Dop

[Stitch]

(...) plninarenje, ne nuzno na trepavicama, smatram mozda jednim od boljih metoda, preventivnih i kurativnih, to je jedan od boljih nacina da se stekne ili razvije vjera u sebe, to je jedina vjera sto covjeku treba da bude slobodan. ostalo su..bez ikakve namjere da obezvrijedjujem tudje izbore, stake.
da se i tako hodat i daleko doci i uciti druge kako hodati sa stakama i sve je to ok, ali onda ne govorimo o slobodi i vjeri u sebe.
mislim, mozemo mi i tako to fuzirat, ali to nije to, jelda? mislim, mozemo mi onda govorit ako oces i o izboru, slobodi, cak o slobodi izbora neslobode, ovisnosti, ali nemojmo jedno zvati (pozeljnim) nacinom zivota, a drugo, ako nam se ne svidja, (nepozeljnom) ovisnoscu.

Ne znam jesi li pročitao, pisao si ovaj traktat - ali Ex je maloprije napisala da sloboda zapravo ne postoji. I u tome se slažem s njom - sloboda je puka iluzija, sloboda je nedosegnuti ideal.

Moderni svijet ovisnički je svijet. Droge nisu samo kemijski spojevi, droge su i tehnološka dostignuća (znaš li da se zbog videoigara i chatova raspadaju brakovi?), droga je idiotska današnja estetika koja klinke uvjerava da moraju biti anoreksične bulimičarke, droge su seks i novac... Mogao bih nabrajati unedogled.

[Eks]

ja imam taj luksuz stvoriti mišljenje o nekom takvom, kao i što netko takav stvara mišljenje o meni. ex, zašto ti je to loše?

Zašto mi je loše? Zato što mi je nekako pretenciozno nazivati ljude koji su preživjeli uz malo šanse da prežive, glupima, ovcama, poligonom za manipulaciju. Smatram da nitko nije imun na manipulaciju, kao što već i rekoh, a ta izlizana šablona osude tih rehabilitacijskih programa mi već izlazi na uši jer ono, jesmo li tako sigurni da je naš način bolji? Imamo li mi uopće ijedan drugi način da im ponudimo? Ako nemamo, što onda uopće hoćemo s ponavljanjem toga (jer davno je to prestalo biti izražavanje vlastitog mišljenja- to više nije vlastito mišljenje nego otrcana šablona koju više manje svi pjevaju) osim malo pljucnuti svisoka? Ne obraćam se ja sad tebi osobno, ja sam i sama govorila takve stvari i ne mislim da su laž, jednostavno mi je malo jadno da ja idem svisoka gledati na njih sirote jednako ovisne dok zapravo nemam nijedan drugi način za njih osim da lakonski zaključim da su neki predodređeni za rani grob ili ne znam, doživotnu ovisnost. Što je opet licemjerno jer kao što rekoh, mnogi od nas su doživotni ovisnici.

[Pješčana]

nitko nije napisao da su glupi, osim tebe i Stitcha kad se referirate na nepostojeće postove

sad žurim, pa ću elaborirati večeras. vidi, nije svisoka kad komentiram nekoga. ja često nemam pojma kako jenekome u toj koži koju ima, i pokušavam ni ne počet razmišljati kako je kretalo strmoglavljanje. ali nekako se ne mogu uvjeriti da je ovisnost bila jedini put ( govorim o teškim ovisnostima gdje pojedinac biva izbačen iz obitelji i društva), i kad netko dođe i kaže u svoju obranu da nije bilo druge, da su svi to radili, ja ga mogu razumjeti ali se ne mogu složiti s tim. cijeli svoj život gledam ljude koji su imali tako teške startove, koji imaju toliko prepreka na putu koje zaobilaze, i bore se, i žive, i onda kad čujem kako se netko opravdava da mu nije bilo lako i da je zla droga kriva- jebiga, ja u to ne vjerujem 100%. ne mogu za sve biti krivi drugi.
tim ljudima treba pomoć, svima nama treba pomoć u borbi s demonima. ali pomoć mi nije potpuno suosjećanje s nekim tko je krenuo vikendom šmrkati, pa s kolegama menadžerima, pa malo više kako reče Stich, pa je ostao bez posla, pa ga je žena ostavila i odvela dijete, pa je beskućnik. jebo to, najviše si je sam kriv. imam sućuti, ali imam i mozak. ne mogu prebaciti krivicu na zlu sintetičku drogu koja vreba iza ćoška

[Stitch]

nitko nije napisao da su glupi, osim tebe i Stitcha kad se referirate na nepostojeće postove

Kako nije, pa citirao sam ti post. Ali mogu još jednom. U bojama, da bude uočljivije.

