Trkeljanje.com

U zadnjih par mjeseci susrećem se s nečim meni poprilično morbidnim, recimo to tako.


Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........


Danas mi jedna klinka veli kako ide na step, ritmiku, solfeđo, violinu i engleski.
Pet izvannastavnih aktivnosti.

Neki dan mi kolegica veli kako su roditeljici po petstoti put savjetovali da klinku ispiše sa stranog jezika jer dijete ne može stići i usvojiti program (ima par problema u vidu disleksije i srodnih poteškoća) i baca novce uzalud, a ova je rekla da je ona digla kredit da joj plaća to i nek samo ona nastavi biti tu

Suočila sam se i sama s nadrkanim tinejđerima koji su legende po školi, čiji roditelji na svako sugeriranje da ih ispišu jer niš ne uče, ne pišu zadaće, smetaju ostalima, drski su i bahati i općenito se na svaki način vidi da su protiv svoje volje tu, kažu da "nema veze, nek oni budu negdje samo".

Bila sam na nastavi kolegici koja drži predškolske grupe.
Kriste isuse, to su klinci od 3-4 godine koji ne znaju točno reći kako se zovu na hrvackom, a kamoli na stranom jeziku. Oni su bebe za ime božje, a ovi daju 2-3 tisuće kuna da ih netko nauči par riječi na engleskom Jer bed je sačekat dok ne krene barem u vrtić.


Ok, hoću reći: koji je kurac s ovim utrpavanjem svega što postoji djeci u rasporede?
Jel bed da odabere nešto što stvarno želi pa se tome posveti?
Je li to samo neka kompenzacija za djetinjstvo roditelja?
Ili malograđanština gdje moraš skupit sve hobije da dijete bude najkulje i najsvestranije u razredu iako to sve prati s polovicom pažnje i ide tamo jer mu je netko rekao da ide?
Tko može biti toliko svestran i zainteresiran?
Koliko te pizdarije mjesečno koštaju?
Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?




I zašto ih se šalje s 8 godina u prvi razred? Ja sam krenula sa 6 I znala sam pisati u prvom polugodištu, ok znala sam pisati s 4, ali učili smo to tad. Ovi danas ne da u prvom razredu ne uče pisati do proljeća, nego još ni s 4 ne znaju ništa.

Dolazim do zaključka da se roditeljima ne da baviti djecom. Onako istinski ne da. Bit ćeš u školi pol dana, odvest ću te na ovo, ono, bla, dan gotov.

Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

Riječ je o kretenskim snobovskim roditeljima, ali i od ovog može gore - kad ih upišu u neku od onih štajnerovskih "škola".
Ili im po noći puštaju Mozarta i tečajeve francuskog, jer su pročitali da mozak koristi samo 10% kapaciteta i po noći upija kao spužva.

Snobovi i budale, ali nekome valjda plaćaju posao na taj način, pa je s ekonomske strane OK.

Na solfeggio moraš ići ako sviraš neki instrument tako da to nije posebna aktivnost Ja sam kao klinka išla na violinu i na još hrpu aktivnosti. Jednostavno sam htjela ići i gnjavila starce da me upišu. Njima samima je uglavnom bilo svejedno.

Jedino su mi engleski predložili da upišem sa 7 godina, no tada sam već dobro znala čitati i pisati, a i imam rođake kojima je engleski materinji jezik pa sam se već pomalo služila njime.
Mama me je nagovorila da upišem njemački kad sam bila prva godina faksa, čisto da ga ne zaboravim jer sam ga do tada učila 8 godina.

Sve ostalo je bila isključivo moja želja. Na žalost bila sam prilično netalentirana i za sport i za glazbu pa sam brzo odustajala. Mislim da sam imala preko dvadeset aktivnosti (ne odjednom) tokom svog školovanja i osim jezika, ne koristim vještine stečene niti na jednom od silnih tečajeva.
No ne smatram to potraćenim vremenom. Mogu se pohvaliti da znam oblikovati glineno posuđe na kolu, skakati padobranom, osnove gašenja požara, maltreirati susjede sviranjem violine, natucam francuski, osnove baleta, trbušnog plesa, astronomije, režije...

Éowyn » wrote:Na solfeggio moraš ići ako sviraš neki instrument tako da to nije posebna aktivnost

baš sam to htjela reći
a.p., to se računa kao jedno

Evo, kod Helen Doron kažu da bebe već od trećeg mjeseca starosti mogu učiti strani jezik.
Afriko, ja se čudim da ovi o kojima ti pričaš nisu već diplomirali.

Toga se sjećam jer mi je solfeggio jedini išao u glazbenoj školi. Znam da kasnije još ima i orkestar i zbor i svakakvi predmeti (do kojih ja nisam dogurala ).

A.P. » wrote: Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

jesam. mala mi ide na crtanje, ples, solfeggio i klavir
nedjeljom idemo i na klizanje obavezno, kino se ne propušta

crtanje obožava. i doma crta neprekidno. ples nas 2x tjedno odvuče u grad. obiđemo cvjetni, uvijek na nekog naiđemo, provedemo se. profesorici klavira piše pjesme i crta. uvijek nešto cvrkuće. na zadnjem klizanju je naučila raditi vjenčiće i toliko je uzbuđena da svaki dan provjerava kad će opet nedjelja. toliko je puna života i društvena...

... za razliku od sina koji cijeli dan visi za kompom, ne izlazi osim u školu i ne govori ako baš ne mora

A.P. » wrote:Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........

Danas mi jedna klinka veli kako ide na step, ritmiku, solfeđo, violinu i engleski.
Pet izvannastavnih aktivnosti.

<snip>

Ok, hoću reći: koji je kurac s ovim utrpavanjem svega što postoji djeci u rasporede?
Jel bed da odabere nešto što stvarno želi pa se tome posveti?
Je li to samo neka kompenzacija za djetinjstvo roditelja?
Ili malograđanština gdje moraš skupit sve hobije da dijete bude najkulje i najsvestranije u razredu iako to sve prati s polovicom pažnje i ide tamo jer mu je netko rekao da ide?

Pa, uza sve ovo što si navela, postoji još jedna komponenta: smanjeni natalitet uz povećan osjećaj konkurencije koji proizlazi iz krize.

Sličnu pizdariju imaš u Kini, gdje roditelji svoje jedino čedo upišu na SVE MOGUĆE IKAD samo da bi imalo što bolje šanse za uspjeh u životu. Jer kad budeš star i nemoćan, to će se dijete brinuti za tebe i što bolji posao bude imalo, to bolje po tebe.
Kod nas nije tolika gužva u smislu broja stanovnika, ali imamo visoku nezaposlenost i roditelje koji (malograđanski? idealistički? naivno?) vjeruju da obrazovanje toliko mnogo znači. I trendove koji eksplodiraju, pa tako hrpetina djece ide na pripreme za maturu, instrukcije i tome slično.
Ovo je, eto, slično svemu tome.

Tko može biti toliko svestran i zainteresiran?

Nitko.

Koliko te pizdarije mjesečno koštaju?

Premalo, očito.

Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

Mda. A kako će dijete znati što želi dok mu roditelj ne odredi na što će ići?

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?

Pa jer su jadna djeca preopterećena. I cendraju. I imaju loše ocjene.

I jer su roditelji nerijetko kreteni.

I zašto ih se šalje s 8 godina u prvi razred?

Zato što jadnu nedužnu dječicu ne treba zamarati obavezama kao što je škola u tako ranoj i nježnoj dobi. Idealno bi bilo pustiti djecu da se igraju do desete godine, pa ih tek onda nježno uvoditi u taj okrutni svijet odlaska na nastavu, pisanja zadaća i nedajbože učenja. Da im se ne uništi nedužno djetinjstvo.

