Herp » wrote:
Hm. Ja sam u toj dobi išla na vjeronauk (jednom tjedno), njemački i melodiku (dvaput tjedno, ako se dobro sjećam). Sve mi je bilo na 3-4 minute od kuće i nisam se osjećala opterećenom zbog toga.
Ne govorim o tome kad klinci samovoljno žele ić nekud i nisu preopterećeni
(išla sam i ja na zbor i na engleski - ja imam sluha i lijepo pjevam
, i ostalo je vremena za još, ali nisam imala afiniteta prema ničem drugom posebno).
Pitam se jel to sad toliko postalo in slati djecu koja ne pokazuju interes ili talent ili nešto prema, štajaznam, violi i heklanju, da ćemo dizati kredite i tjerati ih da pohađaju 4378 hobija samo zato da se kumi možemo pohvalit da naša Lara Maria ide na 7 aktivnosti!!11
Pričam o roditeljima koji djecu upisuju na sve što vide, iako djeca ne izražavaju entuzijazam ili naklonost prema tom nečemu, i onda ih tjeraju da to svejedno i dalje pohađaju opravdavajuć to sa "dobro će ti doć jednom u životu" i sličnim sranjima.
Zašto to ljudi rade?
Čini mi se kao da je ovo još jedna tema o malograđanstvu u Hrvata.