Vatikanski ugovori

[Stitch]

Kada sam 1995. radio u Njemačkoj preko student-servisa, mogao sam birati kojoj Crkvi ili dobrotvornoj organizaciji će ići dio mog poreza.

Tako bih i u domovini želio ne davati novac za košenje pastirima s ovcama, nego bih ih dao ženskim sigurnim kućama, za školovanje djeci bez roditelja, za liječenje narkomana i slične stvari.

Okej. Samo - nisi više u Njemačkoj. Dok se ne promijeni zakon, što zapravo možeš, dići bunu? Kao legalist, nisam za takve stvari. Ako Sabor donese neku odluku, poštujem je. Što ne znači da se s njom slažem, jebiga - ali poštujem je.

[Lastan]

Jasno. Problem je jedino u tome što se proračunske stavke ne stavljaju u izborne planove. A i što postoje rebalansi. To ti malo kvari obrazac odlučivanja.

Pa, nitko nije rekao da je sustav savršen. Ali evolutivne promjene po definiciji nisu brze.

Nemam ništa protiv. Samo, koja je stranka decidirano rekla da neće davati novac Crkvi?

Takvo što nijedna nije rekla. Ali je don Ivan Grubišić vrlo otvoreno izjavljivao da želi pokrenuti nove pregovore o ugovorima s Vatikanom.

Zapravo, nijedna stranka zbog tih ugovora ne može reći da neće davati novac Crkvi. Ali mogu se ispregovarati novi uvjeti, a teoretski se ti ugovori mogu i razvrgnuti.
Samo ne treba očekivati previše odjednom.

Kaže narod da kad jedna budala baci kamen u bunar, ni deset mudraca ga ne izvadi. Budale su potpisivanjem tih ugovora bacile kamen u bunar, a vađenje je puno gadniji i sporiji proces.

[Stitch]

Mene taj slučaj podsjeća na onaj s televizijom, kad je pokojni Tomčić - samo zato što je pokojni neću reći što mislim o njemu - zagovarao građanski neposluh. A plaćanje pretplate bila je zakonska obaveza.

I što se dogodilo, građani su najebali, na kraju su morali platiti sve zaostatke, a spiker demagog jeftino se izvukao.

[Karlinjo]

meni nije jasno jel' se zafrkavaš ovakvim odgovorom
svoje siromaštvo neka dokazuju zavjetu kojeg su položili, a nama da žive po istom

Ne zafkravam ali znam više kako da odgovorim . Dakle taj zavjet siromaštva ne znači gladovati, ne imati ništa, ... naravno u nekih redova čak i to znači ali uobičajeno znači ne biti navezan na išta materijalno.

Dakle taj svećenik vozi auto ali ne vozi ga iz gušta nego iz potrebe. Dakle ako taj svećenik koji ti je u blizini koristi taj auto da bi se nešto posebno pokazivo jasno da je to protiv tog zavjeta ali ako si je kupio auto i s njime obavlja svoje dužnosti na vrijeme, ne radi vam neke druge nepodobštine i neugodnosti, redovito vodi mise, osigurava vam ispovjedi, brine da djeca dobivaju sakramete na vrijeme, .... ne vidim da on lažira zavjet siromaštva.

Glede izgleda auta, iskreno ne trolam ali nije mi jasno zašto bi svećenik zbog svog zavjeta siromaštva morao voziti Yugo ili neki drugi auto te generacije a ne recimo nešto iz 2005. To mu je jednostavno sredstvo rada.

aha, ovaj u Ruandi može i pješke?!
nepristojno je imati različite mjere za njih i za nas

Čitao sam i slušao kako se žale i na to kako jedan svećenik u selu gdje ljudi žive od dolara na dan ili manje može voziti auto koji košta desetine tisuća dolara. Naravno on je kupio jako dobar terenac jer po terenu često i puno mora voziti po grbavim površinama da bi došao do svih a to ne može u starom autu koji će biti podložan kvarovima.

A glede slike to je rekao bi neka vrsta ruganja i zapravo rađenje onoga što se zamjera Crkvi a to je nametanje osjećaja krivnje. Ljudi koji imaju ne bi se trebali razbacivati ali mislim da nema potrebe da gladuju zato što netko drugi gladuje. Kad bi tako gledali uvijek ima boljih mjesta gdje se može uložiti.

Ako se gradi cesta, treba vrtić ako se oće vrtić treba bolnica ako se oće bolnica ima gladih ako se hoće nahraniti glade ima gladnijih i tako u nedogled.

Glede te djece i siromašnih ljudi trećeg svijeta. Ne znam dali to zamjeraš Crkvi moža ali u svakom slučaju tim siromaštvom oni plaćaju naše bogatstvo. Ako će HDD koštati 500kn, mobitel 1000 do 2000 kn, traperice nekoliko stotina kuna to je jedino moguće ako su ti ljudi gladni. Prema tome njihova glad je direktna posljedica našeg komfora i pomalo me živcira to zamjeranje nekome na zapadu što ima dok oni gladuju. Većina njihovog novca nije u rukama naših bogataša nego u rukama naših prosječnih ljudi.