Jesam li već rekao da su roditelji kreteni?

Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

Nisam roditelj. Za sada.
Ali nekako ne planiram biti baš tolik kreten.

A.P. » wrote:
Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........

Ovaj, ja sam se "bavila" sportom još dvije godine nakon što sam se prestala baviti sportom, pa tako i izostajala i kasnila zbog napornoga ritma, putovanja i obaveza...

Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

E, ne znam baš. Mislim, sasvim je moguće da je roditelj prvoga djeteta uputio to dijete, ali ostala djeca obično čuju jedan od drugoga za takve stvari. Konkretno, na moju sportsku karijeru nitko me nije posebno natjeravao, jednostavno to su radile sestre, pa sam htjela i ja. Nitko me nije ni tjerao, ni poticao, ma nitko to meni zapravo nije ni spominjao. Da sam imala osjećaj da biti uspješna u školi naprosto nije dovoljno i da možda uspjehom u kakvoj drugoj aktivnosti privučem željenu pažnju, moglo bi biti, ali da su roditelji bili ti koji su na tome inzistirali, nisu. Mislim, sjebali su me kako god okreneš, ali ne na isti način. A osim te aktivnosti, koja je u to vrijeme jednostavno bila nekakav trend među djecom mojih godina, znala je uletjeti još kakva, svakako manje nego što sam tada ja htjela. Jer da se mene pitalo, i da je bilo dati para i vremena uz školu i ovu glavnu aktivnost, našla bi se tu i glazbena škola, i još pokoji strani jezik, pa raznorazna Lidrana i pizdarije, ali sve svojevoljno i s guštom.

Pomiri se da si im dosadna i da imaju pametnijega posla od škole.

Ovo za zadaću i meni ide opako na kuki. Mislim, ne samo da nemaš šta pisati djetetu zadaću, nego nemaš mu šta ni puhat za vratom i nadzirat dok on to sam radi. Al ne, pisanje zadaće je postala obiteljska aktivnost, nešto kao obiteljski ručak.

Glede izvannastavnih aktivnosti, poznajem dosta i drukčijih primjera. Znam djecu koja idu svaki mjesec na novu aktivnost jer im je prethodna dojadila

A znam i roditelje koji ne shvaćaju 'zlobu' drugih roditelja jer su NAMJERNO dijete naučili pisati prije škole, kako se usuđuju samo. I učitelje kojima također smeta kad djeca dolaze u prvi razred sa znanjem pisanja slova Kako ja to vidim, gledajući klince oko sebe, meni nije jasno kako neka djeca uspiju NE NAUČIT slova prije škole.

EDIT: Ovo s engleskim u trećoj, četvrtoj godini primjećujem i ja. Grozno.

Poše tebe Afriko, pa zar nisi znala da danas svi roditelji odgajaju male Ajnštajne, Jordane ili Mozarte?



Ljudi su otišli u pičku materinu, a djeca skupa s njima.
Kreativnost, individualizam, samostalnost- NULA bodova.

JPK » wrote:Riječ je o kretenskim snobovskim roditeljima, ali i od ovog može gore - kad ih upišu u neku od onih štajnerovskih "škola".
Ili im po noći puštaju Mozarta i tečajeve francuskog, jer su pročitali da mozak koristi samo 10% kapaciteta i po noći upija kao spužva.

ček, ovo s puštanjem prek noći je ozbiljno?

inače, trudnicama se sugerira da slušaju Mozarta.
e sad, spada li i to u ovo, ne znam

Daleko od toga da svakom roditelju nije drago kada mu je potomak bistar, pametan, svestran i nadaren za sve i sve...Moje dijete samo bira interese i samo odlučuje što joj je dobro i što želi. Naravno da bi ona htjela sve - od svih mogućih vrsta skakanja (sport, ples, ritmika, klizanje, rolanje...) do onih mirnijih poput kreativnih radionica gdje se izrađuju kutijice, ukrasi ili se crta u svim tehnikama. Htjela je i glazbenu školu, izviđače i strani jezik jer tamo idu i njeni prijatelji i prijateljice, ali jednostavno, u tjednu nema dovoljno dana za sve to.
Supruga i ja nismo "tirani" te vrste koji će ju ganjati posvuda da bi ulovili nešto vremena za sebe. To je vrlo, vrlo sebično i usudio bih se reći, bolesno. Ofkors da želim što bolju perspektivu za svoje dijete, ali u isto vrijeme želim joj omogućiti ono što nju čini sretnom i zadovoljnom. Ono u čemu će se ona osjećati dobro i pokazivati kako joj je do toga stalo na način da u tome uživa. Kad vidim da ju na bilo koji način opterećuje ili dodijava neka od tih "vanjskih" aktivnosti neću je nikada forsirati da nešto od toga mora nastaviti. Osim toga ona je jedno silno dijete, pametna i sama zna reći kada joj nešto smeta. Ono što smatram našim najvećim postignućem je što sa svojim djetetom možemo razgovarati o svemu i što je ona sposobna shvatiti sve (tu je na majčicu )....

Zekoslawa » wrote: Ovaj, ja sam se "bavila" sportom još dvije godine nakon što sam se prestala baviti sportom, pa tako i izostajala i kasnila zbog

eh, sport. jedino na što mi je mali išao od vrtića do puberteta. ne naravno timski u njegovom slučaju judo

kad je s 12 godina postao najpametniji na svijetu, rekao je da on ne bi više na judo jer mu oduzima dragocjeno vrijeme za vježbanje mozga. kako sam bila mama bez iskustva s pubertetlijama, dakle glupa ko kurac, popustih u roku dvije sekunde

samo vi nasjedajte na "preopterećenost", to je mit

Morticia » wrote:Poše tebe Afriko, pa zar nisi znala da danas svi roditelji odgajaju male Ajnštajne, Jordane ili Mozarte?

.

baš ću te vidjeti za koju godinu. kad ti mala poželi na ritmiku, ti ćeš reći ne, to je glupo. plesat ćeš doma, sa mnom ako ti je do toga. muzička? to je samo za mozarte. tko je vidio biti glazbeno pismen, eto ti seve i rozga pa slušaj. išla bi na lutkarsku? pa svi znaju da to ne razvija kreativnost

Iskreno, ne vidim u čemu je problem.

Kažete da se roditeljima ne da baviti djecom i da šalju djecu na aktivnosti kako bi ušićarili nešto vremena za sebe.
Valjda zaboravljate da naše generacije i bez tih aktivnosti nisu provodile puno više vremena s roditeljima jer smo po cijeli bogovetni dan bili vani. Vrijeme provedeno s roditeljima bilo je ono kad im pomažemo oko nekog posla (dodavanje tati kacavide i vida, pomaganje mami čistiti biži i guliti krumpire).
Djeca danas nisu po vani (zašto - pojma nemam) i da ne idu na aktivnosti bili bi doma pred tv-om i kompom. Roditeljima ne treba toliko pomagati u poslu jer se sve kupuje gotovo, mogu eventualno provoditi vrijeme zajedno u šopingu, što i čine.

Vikendima se, vjerujem, i dalje ide na kojekakve izlete.

Lastan wrote:Zato što jadnu nedužnu dječicu ne treba zamarati obavezama kao što je škola u tako ranoj i nježnoj dobi.

