S mirisom lipe sjećanja iz Like

[azizi]

Hodi spat, Chili! Baš si me raznježila i rastužila

Kad netko kaže "rećemo" mam mi zamiriši lipa... i majčina dušica... i začujem iz daljine zvona blaga na ispaši... i osjetim meku travu pod nogama... i čujem kreket zabarskih žaba... i vidim kako zrak treperi u vrelo ljetno podne u ritmu zrikavaca... i osjetim topli sivi kamen pod rukom... sjetim se svoje babe kako ide uz ganak noseći punu padelu tople, tek izmužene varenike... i ... i... i sjetim se svojih djetinjih ljeta u Lici... mojoj Lici... koje više nema.

Voljela bih obnoviti sjećanja na sve što je vezano uz Liku - krajolici, lokalni riječi, običaji, doživljaji, folklor... o svemu onome što je ostalo u sjećanju nama koji tamo više ne odlazimo, ali nas je odredilo na mnogo načina. Također su dobrodošli i žitelji Like, koji mogu ponuditi današnje ličke vedute.


Mislim da naslov nagoviještava da bismo rado bez politike u ovoj 'butigi', kao i minoriziranja ili omalovažavanja bilo kakve vrste. Hvala na uvažavanju!

[Donna Sole]

Pa lijepo..
Ne znam odakle bi počela...

Ja sam odlazila u Liku , u jedno selo pored Ogulina..selo je sad polumrtvo, stara čeljad poumirala, mladi odoše, a povremno se vrate u posjetu tužnim počivalištima svojih najdražih...i to sve rjeđe i rjeđe

nemam slika, ali zaživi li ovaj topik, možda skoknem jedan vikend po seriju sliočica za podsjetnik i pune lanene vrećice osušene majčine dušice i lipe, bazge, drena...

[azizi]

Baš mi je drago da si došla malo sa mnom podivaniti

Ne znam je l' svi, ali Ličani moga kraj ne razgovaraju. Oni divane.

divaniti (tur. divan) govoriti, razgovarati; voditi ljubav, ašikovati

Moram priznati da nisam znala da divaniti znači i voditi ljubav. Zato sam onda valjda i razočarala neke mlade i kršne Ličane koji su me pitali, hoćemo li mala malo divaniti, a ja rekla može, pa krenula mljet'. Evo, što ti znači izgubiti (se) zbog prijevoda.

[Donna Sole]

Nisam imala ta iskustva.
Zapravo, moje posjete su bile još u ono predpubertetsko doba i sva se zabava svodila na košnju, prevrtanje sijena i odvožnju istog na sjenike tzv šajere iznad štale ...
Nego, zanimljivo mi je da sam se baš ovih dana rado prisjećala doručaka : kruh i mast s crvenom paprikom , malo soli i bijela kava. Cijeli dan trk po livadama sve do večernjih sati kad smo se svi okupljali oko večere, pranje nogu i sjedenje u ugodnoj ljetnoj večeri pod krošnjom lipe.



Ima nešto sjećanja i na zimske dane , no , kako ja nisam obožavateljica snježnih radosti, radije ću uskratit opise tih epizoda...


tebi rado prepuštam lektoriranje i izbor riječi i izraza

[Euklid]

Vraćali smo se s mora (ili išli ) starom plitvičkom cestom jerbo autoput još nije bio ni u primisli.

Frend je imao neku rodbinu u nekom zaseoku kod Gračaca.

Teška vukojebina gdje su i vukovi davno rekli laku noć.

Auto smo ostavili na kraju kaldrme i nastavili pješice jer se dalje nije moglo.

Nakon 15-ak minuta pješačenja stigli smo u zaseok od 2-3 stare kamene kuće.

Ne sjećam se ko je sve bio doma osim starog domaćina koji nas je ponudio onim što je imao pri ruci jer goste nisu očekivali.

Pršut i sir.

Sir je bio manje više dobar

ali pršut...

Pršut je bio... to se ne može riječima opisati... nepci su uživali kao nikad prije niti poslije.

Dođe mi žao ovih generacija koje stižu i koje nikad neće imati priliku kušati nešto što ni bogovi nisu imali priliku...