Otkrivanje boga je klasika u takvim slučajevima. Zamijene jednu ovisnost drugom.

I nema veze s godinama, ima s pameću.

Kako bi ti protumačila ovo "ima s pameću"? To nije aluzija na glupost?

[Eks]

nitko nije napisao da su glupi, osim tebe i Stitcha kad se referirate na nepostojeće postove

sad žurim, pa ću elaborirati večeras. vidi, nije svisoka kad komentiram nekoga. ja često nemam pojma kako jenekome u toj koži koju ima, i pokušavam ni ne počet razmišljati kako je kretalo strmoglavljanje. ali nekako se ne mogu uvjeriti da je ovisnost bila jedini put ( govorim o teškim ovisnostima gdje pojedinac biva izbačen iz obitelji i društva), i kad netko dođe i kaže u svoju obranu da nije bilo druge, da su svi to radili, ja ga mogu razumjeti ali se ne mogu složiti s tim. cijeli svoj život gledam ljude koji su imali tako teške startove, koji imaju toliko prepreka na putu koje zaobilaze, i bore se, i žive, i onda kad čujem kako se netko opravdava da mu nije bilo lako i da je zla droga kriva- jebiga, ja u to ne vjerujem 100%. ne mogu za sve biti krivi drugi.
tim ljudima treba pomoć, svima nama treba pomoć u borbi s demonima. ali pomoć mi nije potpuno suosjećanje s nekim tko je krenuo vikendom šmrkati, pa s kolegama menadžerima, pa malo više kako reče Stich, pa je ostao bez posla, pa ga je žena ostavila i odvela dijete, pa je beskućnik. jebo to, najviše si je sam kriv. imam sućuti, ali imam i mozak. ne mogu prebaciti krivicu na zlu sintetičku drogu koja vreba iza ćoška

Poligon za manipulaciju? To si rekla. Ispada, prema undinom postu s kojim si se složila, da su oni privedene ovčice koje su potpisale ugovor s vragom kad nisu znale što rade. Mene samo zanima koje pokriće ima ta osuda, a osuda jest. S kojom to lakoćom mi možemo odmahnuti rukom kad procjenjujemo tuđe izbore i čak ih nazivamo neizborima? Uvjereni da sami donosimo ne znam kakve izbore, valjda.

Što se tiče puteva posutih trnjem, da... to je priča za sebe. Ima ljudi koje su roditelji zlostavljali na sve moguće načine pa su danas, opet prema društvenim mjerilima, apsolutno uspješni, uklopljeni, pravi zdravi ljudi, I guess. Ima i onih koje su roditelji malo suptilnije maltretirali ili ajd, recimo da su ih maltretirali na jednaki način kao i ove prve, ali ovi su jednostavno negdje zastranili, zalutali, odali se ili porocima ili jednostavno i bez poroka nikad nisu stali na svoje noge. I sad, recimo da su to čak dva brata. Možeš ti osuđivati drugog brata što nije uspio jer je eto i prvi imao grozne uvjete pa je uspio, ali opet, s kojim točno pravom i kredilibilitetom? Ne znam, meni je to i dalje svisoka i pretenciozno. Jer ne možeš gledati to očima drugog brata. Ne možeš znati što je njemu bilo u glavi, srcu, psihi i zašto je napravio što je napravio i ne možeš postavljati prvog kao mjerilo uspjeha jer opet, bogpitaj šta je tek njemu u glavi i je li uopće sretan.
Možda je ovaj drugi naprosto bio senzibilniji. Pa neki od ljudi koji su tragično spiskali svoje živote su bili i neki od većih umova. Reći da su poligon za manipulaciju i da su mogli odabrati drukčije jest pretenciozno. Jer nemaš pojma niti ja imam pojma što se njima odvijalo u glavi.