Kako sad ovo?
Na ovoj temi se istovremeno govori o preopterećivanju djece u ranoj dobi i bespotrebnom neopterećivanju djece u ranoj dobi...

blaze » wrote: baš ću te vidjeti za koju godinu. kad ti mala poželi na ritmiku, ti ćeš reći ne, to je glupo. plesat ćeš doma, sa mnom ako ti je do toga. muzička? to je samo za mozarte. tko je vidio biti glazbeno pismen, eto ti seve i rozga pa slušaj. išla bi na lutkarsku? pa svi znaju da to ne razvija kreativnost

Nisam rekla da ću dijete izolirati od ikakvih aktivnosti niti da ću se oglušiti na njezine želje.
Al' bogami je neću ni gurati na sve i svašta jer joj to "razvija mozak" i "možda je Mozart".
Ako pokaže interes za nešto pokušat ću joj to i omogućiti, al' definitivno ne želim od nje stvoriti malog, perfekcionističkog robota koji neće znati ni prdnuti bez da mu učiteljica ili trener kažu kako.

A.P. » wrote:Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

čuju jedni od drugih: barbara ide na ritmiku, kmeee, i ja bi
neke dodatne aktivnosti su oduvijek postojale, ovisno o talentu i interesu
ali, slažem se s tobom, čini mi se da se danas pretjeruje odnosno da je natjecateljski duh podemonio, što se lijepo vidi u sportu
dok god su djeca ta koja biraju, ne vidim problem; imaju pravo probati i odustati
problem su bolesne ambicije roditelja

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?

da budu brže gotovi pa da mogu sjesti pred tv

i za sve koji misle da se instrumenata ima hvatati samo mozart. znam malog s dijagnozom adhd-a. njegov mu brač (tamburica) pomaže bolje od ičeg. uhvati ga huja, on se prevrne preko fotelje i oplete po braču. izbaci sav nemir. prije je to radio gađanjem lustera

roditelji su djeci cijeli svijet do njihove druge godine. poslije im trebaju i prijatelji, muving, žele s vršnjacima isprobavati vještine, družiti se, igrati, nadmetati, učiti

a kasnije? pokušajte s 15-togodišnjakom ići u kino

a kad se sjetim svojih roditelja, sve je bilo otprilike kako kaže nikolajevna. pometi, pristavi, poberi, donesi, upičkumaterinu od bavljenja "djetetom"

Blaze, men' se čini da neki od nas šumom, a ti drumom.

Tko je rekao da se samo Mozart treba vatat instrumenta?

Ali nemoj mi reći da oko sebe ne vidiš roditelje koji na svojoj djeci liječe neke svoje neostvarene ambicije i vjeruju da je njihovo dijete (iako sasvim prosječnog IQ-a, talenta i vještina) jebeni GENIJE.

O tim i takvim kretenima ja govorim.
Koji guraju, guraju, guraju, razvoze svaki dan na 865 aktivnosti i onda se "žale" kako, oh, nemaju vremena za ništa.
Normalno da nemaš kad kući imaš Mozarta, Ajnštajna i Jordana u jednom i voziš ga svaki dan u školu, iz škole, na aktivnost, s aktivnost, na utakmicu, s utakmice, na koncert, s koncerta.
Jbte, olabavi.
Ok, vjerujem da su danas i klinci malo pomaknuti u glavi i da se masu toga svelo na "biti bolja od Ane/Tine/Jelene", al' vjerujem da bi i tu roditelj trebao intervenirati i objasniti djetetu da se život ne svodi na konstantno nadmetanje.

Stvarno ne vidim kako si ti iz ičeg ovdje napisanog isčitala da itko od nas želi svoje dijete držati uz skute do 63. godine?
Tko normalan uopće želi sa 15-esto godišnjakom u kino, da ga je sto puta iz one stvari izbacila?

Ide mi to utrpavanje izvannastavnih aktivnosti pomalo na kuki.

Ako pođem od sebe, izvannastavnim aktivnostima sam se bavio po odabiru (koji je tada bio skučen naspram danas). Niti me ko upisivao, niti ispisivao. Kad sam htio naučiti engleski, uzeo sam knjigu na engleskom - i čitao.
Englesku gramatiku znam bolje od većine pučanstva koji su u to vrijeme hodili na tečajeve engleskog - i to u sasvim praktičnom, a ne formalnom smislu. Njemački koji sam tada učio kao prvi jezik ne znam ni beknuti.
Računala - nije bilo tečajeva, snalazio sam se kako sam znao i umio.
Bavio sam se sa društvom čim god sam htio od fizičkih aktivnosti i nisu nam trebali treneri, profesionalni pristup i skupa oprema.


Možda sve gledam kroz neku prizmu sjećanja. Danas su druga, za djecu (i roditelje) opasnija vremena.

Zašto su današnja vremena opasnija? Jesu li opasna jer mi mislimo da su opasna (nešto poput samoispunjavajućeg proročanstva)?

morti, ja ti pak govorim da su aktivnosti za sasvim normalnu i prosječnu djecu, koja negdje trebaju kanalizirati svoju energiju, pa i socijalizirati se. ti stvarno misliš da roditelji koji nikamo ne vodaju djecu aktivno provode vrijeme s njima? iz mog iskustva, većinom su inertni i bave se sobom, a ne djetetom. problem "genijalnosti" više dolazi do izražaja na nastavi. roditelji budu ambiciozni na ocjene i tlače djecu učenjem

Ja sam ponosna na sebe, zapravo.
Zanemarivanjem djece (čitaj, oglušivanjem na njihovo kmečenje da im napišem zadaću, dam jesti, obrišem guzicu, odem nešto kupiti) postigla sam to da imam vrlo samostalnu djecu.
Što se tiče izvannastavnih pizdarija, inzistirala sam da moraju imati JEDNU, ozbiljnu, jer inače imaju previše slobodnog vremena koje upražnjavaju na smišljanje i provođenje u djelo smišljenih pizdarija.

ElliQuinn » wrote:Zašto su današnja vremena opasnija? Jesu li opasna jer mi mislimo da su opasna (nešto poput samoispunjavajućeg proročanstva)?

Ne, nego zato što se materijalističko-pozerski mentalitet debelo nastanio kod nas. I preslikavamo ga na djecu.

Zato što objektivno jesu.
Banalni primjeri- internet i puno gušći promet.

Morticia » wrote:Zato što objektivno jesu.
Banalni primjeri- internet i puno gušći promet.

I to isto. I šugavi mobiteli s kamerama, trivijalizacija nasilja, nonšalantne okrutnosti na jubitu, facebook. Kosa mi se diže na glavi.

blaze » wrote:morti, ja ti pak govorim da su aktivnosti za sasvim normalnu i prosječnu djecu, koja negdje trebaju kanalizirati svoju energiju, pa i socijalizirati se. ti stvarno misliš da roditelji koji nikamo ne vodaju djecu aktivno provode vrijeme s njima? iz mog iskustva, većinom su inertni i bave se sobom, a ne djetetom. problem "genijalnosti" više dolazi do izražaja na nastavi. roditelji budu ambiciozni na ocjene i tlače djecu učenjem

Ja nigdje nisam spominjala roditeljsko bavljene djecom niti imam izgrađeno mišljenje o tome da li se oni koji upisuju klince po aktivnosti njima bave više ili manje od onih drugih.
Nisam blesava, jasno mi je da i među jednima i drugima ima svakakvih.
Također, nigdje nisam napisala da smatram da bi aktivnosti trebale biti isključivo za one posebne.

Ali imam osjećaj da se danas pretjeruje, da.
I čini mi se da sa aktivnostima pretjeruju upravo ti isti koji očekuju isključivo petice.

