Pa i sad je na ulazu rešetka. Ali pogledaš lijevo, desno, vidiš rupu u mreži i provučeš se unutra.
Može se popesti skroz na vrh tamo gdje su antene. Nakon što prođeš oficijelnim stepenicama, malo prošnjofaš okolo i onda su prvo jedne jadne kružne stepenice, a onda još jadnije druge kružne stepenice i na vrhu si.
Fotografije s putovanja
I malo svakodnevnice iz Berlina. Doručak vani je omiljeni izbor vikendom, čak se i čeka red u popularnijim bircevima. Ovaj mi se svidio u prolazu, krcat je cvijećem na sve strane, tulipani vise s prozora, ružine latice po podu. 
Flohmarkt am Mauerpark. Ako kome trebaju dioptrijske naočale.
Flohmarkt am Mauerpark. Ako kome trebaju dioptrijske naočale.
-
Bara huda
- Posts: 3109
- Joined: 03 Nov 2011, 21:49
Malo dojmova od jucer.
Isli smo na izlet na Great barrier reef jer taj dio prirodne zemljine ljepote, kao, izumire.
Sto i nije bas tocno, barem kako su nam objasnili ti koji su nas vodili, ali nije bitno.
Slike su napravili oni pa smo ih skinuli, zadnja je moja, ona s povrsine.
Ukratko o cijeloj stvari.
Krenuli smo rano ujutro. Bus nas je pokupio u 6.45, to smo morali dodatno platiti jer tura ide iz Cairnsa a mi smo 30-tak km dalje.
Sama tura je bila oko 125 ojra po osobi + bus 25 aud ( oko 16 €) tamo i natrag. Tako da nije bas djaba ali Australija mi se ionako cini fest skupa.
To je relativno mala tura, do 40 osoba i brzi brod. Put je prosao dosta nemirno, nije da smo povracali, ali nije bilo bas ni ugodno. Ekipa prilicno opustena, posada mislim, od turista nas je bilo svih rasa i fela. Cak nismo bili ni najstariji iako smo bili blizu granice.
Imali nekaj za prigrist, tip muffina i kave, ja sam preskocila taj dio i dobro sam ucinila.
Na ulazu na brod dobijes hrpu formulara za ispuniti kao dokaz da si zdrav i bla bla, te se moras potpisati kad udjes, kao i na kraju ture kao dokaz da su te vratili.
Snorkeling je ukljucen u cijenu, dobijes neoprensko odijelo, peraje i masku, a ako ces roniti s bocama (scuba diving) to platis ekstra.
Kako je poznata je stvar da kad bedaki imaju para i kramari trguju, nismo mogli reci NE takvoj ponudi, pa nas je to veselje doslo dodatnih 50-tak ojrica. Po osobi, naravno. Kao pozitivnu stvar mogu reci da smo isli na jedno takvo ronjenje, kako se ide na dvije lokacije, drugo se placa dodatno.
Za vrijeme puta do tamo pricali su nam malo o reefu, malo sigurnosnih savjeta i za oko sat vremena smo dosli do prve lokacije.
To je ko neki otok usred niceg, (vidi zadnju sliku ) koji je pticja i kornjacinska kolonija a sastoji se samo od pijeska.
Mali dio ogradjen spagom je dozvoljen za ljude, ostalo je prepuno ptica koje leze na pijesku i gledaju svoja posla. I kreste.
Mi smo bili u zadnjoj grupi za ronjenje pa smo prvo snorklali i gledali sta ima u moru. Bilo je ok toplo, ali ne prevruce.
Onda smo se vratili na brod i tamo su nas opremili utezima, bocama s kisikom, te dodatno poducili kako cemo ocistit masku od vode ispod mora, izjednacit pritisak u usima
dati znak da smo dobro ili nismo dobro, ocistit usta od vode ako udje i kako da nadjemo slauf s kisikom ako nam ispadne iz usta.
I da ne panicarimo.
Ronili smo u troje, svi se morali drzati ruku pod ruku a njih profesinalnih je bilo dvoje. Cura koja nas je vodila i bila instuktor odgovoran za nas zivot i neki klinjo mladji od mog najmladjeg koji kao da je dosao iz filma Point Break.
Dakle, sto reci, koju poruku poslati.
Za one koji znaju kako se to radi i kako izgleda, nista.
Meni je to bilo prvo iskustvo takve vrste i nije me odusevilo kako sam zamisljala da bude.