Nitko nije postao ovisan iz obijesti ili jer je idiot, makar to tako izgledalo na površini. To je priča za malu djecu. Drugi su tu trigeri u pitanju. Ako ćemo baš pravo i iskreno, ja mislim da su ljudi koji dublje doživljavaju svijet skloniji postati ovisni nego ovi ostali. Nečiji izbori su determinirani i time kakav je, kako doživljava svijet oko sebe. Netko će uočiti pedeset nijansi a netko dvije. I taj s dvije će se iščuđavati nad idiotom koji se eto udubio u ovih pedeset. Stoga je vrlo nezahvalno procjenjivati zašto je netko postao ovisnik i smatrati svoje izbore superiornijima.

[Euklid]

, droge su seks i novac... Mogao bih nabrajati unedogled.

Aupishku, pa ja sam teski narkoman...

[Stitch]

Nitko nije postao ovisan iz obijesti ili jer je idiot, makar to tako izgledalo na površini. To je priča za malu djecu. Drugi su tu trigeri u pitanju.

Moderna znanost tvrdi da osim okoline na razvijanje ovisnosti utječu i genetičke predispozicije. Koliko znam, još nisu pronašli gen koji je odgovoran npr. za alkoholizam, ali jesu utvrdili genotipe koji određuju koji će sustavi za ugodu u mozgu reagirati na poticaj alkoholom.

[Eks]

Da, nisam se osvrnula na ovaj dio s drogom. Ja sam primjerice jako zahvalna što je negdje u mom mozgu bilo čvrsto urezano, programirano i zacrtano da je droga zlo. Jer dam nemale pare na to da meni to ne bi bio izlet. Jer nisam osoba od izleta, recimo to tako. Ima to veze i s mojim karakterom "sve ili ništa", potrebom da kopam dublje i idem iz krajnosti u krajnost, ima veze i s mojim odgojem, ali sigurna sam da ja to ne bih, kao što nisam ni sve ostalo u životu, uzela onako usput i površinski.

Stoga, eto, bacanje krivnje na zlu drogu je možda i mene spasilo. Možda još nekog, sigurno jest. Bacanje krivnje na ovisnike neće spasiti nikoga pa ni njih samih. Jedna je stvar reći nekome da ima odgovornost za vlastiti život, a druga je stvar kriviti ga je jer odabrao taj put od svih ostalih. Šta mi znamo jel to u tom trenu bio njegov jedini put?
Relativizirati opasnost droge i govoriti da su ovisnici neki tamo luzeri koji su se navukli iz obijesti i gluposti neće nikom donijeti ništa osim eventualnog privida vlastite superiornosti.

[Eks]

Moderna znanost tvrdi da osim okoline na razvijanje ovisnosti utječu i genetičke predispozicije. Koliko znam, još nisu pronašli gen koji je odgovoran npr. za alkoholizam, ali jesu utvrdili genotipe koji određuju koji će sustavi za ugodu u mozgu reagirati na poticaj alkoholom.

Pa vjerujem. To bi objasnilo i one "imali su sve, a postali ovisnici" jer nikad nije samo odgoj kriv za općenito sva sranja u životu.

[..a unda]

Ne znam jesi li pročitao, pisao si ovaj traktat - ali Ex je maloprije napisala da sloboda zapravo ne postoji. I u tome se slažem s njom - sloboda je puka iluzija, sloboda je nedosegnuti ideal.

Moderni svijet ovisnički je svijet. Droge nisu samo kemijski spojevi, droge su i tehnološka dostignuća (znaš li da se zbog videoigara i chatova raspadaju brakovi?), droga je idiotska današnja estetika koja klinke uvjerava da moraju biti anoreksične bulimičarke, droge su seks i novac... Mogao bih nabrajati unedogled.

ma dobro, nisu droze samo kemijski spojevi, ok, ali..neko je npr ovisan o kocki, kog boli kua ako ima tolko love da se moze kockat dok ne umre i ako se ne dira u tudju lovu, tudje zivote? dok drugi imaju profit i korist od njega, sve stima, svima odgovara..trosis, dakle, jesi.
ono, zena ce se rastavit od njega? pa naravno da oce, narocito ako ce alimentacija bit dobra..ratsavljaju se ljudi i radi manjih problema, pa sve tamo do..pizdarija. pitam se, jel su se zato ustvari uopce i zenili, udavali..udavale?