Morticia wrote:
Ja nigdje nisam spominjala roditeljsko bavljene djecom niti imam izgrađeno mišljenje o tome da li se oni koji upisuju klince po aktivnosti njima bave više ili manje od onih drugih.
Nisam blesava, jasno mi je da i među jednima i drugima ima svakakvih.
Također, nigdje nisam napisala da smatram da bi aktivnosti trebale biti isključivo za one posebne.

Ali imam osjećaj da se danas pretjeruje, da.
I čini mi se da sa aktivnostima pretjeruju upravo ti isti koji očekuju isključivo petice.

ja sam od tih koji očekuju petice.
ali pritom sam realna, kuiš.
ta djeca imaju moje gene, dakle, petica u osnovnoj školi je za njih pičkin dim.

Pa gle, ne znam točno koliko tvoji klinci imaju godina, al' oni su do sad valjda dokazali da su sposobni za petice.
Iako, da im se nekad omane i malo lijenosti, nerada, pa dobije četvorku, šta sad, ne'š ih valjda u kaznu stavljat zbog četvorki?

kukuriku » wrote: ta djeca imaju moje gene, dakle, petica u osnovnoj školi je za njih pičkin dim.

a što ako su povukli gene pradede pantelije koji nije upamćen po naročitoj pameti?

da, izazov je modificirati očekivanja

Morticia » wrote:Pa gle, ne znam točno koliko tvoji klinci imaju godina, al' oni su do sad valjda dokazali da su sposobni za petice.
Iako, da im se nekad omane i malo lijenosti, nerada, pa dobije četvorku, šta sad, ne'š ih valjda u kaznu stavljat zbog četvorki?

Kazna? Moja djeca ne znaju što je kazna, jer ni ja ne znam, nisam nikad uspjela svladat taj dio.
A pizdim samo na četvorke iz matematike i hrvatskog, za ostalo ne.
Samo im stavim da znanja da znam da nije do preteškog testa, zlog profesora ili visokog tlaka zraka, nego do toga da su bili lijeni.
Da se razumemo, moji su uspjeli nadobivat svih ocjena, od jedinica do petica, ali i dalje im je sasvim jasno da sve osim petice neće naići da odobravanje. :sajkomam:

Ne mogu sad sve citirati, blaze, malo si fulala, mislila sam na ovo što je Mortiša rekla

Naravno da ako dijete želi, da ćeš ga voditi. Ako mu dopizdi, nećeš. Ako poželi nešto drugo, dat ćeš mu ako mu to možeš priuštiti, ili reći idi u pizdumaterinu ovo ti je peta aktivnost u zadnjih mjesec dana, javi se kad budeš siguran šta oćeš.

Ali me zabrinjava količina roditelja koji PRISILJAVAJU djecu da idu na te aktivnosti. Klinci provode po 3-4 sata svaki božji dan na engleskom, ritmikama i votever. Polovica ih, doslovno, ne želi biti tamo. Jednostavno ne želi, i još tule kako "moraju" biti tamo. Ne mogu opisati osjećaj koji sam imala kad sam vidjela te roditelje kak klince od 3 godine dovode u učionicu i tutnu ih tamo i ajdebok doće mama uskoro pusić hagić, klinci nemaju pojma šta im se događa u životu i gdje su, ne znaju složit dvije rečenice zaredom na hrvatskom jebote
Dajte pustite djecu na miru, jebali vas vaši kompleksi.


A ovo s pisanjem zadaća - počela sam pisati djeci napomene da je to zadaća za njih, a ne za mamu
Mislim, plaćaš masno da dijete uči strani jezik i pišeš mu jebene zadaće. Onda će pisati test i past će. Onda će profe bit krive jer ih nisu učile
Kako takvim panjevima objasnit da ne možeš dijete naučiti nešto ako ne znaš što ne zna i što mu nije jasno?

Gledam u zadaću maloj koja ne zna pisati tiskanim slovima još, šest godina ima, a u zadaći pisanim slovima ispisano uredno par rečenica. Pitam ju jesi ti to sama pisala, i ona bez pardona "jesam!".

Moja djeca sama pišu zadaće. Izuzetak u četiri godine su jedna pjesma i jedan sastavak.
I sami od prvog dana slažu torbu. Jest da mali svaki treći dan nešto zaboravi....al ajde, nema veze.
Od izvanškolskih aktivnosti svaki ide samo na jedan sport i to dva puta tjedno. Svi imaju isti dan, tako da je lakše. Ne pada mi na pamet upisivat ih u muzičku ili na jezik. Zasad.
Dečki su htjeli na nogomet, al zbog obiteljskih prilika nisam ih u mogućnosti voziti četiri dana tjedno na trening, a vikendima na tekme. Vikend mi je svetinja.

Ja sam uvijek živjela u iluziji da se to radi tako da ti dijete počne doma šarat bojicama po zidu pa ga vodiš na crtanje, ili počne nabijat loptu pa ga vodiš na nogomet, ili se drma uz muziku pa ga odvedeš na ritmiku da malo vidi kako je tamo... mislim da u nekakvom djetetovom bazičnom okruženju moraju postojati osnovne stvari za uopće buđenje interesa za neke hobije (flomići, kasetofon, lopta...) a da mu se onda pruži mogućnost da se time bavi na razini na kojoj mu to roditelj ne može ostvariti kod kuće a za koju eventualno pokaže imalo zanimanja
Neshvatljivo mi je nepoznavanje svog djeteta u tolikoj mjeri da ga se prisiljava na nešto što bi trebalo biti "slobodno vrijeme" i zabavno i tako to.
A i ne razumijem baš roditelje koji ne mogu pojmiti da je njihovo iskustvo svijeta nešto šire od iskustva šestogodišnjaka i, iako su oni čuli za violinu, dijete možda nije. Pa hajd ga odvedi na 15-minutni koncert ili mu na bilo koi način prethodno približi iskustvo i pojam jebene violine prije nego mu je tutneš u rukice i zatvoriš ga na 45 minuta s drugaricom Jugoslavom za čije usluge prethodno podigneš nenamjenski kredit.

Disklejmer: možeit sam totalno u krivu i vidjet ću ja kad budem imala svoje i yadda-yadda.

Ja sam malu odvela na balet. Mogu se kladit da je pol baleta buljila u međunožja i guzice jer ja jesam. Ok šalu na stranu, ima dosta guzičastih baletana.
I primjetila je da balerine rijetko imaju sise.
Al sviđa joj se cijela forma oko scene i tak....

Ja svojoj ne bi dao na balet. Gledao sam Black Swan.

Vi mene zovite čobanom do mile volje, ali te i takve ritmike, satovi crtanja i nekakvi treninzi ja djetetu ni ne bi davao do srednje škole ili kasne osnovne. Mislim - čemu?

I loptu i bojice i muziku može ganjati doma i po dvorištu. Čemu to dizati na neke uvišene, poluprofesionalne, tečajne forme? I nije da djetetu ne bi pružio priliku. Samo mislim da ukoliko ima talenta i ljubavi prema takvim (umjetničkim, sportskim i inim) zanimanjima, treba ga pustiti da se slobodno razvija dok je manje, a ukoliko kao starije želi poći tim putem, onda ga tečajevi isprofiliraju.
Djetetu bi "hobi" trebala biti igra, i to slobodna. Bilo to crtanje, šutanje lopte ili pomahnitalo plesanje.

Dakle, o kojim nježnim godinicama pričamo?

Ne brini, naša će bit visoka 2 metra, neće ta u balerine.

