Nije to slučaj samo kod ovakvih situacija. Meni recimo više nikad neće pasti na pamet prijaviti gubitak novčanika. Osim što sam po prijavi bila podvrgnuta ispitivanju u kojem se aludiralo na prodaju vlastitih dokumenata; nakon što su ga našli sa svim dokumentima uništenim od vode i slikom tadašnjeg dečka pocijepanom na komadiće (wtf? ) na razgovor smo pozvani i dečko i ja. Meni je to izgledalo da su se neka djeca malo poigrala usput maznuvši onih nekoliko kuna a njima je to valjda djelovalo puno ozbiljnije.blaze » wrote:ma znala sam da će se razviti u pitanje što se nije razvela i sl. teoretiziranja. mene deprimira drugo. nije to morao biti muž, mogao je biti otac, brat, majka, bilo tko. s jedne strane se očekuje i potiče da se obratiš kakvoj instituciji za pomoć, s druge strane lupe te nebuloznim posljedicama, ne pomognu ništa, a ti se nađeš u situaciji "da sam znao za te posljedice" pustio bih sve kvragu i ne bih poduzeo ništa
Nikad više.
Ne zamjeram im ipak, tko zna koliko je njih zaista prodalo svoju osobnu kartu, vjerujem da čine što moraju. Isto tako i s ovim pucanjem iz puške. Ako zakon nalaže da je kažnjivo i ako je propisana kazna, oni je valjda ne mogu zaobići. S druge strane, malo individualniji pristup ne bi bio na odmet. Svaki slučaj je slučaj za sebe i okolnosti nisu iste. E sad, ima li policija dovoljno ljudstva za takav pristup, ne znam.