i sta ako se radi video igara raspadaju brakovi? ko zna, opcenitije ili u nekom konkretnijem slucaju, zasto je to dobro. ko zna gdje lezi sreca..
najprije je bilo govora o osobnim paklovima, sad vec polako idemo na brakove i raspade njihove,a slutim da bi uskoro i otvoreno mogli govoriti o trzistu.
mislim, ko jebe sad brakove..bitno je da su ljudi zivi i zdravi, bit ce brakova, zivom coviku svasta se desi..

pa eto, jest, moderni, a mozda i jos koji drugi svijet mozemo i tako promatrat..kao ovisnicki. imati, ne biti.

ok, ima tu masu primjera ovisnosti, motivacije prema ovisnostima, stvaranja umjetnih potreba, strahom uglavnom, ali..to su sve oblici te neslobode ili iluzije slobode.
ne zelim sad sarat po filozofijskim krestomatijama, ali mogli bi onda rec..ne da je sve oviosnost, nego da je sve iluzija..da ne kazem, simulakricnost i naravno onda da slobode nema.

ali, necu to reci. jasno je da smo omedjeni nekim uvjetima bez kojih se ne moze, ali upravo ovisnosti nam ukazuju na slobodu, jer su izbor. uglavnom su izbor.
naravno da mozemo govoriti o slobodi, naravno da mozemo govoriti o nezavisnosti, tj neovisnosti, tj o ovisnosti kao o dijamtralno suprotnom pojmu slobodi, pa sto god mi onda smatrali pod slobodom i pod tim da ne postoji. a ovisnost, ocito postoji.
podsjeca me to, ali ponesto obrnuto mozda, na nemilosrdnu strukturu i infrastrukturu ukazivanja na vraga, jer bez njega, kakvog bi neki bogovi imali smisla i stoga, ako nema vraga, treba ga duplo izmisliti, vise enrgije u to utrositi, u odrzanje takvog stanja ili sustava.

da definiram, ne moze se govoriti o nepostojanju slobode ili samo o slobodi kao iluziji, idealu nekom, nasuprot realnosti ovisnosti i to samo zato jer zelimo bit ovisnima ili jos gore..moramo bit ovisnima.

jest, sloboda se ne moze dostici u nekom, ne znam, zeljenom i tom..idealnom obliku, ali moze se na njoj radit diferencijalno, tj sto se vise rijesavamo ovisnosti, vise cemo bit slobodni. naravno, ako to zelimo..
dakle, radi se o stalnom procesu, ne o realiziranom stanju.

e, sad..tu dolazi drustvo. jer, razni su oblici sputanosti, neslobode, ovisnosti, a mi smo ti, mi smo to, jel, drustvo koje takvim osobama zeli omoguciti da steknu vjeru u sebe. ne govorim sad o metodi, ona nije bitna, narocito ako funkcionira i daje neke rezultate u tom smjeru da osoba u sto manjoj mjeri ima potrebe za tudjom pomoci, a tu, slazem se, u velikoj mjeri imaju ti neki procesi kroz kojih se mentalno i psihicki..khm..higijeniziramo i budemo sto slobodniji, sa sto vise mogucnosti i izbora.
cak pristajem na to, na tu vrstu funkcionalnosti, uvjeta..da ce sve bit dobro dok se bude koristila staka.
dakle, pristajem na to da se dodje do veceg stupnja neovisnosti (slobode), cak ako se veci dio slobode uvjetuje, sve sto je i u malom plusu, bolje je je nego u bilo kakvom minusu.
tako je i kod ovog sto zovemo ovisnoscu, u uzem smislu.

ali, ponavljam, ima tu negdje nesto ipak malo, ono..proracunatosti neke, a to je moguce jer se koriste pukotine u kojima drustvo zakaze, pa se onda ne gleda konju u zube, jel bas bog tolko nepraskovito bijel i ne grize se ruka koja te hrani ili koja te oce izvuc, pa ti se sad pitas utapajuci..a ko zna kakvi su motivi, mozda me oce izvuc, spasit i onda..u znak zahvale, aaahaha iskoristit..

enivej, buduci je naslov.. dop, pa se onda to evo, zercu prosirilo, a i sloboda se eto spominje da bi se negirala, reci cu..ne valja eksperimetirati sa slobodom, budimo odgovorni, budimo slobodni..

[Eks]

Unda, ti govoriš da su ovisnosti zlo samo ako se dotaknu društva, tj. da ih društvo percipira zlom samo ako se njega taknu? Govoriš, ako se ne varam, o licemjerju tog društva i iskorištavanju ovisnika da ih se regrutira u vjerske redove? E, i? Koji je tvoj način, što bi ti ponudio ovisnicima?