[azizi]

Teška vukojebina gdje su i vukovi davno rekli laku noć.

Auto smo ostavili na kraju kaldrme i nastavili pješice jer se dalje nije moglo.

Nakon 15-ak minuta pješačenja stigli smo u zaseok od 2-3 stare kamene kuće. ...

Ti si još dobro prošao! Mene je majka vodila k svojoj majci, a mojoj baki od moje druge godinice. Toga se ne sjećam. Ali se sjećam vremena od mojih pet šest godina, kada bismo sišle s vlaka, a onda pješice 5 kilometara preko Karaule do moje babe. Mama je nosila kofer, a ja sam tabanala za njom. Tu i tamo bismo sjele i odmorile, pa nastavile dalje... Puuuuuno kasnije je uveden autobus koji je vozido na do nekih kilometar i pol, dva, do kuće moje babe.

Hoću reći, dobro si prošao.

Ne sjećam se ko je sve bio doma osim starog domaćina koji nas je ponudio onim što je imao pri ruci jer goste nisu očekivali.

Pršut i sir.

Sir je bio manje više dobar

ali pršut...

Pršut je bio... to se ne može riječima opisati... nepci su uživali kao nikad prije niti poslije.

Dođe mi žao ovih generacija koje stižu i koje nikad neće imati priliku kušati nešto što ni bogovi nisu imali priliku...

Pretpostavljam da si jeo škripavac - autohtoni lički sir. Nekima je jako fin, drugima baš i ne.

Ali pršut! Sušio se obješen o potkrovne grede na tavanu s velikim otvorima na zabatnim zidovima.

[azizi]

Dok je bilo mojih Ličana nije baš bilo fotoaparata. Sada fotića k'o u priči, ali nigdje Ličana. Barem ne u onim vrletima otkuda ja vučem korijene. Tako nemam originalnu sliku moje lipove šume, već sam ovu skinula s neta.



Zašto najvolim lipovu šumu? Zbog toga jer je prozračna i svijetla. Ljeti pruža hlad, ali nije mračna. Ne zapinješ o grane dok hodaš po njoj. Barem ne po onoj oko kuće moje babe. U njoj se svakoga ljeta vrtio ražanj između dva kamena. No, o tom nekom drugom prilikom.

[Pješčana]

baš je lijepa lipova šuma
moja oba roditelja su iz Like, i relativno često idem u kraj jednog roditelja.
selo je pusto, dolaze ljudi na vikende i godišnje i za Gospu vrtit janjca.
šuma je pobijedila nekad orane parcele, i šuma je sve bliže kući. nema tekuće vode, imamo šternu ispred kuće.
kad padne mrak, živa se sasrem jer je to najcrnji mrak i najtiša tišina, a zvijezde su ogromne i sjajne i tu negdje, pored mog nosa.
zrak je svjež i spavam ko beba. jastuci su oni veliki, perjani, da ležim a skoro da sjedim u krevetu.
postoje biljci kojima se pokrivam.
voda iz šterne je hladna da zubi i glava zabole kad ju popijem.
zemlja miriši a Velebit je u daljini plavičastosiv.

hoćete još?

[Zmaj021]

da..

[azizi]

hoćete još?

Hoćemo! Hoćemo!

Da se veselim jutarnem štivu, jer sada bježim u krpe.


Sutra ću se i ja osvrnuti na biljce, slamarice, šarenice...

[Pješčana]

Lika u jesen ima najljepše boje.
obično idem tamo par dana prije Svih svetih, i brda su prekrivena šumama, sve je u zagasitim, teškim bojama, krošnje se prelijevaju iz krvavo crvene u zlatno žutu, da na kraju završe u smeđoj. zemlja je mokra i miriši. obično stanemo na par mjesta i beremo gljive, dosta je vrganja, i imam sreću pokupiti kapitalce.
stanem uz kanjon rijeke Like, koja u periodima poplava izgleda ko kakva rječica u kamenu, a tek kad voda padne vidi se da je to dubok kanjon koji vrluda.
sviđaju mi se nazivi mjesta. svako drugo mjesto je nekakva draga ili dražica ili kosa.
Ljudi su glasni i srdačni i nude rakijom i hranom. u dvorištima su psi koji su teritorijalni i najčešće na lancu.
volim miris štale. godine i godine djetinjstva ostale su mi obilježeni tim mirisom, i nikad ga nisam doživljavala kao nešto loše. tek kad sam jednom prilikom, na vrhu Žumberka, išla putem iza neke krave, neki ljudi su komentirali kako krava smrdi, a meni je to bio tako prirodan miris da nisam ni registrirala da štipa za nos.
štale..topla smrdljiva mjesta gdje lastavice svijaju gnijezda. lastavice, koje su najživčanije ptice i koje pred kišu lete ko nespašene.

