Trkeljanje.com

Valjda ova tema ne postoji, pretraživanje riječi "post" nije baš prakično jer se jako često javlja, pa ako postoji, spojite ili već nešto.

Dakle, zanima me post, jel možda još nekog da razmijenjujemo iskustva?

Ja sam počela s time spontano po dan ili dva ne bih ništa jela samo bih pila vodu.
Sad sam negdje na tome da to prakticiram svaki tjedan u trajanju od 2 ili 3 dana.

Na facebooku ima jako puno grupa koje se time bave, ali svi su tamo jer žele smršaviti i opsjednuti su kilogramima i koliko su izgubili koji dan pa mi je to postalo malo naporno i osjećala sam se čudno, tako da sam se odlučila maknuti od tamo. Ja sam mršava i zapravo bih voljela kad bi bilo moguće da uopće ne mršavim dodatno tijekom posta.

Meni osobno je ta navika donijela brojne koristi, doduše fizički i nisam bila nešto bolesna, pa ne mogu reći, ali psihički mi je super. Kod mene je to povezano i s religijom jer se tijekom posta mogu dublje posvetiti molitvi, pa ne mogu točno razlučiti što je od čega.

Što se tiče znanstvene strane, nisam baš previše proučavala, no vjerujem da svakako ima dobrobiti (pogotovo za ljude koji imaju "tipična" stanja poput povišenog tlaka, kolesterola i sl.).

Ono što se čini fascinantnim je taj tzv. proces autofagije. To je nekakvo "čišćenje" na staničnoj razini, što navodno djeluje zaštitno od tumora. Čovjek je 2018. godine dobio Nobelovu nagradu za to otkriće kod miševa, ali nije baš točno jasno koliko čovjek treba biti bez hrane da bi započeo taj proces. Jer miševi su zapravo dosta dugo bili bez hrane ako se uzme dužina njihovog života i to preračuna koliko bi to trebalo biti za čovjeka s obzirom na trajanje ljudskog života.

Isto tako, post navodno štiti i od demencije (ne znam je li putem istog ovog mehanizma ili nečeg drugog).

Znam da sam ovo napisala kao neki članak na nekom nekvalitetnom portalu (koji pišu nešto je dokazano, a niti navode referencu ni ništa), ali eto, nisam odradila svoju zadaću.

Ako netko ima spoznaja, bilo da su one pozitivne ili negativne, o postu, bilo bi super da podijeli.

Meni je negativna strana - slabost, to što mi se počne vrtiti, to što mi jako padne tlak pa se skoro onesvijestim ako zaboravim pa se naglo ustanem, povremeni manjak koncentracije, glad i mršavost.

Ali vjerujem da prave benefite donose duži postovi, pa se nadam da ću kroz praksu biti sve sposobnija provesti više vremena bez hrane. Neki odmah krenu u 10 ili 20 dana, a ja sam se odlučila za postupni pristup (jer drukčije nisam ni mogla jer nakon 3 dana više ne mogu ni stajati na nogama i ruke mi se počnu trest).

sa dužnim poštovanjem - to je sve domena mambo đambo. ne vjerujem u te priče o postu i sa koje strane, religijske ili znanstvene, pogotovo religijske. čovjeku je hrana gorivo da bi postojao. as simple as that. čudo kako još nekome nije palo na pamet da prestane livati gorivo u auto i nada se da će voziti i dalje. a to da post pomaže u prevenciji demencije... sve da je to i istina, a garant nije, šta ti vridi ako od slabosti padneš i udreš glavom o rubnik trotoara... ili sjedneš za volan i zbog sporih refleksa i opće malaksalosti pokupiš nekoga.
jedi i jedi zdravo.

Šta zna Kvark, ne slušaj ga!
Eo, ja, ne sumnjam nimalo da postoji post. Tačno znam ljude koji poste. Doduše, nisam nikad provjeravo šta zapravo rad kad poste, meni se to ništa ne razlikuje od gladovanja, al mora da ima nešto.

Post i gladovanje nisu jedno te isto. Postiti znači izbjegavati određenu hranu i piće, a ne ništa ne jesti.