[elma]

Ovisnik iz moje daljnje obitelji je umro, ali ne od droge direktno, već od situacije u koju ga je droga dovela (reći ću samo da je policija bila uključena). Nemam savjeta jer nije moja generacija pa nisam proživljavala te situacije s njim.
Za njega bi se moglo reći da je od tih dokonih bogatunčića što se počnu drogirati iz obijesti, ali čim zagrebeš ispod površine vidiš da nije uzrok drogiranju to što je imao love i bio "pušten s lanca"

[Pješčana]

Kako nije, pa citirao sam ti post. Ali mogu još jednom. U bojama, da bude uočljivije.



Kako bi ti protumačila ovo "ima s pameću"? To nije aluzija na glupost?

meni nije bila aluzija na glupost

na sve ostalo odgovorim večeras

[Stitch]

meni nije bila aluzija na glupost

Okej, pričekat ćemo Tea Tree. Nadrljala je.

[Margarita]

Treće, s vremenom naraste i tolerancija. Na početku razvučeš lajnu za pedeset kuna, i to ti bude dovoljno. Ako je hors dobar, čak će ti i pozliti. A za godinu dana vikendi postanu svakodnevica i nikakav ti problem nije pošmrkati petsto kuna. Onda zaključiš da će ti jeftinije biti ubosti se. A i fleš moraš probati, ne ide to bez igle.

Tad si već na pola puta do groba.

Što je fleš?

[Stitch]

Što je fleš?

Najjednostavnije, osjećaj topline, lakoće; euforija. Zapravo ga je nemoguće opisati. To te opali odjednom, kao da te zveknuo kamion. Kao da ti se sunce rascvjeta u glavi. Kao da... U klinac, nedostaje mi riječi.

Ali karakteristično je za iglu. Fleš osjetiš odmah, vrlo intenzivno. Poslije kljucaš, pogotovo ako je dop dobar. Negdje si u svom svemiru, između sna i jave. Ali kad pušiš na foliju ili kad razvlačiš lajne, sve doživiš sporije. Malo čekaš. I nije tako intenzivno.

[Margarita]

Najjednostavnije, osjećaj topline, lakoće; euforija. Zapravo ga je nemoguće opisati. To te opali odjednom, kao da te zveknuo kamion. Kao da ti se sunce rascvjeta u glavi. Kao da... U klinac, nedostaje mi riječi.

Nisam znala da je tako dobro. Zvuči kao dobar orgazam. Mislila sam samo da je loše ako se ne uzima. Od alkohola sam svadljiva i depresivna pa ipak pijem svaki dan.

[..a unda]

Što je fleš?

..blic? ..bljesak, blljeskalica?

[Stitch]

Nisam znala da je tako dobro. Zvuči kao dobar orgazam. Mislila sam samo da je loše ako se ne uzima. Od alkohola sam svadljiva i depresivna pa ipak pijem svaki dan.

Znaju ga uspoređivati s orgazmom, ali mene to ne podsjeća na nj.

[..a unda]

Najjednostavnije, osjećaj topline, lakoće; euforija. Zapravo ga je nemoguće opisati. To te opali odjednom, kao da te zveknuo kamion. Kao da ti se sunce rascvjeta u glavi. Kao da... U klinac, nedostaje mi riječi.

Ali karakteristično je za iglu. Fleš osjetiš odmah, vrlo intenzivno. Poslije kljucaš, pogotovo ako je dop dobar. Negdje si u svom svemiru, između sna i jave. Ali kad pušiš na foliju ili kad razvlačiš lajne, sve doživiš sporije. Malo čekaš. I nije tako intenzivno.

koja frka. mene je toga straj. dok citam ovo, straj me..a sta bi tek bilo..

rekao sam vec puno puta, sto znaci da mogu jos jednom.. ..na neki nacin zavidim svima koji ono..aj, sad cu malo eksperimentirat, aj sacu malo rekreativno..pa se onda jos prica o iskustvima s istoiskusnjarama.. pa se onda jos uduva do uckura..

sto se mene tice, to su konji. ono, uduva se, naduva se, nasmrce, pukne..i sve super, ono..iskustva, senzacije, kreativnost, spritualnost..i nista im nije.
stvarno, jaki ko konji. meni da neko puhne dim od dzojinta put mene, ja bih odma osnovao epl, napisao alisu u zemlji cuda, napravio tri izlozbe slika i snimio pet luci in skaj ov dajmonds, imadzina i hari krisna..e, i usput bi vidio sve sutrasnje kvote njujorske burze..

