Dop

[Stitch]

Nije vrag da si ljubomorna?

Hajde, hajde, i tebi se Morti sviđa, ja samo prepisujem.

[ElliQuinn]

Nije vrag da si ljubomorna?

Hajde, hajde, i tebi se Morti sviđa, ja samo prepisujem.

Nisam ljubomorna. Još bi samo trebalo u životu da mi je muž moralan - i od mene bi očekivao da budem takva. Tko bi to mogao?

[..a unda]

Morti, kenjaš kvake. Zaboravljaš da sam te upoznao. I krasna si, izvana i iznutra.

Ne padaj na njegove provokacije, nema on čime opravdati vlastiti kukavičluk. Boji se on kaleidoskopa pa pljuje po sirotoj dječici kojoj je kaleidoskop drag.

..sta sad provokacija. zasto provokacija?

i ko zeli sta, molim te, opravdat. pa ja sam etalon za kukavicluk..

i aj, kako mos..kako samo mos serekat..

pa naravno da je morti krasna van, krasna unutra..ko je rekao da nije? stovise, gle ovo..ti si nju upoznao (sto god to znacilo) i kazes da je krasna, a ja nju nisam upoznao (sto god to znacilo) i isto to tvrdim..

i sta sad? ..sta? ..aj lolo, reci..

[..a unda]

Nisam ljubomorna. Još bi samo trebalo u životu da mi je muž moralan - i od mene bi očekivao da budem takva. Tko bi to mogao?

..onda, jel ti se svidja da mu se svidja?

mislim ono, podrzajes ga, jelda..

[Stitch]

i sta sad? ..sta? ..aj lolo, reci..

Ništa, sad ćemo smotati džoint i napušiti se. Ti pasivno.

[..a unda]

Ništa, sad ćemo smotati džoint i napušiti se. Ti pasivno.

sa je..baris na dzoju, a ?

[ElliQuinn]

..onda, jel ti se svidja da mu se svidja?

mislim ono, podrzajes ga, jelda..

Da. On meni daje čvrstu podršku... ili sam nešto podrkala.

[Stitch]

sa je..baris na dzoju, a ?

Nije to džoja, više je džojstik.

[..a unda]

Da. On meni daje čvrstu podršku... ili sam nešto podrkala.

..kako ti oces ili na tri kara..

cek, jel to znaci da nek samo on tebi da cvrstu posrsku, pa ako ce je on altruisticki davat i drugima, tebi nema veze, bitno je da se zna sta se ne smije pobrkat?

[ElliQuinn]

..kako ti oces ili na tri kara..

cek, jel to znaci da nek samo on tebi da cvrstu posrsku, pa ako ce je on altruisticki davat i drugima, tebi nema veze, bitno je da se zna sta se ne smije pobrkat?

Što si ono pitao? Koji put tvoji tekstovi mogu čovjeku dati dojam da je napušen. A tek pitanja...

[..a unda]

Nije to džoja, više je džojstik.

..stikici, kaes?

[..a unda]

Što si ono pitao? Koji put tvoji tekstovi mogu čovjeku dati dojam da je napušen. A tek pitanja...

znas ti sta sam ja pitao, znas ti dobro..

a dojam..sta jes, jes..duvanje je precijenjeno..

[..a unda]

..e, jel se kaze stikic ili sticic?

[..a unda]

..nestali.

ili su se naidili..ili su se popallli..

[Stitch]

a dojam..sta jes, jes..duvanje je precijenjeno..

Ali pušenje nije.

..e, jel se kaze stikic ili sticic?

Kaže se džojstič.

[Hilda Gadea]

O heroinu iz prve ruke ne znam puno, no budući da u užoj obitelji imam ovisnika o heroinu čija ovosnost traje gotovo dva desetljeća osjetih potrebu da sa javim na temu.

Za razliku od pokretačice teme, primjetila sam da mi se član obitelji drogira prije nego što se je uopće stigao navući na dop. Promjena društva, agresivno ponašanje, promukao glas, kljucanje u fotelji i učestalo izbivanje iz obitelji bili su toliko očiti signali da ih je bilo teško zanemariti. Nakon toga ti nekakako počinju nestajati kuhinjske žlice, a naći remen na mjestu gdje si ga ostavio prava je sreća. Nije nemoguće naići ni na zbuksanu inzulinsku špricu u ulazu na mjestima gdje obično skrivaš cigarete od roditelja.

Moje ponašanje u to vrijeme svodilo se je na to da sam, nadobudno, pokušavala ukloniti rođaka iz društva u koje je upao družeći se i sama sa likovima kojih bi se postidio svaki iole pristojan đaner. Namjera mi je bila da ga "spasim" od lošeg utjecaja moljakajući stare đankoze da mi ostave rođaka na miru i ne "ufuravaju" ga. Moš' si mislit' kak' su me spremno poslušali.