Američke studije dokazuju da trodnevni post potiče stvaranje bijelih krvnih stanica u organizmu, koje pomažu u borbi protiv infekcija. Umjereno gladovanje pojačava imunitet i preporučuje se svima. To što post postoji u svim religijama nije bez vraga; ljudi su iskustveno utvrdili da tu i tamo treba očistiti tijelo od otrova. Bubrezi i jetra bolje rade ako im ukineš masnu i tešku hranu, alkohol, kolače...

A eto, otkud ja znam. Ovaj zadnji što sam ga pito jel postiš kaže postim, reko jel baš sad kaže baš baš sad, i ja ga gledam, gledam, gledam i ništa ne jede tih 30 sekundi, ne samo da izbjegava određenu vrstu hrane, jok skroz ništa. A može bit da posti samo iznutra dok izvana gladuje, iznutra mahne neki manč malou...grisini. Munjevito. Ko će ga znat, đavolska su to posla.

haha, tako kaže meni frendica: od kad sam saznala da sam pala taj ispit, nisam ništa ni jela, ni pila, ni iz kuće izašla, pitam ju: a kad si to saznala, kaže ona: prije skoro pola sata.

ok, gladovanje, hvala na ispravci, nisam znala.

moguće da i je neki placebo jer ipak nije to samo gladovanje, nego to je i miran dan, kad se izoliraš od sveg stresa, interneta, ljudi, kad se pobrineš za sebe...
od tolike gladi ni ne misliš na gluposti jel te netko uvrijedio ili naživcirao ili što ćeš reći ovome i onome, što ćeš napraviti u vezi tog i tog problema... jedino na što imaš snage misliti je hrana, dođeš u neki survival mode, pa sva ta neka "nadogradnja" (vlastitih problema i opterećenosti, first world problems) otpadne kao nebitna. Stvari se pojednostavljuju i svode na bitno.

Neki ljudi su i inače nekomplicirani, neegoistični i nisu drama queen, pa im ovo nije potrebno, ali "nekima" dobro dođe malo takva shock terapija.

Katolici prakticiraju post i nemrs, osobito uoči Uskrsa. Post označava jedan obrok u danu, a nemrs znači ne jesti meso. Naglasak je na umjerenosti u hrani, na dragovoljnom gladovanju kako bi se time istaknula spremnost na žrtvu i odricanje.

Neki to čine tradicije radi, neki iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti, a neki pak testiraju vlastite granice i samodisciplinu.

A je eto, svakakvih frikova ima

Šalim se, dobro si to opisao, takva nekakva je i moja motivacija.

Kod katoličkoga posta (na Čistu srijedu - Pepelnicu i Veliki petak) dopušteno je jedanput taj dan se do sita najesti i još dva puta nešto prigristi. Meni i to teško padne.
Nemrs mi pak nije težak jer ionako nisam ljubitelj mesa.

Pa oni na post jedu više nego ja običnim danima.
Nisam sigurna je li to tako bilo od početka ili su poslije malo popustili disciplinu (s ta 3 obroka na dan mislim).
Mislim, u Bibliji se spominju postovi, ne vjerujem da su oni jeli jednom na dan do sitosti i još dva puta prezlogajili (Isus u pustinji, prorok Danijel, sv. Pavao i ostali)

Imaš priču da je post (ili bolje reći gladovanje) korisno jer pruža organizmu da se odmori.
Svaka mašina treba odmor, a čovjekovo tijelo je ipak biološki stroj.
Mislim da je korisno, samo se treba dosta hidratizirati.
Možda pripaziti i na unos vitamina i minerala....