..previse, brate, za moju psihicu, previse..

[Eks]

meni da neko puhne dim od dzojinta put mene, ja bih odma osnovao epl, napisao alisu u zemlji cuda, napravio tri izlozbe slika i snimio pet luci in skaj ov dajmonds, imadzina i hari krisna..e, i usput bi vidio sve sutrasnje kvote njujorske burze..

Ovo ti vjerujem.

Jebate, sad me tek interesira da nam se pojaviš nadrogiran ovdje.
Moguće je da ne bi dovršio plahtu, doduše, od svih tih ideja, čudesa, čekali bi tvoj post kao Godota, smak svijeta, tako nešto.

[Margarita]

Znaju ga uspoređivati s orgazmom, ali mene to ne podsjeća na nj.

Pa, mislila sam da je orgazam kod muškaraca nešto kao pišanje kad je jako sila a ne euforija, kamion i sunce u glavi.

[..a unda]

Ovo ti vjerujem.

Jebate, sad me tek interesira da nam se pojaviš nadrogiran ovdje.
Moguće je da ne bi dovršio plahtu, doduše, od svih tih ideja, čudesa, čekali bi tvoj post kao Godota, smak svijeta, tako nešto.

..m kakvi..jednostavno, ne bih to prezivio. ok, mozda i bih, ali ono.. bolje bi to bilo ne prezivit..

[Eks]

..m kakvi..jednostavno, ne bih to prezivio. ok, mozda i bih, ali ono.. bolje bi to bilo ne prezivit..

I ja sam uvjerenja da bih psihički pukla ko kokica na tome. Ono, vjerojatno bih pokušala letjeti do hitne il tako nešto.

[Stitch]

stvarno, jaki ko konji. meni da neko puhne dim od dzojinta put mene, ja bih odma osnovao epl, napisao alisu u zemlji cuda, napravio tri izlozbe slika i snimio pet luci in skaj ov dajmonds, imadzina i hari krisna..e, i usput bi vidio sve sutrasnje kvote njujorske burze..

Mah, to je iluzija. Ne možeš ti ništa suvislo napraviti na tome. Ljudi koji govore o dopu "kad imaju dedlajne" u životu nisu vidjeli dobar hors. To odgovorno tvrdim. Doduše, ja nikad nisam bio umjeren, uvijek sam bio na nokat od overdoza.

Može ti glava biti puna ideja, melodija, riječi - ali zadnje na što misliš jest rad. Puca ti prsluk. Ne treba ti ništa osim vlastite glave. Može netko umirati kraj tebe - i opet ti puca prsluk. Svejedno ti, brate. Onkraj si ovog svijeta.

Ja sam uglavnom svirao. I, objektivno, nemam pojma kako je to zvučalo. Meni je bilo super, bio sam stopljen s tom gitarom, bili smo jedno, imao sam osjećaj da mogu odsvirati što god poželim - ali tko zna, možda je sve to bilo za kurac. Vjerojatno jest. No meni je bio bitan taj osjećaj. Povezanosti, harmonije, apsolutnog. Znaš onu Schopovu - glazba je izravno općenje s Bogom. E, to je bilo to. Razumijem Jimmija, koji je umro zbog toga. Ali ja nisam Jimmi.

Znao sam i pisati. No imao sam tek natuknice. Luđačku salatu. Da ih uobličim u štogod smisleno, morao sam biti potpuno čist, savršeno priseban. Inače nema vajde.

Znao sam štošta raditi. I ne mogu reći da sam išta kvalitetno napravio. Jest, otvorili su mi se kanali, metaforički rečeno. Jest, proširile su mi se spoznaje. Ali da bih došao do vrijednosti, morao sam biti svoj, morao sam to oponašati, prisjećati se, na neki način falsificirati. Ne znam razumiješ li me.

No ponavljam, meni je bio bitan osjećaj, a ne proizvod. Uostalom, ne smatram se dovoljno talentiranim za umjetnika. Ali brijač sam... samo takav.