Prema mojim dojmovima stare đankoze oko sebe okupljaju klinčadiju željnu eksperimentiranja sa dopom, no kako se ovi ne znaju sami ufurati/ušlagirati iskusniji korisnici nude im pomoć u zamjenu za nešto droge i tako nekako se obično kreće u taj svijet. Novaci obično žive u iluziji kako imaju prečvrst karakter da se navuku, no nerijetko završe kao "učitelji", prevaranti, kradljivci, kurve, sitni dileri ... da bi mogli financirati svoju skupu naviku.

Živeći u jednom zagrebačkom kvartu devedesetih mogla bih nabrojiti impresivan broj mladih ovisnika koji su umrli od predoziranja, ubijeni pištoljem jer su bili preušlagirani da se odmaknu od pomahnitalog agresivca ili onih koji se odlučuju baciti pod vlak. Neki su čak i nestali. Možeš okrenuti cijeli jedan kvart, a da ne saznaš što se je dogodilo sa likom kojeg si svaki dan gledao kako nekome sređuje dop.

Voljela bih da znam više priča o onima koji su pobjedili ovisnost, no nažalost takvih je vrlo malo prema mojim saznanjima.
Zanimljivo mi je da roditelji ovisnika guraju glavu u pjesak negirajući problem s kojim s susreću godinama od prvih signala da nešto ne štima tješeći se da se radi o običnom pijanstvu i sličnim nepodopštinama. Moglo bi se reći da na neki čudan način i produbljuju problem nakon spoznaje da su roditelji heroinskog ovisnika financirajući ga i pokrivajući dugove u koje ovaj neprestano upada.

Nisam sigurna kako bih postupila kao roditelj narkomana koji mi dolazi kući polomljenih prstiju i traži me da mu pomognem da otplati dugove koje je nagomilao kod jako opasnih ljudi i da je to zadnje što traži od obitelji, te da će nakon što vrati tih ne znam koliko tisuća maraka prestati sa drogiranjem i potražiti pomoć psihijatra u Vinogradskoj.

Roditelji donose odluku o promjeni mjesta stanovanja kako bi se dotični udaljio od "lošeg društva" u koje je upao , no to se pokazuje kao potpuni promašaj budući da kod dotičnog želja konzumacijom heroina ne jenjava zbog preseljenja u novu sredinu, a ni nakon heptanonske terapije.

Teško mi je pisati o tome koliko ovisničko ponašanje ovog tipa ima razoran utjecaj na obitelj i koliko su svi članovi sjebani na svoj način zbog odluke jednog da (p)ostane heroinski ovisnik. Šokove koje obitelj proživljava zbog nalaženja člana obitelji predoziranog, problema sa zakonom u koje ovaj učestalo upada, pritvora/zatvora, odlazaka u komunu i bolničkog lječenja koji se nisu pokazali pretjerano uspješnim više ni ne brojim.

Osjećaj srama i krivnje zbog svega je neopisiv i nenadjebiv. Ponekad se sramiš što postojiš i zato što dolaziš iz "takve" obitelji. Jebeno si stigmatiziran i to te neprestalno prati kroz život.

Ni sama ne znam kako će se sve to na kraju završiti u ovoj mojoj priči, no teško mi je vjerovati da će iz cijele situacije proizaći nešto dobro.

Eto to bi bilo okvirno o tome što sam mala potrebu reći na ovoj temi. Ujedno se ispričavam se ako ometam chat.

[Stitch]

Ništa ne ometaš, dapače. Samo nastavi.

[Hilda Gadea]

Trenutno mi ništa ne pada na pamet. Osim da se ovisnici o heroinu pun kufer češu. I pretjerano jedu slatko.

@Stitch, pročitala sam jučer tvoje iskustvo. Koliko dugo si se drogirao i što te navelo da prestaneš sa uzimanjem dopa?

[Stitch]

Tri godine, zapravo malo više - ali ne računam razdoblje kad sam bio samodiscipliniran i pazio na se. Dugo sam, jako dugo stvari držao pod kontrolom. Lajnica-dvije za vikend i basta. Činilo mi se da mogu tako unedogled.

Onda sam se raspao na emotivnoj razini. I prestao sam sâm sebi biti važan. To me gurnulo preko ruba. Želio sam ne osjećati ništa, valjda.

A prestao sam kad sam drugi put umro. Sjećam se straha koji sam osjetio prije nego što sam se ugasio. Overdozirao sam se namjerno. I obećao sam sâm sebi - nikad više, ostat ću živ.

Ali trebalo mi je nekoliko pokušaja da se skinem. To boli, znaš.

[Hilda Gadea]

Znala sam jednog lika koji je godinama bio vikend narkoman poput tebe. Godinama je kvartovskoj ekipi bio živi dokaz da se i tako može, no ipak je dop došao po svoje i dečko je na kraju priče nađen predoziran u autu. Drago mi je da si ti bio bolje sreće. I da si odabrao život ma koliko god surova stvarnost ponekad zna biti zajebana. Želim ti da ostaneš "čist".