Morticia » wrote:

Ne brini, naša će bit visoka 2 metra, neće ta u balerine.

Vaša je đordanica

Mi smo išli na balet taman toliko koliko nam je trebalo da kupimo opremu. Onda je balerina odustala.

Ako je na ijedno od nas- NIJE.



Mene su svi profesori tjelesnog, a i još neki, vječito na silu učlanjivali u jebene košarkaške i odbojkaške klubove.
Jer "imam predispozicije".
Mrzila sam ih.
Iz dna duše.
Svaki trening (a utakmice pogotovo) mi je bio noćna mora.

Vodena » wrote:Mi smo išli na balet taman toliko koliko nam je trebalo da kupimo opremu. Onda je balerina odustala.

Tako je i moja.
I na gitaru.
I na rukomet. I na karate. I još na nešto, zacijelo, ali zaboravih.
Pićka mala.

Ma stara balerina je odustala.
A klipača želi odustati od karatea sad. E neće.

Dečki išli na karate mjesec dana, nisam im niš kupila.

Išla sam na balet, engleski, u muzičku školu i na još par sporadičnih aktivnosti koje su mi brzo dosadile. Roditelji su me sa 6 godina upisali na gimnastiku da prestanem skakati po krevetima kao po trampolinu, ali sve ovo na što sam išla kasnije bile su moje želje.

A propos toga da roditelji upisuju svoju djecu na sve i svašta jer žele da im djeca budu geniji i da se sve pretvorilo u natjecanje... odakle to tumačenje? Ja natjecateljskog duha nemam ni atom i nebrojeno mnogo puta sam kao dijete sabotirala samu sebe ne bi li uspio netko kome je do toga stalo, ali s vremenom sam naučila pokupiti kredit za svoje zasluge i razvila sam osjećaj za timski rad... hoću reći, nije ni bitno je li dijete za nešto talentirano ili nije, ako ga veseli pjevati, tko kaže da mora biti genij, nek' pjeva makar zvuči kao da mu je slon prdnuo u uho, od toga ne može biti nikakve štete, može biti samo koristi. Jedino bih zabranila nadobudnim roditeljima da ulaze s djecom u učionicu ili dvoranu u kojoj se obavljaju slobodne aktivnosti. Isto vrijedi i za pisanje zadaća, naravno.

I neka mi netko objasni što je loše u tome da klinci u ranoj dobi počnu usvajati strane jezike?

Jezike bi trebali imati u vrtiću. To je najbolje vrijeme za jezike.
Teta koja priča engleski nek bude dopodne, a ona koja priča njemački nek bude do podne.
Teta kuvarica i čistačica nek pričaju materinji.

Doma nek pričaju dijalektalno.

Kod dr.a i u dućanu po peesu.

Kak stoje stvari kineski i albanski će biti drugi materinji.

Multikulturalizam!


Kako smo krenuli, djeca će nam u ranoj mladosti naučiti kineski i... rumunjski...

Ima nečeg lošeg u tome što oni ne žele, a netko ih tjera.

Dobro, ali to nema puno veze s količinom izvannastavnih aktivnosti nego s tuđim željama i aspiracijama. Zanima me nešto drugo. Jesi li sigurna da si točno procijenila? Nekad ti je davež i to što inače voliš, a nekad je to i poza. Ono, joj gle me, imam toliko toga što moram, a tlaka mi je... (naravno, ne predškolskom uzrastu, ali u uvodnom postu govoriš i o osnovnoj školi i o tinejdžerima)

klonka » wrote:...A propos toga da roditelji upisuju svoju djecu na sve i svašta jer žele da im djeca budu geniji i da se sve pretvorilo u natjecanje... odakle to tumačenje?

sjećam se neke tv emisije na ovu temu gdje je ozarena majka dovela 3-4godišnjakinju da pokaže vještinu sviranja violine
bubnjići su mi prokrvarili od virtuoznosti
mala nit' je genij, a sumnjam da će joj majka forsiranjem probuditi uspavanu genijalnost, niti ju je itko osim majke tako doživio

poznajem nekoliko komada djece kojima je svaka minuta u danu iskorištena. dva moja učenika nižih razreda, braću, koji idu na hrpetinu aktivnosti: dodatni engleski, glazbena škola, gimnastika, plivanje, zbor (odvojeno od glazbene, crkveni, mislim), ples, mali nogomet u sklopu škole... i nitko ih ni na jednu aktivnost ne prisiljava. čak su bili očajni kada su, zbog promjene rasporeda (kod njih ili roditelja, nisam sigurna) morali odustati od jedne aktivnosti (engleski je šaptom pao, jer njega ipak imaju u školi). dečki su uz to odlikaši, stignu se družiti s prijateljima, igrati na kompjuteru, vole čitati i čitaju dosta... ja ne kužim koliko sati ima njihov dan, ali vidi se da uživaju u svakoj pojedinoj aktivnosti na koju idu.
također, unuka jednog kolege (istovremeno moja učenica) je talent za naslagati si aktivnosti: glazbena škola (instrument + solo pjevanje), 2 sporta, radionica za izradu nakita, španjolski u školi stranih jezika (uz engleski i njemački u školi)... isto je uz to odlikašica, vrlo društvena i popularna u društvu, stigne i čitati i gledati turske sapunice (i učiti turski preko interneta )... kolega se baš žalio prošle školske godine kada je izrazila želju da uz instrument uzme i solo pjevanje kako je bio rat u kući, jer su svi osim nje smatrali da joj je to previše aktivnosti, pa se onda ljutila na sve ukućane (roditelje, baku, djeda) i sve koji su stali na njihovu stranu, dok se nije izborila za svoje solo pjevanje. koje žonglira sa svime ostalim savršeno. jedino je pred kraj školske godine bila malo neispavana, ali to je bilo samo dva-tri tjedna.
uglavnom, hoću reći da postoje i djeca koja si svih tih tristo čuda natovare sama. i uživaju u svakoj minuti svake aktivnosti.

kukuriku » wrote:Ja sam ponosna na sebe, zapravo.
Zanemarivanjem djece (čitaj, oglušivanjem na njihovo kmečenje da im napišem zadaću, dam jesti, obrišem guzicu, odem nešto kupiti) postigla sam to da imam vrlo samostalnu djecu.
Što se tiče izvannastavnih pizdarija, inzistirala sam da moraju imati JEDNU, ozbiljnu, jer inače imaju previše slobodnog vremena koje upražnjavaju na smišljanje i provođenje u djelo smišljenih pizdarija.

It tejks van tu nou van.

Morticia » wrote:Zato što objektivno jesu.
Banalni primjeri- internet i puno gušći promet.

Promet je gušći, ali su auti sigurniji, sporije se kreću, a prometna signalizacija je bolja.

MadnessInMethod » wrote:...

I ja poznajem jednu takvu.
Dobila je živčani slom kad je pala vozački, doslovno.

Ne tvrdim da će i ovi tvoji jednom dobiti živčani slom, samo me sjetilo.

MadnessInMethod » wrote:poznajem nekoliko komada djece kojima je svaka minuta u danu iskorištena. dva moja učenika nižih razreda, braću, koji idu na hrpetinu aktivnosti: dodatni engleski, glazbena škola, gimnastika, plivanje, zbor (odvojeno od glazbene, crkveni, mislim), ples, mali nogomet u sklopu škole... i nitko ih ni na jednu aktivnost ne prisiljava. čak su bili očajni kada su, zbog promjene rasporeda (kod njih ili roditelja, nisam sigurna) morali odustati od jedne aktivnosti (engleski je šaptom pao, jer njega ipak imaju u školi). dečki su uz to odlikaši, stignu se družiti s prijateljima, igrati na kompjuteru, vole čitati i čitaju dosta... ja ne kužim koliko sati ima njihov dan, ali vidi se da uživaju u svakoj pojedinoj aktivnosti na koju idu.

