Trkeljanje.com

Sloterdijck » wrote:Zašto ljudi kao heteroseksualci,osječaju nelagodu i nisu voljni slobodno razglabati o homoseksulacima i njihovim sklonostima?
Ja npr.ne osuđujem LGBT ljude,mislim da je njihov uzrok posljedica prirode,ali svejedno mi je neka nelagoda kada se priča o njima.
Pokušavam ih razumjeti,ali mi je to sve opterećenje..
Ali koliko oni imaju psiho efekt na hetero ljude je nevjerojatan,kada znamo da se radi o manje od deset posto populacije..

Kad kažeš peder,svi se zgroze,neugodnost je odmah tu.To je jednostavno tako kada znaš da je način njihovog spolnog općenja,budimo otvoreni,neprirodan i gnjusan.

Emericzy » wrote:Meni je seksualni dio kod homića najmanje problematičan. U tom dijelu ne osjećam nikakvu nelagodu i stoput sam s pederima razmjenjivao i uspoređivao iskustva, pa čak i na zidiću ocjenjivao prolaznice i prolaznike. To je zapravo jako zabavno.

Ono što kod mene radi nelagodu je naglašena drukčijost. Skoro bez razlike, s rijetkim iznimkama, pederluk oboji apsolutno sve u životu te osobe. Cijeli život, razmišljanje, ukus, oblačenje, izbor literature, politički stavovi, sve, sve se vrti oko toga kamo on gura svoj kurac kad mu se digne. Meni je to nepodnošljivo glupo i odbojno.

Slična atmosfera zna vladati i oko fizički hendikepiranih osoba. Zna i s njima biti nelagodno na vrlo sličan način, s time da prema pederu nemam jednako suosjećanje, pa mi više ide na živce.

Vjerojatno je indikativno što su mi prijatelji među pederima i jedan prijatelj među invalidima upravo ljudi koji su te svoje karakteristike ugradili u život i životne stilove koji se zapravo vrlo malo razlikuju od onih kakve imaju ostli ljudi. Moja dva prijatelja pedera ne žive pederske živote, nego živote. Moj prijatelj invalid ne živi invalidski život, nego život.

Razumijem da to nije lako postići i razumijem da je to dobrim dijelom i produkt okoline, a ne samo dotičnog čovjeka, pa ne zamjeram, ali ostaje činjenica da mi nije ugodno.

Chilimama » wrote:Emerih ti inače piše tako i šteta je da je otišao.

Meni nije neugodno pričati o homićima ali nemam s kim.

Nekad nešto malo i kako vidim niko nema tu neugodu ali ih ni ne zanima ko s kim opći.
Ovo što Emerik reče , to je to što ide na živce. Njihovo uporno prozivanje i isticanje drukčijosti.

haram » wrote: E da, znaš li da su 'sikijatri 1952. proglasili homoseksualnost za bolest (ili kako se to danas fino kaže poremećaj u ponašanju) i liječili ju šarenim pilulama, elektrošokovima i lobotomijom*, a 1973. su se predomislili i prozvali to normalnim ponašanjem -toliko o tome kako je psihijatrija grana jedne egzaktne znanosti zvane medicina. Što ih ne sprečava da i dalje kljukaju ljude psihoaktivnim supstancama kao da liječe avitaminoze.

*Shock the Gay Away
http://www.huffingtonpost.com/jamie-sco ... 97435.html
- nikakvo čudo što im se danas diže kosa na glavi od samog prišivanja bolesti... (da ne spominjemo kakvu terapiju im je Hitler propisivao)

nina williams » wrote:
E da jim je to bar bijo prvi il zadnji put...zajebati su igrači ti psihići svih fela, i psihijatri psiholozi. Recmo, u nas su se neki od njizi digli na zadnje noge kad se preporučivalo da se dijagnosticiranim PTSP-jevcima zabrani posjedovanje oružja.
Jebga, znaju oni kako su dijagnoze dijelili.
Zvuči baš smisleno da oti labilni imadu puške i pištolje.

Il, recmo No. 2., kod nas se još uvijek intelektualne teškoće doživljavaju ko bolest. (Ne kasnimo tu puno za ostatkom svijeta, nisu ni drugi briljirali na tu temu.) Inače, zanimljive su te bolesti koje su neizlječive i za koje ne postoji nikakva terapija koja bi popravila il olakšala stanje bolesniku. Psihići ništa ne čine da se to mišljenje promijeni. I još uvijek, za te ljude, imamo tzv. centre za rehabilitaciju. Kroz koje se nikad niko rehabilitiro nije.
Ajebga.

haram wrote:Pa znam ja njega sa onog foruma. Da, baš šteta...



Meni nije neugodno pričati o ničemu al nemam s ikime pričati o ičemu.
Tj. bar ne o onome što mene zanima.

Chilimama wrote: Koga briga ko s kim i kako i kad i gdje

Chilimama wrote:Svima ti je tako. Ljudi se sve više otuđuju i odvajaju, sve više traže sami sebe. Izgubili se u vremenu i prostoru , hvataju se za slamke , postaju sve očajniji .


E vidiš, to što veliš da nemaš s kim pričati o nečemu što te zanima..( dunbar a? )

Chilimama wrote:...
Ja zapravo osjećam nelagodu kad se priča o seksu ever. Kroz sve se provlači, svuda ga ima i meni se pomalo gadi priča o seksu, a s priče je metastaziralo i na radnju.



Koga briga ko s kim i kako i kad i gdje


gadi mi se to sve



Ja bi pričala o hrani uvijek. To mi je baš tema za 24/7