aisling » wrote: Negdje početkom zime mi je palo na pamet sjest jedan vikend u vlak i otić malo do Like, tek tako vozit se, slikat usput što očima što aparatom
Perzefona » wrote: Mogu s tobom?
Nit' su snijezi nit' su labudovi
Niti vlak bje niti kršna Lika,
već auto Aisling-aginice
i Ljubljana, europska dežela.
Trebalo je to biti ontopično putovanje vlakom. U Liku. Ali da... mora Nica sve uprskati, te ne stigne na ovaj bus, te se kasno vraća onaj vlak... Bože, Nica...
Bez nje ovo putovanje ne bi ni blizu bilo ovako veselo i sadržajno. I uputismo se, dakle, autom. Mi smo forumašice, i kao što je znano, nemamo RL i kako bismo onda znale da su baš jučer navalili svi na Breganu? Ljudi odlaze na skijanje, vraćaju se s praznika. Sat i pol čekanja na prelazak granice Aisling je mislila da će skratiti tako da proba ama baš svaku traku od njih bezbroj na graničnom prijelazu. Nije se obazirala na moje gunđanje da je ionako uvijek najsporija ona traka u kojoj smo mi, Murphy i to... Jednom će se primiriti, pomisila sam. Tako je i bilo. Odlučila je odustati od slaloma iza jednog kombija iz čijeg je auspuha dopirao jeziv smrad. Rekla sam da kombi smrdi, na što obje graknuše na mene da sam rasistica. Bio je to kombi turskih registracija. Baš sam ja to znala.
Uskoro se otkrilo zašto se baš iza njega smjestila, ma šta smjestila, guzila ga nekih tristo metara. Na stražnjem sjedalu kombija zamijetila je mladića orijentalnih crta lica, ne moram vam više ništa reći. Sigurno je gledala sve one turske sapunice, odmah mi je postalo jasno. Došle smo do granice i ispizdile kolonu iza nas budući da je naš boravak na granici potrajao dok je službenik ispisivao tri ceduljice. Nijedna nije imala pasoš.
Epizodu s kupovanjem vinjete preskačem. Samo ću natuknuti da sam joj rekla kad je to obavila: "A lijepo sam ti govorila." Preskačem i što je Nica izvodila s tom vinjetom i kako je bila tužna kad ju je napokon nalijepila zato što nije posve poravnata i koliko se ispričavala zbog toga.
Našle smo se na otvorenoj cesti. Posve nespremne i šokirane što se kraćemo. I to brzo. Aisling je to brzo riješila. Pri svakom je putokazu predlagala:
- Idemo tamo?
- Kamo?
- Desno.
Nica i ja smo žene. Žene ne razlikuju lijevo i desno. Kako to njoj nije jasno? Naravno da nismo otšle desno, jer dok smo se mi dogovorile što je lijevo, a što desno, skretanje je već davno ostalo za nama. To Aisling uopće nije pokolebalo da i dalje barata tim mrskim pojmovima lijevo-desno, samo je naučila da mora predložiti ranije da se Nica i ja uspijemo dogovoriti.
Ne znam više je li nam se Novo Mesto našlo s lijeve ili desne strane, uglavnom završile smo tamo. Auto smo ostavile na nekom parkingu i krenule prema centru, u razgledavanje. Ustrajale smo u namjeri do prvog kafića.
U deželi je naime kajenje prepovedano pa su Slovenci uveli divan običaj da im svi kafići ii zimi maju terase. I to s dekicama. 
Ovaj je još imao pogled na Krku. Čim smo ga ugledale, Aisling i ja istovremno izustismo jedno nikotinski ovisnićko aaaaa-ha! i uputismo se prema prvom stolu. Nica nas je poslušno slijedila, što se od nje i očekivalo. Naručile smo kavu i trkeljale. Ja sam im objašnjavala poetičnost i metaforičnost stihova "oči su ti ocean" i uvjeravala ih da se ne može tekst pjesme uzimati doslovno.
- Nije istina! - reče Aisling - Ja sam izgubila obje leće odjednom dok sam ronila u oceanu.
- Gdje?
- U Španjolskoj, na maturalcu. - važno će Aisling.
- Ali Španjolska rivijera nije na ocenu - dometne Nica.
- Nego što je to onda?
- Sredozemno more - ne da se Nica.
- Ma nemoj! - obrecne se Aisling mrtva ozbiljna - Ti ćeš mi reć? Jesi ti tamo ronila ili ja, a? To je ocean!
Nica je u zao čas uzela gutljaj, ali pogađate, nije ga popila. Suočena sa zadnjim Aislinžinim krunskim argumentom, zagrcnula se od smijeha i počela kašljati, pljuvati... i što da vam kažem - sramotiti nas po Europi.
Ja sam bila rastrgana, nisam znala bih li Nicu lupkala po leđima ili bih se pravila da nisam s tima dvjema Balkankama.
Red je i da se razgledavanje obavi. Most preko Krke. A Krka zelena, Bože mili, kako je divno zelena. I tada je Nica ugledala pačje jato koje je plovilo Krkom.
- Patke, patke! - obavijestila je stanovnike čitave županije, mislim. Skakutala je razdragano i upirala prstima u Krku:
- Mužjak! Još jedan! Gle, Perz, koliko mužjaka! Sami mužjaci! Zašto na forumu nema toliko mužjaka?
Aisling se pravila da je našla silno zanimljive motive za fotografiranje na drugoj obali i omaknula se od nas. Jasno vam je da to nije bilo zbog fotografiranja. I da, znate vać kako se Slovenci vole praviti da ne razumiju hrvatski? Zbog Nice i njezinog oduševljenja pačjim mužjacima šetači su odustali su od tog običaja, zastajkivali su, gurkali se laktovima i zaklela bih se da su kolutali očima da sam ih se usudila pogledati u oči.
Novo Mesto jako je lijepo mjestašce. Žicajte Aisling slike. Neću valjda u putopisu opisivati mjesta kroz koja smo putovale.
Ako želite nastavak, što je bilo u Otočcu i Ljubljani, obratite se Nici ili Aisling. A mogu i ja, ako baš moram. Večeras mi se više ne da. A i tko će me čitat? Ovo je plahta nadmašila i Byronove, mislim.
Lijepo putovanje 
Hoće bit nastavak?