A možda samo uživaju zadovoljavati svoje roditelje i njihove bolesne ambicije, jer drukčije ne dobivaju pažnju.

vrrrlet » wrote:
Promet je gušći, ali su auti sigurniji, sporije se kreću, a prometna signalizacija je bolja.

I svejedno nikad više ljudi i dječurlije nije ginulo u prometu nego danas.

JPK » wrote: A možda samo uživaju zadovoljavati svoje roditelje i njihove bolesne ambicije, jer drukčije ne dobivaju pažnju.

znam i roditelje, ne čine se takvima. možda dojam vara, ali isto kao i kolega, cijelo vrijeme ih najviše birne da dečkima to sve nije previše...

Od kada se auti sporije kreću? Ima ih duplo više (zato ima i signalizacije), a sigurniji su za vozača, a ne dijete koje se kreće uz cestu.

Bajo, sad si me sjetila, išla je sa mnom na balet djevojčica čija je ozarena majka forsirala tu baletnu školu ne bi li od male pokušala napraviti novu Sylvie Guillem. Mala je bila simpatična debeljuca s dvije lijeve noge, ali je zato dvije godine starija prva rodica bila prirodni talenat, graciozna, otvorena, s fantastičnim sluhom... pa je majka zaključila da njeno dijete ne smije zaostajati. Ja sam za to da se dijete upiše na nešto umjesto da čami doma, ali pobogu, valjda ga poznaješ dovoljno da vidiš da mu 6-7-8 godina maltretiranja s nečim što ga ne zanima neće donijeti nikakvu preludu korist u životu.

klonka » wrote:Bajo, sad si me sjetila, išla je sa mnom na balet djevojčica čija je ozarena majka forsirala tu baletnu školu ne bi li od male pokušala napraviti novu Sylvie Guillem. Mala je bila simpatična debeljuca s dvije lijeve noge, ali je zato dvije godine starija prva rodica bila prirodni talenat, graciozna, otvorena, s fantastičnim sluhom... pa je majka zaključila da njeno dijete ne smije zaostajati. Ja sam za to da se dijete upiše na nešto umjesto da čami doma, ali pobogu, valjda ga poznaješ dovoljno da vidiš da mu 6-7-8 godina maltretiranja s nečim što ga ne zanima neće donijeti nikakvu preludu korist u životu.

Zašto bi dijete čamilo doma? Ja nisam nikad probao nikakvu izvannastavnu aktivnost, osim onih kojima sam se sam bavio, a u slobodno vrijeme sam išao cestom s praćkom i razbijao javnu rasvjetu.

klonka » wrote:.... Ja sam za to da se dijete upiše na nešto umjesto da čami doma, ali pobogu, valjda ga poznaješ dovoljno da vidiš da mu 6-7-8 godina maltretiranja s nečim što ga ne zanima neće donijeti nikakvu preludu korist u životu.

i ja sam za to da istražuju
a to što roditelj vidi, ili bi trebao, ne znači da i razumije
vrlo lako je moguće da neuspjeh pripišu lijenosti, a ne nedostatku kapaciteta

Ze. » wrote:Vi mene zovite čobanom do mile volje, ali te i takve ritmike, satovi crtanja i nekakvi treninzi ja djetetu ni ne bi davao do srednje škole ili kasne osnovne. Mislim - čemu?

I loptu i bojice i muziku može ganjati doma i po dvorištu. Čemu to dizati na neke uvišene, poluprofesionalne, tečajne forme? I nije da djetetu ne bi pružio priliku. Samo mislim da ukoliko ima talenta i ljubavi prema takvim (umjetničkim, sportskim i inim) zanimanjima, treba ga pustiti da se slobodno razvija dok je manje, a ukoliko kao starije želi poći tim putem, onda ga tečajevi isprofiliraju.
Djetetu bi "hobi" trebala biti igra, i to slobodna. Bilo to crtanje, šutanje lopte ili pomahnitalo plesanje.

Dakle, o kojim nježnim godinicama pričamo?

Pa čuj, ako nam mala ima potencijala postat Ronaldo (ili kako se ono zove) onda će definitvno morat na nogomet prije petnaeste.

Morticia » wrote:
Pa čuj, ako nam mala ima potencijala postat Ronaldo (ili kako se ono zove) onda će definitvno morat na nogomet prije petnaeste.

Ah, da, taj čarobni sport...ne znam, kontroverzna tema. Djeca trebaju krenuti s intenzivnim treningom prije nego što mogu shvatiti što ih čeka u žrvnju profesionalnog sporta.
Srećom, s našim genima i nije u nekoj opasnosti.

kukuriku » wrote:
Tako je i moja.
I na gitaru.
I na rukomet. I na karate. I još na nešto, zacijelo, ali zaboravih.
Pićka mala.

Nemoj tako, još se nije našla u nečemu. Za par godina će se sigurno naći, kada otkrije alkohol, drogu, rokenrol i kurac.

Ze. » wrote:Ja svojoj ne bi dao na balet. Gledao sam Black Swan.

Vi mene zovite čobanom do mile volje, ali te i takve ritmike, satovi crtanja i nekakvi treninzi ja djetetu ni ne bi davao do srednje škole ili kasne osnovne. Mislim - čemu?

I loptu i bojice i muziku može ganjati doma i po dvorištu. Čemu to dizati na neke uvišene, poluprofesionalne, tečajne forme? I nije da djetetu ne bi pružio priliku. Samo mislim da ukoliko ima talenta i ljubavi prema takvim (umjetničkim, sportskim i inim) zanimanjima, treba ga pustiti da se slobodno razvija dok je manje, a ukoliko kao starije želi poći tim putem, onda ga tečajevi isprofiliraju.
Djetetu bi "hobi" trebala biti igra, i to slobodna. Bilo to crtanje, šutanje lopte ili pomahnitalo plesanje.

Dakle, o kojim nježnim godinicama pričamo?

Ali Ze, ne vodiš dijete na crtanje/ritmiku/zumbu/rumbu/bumbu zbog djeteta, nego zato da ti možeš na miru pušiti drogu u stanu dok ga nema. A dijete mora vršiti socijalne kontakte s vršnjacima, da bi jednog dana znalo od koga će kupovati svoju drogu.

Morticia wrote:
I svejedno nikad više ljudi i dječurlije nije ginulo u prometu nego danas.

Akciju „Djeca, prijatelji u prometu“ MUP kontinuirano provodi od 1995. godine, a od tada se broj smrtno stradale i ozlijeđene djece na hrvatskim prometnicama znatno smanjio.

Ze. wrote:Od kada se auti sporije kreću? Ima ih duplo više (zato ima i signalizacije), a sigurniji su za vozača, a ne dijete koje se kreće uz cestu.

Pa kreću se sporije otkad su uvedena stroža ograničenja oko škola i ležeći policajci. A auti jesu prvenstveno sigurniji za vozača, ali su sigurniji i za dijete.

Danas se vrše testovi oko oblika prednjeg dijela automobila ne bi li konačni dizajn bio što nježniji prema starcu ili djetetu u koje se zabija s brzinom od nekoliko desetaka kilometara na sat.

Moj auto je toliko ugodan za sudionike da mi dođe da se zabijem u treći ce iz milja.