Marisol wrote: ↑

25 May 2020, 14:17

Pa oni na post jedu više nego ja običnim danima.
Nisam sigurna je li to tako bilo od početka ili su poslije malo popustili disciplinu (s ta 3 obroka na dan mislim).
Mislim, u Bibliji se spominju postovi, ne vjerujem da su oni jeli jednom na dan do sitosti i još dva puta prezlogajili (Isus u pustinji, prorok Danijel, sv. Pavao i ostali)

Muslimani poste strože od katolika. Ramazanski bajram, Kurban bajram, Dan Ašure... - razne su prigode u kojima se posti od zore do zalaska sunca. To uključuje ne samo potpuno odricanje od hrane, pića, pušenja, spolnih i bilo kojih drugih tjelesnih zadovoljstava nego i od nedoličnoga govora i ponašanja. Zahtijeva se potpuna skromnost, pristojnost, činjenje dobrih djela i molitva.

Da, radila sam s Muslimanima s Bliskog istoka, oni zaista mjesec dana nisu popili ni kap vode preko cijelog dana, a radili su jednako naporno, održavali predavanja (a ono, usta im suha da jedva govore) i ni jednom se požalili na nešto. Imaju puno discipline i vjera je salijentna u njihovom životu.

Stitch wrote: ↑

25 May 2020, 16:39

Muslimani poste strože od katolika. Ramazanski bajram, Kurban bajram, Dan Ašure... - razne su prigode u kojima se posti od zore do zalaska sunca. To uključuje ne samo potpuno odricanje od hrane, pića, pušenja, spolnih i bilo kojih drugih tjelesnih zadovoljstava nego i od nedoličnoga govora i ponašanja.

A jel to inače dopušteno, a samo u postu zabranjeno?
Pitam za jarana, razume se.

Zahtijeva se potpuna skromnost, pristojnost, činjenje dobrih djela i molitva.

Nije valjda da se i ovo mora 24/7/365/12 nešto?
Dobro, to valjda ako si veliki musliman, onda ništa ne smiješ. Ako si mali onda smiješ svašta...

Mislim da se to odnosi na psovke, prostačenje, pričanje masnih viceva i slične stvari. Nije sve nedolično, mnogo toga spada u svakodnevno.

Ne treba pretjerivati u svetosti.

Uf, dobro je. Jaran mi se već bio smrzo.

Nekako mislim da je skromnost, pristojnost, dobrota... ili prisutno kod osobe ili nije; da to ima veze s odgojem i karakterom (ili vlastitim trudom i nastojanjem i samokorekcijom - ali tko bi uopće rekao "ja želim postati bolja osoba" kad svi mislimo da smo super ili ako ti se baš dogodi nešto "traumatično" ili na drugi način upečatljivo što te skroz promijeni kao osobu) i da se to baš ne može putem nekog prekidača ili odluke uključiti ili isključiti.

Tu se naprosto moraju promijeniti načini na koje osoba automatski razmišlja, kad je u nekoj situaciji kakve misli joj automatski / podsvjesno dođu (da li "kako da iz ovog ostvarim neku korist za sebe" ili neke više altruistične) - mislim da su takve stvari duboko usađene u našu strukturu ličnosti i uvjetovane.
A tim je i problematičnije jer velika većina nas nema tu svijest da može svijesno uvidjeti u kojim je situacijama / aspektima ohola, sebična itd. pa je to potrebno prvo uopće osvijestiti.

S te strane post mi ima smisla da bude uključen u cijelu tu priču jer mislim da može izbrisati / resetirati neke aspekte naše osobnosti (jer neko vrijeme fakat nemaš snage za takve misli i općenito je čovjek ponizniji kad je tako slab, izgubi se ta misao o vlastitoj svemoćnosti).

Oholost? To ono kad možeš al nećeš, zato što eto tako? Vrlo bitan element čovječnosti! Bez oholosti čovjek bi popuštao i udovoljavao raznoraznim parazitima. Sunovratio bi se tako u vlastitu propast, teško da bi se ikad oporavio.
Sebičnost - isto tako, jer čovjek kad ne bi bio svjestan sebe, kad ne bi znao za sebe...ha, pa bi li uopšte i bio čovjek?

Poanta samopoboljšavanja je da uvijek skužimo da možemo biti bolji. Stvari koje ne koristimo hrđaju.
Stvari koje koristimo se razvijaju.

