilizacije.

A-a. Samo Appleovi.

bliss » wrote:Mene najviše živciraju scene gdje glumac pokišne do kože i onda mu je u sljedećem kadru odjeća suha, a samo kosa mokra.

Davno je to bilo, ali mislim da je David Hasselhoff u Knight Rideru bio posebno dobar primjer toga.
Čovjek preroni do nekakvog otoka u ronilačkom odijelu, a po izlasku na obalu popne se na neko brdašce u crnim trapericama, crnoj majici, i posve suh. Nije ništa nosio sa sobom.

Hekatonhir » wrote:Ako nekom gradu prijeti prirodna katastrofa ili smrtonosno čudovište, gradonačelnikova prva briga bit će turizam ili neka važna izložba. Podsjetile me "Ralje".

Ti nikad nisi bio u Zagrebu, a?

- Nije važno ako ste višestruko nadbrojeni u borbi koja uključuje borilačke vješine - vaši neprijatelji čekat će strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećoj maniri sve dok ne oborite njihove prethodnike. (to je, mislim, bilo, ali nema veze )

Nije bilo, ali nije zapravo ni netočno.
Pokušaš li se umiješati među dvojicu što se mlate, prilične su šanse da popušiš udarac od obojice.
Grupna cipelarenja karakteristična su za neuke mase. Obrazovaniji čekaju da situacija bude čistija.

- Ventilacijski sustav bilo koje zgrade savršeno je mjesto za skrivanje. Nitko nikada neće ni pomisliti da vas u njemu traži i možete bez teškoća putovati do bilo kojeg dijela zgrade.

Kad smo već kod toga, postoji nešto zvano Evil Overlord List. Pod točkom 2 nalazi se: “Moji će ventilacijski sustavi biti preuski da bi se puzalo kroz njih.”

Lista je općenito puna korisnih savjeta. Jednom kad krenem osvajati svijet, pažljivo ću se držati tih pravila.

Lastan » wrote: Erm… ovo zapravo i nije toliko bedasto koliko ti se čini.
Snaga emocija daleko je bitnija od predznaka.

Usput, podao psihološki trik: dobro mjesto za prvi spoj je kino s kakvim hororcem ili nešto što će curu nasmrt preplašiti. Strah i seksualno uzbuđenje dovoljno su fiziološki slični da ih mozak naknadno izjednači.

Znam, znam, Casanova je pisao o tome. On bi djeve izveo u šetnju. Kočijom, po najvećoj grmljavini. Obično bi se, prestrašene, u jednom trenutku privile uz njega. I paf, mala pala.

Ali filmovi su doista ekstrem.

Živcira me kad sjednu za stol jesti pa se posvađaju i dignu da nisu hranu ni pipnuli. Kako mogu??? Ja nikad ne ostavim tanjur prazan, pa makar vani ili unutra padale sjekire.

kad se nekog prati, uvijek možeš polako voziti ulicom, meta je lako vidljiva, i nitko ti ne trubi non stop, niti postoji slijepa ulica.

Navela sam to na onoj temi o frazama. Nervira me kad neko nekog zatekne u krevetu s drugim/drugom, a ovaj iz kreveta zavapi: "It's not what it looks like!"

I to skoro pa SVAKI put, makar neki oblik tako nečeg izgovori. Čak i u neglupim filmovima.

Melody » wrote:Navela sam to na onoj temi o frazama. Nervira me kad neko nekog zatekne u krevetu s drugim/drugom, a ovaj iz kreveta zavapi: "It's not what it looks like!"

I to skoro pa SVAKI put, makar neki oblik tako nečeg izgovori. Čak i u neglupim filmovima.

To je ono - hoćeš li vjerovati meni ili svojim očima?

Lastan » wrote:

Zaboga, ne sve. Neke ne bi trebale izlaziti iz kuće. Ma šta kuće, rudnika.

većina smrti ima priču i smisao.
jedna od rijetkih smrti koja se dogodila naglo i neočekivano je Bradova Pittova u Burn After Reading.
tako treba biti, a ne kamera svjesno uperena, mužikaši sa strane i dobro osvjetljenje, i umirući koji ima poruku za reć

bliss » wrote:
To je ono - hoćeš li vjerovati meni ili svojim očima?

E, upravo to.
I sad ne mogu zamisliti da neko piše scenarij, i prvo što mu padne na pamet u takvoj sceni je upravo ta rečenica, i tako desetljećima

Meni je glupo kako na kraju svakog krimi trilera i tako tih žanrova gdje ima ubica, koji te ganja po cijelom gradu, onda nekako završi u tvojoj kući (ili je oduvijek tamo bio, npr. bejbisiterica, čistačica, student na razmjeni, itd.), i na kraju se tu svi izmasakriraju međusobno, krvi na sve strane, nekoliko slučajnih mrtvih tipa vrtlar, dostavljač pizze, cijeli cirkus, i onda na kraju glavni junak/junakinja prežive, naravno, nakon što ubiju ubicu.

I završna scena, glavni junak/junakinja zamotani u dekicu, krvavi, policijska auta i svjetla okolo, bolnička kola... i obično dolazi neko iz policije i daje im čaj u plastičnoj čaši i pita ih jesu li ok i to.

Mislim, u stvarnom životu bi, bez obzira što su se branili, bili s lisicama i u blindiranom policijskom autu, jer su upravo ubili čovjeka. Otkud policija zna da je taj čovjek bio negativac i šta se tu sve sat i pol dešavalo?
Gdje je izvještaj, uviđaj, saslušanja, pa ni tijela nisu strpali u mrtvačnicu, još ih prevoze, ali nek su oni naše glavne junake zamotali onako krvave u dekice i zašivaju im rane

Pješčana » wrote:većina smrti ima priču i smisao.
jedna od rijetkih smrti koja se dogodila naglo i neočekivano je Bradova Pittova u Burn After Reading.
tako treba biti, a ne kamera svjesno uperena, mužikaši sa strane i dobro osvjetljenje, i umirući koji ima poruku za reć

Pa u Coenovim filmovima ljudi stalno naglo, neočekivano i slučajno umiru, to im je skoro potpis.