moj dida i baba imali su slamnat krov. onaj strmi, pod snopovima slame. i objašnjavali su mi kako se skuplja slama, i koja je slama najbolja(mislim da je ražova), i kako se veže i slaže.
Bilo toplo u toj kući, mada, kad te onaj biljac poklopi, i ne možeš baš mrdati, kako si legao- leao si.
Samo bi cijelu noć orio tavan, po kojem su se natjeravali puhovi.

[Donna Sole]

Lijepa šuma, azizi
@Pješčana, to je to, sjećanja na biljac, pernate jastuke, hladna voda miris štale...

[Euklid]

Uff, miris stale... nekada mrzak
a danas ga obozavam...

[Donna Sole]

Zašto sam ja , Pješčana , uvjerena da si ti Slavonka?
Nego, Lika..kad smo tamo..
Miris štale, miris je sijena, slame, života, topline, mukotrpnog rada..Mislim, nije problem imati kravicu i štalicu , ali za to ti treba livada i košnja, vrijeme , snaga, volja.. nije to vikend zanimacija..

Pregrmila bi daljinu od civilizacije, prebolila bi težak fizički rad, ali samoću teško...iako sama sebe uvjeravam da mi silno treba mir i odmor od ljudi...
Iako se sad, dok ovo pišem, osjećam da mi treba ta šansa , da vratim život u staru kuću, nekadašnje imanje skupa sa štalom, ljetnom kuhinjom, šajerom i domaćinskom kućom s krušnom peći...prašnjavim tavanom na kojem je jedna mala izba, sobica za jedan krevet i radni stol..

[azizi]

Lička kuća


A, curke, jeste navalile sa sjećanjima! Ne mogu vas tako brzo pratiti. No, dobar dio njih je vezno uz ličku kuću. To je poseban tip kuće - dolje kamena, gore drvena. Dolje spava blago, gore ljudi. Otuda ni meni nije gadljiv miris stoke i sve što uz nju ide

Noću, kada bih se probudila, u nekom bih trenutku čula tiha zvona ovaca koje su se meškoljile u snu. Sjećanja na ta snena zvona mi i danas izazivaju takvu nježnost da vam ja to riječima ne mogu opisati


Nego, evo kuće:



Ovdje se ne vidi ganak. Za one koji se pitaju što je to gank. To je trijem s kojega se ulazilo u kuću.

Kod moje je babe bio otvoren, kao i kod većine ostalih kuća u tom kraju. No, nigdje fotke otvorenog ganka Zato evo jednog zatvorenog:




Bingo! Evo otvorenog ganka:




S obzirom na ovaj val seoskog turizma, krenule su i rekonstrukcije ličkih kuća. Evo jedne:

[azizi]

štale..topla smrdljiva mjesta gdje lastavice svijaju gnijezda. lastavice, koje su najživčanije ptice i koje pred kišu lete ko nespašene.

I pod krovom moje babe lastavice su svijale gnijezda Meni je to bilo tako normalno, te lastavice oko babine kuće. Svako su ljeto bile tamo. Sjećam se njihovog 'sitnog' cvrkuta.

Bože, od kada nisam vidjela lastavicu!




Evo sam pronašla izuzetnu snimku cvrkutave lastavice. Genijalno uklopljeno s pratećom glazbom. Pojačajte zvučnike i uživajte

cvrkutava lastavica


.

[azizi]

EDIT: Ja umjesto da se editiam, ja se quotam.