Kontroverzna, da.
Al' eto, jbga, zamisli da nam se dogodi takva nesreća da je buba neki baš, baš jeben talent za sport.
Šta ćemo?!
Ne mo'š je tjerat da završi FER ako će htjet šutat loptu.

Ze. » wrote:
Djeca trebaju krenuti s intenzivnim treningom prije nego što mogu shvatiti što ih čeka u žrvnju profesionalnog sporta.

tak' je,uz intenzivan trening i prikladan doping

vrrrlet » wrote: Promet je gušći, ali su auti sigurniji, sporije se kreću, a prometna signalizacija je bolja.

Sporije se kreću?


Kod mene u ulici ne postoji dječje igralište. Djeca se igraju na cesti. Voze bicikle ili se igraju s loptom. Samo čekam kad će netko od kretena koji misli da je moja ulica trkaća staza pogaziti neko od djece.

vrrrlet » wrote: Ali Ze, ne vodiš dijete na crtanje/ritmiku/zumbu/rumbu/bumbu zbog djeteta, nego zato da ti možeš na miru pušiti drogu u stanu dok ga nema. A dijete mora vršiti socijalne kontakte s vršnjacima, da bi jednog dana znalo od koga će kupovati svoju drogu.

A, ne, ipak, ne želim da kupuje svoju drogu od ovih sa baleta. Oni su mahom na PCP-u.

Morticia » wrote:Kontroverzna, da.
Al' eto, jbga, zamisli da nam se dogodi takva nesreća da je buba neki baš, baš jeben talent za sport.
Šta ćemo?!
Ne mo'š je tjerat da završi FER ako će htjet šutat loptu.

Tješit ćemo se jahturinom i apartmanima na moru.

Proljeće,ljeto i jesen moji dečki stalno nabijaju po lopti. Od košarke pa do nogometa.
Mali je dobio koš za nagradu što se skinuo od pelena. Tako da je rano naučio igrat košarku.
Bicikli su isto u pripravnosti, a vole se igrat i preživjeti u divljini. Prije pol mjeseca su išli pod punom ratnom spremom dva sata u divljinu (okolo kuće imam polja i šumarke) i vratili se blatni do pasa, s doživljajima. Poveli su i malog susjeda koji im je rekao da je on tim putem išao u ni manje ni više nego u Zagorje.

Preko kanala u Zagorje.


Jebte se s tim baletom. Moja kćer sad misli da su svi oni maksimalno obdareni. Baletani.

P.S Imala je dalekozor.

Vodena » wrote: Poveli su i malog susjeda koji im je rekao da je on tim putem išao u ni manje ni više nego u Zagorje.

mogla bi ti svoje uputiti od tamo, a ja svoju s ove strane pa nek' nam jave kad se sretnu

Nađu se kod naplatnih.

vrrrlet » wrote: Ali Ze, ne vodiš dijete na crtanje/ritmiku/zumbu/rumbu/bumbu zbog djeteta, nego zato da ti možeš na miru pušiti drogu u stanu dok ga nema.

puno je lakše staviti dijete pred tv i zapaliti drozu na balkonu
nego mrdnuti dupe iz stana, ići pola sata do nečeg što traje 45 minuta i onda back. propustio si dva sata drkanja kurca ili pušenja, što ti draže

Jbte blaze, što si se toliko ražestila, šta ti je?

blaze » wrote: puno je lakše staviti dijete pred tv i zapaliti drozu na balkonu
nego mrdnuti dupe iz stana, ići pola sata do nečeg što traje 45 minuta i onda back. propustio si dva sata drkanja kurca ili pušenja, što ti draže

Oh, drago je meni oboje, radim to istovremeno. Crtanje traje sat i pol. I neka idu sami, ako može skakati s grede, jahati, plivati u hladnoj vodi, mačevati, znojiti se sat vremena, onda može i tramvajem ili biciklom doći do cilja.

Kad sam ja bio klinjo, stalno sam bio vani, pa su mi je stara mogla pušiti droze do mile volje. Da je bila pametna.
Ni sama ne zna koliko je sreće imala što me nije morala vozikati, ali ja sad znam koliko sam sreće imao što se nisam morao voziti s njom (ima neiskorišten dar za izbjegavanje samoizazvanih frontalki).

Nikolajevna » wrote:Kako sad ovo?
Na ovoj temi se istovremeno govori o preopterećivanju djece u ranoj dobi i bespotrebnom neopterećivanju djece u ranoj dobi...

Znaš onaj detektor sarkazma koji prodajem?

Ja ne vjerujem u priče da su danas djeca preopterećena.

Lastan » wrote: Znaš onaj detektor sarkazma koji prodajem?

Ja ne vjerujem u priče da su danas djeca preopterećena.

Zapravo, ovisi o položaju. Ako djedica leži na njima, preopterećena su. Ako im gura u guzu s boka, nisu preoterećena. Žalosno je što ljudi ne kuže elementarne stvari.

Ze. » wrote:Kad sam ja bio klinjo, stalno sam bio vani

jesi pod kućom imao kladionicu, birtiju, banku i crkvu?

Ze. » wrote:Ja svojoj ne bi dao na balet. Gledao sam Black Swan.

Vi mene zovite čobanom do mile volje, ali te i takve ritmike, satovi crtanja i nekakvi treninzi ja djetetu ni ne bi davao do srednje škole ili kasne osnovne. Mislim - čemu?

Moja je sestra išla na ritmiku.

Krenula je s nekih pet godina.

I to na liječničku preporuku.
Naime, bila je smotana k'o sajla i spoticala se o vlastite noge. Jednostavno je bila trapava.
Na ritmici je naučila koješta, pa i hodati kako spada.

Nije uopće problem u tome da dijete pukneš na neku aktivnost u dobi od pet-šest godina; štoviše, na violinu ga i ne možeš puknuti nešto bitno kasnije.
Problem je kad djecu šalješ na aktivnosti za koje nemaju nimalo interesa ni intelektualne zrelosti.
Jer nekad je profesor stranog jezika, glazbe ili čega već mogao reći da neće poučavati tvoje dijete jer je još premaleno, premalo zrelo, ovakvo ili onakvo. Danas će ti pak mnogi uzeti lovu, htjelo i moglo tvoje dijete svladati program ili ne.

vrrrlet » wrote:
Zapravo, ovisi o položaju. Ako djedica leži na njima, preopterećena su. Ako im gura u guzu s boka, nisu preoterećena. Žalosno je što ljudi ne kuže elementarne stvari.

Gledaš stvari previše jednodimenzionalno. Nije bitno samo težinsko opterećenje, nego i dimenzije.

blaze » wrote: jesi pod kućom imao kladionicu, birtiju, banku i crkvu?

U moje su vrijeme crkve bile na pristojnoj udaljenosti.

JPK » wrote: Gledaš stvari previše jednodimenzionalno. Nije bitno samo težinsko opterećenje, nego i dimenzije.

Sve se to proširi, ako je čovjek strpljiv i nježan s djetetom.

vrrrlet » wrote:
Oh, drago je meni oboje, radim to istovremeno. Crtanje traje sat i pol. I neka idu sami, ako može skakati s grede, jahati, plivati u hladnoj vodi, mačevati, znojiti se sat vremena, onda može i tramvajem ili biciklom doći do cilja.

na katu imam narkićku komunicu. racije, promenadu, razbijačinu. pratim je i do lifta, ako te zanima. kroz park ide sama po danu, ali sad se smrkava dosta rano. nije nešto hrabra po mraku, a ja mislim da i ne treba biti

blaze » wrote: jesi pod kućom imao kladionicu, birtiju, banku i crkvu?