Prvo, pritisak u usima treba izjednacavati svaki cas. Doduse, ja imam osjetljivije sinuse, ali svejedno nije ugodno stalno stiskati nos i puhat si u usi.
Onda se treba naviknuti na disanje iskljucivo kroz usta. Nekako kao da covjek automatski pozeli izdahnuti kroz nos sto ne ide. Dah je kraci i ucestaliji. Usta se brzo osuse a ne mozes gutati.
I jos imas straha mozes li doc do povrsine sa dahom, zlu ne trebalo.
No, da ne bi sve bilo na tamnijoj strani, dojam jest impresivan. Totalno si izvan svog uobicajenog okruzenja. Nije da si ko riba u vodi, ali vjerujem da se oni praksiraniji osjecaju tako.
Tako smo proveli oko pol sata, na povrsinu pa dalje. Posluzili su rucak ( iznenadjujuce dobar, nije bilo pecenih srdela i vina, ali to nismo ni ocekivali) i krenuli dalje.
Druga je lokacija za ronjenje bila usred mora, tamo smo samo snorklali ali bilo je vise riba. Kornaca je od tamo. To je muski kornjacac, tako je rekla jedna od posade. Kaze da ga zna, da je cesto tu. Zove ga Napoleon. Ali ona je Francuskinja pa je razumljivo.
Sarene ribe raznih boja i oblika, velike skoljke, cak je bio i jedan morski pas. Istina, malih dimenzija, ali ipak ga je bilo dojmljivo vidjeti.
Bio je jos i izlet u brodu sa staklenim dnom, to je bilo onak, srednja sreca, poducili nas da su koralji zapravo zivotinje i bili zacudjeni da itko to zna ( naravno da ja nisam mogla sutiti nego rec da se pred 40 godina to ucilo u skoli, na sto su rekli...“ not in australian public schools“ ) i onda sat i nesto brze voznje natrag.
Sto je bio najneugodniji dio puta jer je more bilo jos vise valovito ali smo prezivjeli i to, te se sretno vratili na cvrsto tlo.
Vrlo ugodan osjecaj.
Eto, ako ce ko ic, neka zna cemu se moze veseliti.
Inace, Australija je, bar po do sad vidjenom, prilicno skupa zemlja.
Veliko pivo u restoranu je oko 9-15 aud ( sad je oko 0.6 € za 1 aud pa racunajte) to je oko 450 ml.
Imaju pivo u bokalu, tzv. jug, litra i nesto sitno, smo placali od 16-23 aud.
Ali neki Australijanci s kojima smo pricali su bili u Eu nedavno pa se zgrazaju kako su tamo cijene sve puta dva od njihovih.
Usput, kutija cigareta je 33 aud od 20 komada i 39 ako je 25 komada u kutiji. Tako da je pusenje u A. skup sport.
A nije dozvoljen unos vise od 25 komada cigareta sto smo, izmedju ostalog, morali deklarirati prije ulaska.
Ne smije se unositi nikakva hrana, voce, sjeme i zacini, tekucina i hrpa drugih pizdarija koje ne pamtim. I trebas prijaviti ako si bio bolestan 2 tjedna prije puta.
Doduse, nitko nas nije pitao nista na ulasku pa mozda je to tek forma.
Hm, puno teksta, malo slika.
A kaj sad, selite ako treba.
Isli smo na izlet na Great barrier reef jer taj dio prirodne zemljine ljepote, kao, izumire.
Sto i nije bas tocno, barem kako su nam objasnili ti koji su nas vodili, ali nije bitno.
Slike su napravili oni pa smo ih skinuli, zadnja je moja, ona s povrsine.
Ukratko o cijeloj stvari.
Krenuli smo rano ujutro. Bus nas je pokupio u 6.45, to smo morali dodatno platiti jer tura ide iz Cairnsa a mi smo 30-tak km dalje.
Sama tura je bila oko 125 ojra po osobi + bus 25 aud ( oko 16 €) tamo i natrag. Tako da nije bas djaba ali Australija mi se ionako cini fest skupa.
To je relativno mala tura, do 40 osoba i brzi brod. Put je prosao dosta nemirno, nije da smo povracali, ali nije bilo bas ni ugodno. Ekipa prilicno opustena, posada mislim, od turista nas je bilo svih rasa i fela. Cak nismo bili ni najstariji iako smo bili blizu granice.
Imali nekaj za prigrist, tip muffina i kave, ja sam preskocila taj dio i dobro sam ucinila.
