Ne bih rekla da je apriori. Ovisi o razvijenosti i svjesnosti sudionika, pa ajmo, i o godinama. I da, ovisi svakako o doživljaju.ex_anais » wrote:Pogubila si me kod ovog dijela da seksualni čin odraslog s djetetom nije silovanje?
Dakle - 'smatram da NE mora SVAKI seksualno nabijen dodir biti silovanje' - to bi valjda pokrilo sve iznimke
Nažalost, mnogi jesu silovanja. I mnogi stvaraju nelagodu i uistinu ostavljaju uistinu grozne posljedice. Čak i kad se radi 'samo' o diranju koljena ili ruba gaćica, a kamoli išta više. Nije to uopće sporno.
Jako sam protiv silovanja bilo koje vrste, protiv bilo čega za što ne postoji obostrani pristanak.
Izuzetno to osuđujem i nemam adekvatne riječi za 'oduzeo si mi pravo na pristanak' i 'ne poštuješ moje ne'.
Samo, pitam se, da li ti i ja ili bilo tko treći, uistinu možemo i smijemo reći nekom djetetu 'ti se sad moraš osjećati loše, iako te nije ništa boljelo, iako ti je bilo ugodno, iako ti je bilo zabavno, iako si sama radila još ponešto' - jer, dijete će se - pa i osjetiti loše. A pitam se - jel se treba osjećati loše?
Nekako mi se tu provlači jedna linija - ono kad ženska kaže 'joj, poševila sam se s tipom, prvi put ga vidjela, sad žalim' - ako ti je bilo dobro, ako ti je tad pasalo - zašto žaliti? Zašto potencirati loš osjećaj, ako je tad bio dobar?
Ono, čisto sa strane povezivanja, izgrizanje zbog društveno nametnutnih pravila je gadno. Odraslima (primjer drugi), a kako ne bi bilo djeci i mladima.
Jer, ova žena iz drugog primjera - ona koja žali - mislim da žali zbog neke reputacije. Ne žali zbog toga što je bilo dobro, već zbog nekih, socioloških okvira.
Djeca su - mali ljudi. Imaju osjećaje. Narastu. Neke osjećaje nose sa sobom dalje.
Tko sam ja da ovoj ženi kažem 'moraš se osjećati loše, fuj te bilo, kako si mogla u tome uživati'? Nitko.
Pa, nekako, mislim da sam jednaki nitko i za klince.
Iskreno, ne bih se složila da je osjećaj djeteta nebitan.ex_anais » wrote: To kako se dijete pritom osjećalo je posve nebitno jer tijelo reagira na podražaje i moguće je doživjeti užitak i u nečem što nije dobrovoljno pa stoga mnoge žrtve osjećaju krivnju kasnije.
Baš taj osjećaj krivnje - vjerujem da postoje situacije gdje se ista uvjetuje društvenom stigmatizacijom, a ne uistinu LOŠIM osjećajem onomad.
Ne bih se usudila reći da ne može.ex_anais » wrote:Pedofilija ostavlja enormne posljedice i ako bi ispitivali djecu koja brane svoje roditelje naravno da bi mogli doći do zaključka da to ništa ne znači ako je djetetu bilo ugodno. S tim da jako jako sumnjam da ijednom djetetu tako nešto može biti ugodno.
Mislim, bebe masturbiraju. Ugodno im je. Ako ih mama pomazi 'tamo gdje ne bi smjela' - da, vjerujem da može biti ugodno. Mislim, pa mislim da mnoge mame nehotice pomaze klince gdje ne bi smjeli, i klinci reagiraju i paše im.
Naravno, to je nehotice. No, to je ono - ne bih rezala glavu na tehnikalijama, ajmo vidjeti što se dogodilo, koje su bile NAMJERE, koje su bile posljedice.
Ne znam bih li mogla zamjeriti nekoj mladoj majci koja skuži da pišo njenog klinca reagira i da ju to zabavi pa ga povremeno pomazi. Da li to djetetu uistinu škodi? Ne znam.
Područje je izuzetno osjetljivo, i samo zbog te osjetljivosti - mislim da nije zdravo biti rigidan i reći 'reži glavu'.
Ugoda... nagovaranje.. mislim, što je nagovaranje? Da li te netko zbilja može nagovoriti ako nešto ne želiš, ako ti se ne sviđa ama baš nimalo?
Da, može te ucijeniti. No, može li postojati tako veliki i slatki bombon da dijete dobrovoljno pristane na razne stvari? Ne bih djecu ipak smatrala toliko nesposobnima. I opet, naravno, što je dijete... rekla bih 4+, za ove manje zbilja nemam osjećaj koliko mogu reći 'ne'. Naravno, pitanje je i tko će ih slušati.
