Vjerujem da se suočila s poteškoćama pri pronalasku posla u struci i sasvim je moguće da posla nije našla kao profesor hrvackog u okolini čakovca ili odakle je, ali da u široj okolici i državi nije mogla naći posla niti bliskog svojoj struci su nebuloze.
Isto tako, po svom iskustvu i iskustvu kolega, vjerovatno je sjedila doma, poslala par životopisa i govori kako je "dala sve od sebe". Think again.
Još jedna stvar koja mi je upala u oko jest što je ona tražila posao u struci doma ili u okolici, što joj je blizu za putovanje na posao. Ispravite me ako griješim, jel negdje napisala da je na birou tražila posao na nivou države ili samo u svojoj županiji?
Drugo, zašto ili profesor hrvatskog ili čistačica?
Treće, vjerovatno je slala molbe za čistačice sa svim svojim full-blown VSS credentialsima. Apsolutno će netko uzet kao čistačicu nekog kom mora isplaćivati minimum za vss, nerazmišljanje (ako je tako, a vjerovatno jest; "ja sam profesorica i ne daju mi poso, dajte mi vi da čistim :kuknj: :cme:")
A drugi problem koji me muči jest što je kod nas upisivanje i završavanje fakulteta, prije ili kasnije, sasvim samorazumljivo. Ako nemamo pametnijeg posla/ne želimo još raditi, upisat ćemo fakultet, imati prava i još malo duže živjet kod staraca.
Evo, ženska kojoj dajem instrukcije za državnu maturu, a zaista je neinteligentna poput držača ulične rasvjete, želi upisati ekonomiju. Jer "svi imaju te fakultete, oću i ja!" (doslovan citat). Ono, kod nas vlada neko malograđansko razmišljanje u kojem fakultetlije zarađuju masne novce samo zato što su 5 godina duže učili u školi, i sad fino sjede i ne rade ništa, pa ajmo onda svi na faks. Otvaraju se privatni fakulteti, menađmenti ovi, ekonomije one, i ajmo svi na faks!!1
Tako da treba biti maksimalno oprezan pri generalizacijama da ljudi s faksom u hrvatskoj ne mogu naći posao.
To gore je svjetonazor i lajfstajl kojem svakodnevno svjedočim, pogotovo u Slavoniji.
I onda, zamisli, 65 menađžera ne može naći posao u široj okolici npr. Slavonskog Broda
Idem van, ova država mi ne da posao, a ja faks završio!
(pitajte ih koliko bi ih otišlo u Rijeku, Zadar ili nedajbože Dubrovnik radi posla u struci kojeg tako žarko žele)
Pa , jebiga, činjenica je da su neka zanimanja jednostavno suficitarna.
Tko, imajući to na umu ili ni ne informirajući se prethodno, upiše takav faks i poslije kuka kako ne može naći posla u struci u svom šoru i da je država kriva, je debil. Stvarno jest.
Većina takvih, uz to, gljivi kroz faks, a kad diplomira, e onda cijela branša ih treba zasuti molbama da rade kod njih.
Ofkors.
Poslovi koji se dobivaju nakon što završiš faks nastaju uglavnom na poslovnim vezama i kontaktima, ili radu/volontiranju i slično koje si u toj istoj struci radio TIJEKOM faksa.
Ali ne, stav je kod nas da treba tandrljat kroz faks 7-8 godina bez da išta radiš osim piješ kave i ideš na predavanja, i onda kad diplomiraš, e onda odeš na biro i dobiješ poso odmah, sa svime IKAD.
Prosječan student hrvatskog jezika i književnosti sada u hrvackoj ne može očekivati da će mu posao pasti s neba, te smatrati teškom mukom kad pošalje nekoliko životopisa na mojposao.
Također, apsolutno mi je neshvatljiv svjetonazor u kojem netko završi (bilokakav!) faks, i ne da se nada ili očekuje, nego je bezrezervno uvjeren da njemu sad pripada odmah i sad radno mjesto u struci, u uredu, u toplom i finom, koje će mu netko ponuditi bez njegovog teškog truda u vidu slanja zamolbi jer je to patnja, s prijavom i svim beneficijama, te plaćom od najmanje 6 tisuća kuna. Velkam tu kroejša and the real world.
Ja imam dva honorarna posla u struci. Čak ne niti direktnoj struci, zapravo.
Jebemti ja ovu državu koja mi nije dala odmah kad sam bakalarsku diplomu dobila pripravništvo u ministarstvu, i onda kad budem mag. stalan posao i plaću od barem tisuću europskih novaca
Ja sam se tu mjesecima morala jebat s kojekakvim molbama, poslala sam ih preko sto, i na kraju dobila dva ugovora o autorskom djelu
Jesul moji ćaća i mater za ovo plaćali moje školovanje?!
Jučer mi priča kolegica kako je dobila prvo posao honorarni tamo gdje obje sad radimo nakon traženja i traženja, pa je slala još molbi okolo DOK je radila tamo, i dobila je posao u struci u jednoj instituciji, te nastavila raditi ovdje kao vanjski suradnik, i dodaje mi "ali ja sam imala jako puno sreće s pronalaskom posla" (nije poslove dobila preko veza, ne misli na to). Ali ne, prosječnom hrvatu je muka i patnja tražiti posao. Zašto mu država ne nađe posao. Bla bla bla.
p.s. Ako je hrvacka tako grozomorna, logika nalaže da bi odlazak van bio želja svake osobe zdravog razuma, ono, ne bi odlazila pokunjena s dramatičnim proserom o tome kako ju je hrvatska odbacila.
Oprostite ako sam nabrušena, al ne mogu više slušat neke od tih sranja u svojoj okolini dok vidim da ih boli kurac za posao, najradije bi da im biro isplaćuje 7k mjesečno, dok oni igraju igrice na kompu, jer su diplomirali cestovni promet u Brodu. Ali ako treba kukati kako oni s faksom sjede doma, može bez problema
Bogati, koja plahta
Sve uvjete koji su bili postavljeni u natječaju je ispunjavala, nisu ju zvali ni na testiranje 
". Nisam ga imala vremena čitati i tek danas sjetih se da bih ga mogla malo bolje proučiti. Prvo što mi je palo na pamet bilo je "A kako bi bilo da za početak napusti Čakovec, pa onda možemo govoriti o ostatku?"