Na ulazu na brod dobijes hrpu formulara za ispuniti kao dokaz da si zdrav i bla bla, te se moras potpisati kad udjes, kao i na kraju ture kao dokaz da su te vratili.
Snorkeling je ukljucen u cijenu, dobijes neoprensko odijelo, peraje i masku, a ako ces roniti s bocama (scuba diving) to platis ekstra.
Kako je poznata je stvar da kad bedaki imaju para i kramari trguju, nismo mogli reci NE takvoj ponudi, pa nas je to veselje doslo dodatnih 50-tak ojrica. Po osobi, naravno. Kao pozitivnu stvar mogu reci da smo isli na jedno takvo ronjenje, kako se ide na dvije lokacije, drugo se placa dodatno.
Za vrijeme puta do tamo pricali su nam malo o reefu, malo sigurnosnih savjeta i za oko sat vremena smo dosli do prve lokacije.
To je ko neki otok usred niceg, (vidi zadnju sliku ) koji je pticja i kornjacinska kolonija a sastoji se samo od pijeska.
Mali dio ogradjen spagom je dozvoljen za ljude, ostalo je prepuno ptica koje leze na pijesku i gledaju svoja posla. I kreste.
Mi smo bili u zadnjoj grupi za ronjenje pa smo prvo snorklali i gledali sta ima u moru. Bilo je ok toplo, ali ne prevruce.
Onda smo se vratili na brod i tamo su nas opremili utezima, bocama s kisikom, te dodatno poducili kako cemo ocistit masku od vode ispod mora, izjednacit pritisak u usima
dati znak da smo dobro ili nismo dobro, ocistit usta od vode ako udje i kako da nadjemo slauf s kisikom ako nam ispadne iz usta.I da ne panicarimo.
Ronili smo u troje, svi se morali drzati ruku pod ruku a njih profesinalnih je bilo dvoje. Cura koja nas je vodila i bila instuktor odgovoran za nas zivot i neki klinjo mladji od mog najmladjeg koji kao da je dosao iz filma Point Break.
Dakle, sto reci, koju poruku poslati.
Za one koji znaju kako se to radi i kako izgleda, nista.
Meni je to bilo prvo iskustvo takve vrste i nije me odusevilo kako sam zamisljala da bude.
Prvo, pritisak u usima treba izjednacavati svaki cas. Doduse, ja imam osjetljivije sinuse, ali svejedno nije ugodno stalno stiskati nos i puhat si u usi.
Onda se treba naviknuti na disanje iskljucivo kroz usta. Nekako kao da covjek automatski pozeli izdahnuti kroz nos sto ne ide. Dah je kraci i ucestaliji. Usta se brzo osuse a ne mozes gutati.
I jos imas straha mozes li doc do povrsine sa dahom, zlu ne trebalo.
No, da ne bi sve bilo na tamnijoj strani, dojam jest impresivan. Totalno si izvan svog uobicajenog okruzenja. Nije da si ko riba u vodi, ali vjerujem da se oni praksiraniji osjecaju tako.
Tako smo proveli oko pol sata, na povrsinu pa dalje. Posluzili su rucak ( iznenadjujuce dobar, nije bilo pecenih srdela i vina, ali to nismo ni ocekivali) i krenuli dalje.
Druga je lokacija za ronjenje bila usred mora, tamo smo samo snorklali ali bilo je vise riba. Kornaca je od tamo. To je muski kornjacac, tako je rekla jedna od posade. Kaze da ga zna, da je cesto tu. Zove ga Napoleon. Ali ona je Francuskinja pa je razumljivo.
Sarene ribe raznih boja i oblika, velike skoljke, cak je bio i jedan morski pas. Istina, malih dimenzija, ali ipak ga je bilo dojmljivo vidjeti.
Bio je jos i izlet u brodu sa staklenim dnom, to je bilo onak, srednja sreca, poducili nas da su koralji zapravo zivotinje i bili zacudjeni da itko to zna ( naravno da ja nisam mogla sutiti nego rec da se pred 40 godina to ucilo u skoli, na sto su rekli...“ not in australian public schools“
) i onda sat i nesto brze voznje natrag.Sto je bio najneugodniji dio puta jer je more bilo jos vise valovito ali smo prezivjeli i to, te se sretno vratili na cvrsto tlo.
Vrlo ugodan osjecaj.
Eto, ako ce ko ic, neka zna cemu se moze veseliti.
Inace, Australija je, bar po do sad vidjenom, prilicno skupa zemlja.