Pedofilija nije nužno snošaj. Pedofilija može biti i da dijete nekom sjedi u krilu i njemu se digne/navlaži se. Zato je stvar jako jako jako tricky.
Isto tako, znatiželja je gadna stvar. Ne bih se usudila jednoznačno reći da su SVI odrasli koji su ikad dijete dirali na neprimjeren način ili pitali/dali djetetu da njih dira - pedofili.
Rekoh, stvar je stanje. Ok, zovu ju bolest, ok. Možeš zatomiti, no, možeš li? Ono, da netko nema ama ama ama baš nikakve više želje nakon jednom nekog pipkanja? E recimo, za to sam skeptična. ili samo nemam dovoljno informacija/primjera...
Mislim da impuls jednostavno postoji i bi nekakva manifestacija trebala postojati. Ono, nešto.
No, ako je nešto bilo jednom (što god jednom značilo - neki kraći period života, npr) - ne bih rekla da je osoba pedofil. Dakle, ovdje NE pričam o nasilnicima/ucjenjivačima/zlim ljudima. Ovo jako naglašavam.
Da, osoba jest napravila nešto što nije smjela jer društvo kaže da se ne smije.
Ako dijete uistinu nije bilo prisiljeno (fizički, emotivno ili psihički).
Ja bih dijete pitala kako se osjeća sad. Ne kako misli da se TREBA osjećati jer je društvo reklo da se mora osjećati jadno, već kako se zbilja osjeća po tom pitanju.
Ako poriv nije 'kill on sight', a ono, ne bih dekapitirala
Napomena - dekapitacija mi se trenutačno sviđa kao riječ, mislim generalno na procesuiranje u bilo kojem obliku.
Riječ pedofilija otkida glave. Ne bih se olako nabacila s tom etiketom. Znamo ponešto o progonu vještica.ex_anais » wrote: Ali ne mogu se ne zapitati je li vrijedniji život monstruma koji nikad nije bio ništa doli monstrum i kao takav je ostario ili život neke mlade osobe koji će biti nepovratno uništen.
aisling je fino istaknula - ne vjerujem u nepogrešivost sustava.
I dopuštam da ima onih koji ne zamjeraju, koji se tad nisu osjećali loše (koje može, a ne mora mučiti ta činjenica sad), i ja bih rekla društvu - ne radite pritisak na žrtvu (u nedostatku bolje riječi).
Ima žena koje su uživale u silovanju, pa se to valjda ni mrtve ne usude priznati jer TO bi bila stigma koja bi 'jasno' rekla 'aha, sama si to tražila'. Mislim, ima knjiga 'muškarce se ne može silovati', nisam čitala, naslov mi je bio zanimlijv. Može. Silovanje je SVE protivno našoj volji.
Dobar performance može dati ugodu, orgazam, spermu po cijeloj sobi. Ali ne daje pristanak.
Nije mi namjera braniti ili napadati prijestupnike. Samo kažem, ne znam dovoljno da mogu rigidno reći 'ti si monstrum'. Ne mogu. Ovisi mi o kontekstu, ovisi mi o tome kako se tad i sad osjeća osoba koja je neprikladno dirana.
Žao mi je što ima djece koje izgriza savjest jer 'nisu nikome rekli, trebali su znati da je to krivo, nije im smjelo biti ugodno ni zabavno' i pitaju se jesu li dobri ljudi, mogu li biti, jel genetsk i sva silina drugih pitanja koja se može izroditi...
I tu se pitam - bi li toj djeci bilo lakše da se taj čin ne demonizira toliko?
Pri čemu, opet, u potpunosti osuđujem silovanje i ovdje ga NE brojim.
Teško mi je ovog trena naći još koji primjer, osim ženske koja je požalila, a koji bi bio - uz dozvolu, i onda izgrizanje zbog - društva.
Eeeeeee sjetih se još jednog. Brak. Žena sretna, lijepo joj je. Muž ju prevari. Ona se osjeća strašno loše i sve ono od prije ne valja. Zašto? Mislim, šteta... a bilo je dobro...
Recimo, to je super primjer gdje se emocije dignu i okrenu sve, a jedan dio tog okretajna JEST uvjetovan time da je prevara - društveno neprihvatljiva. Nije SVE u društvenim konvenzijama, ali to je ono... šteta da toliko utječu i da toliko mogu izazvati grižnju, a zbog prošlosti - koju NE možeš promijeniti....