Crkvu i birtiju, kladionice onda nisu bile u modi.

Lastan » wrote: Znaš onaj detektor sarkazma koji prodajem? .

Ja ne vjerujem u priče da su danas djeca preopterećena.[/color][/quote]


Čemu ovo pitanje o sarkazmu osim ako misliš da nisam shvatila da je rečenica koju sam kvotala sarkastična? Ako to misliš - zašto to misliš? Brzopletost?

Ne moraš odgovarati da baš ne budemo offtopic.

blaze » wrote: na katu imam narkićku komunicu. racije, promenadu, razbijačinu. pratim je i do lifta, ako te zanima. kroz park ide sama po danu, ali sad se smrkava dosta rano. nije nešto hrabra po mraku, a ja mislim da i ne treba biti

A kaj joj narkić može? Uzet će joj sladoled, ukrasti kist ili loptu? Ok, za sladoled još kužim, ali loptu si ne mogu ugurati u žilu.

Za mrak se neću rugati, nije racionalno. Imam frendicu koja prodaje velike vjetroturbine, jurca k'o velika po planinetinama, ništa joj nije teško, pametna je za popizdit, samostalna i previše, uostalom kao i pametna, a boji se mraka. Možda to i nije loše, da sam u bar nečemu bolji od nje.

vrrrlet » wrote:
A kaj joj narkić može? Uzet će joj sladoled, ukrasti kist ili loptu? Ok, za sladoled još kužim, ali loptu si ne mogu ugurati u žilu.

Za mrak se neću rugati, nije racionalno. Imam frendicu koja prodaje velike vjetroturbine, jurca k'o velika po planinetinama, ništa joj nije teško, pametna je za popizdit, samostalna i previše, uostalom kao i pametna, a boji se mraka. Možda to i nije loše, da sam u bar nečemu bolji od nje.

Čekaj malo, ona i prodaje turbine, i montira ih po planinama? Jel i puše u njih kad nema vjetra?
A kako puši kurac?

JPK » wrote:
A kako puši kurac?

To ne znam.

Kad bi se ta vještina barem priznala kao bonus u CV-u.

Vodena » wrote:Kad bi se ta vještina barem priznala kao bonus u CV-u.

Pa priznaje se. Jedino treba odraditi pokaznu vježbu.

klonka » wrote:Dobro, ali to nema puno veze s količinom izvannastavnih aktivnosti nego s tuđim željama i aspiracijama. Zanima me nešto drugo. Jesi li sigurna da si točno procijenila? Nekad ti je davež i to što inače voliš, a nekad je to i poza. Ono, joj gle me, imam toliko toga što moram, a tlaka mi je... (naravno, ne predškolskom uzrastu, ali u uvodnom postu govoriš i o osnovnoj školi i o tinejdžerima)

Nisam to samo ja procijenila, nego i druge kolege, plus što se s tim roditeljima priča prije i poslije sata, pa dobiješ uvid tko je od klinaca hiperaktivan i sve ga zanima, a tko je prisiljen tamo biti jer roditelj liječi svoje malograđanske komplekse i ambicije. Nisu sva djeca adhdični mocarti koji žele ići na 3784 stvari.

Ne nužno.

vrrrlet » wrote:
A kaj joj narkić može? Uzet će joj sladoled, ukrasti kist ili loptu? Ok, za sladoled još kužim, ali loptu si ne mogu ugurati u žilu.

racionalno, imaš pravo. utjerivači koji iskoče iz lifta s bejzbol palicama ne pojavljuju se prije 22
mene je zapravo najviše strah otkako su obična vrata promijenili u protuprovalna. bojim se dinamita i sačekuša

blaze » wrote: racionalno, imaš pravo. utjerivači koji iskoče iz lifta s bejzbol palicama ne pojavljuju se prije 22
mene je zapravo najviše strah otkako su obična vrata promijenili u protuprovalna. bojim se dinamita i sačekuša

Zašto im ne pokloniš prljavu drogu i riješiš ih se zauvijek?

Imam dojam da gro ljudi to radi samo zato da ne bi morali gledati i slušati vlastitu djecu, nekmoli razgovarati s njima. Plati i netko će se već naći da brine o njima. S druge im strane guraju sve u guzicu, dobar dio djece maltene da ne mora ni žvakati hranu nego im to rade starce. Kakvi će oni danas-sutra biti radnici, zanima me.

Nakon svega sto sam procitao jako sam sretan.
Ne proganjam dijete, ne pritiscem, dajem da sama odlucuje, bira aktivnosti, pametna je mala. Zivimo s normalnim susjedima, a morao sam ubiti samo jednoga koji je pokazivao pimponju po parku. Druge koji su pjevali cajkuse sam samo nalemao i lomio im udove. Droze sam oduzimao i unistavao ih na kleti s drustvom svojih vrsnjaka.
Sada imam samo pusku s vrhunskom optikom za smicanje napasnih djecaka koji su puno drkali na youpornu i svakakve su im slicke po glavama...

karambol » wrote: Sada imam samo pusku s vrhunskom optikom za smicanje napasnih djecaka koji su puno drkali na youpornu i svakakve su im slicke po glavama...

A.P. » wrote:Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........


Danas mi jedna klinka veli kako ide na step, ritmiku, solfeđo, violinu i engleski.
Pet izvannastavnih aktivnosti.

Hm. Ja sam u toj dobi išla na vjeronauk (jednom tjedno), njemački i melodiku (dvaput tjedno, ako se dobro sjećam). Sve mi je bilo na 3-4 minute od kuće i nisam se osjećala opterećenom zbog toga.

Neko vrijeme u životu sam imala sjajnu ideju da imam djecu sa crncem da bi bila mulati (čitaj: da budu ljepša ) ali nekako se ispostavilo da je u Hrvatskoj to malo teže izvedivo.

Ovo je istinita priča.

Nisam sigurna da mogu osuđivati roditelje koji samo upišu djecu na klavir.

Herp » wrote:
Hm. Ja sam u toj dobi išla na vjeronauk (jednom tjedno), njemački i melodiku (dvaput tjedno, ako se dobro sjećam). Sve mi je bilo na 3-4 minute od kuće i nisam se osjećala opterećenom zbog toga.

Ne govorim o tome kad klinci samovoljno žele ić nekud i nisu preopterećeni (išla sam i ja na zbor i na engleski - ja imam sluha i lijepo pjevam , i ostalo je vremena za još, ali nisam imala afiniteta prema ničem drugom posebno).

Pitam se jel to sad toliko postalo in slati djecu koja ne pokazuju interes ili talent ili nešto prema, štajaznam, violi i heklanju, da ćemo dizati kredite i tjerati ih da pohađaju 4378 hobija samo zato da se kumi možemo pohvalit da naša Lara Maria ide na 7 aktivnosti!!11
Pričam o roditeljima koji djecu upisuju na sve što vide, iako djeca ne izražavaju entuzijazam ili naklonost prema tom nečemu, i onda ih tjeraju da to svejedno i dalje pohađaju opravdavajuć to sa "dobro će ti doć jednom u životu" i sličnim sranjima.
Zašto to ljudi rade?
Čini mi se kao da je ovo još jedna tema o malograđanstvu u Hrvata.

kuki » wrote:Neko vrijeme u životu sam imala sjajnu ideju da imam djecu sa crncem da bi bila mulati (čitaj: da budu ljepša ) ali nekako se ispostavilo da je u Hrvatskoj to malo teže izvedivo.

Odi na Pehlin

Plus što su oni i bogati, ne spavaju u kartonskim kutijama.