[Donna Sole]

i menise isto dogodilo
ali sad možeš editirat ovaj post, pa bar obriši slike ili ostavi bez koda da se vidi samo link. jesu lijepe kuće i priroda, ali gužva je

Sve se više razmišljasm da se ipak uputim malo do Like u staru kuću
dalo bi se od nje nešto napravit za čuvanje starina...
ako je ko za, primam goste , sugestije, društvo

[azizi]

Zapravo, moje posjete su bile još u ono predpubertetsko doba i sva se zabava svodila na košnju, prevrtanje sijena i odvožnju istog na sjenike tzv šajere iznad štale ...

Moji svakoljetni odlasci u Liku idu od moje druge do zaključno sedamnaeste. Po mjesec dana. Kako sam odrastala, 'odrastale' su i moje obaveze. Tog ljeta, te moje sedamnaeste, nije se moglo naći čovjeka koji bi pokupio pokošenu travu na Brdinama. Moj dotadašnja obaveza bila je čuvanje krava. Ja sam se ponudila. Baba baš i nije imala izbora, pa je pristala. Krenula sam jutrom s grabljama na ramenu i uhvatila se posla.

Negdje pred podne dolazi moja baba i nosi mi gablec. Sjedosmo nas dvije u hlad ispod neke lijeske i vadi ona iz torbe najprije flašu rakije. Flaša začepljena klipom kukuruza (sjećate li se toga? ). Pruža mi flašu, a ja ne vjerujem svojim očima. A onda mi sine. Svim se koscima i svim radnicima uvijek najprije nudila rakija - ona lička, domaća, prava šljivovica.

Iako mi je to bilo iznenađujuće, čak pomalo i smiješno, ozbiljno sam uzela flašu i otpila gutljaj jer... ovom mi je gestom moja baba odala puno poštovanje kao radniku. Nakon toga je izvadila nešto pohanog pileta, a onda uštipke. Znala je da volim uštipke koje je ona obično svečeri pekla za sve nas, ali ih je ovoga puta ispekla posebno za 'svog radnika'.

Malo smo podivanile, a onda je ona krenula natrag. Nastavila sam s poslom i skupila svo sijeno do pred smiraj dana. S noge na nogu, vratila sam se kući, umorna, ali i ponosna. A kod kuće baba upravo slala klinčadiju (mlađe bratiće) da skupljaju grančice za potpalu peći. Netko je rekao - može i Azizi. Ne!, rekla je baba ozbiljnim glasom, tako da smo svi shvatili da Azizi više nikada neće skupljati grančice, jer to su dječja posla, a Azizi je toga dana onim gutljajem rakije zauvijek inicirana u svijet odraslih.

[elma]

Oprostite što upadam, jako vam je lijep topic , samo me zanima da provjerim nešto. Naime, nije li Ogulin u Kotaru, a ne u Lici?

[Euklid]

Lika do Lisinskog

[azizi]

Oprostite što upadam, jako vam je lijep topic , samo me zanima da provjerim nešto. Naime, nije li Ogulin u Kotaru, a ne u Lici?

To ti se još uvijek ne zna

Po nekima je u Lici, po drugima je u Gorskom kotaru. Najčeće piše da je na granici Like i Gorskog Kotara, pa si ti sad misli.

Ja ga znam kao ličkog, no budući da je 'moja Lika' malo južnije, neću ga silom svojatati. Nek' se jave Ogulinci i kažu koju.


EDIT: Hvala na komplimentima. S lijepom Likom može biti samo lijep topic

[azizi]

Lika do Lisinskog

Ako mi topic pretvoriš u chat, tužit ću te mami

[Donna Sole]

Azizi, jako lijepa priča...zavidim ti na tom iskustvu..


]elma » [/url]"]Oprostite što upadam, jako vam je lijep topic , samo me zanima da provjerim nešto. Naime, nije li Ogulin u Kotaru, a ne u Lici? [/quote]


Da, dobro kaže azizi, a ni ja ti ne znam..ja se držim ko da je lički jer , eto, ovi moji s kojima se ja družim odande vele da su Ličani...

Lijep topik, da..budi sjećanja, uspomene...

[Pješčana]

azizi neće više skupljati grančice

nešto između i
zvuči vrlo bajkovito, ko guščarica Anka ili Bijeli jelen