Veliko pivo u restoranu je oko 9-15 aud ( sad je oko 0.6 € za 1 aud pa racunajte) to je oko 450 ml.
Imaju pivo u bokalu, tzv. jug, litra i nesto sitno, smo placali od 16-23 aud.
Ali neki Australijanci s kojima smo pricali su bili u Eu nedavno pa se zgrazaju kako su tamo cijene sve puta dva od njihovih.
Usput, kutija cigareta je 33 aud od 20 komada i 39 ako je 25 komada u kutiji. Tako da je pusenje u A. skup sport.
A nije dozvoljen unos vise od 25 komada cigareta sto smo, izmedju ostalog, morali deklarirati prije ulaska.
Ne smije se unositi nikakva hrana, voce, sjeme i zacini, tekucina i hrpa drugih pizdarija koje ne pamtim. I trebas prijaviti ako si bio bolestan 2 tjedna prije puta.
Doduse, nitko nas nije pitao nista na ulasku pa mozda je to tek forma.
Hm, puno teksta, malo slika.
A kaj sad, selite ako treba.
?? Nečuveno!
-
Bara huda
- Posts: 3109
- Joined: 03 Nov 2011, 21:49
Bondi beach, omiljeno kupaliste Sidnezana. Oko pol sata busom od centra, karta oko 3-4 aud.
Sad je bilo puno turista a malo lokalnih, ali ih je bilo i kupali se i plivali. U odijelima, istina.
Po ljeti kazu da je krcato usprkos opasnim zivinama.
Puhalo je strasno.
Tamo je i onaj infinity pool na obali koji kazu da treba vidjeti ali kad smo mi bili, bio je u postupku ciscenja. Frajer je smrkom gurao hrpu pijeska van bazena.
Neki kamenna obali.
Panoramska slika, uzivo je ravnije.
Rip current odozdo.
Surferi su ga koristili da odu od obale
Sve pise na ploci.
Rip current odozgo, lijepo se vidi.
To je mjesto gdje morska struja vuce od obale prema van, pozna se po tome sto nema valova na tom mjestu. Kazu da se ljudi znaju potopiti jer se uspanicare kad upadnu u takav tok vode.
Surferi se nasurfali.
Puhao vjetar, bilo zima ali im ocito ne smeta.
Eto, jos 4 sata cekanja u Melbournu, onda 20 delaya u Bangkoku i doc cu doma dok trepnem.
Sad je bilo puno turista a malo lokalnih, ali ih je bilo i kupali se i plivali. U odijelima, istina.
Po ljeti kazu da je krcato usprkos opasnim zivinama.
Puhalo je strasno.
Tamo je i onaj infinity pool na obali koji kazu da treba vidjeti ali kad smo mi bili, bio je u postupku ciscenja. Frajer je smrkom gurao hrpu pijeska van bazena.
Neki kamenna obali.
Panoramska slika, uzivo je ravnije.
Rip current odozdo.
Surferi su ga koristili da odu od obale
Sve pise na ploci.
Rip current odozgo, lijepo se vidi.
To je mjesto gdje morska struja vuce od obale prema van, pozna se po tome sto nema valova na tom mjestu. Kazu da se ljudi znaju potopiti jer se uspanicare kad upadnu u takav tok vode.
Surferi se nasurfali.
Puhao vjetar, bilo zima ali im ocito ne smeta.
Eto, jos 4 sata cekanja u Melbournu, onda 20 delaya u Bangkoku i doc cu doma dok trepnem.
-
Bara huda
- Posts: 3109
- Joined: 03 Nov 2011, 21:49
Nismo isli, treba tu puno srece za vidjet kita kako skace.
Isli smo ih gledat na Hawajima pa ono,
nije lose ali nije bilo ni spektakularnih momenata. Vidli rep i koju peraju.Sve se to puno ljepse na televiziji vidi.
Isli smo na plovidbu brodom po luci navecer, sad je u Sydneju neki svjetlosni show, Vivivd se zove, svjetlosne instalcije svud naokolo pa se to kao gleda s mora.
Budem slike kasnije.
-
Bara huda
- Posts: 3109
- Joined: 03 Nov 2011, 21:49
Hvala, sefe, to je prednost dugackog cekanja na aerodromu kad ne znas sto bi sa sobom vise.
Jos nam nisu otvorili lounge, tek 3 sata prije leta a tu smo do sad 4 sata.
Uglavnom, sa vremenom izmedju, oko 50 sati za povratak ce trebati.