Meni je upravo fascinantno da u današnje doba još uvijek ima hrpa ekipe koja odluči "ganjati zmaja" uz toliku dostupnost informacija o heroinu ili drogi općenito. Svi se nekako zeznu misleći da se ovisnost događa nekom drugom ili se zanose pričama karizmatičnih kvartovskih junaka o tome kak' je droga odlična i nasjedaju na promoviranje konzumacije iste. Mislim da je čak i na ovoj temi bilo sličnih izjava o tome. Ne kužim tu vrstu taštine. Ni potrebu za eksperimentiranjem s nečim s čim se nitko nije usrećio.

Davno sam na netu pratila priču jednog tipa koji je pisao o svojim iskustvima sa LSD-om , ecstasy-om i ostalom kemijom. Pisao je pod nadimkom psychonaut i bio je poprilično paranoičan. Budući je njegovih iskustva sa halucinogenima bilo stotinjak uopće me ne čudi što je vjerovao u to da mu se učestalo javljaju ljudi iz FBI. Taj lik mi je otkrio "My problem child" od Alberta Hoffmana. Hoffman je vjerovao da se njegovo čedo može uz pravilnu primjenu koristiti u psihoterapijske svrhe, no to me nije uvjerilo da probam tu drogu. Odbojna mi je ideja da desetak sati nisam u stanju kontrolirati svoje ponašanje, a ni "bad trip" mi se nije činio previše privlačnim.

Za skidanje sa heroina sam čula da boli. Otprilike kao malo jača gripa. Ljude u komuni skidaju na suho. Tako je barem bilo sa ovim mojim rođakom, no ne sjećam se da je previše bio pričljiv po tom pitanju. Koliko mi je poznato fizička kriza se prebrodi relativno brzo. Par dana je u pitanu ako se ne varam.

Problematičniji dio je psihička kriza. Potrebno je promijeniti ponašanje i svakodnevnu rutinu u kojoj se ovisnik nalazi. On bi trebao prekinuti sve (površno stvorene) kontakte sa svojim poznanicima sa kojima po cijele dane pronalazi načine kako da namakne novac da bi mogao doći do željene i prijeko potrebne droge. Nabavka novaca za drogu je cjelodnevni posao i to vrlo stresan osim ako nisi iz bogate obitelji. Treba puno hodati, lagati, krasti, varati i tko zna što sve ne u takvoj situaciji.

Potrebno je promijeniti društvo i pronaći nove sadržaje koji će bivšeg ovisnika okupirati da ne razmišlja o prijašnjem načinu života. Ovisnik treba dobiti ogromnu podršku svoje bliže okoline u cijeloj priči. I sve to nije nimalo lako.

Mnogi ljudi nisu sposobni smanjiti količinu soli koju stavaljaju u hranu, a kamoli sam tako promijeniti način života kojim žive godinama. I čak kad i uspiju u tome ostane im stigma bivšeg ovisnika. Teško je sve to, pa mi se čini sasvim prirodno da se kod ovisnika potiče religioznost. Ako ti vjera ne pomogne onda stvarno ne znam što može pomoći u takvoj situaciji.

Kad bih bila u cipelama bivšeg ovisnika o heroinu i odlučila poraditi na svojoj vjeri u bolju budućnost i odlučila primjerice povjerovati u predizborne programe političkih stranaka mislim da bi se u dogledno vrijeme poželjela ubost u oko, a da ne bi ponovo u venu. Sad serem kvake, al fakat je tako. Da nam društvo u kojem živimo nudi kvalitetnije sadržaje vjerovatno većina nas ne bi imala potrebu bježati iz stvarnosti.

Ne vidim ništa loše da se jedna destruktivna navika zamjeni nekom "novom" ovisnosti kao što za neke religija jest. Uostalom, većina nas je sklona razvijati kojekave društveno prihvatljive ovisnosti poput gledanja televizije i prekomjernog boravka na netu, konzumacija alkohola, kofeina, nikotina, kodeina i šarenih pilula i ne mislim da bi "ovisnost" o religiji ili religijskoj zajednici mogla biti nešto lošija od nabrojanih štetnih navika.

Kada sam se našla u situaciji da čekam hitnu pomoć nakon što sam pronašla u krevetu predoziranog rođaka koji je već bio poluplav i pomalo ukočen prvo sam ga stavila na bok, a potom odlučila hodati gore dolje moleći Boga da ga spasi i da sve bude u redu. I bi tako. Samo što budala to nije znala cijeniti i ponovo se vratila svome destruktivnom ponšanju. I da ne zaboravim - inače sam ateista.

Žao mi je ako sam pretjerala sa ispisanom plahtom na ovoj temi, ali fakat mi je došla dobro kao ispušni ventil budući da ne volim o ovim stvarima pričati sa ljudima koji me okružuju.

[Pješčana]

Hilda, nisi pretjerala.
Dobrodošla
meni je zanimljivo čitati cijeli ovaj spektar iskustava i emocija ljudi, koji su iz prve i druge ruke prošli kroz ovo.
nadam se da je i tebi pisanje pomoglo.