Sebičnost se ne odnosi na samoočuvanje, nego na onu preko mjere, žeđ ta tuđim, a oholost na preveliki ponos na nešto što imaš/jesi, ili zabludu o istom.
Nijedno nije poželjno.

Pomoć sirotu na svoju sramotu? Udijelit prosjaku?
Prosjacima puna usta altruizma. I nesebičnosti. Ne bi oni tuđeg poželjeli, ma ni u ludilu, ni pomislit na tuđe. Zato i prose...a kad samo prođeš pored prosjaka još te i prokune.

jasno mi je da je cijeli svijet ustrojen tako da se cijene drukčije osobine kao što su probitačnost, ne davanje da te netko radi budalom itd. I sama sam tako odgajana da su svi drugi budale, a ja najpametnija i tako.
(A i na poslu da ne govorim koliko je to bilo izraženo. Mi smo bili plaćeni da pomažemo tim jadnim ljudima, a sve što sam čula od šefice bilo je: oni su manipulatori, paraziti na državnoj sisi, pojest će te za doručak itd. itd. Naravno, to nije bila istina, ti ljudi su bili toliko skromni, zahvalni, puni poštovanja i strahopoštovanja, ali to se nije željelo vidjeti nego se skrivalo vlastite strahove i nesigurnosti iza svog autoriteta.)

Meni se takav ohol život, u kojem sam mogla dobiti sve što sam htjela, pokazao ispraznim i zato tražim neki drugi put. Sve sebično što sam mogla sam savladala i sad tražim nove izazove. I ne mislim da sam sad tu nešto posebno jer ljudi npr. imaju djecu, dakle velika većina ljudi, prolazi kroz žrtvovanja za drugog koja ja ne mogu ni zamisliti.

Ali dobro, kako piše u Bibliji, treba postiti u skrovitosti, sad kužim i zašto, tako da neću više pisati o svojim razmišljanjima vezanim uz gladovanje and all that jazz. Ovo je ispalo stvarno kao neko hvaljenje i razmetanje.

Marisol wrote: ↑

26 May 2020, 08:44

Ali dobro, kako piše u Bibliji, treba postiti u skrovitosti, sad kužim i zašto, tako da neću više pisati o svojim razmišljanjima vezanim uz gladovanje and all that jazz. Ovo je ispalo stvarno kao neko hvaljenje i razmetanje.

Ma ne, samo ti piši. Normalno je da ljudi imaju različite poglede na život, motive i želje. Bilo bi dosadno da smo svi jednaki.

Ma, mislila sam neću propovijedati više (upozorite me ako se to dogodi)

Jer, da, sve ovisi o tome kakva su nečija prethodna iskustva. Ako netko radi drugima usluge i sav se razvukao na 100 strana kao žvakača guma iz razloga jer ne zna reći NE i svi ga uzimaju zdravo za gotovo, onda naravno da to ničemu ne vodi i da taj mora prvo postati asertivniji, da uopće dobije mogućnost izbora i autentičnosti kakav će biti prema kome.
U svakom slučaju, najvažnije je naći neku ravnotežu, ne otići ni u koji ekstrem.

Zapravo, smatram da bi bilo najbolje da nitko ne radi ništa što mu se ne da. Znači, da svi rade samo one stvari za koje im padne na pamet: wow, baš bih volio to raditi, bio bi mi gušt baviti se time. Pa onda i ako loše završi, nečijom nezahvalnošću ili nekim neuspjehom, bar znaš da si uživao i da si radio jer si to stvarno želio.

Šabović Adis wrote: ↑

26 May 2020, 00:05

Oholost? To ono kad možeš al nećeš, zato što eto tako? Vrlo bitan element čovječnosti! Bez oholosti čovjek bi popuštao i udovoljavao raznoraznim parazitima. Sunovratio bi se tako u vlastitu propast, teško da bi se ikad oporavio.

Ne, ovo što ti misliš da je oholost je zapravo inat. A oholost je kad misliš da si bolji od drugih, pa na druge gledaš svisoka i s prijezirom.

Što se tiče posta, mislim da može duhovno koristiti, ali sam ja uglavnom što fizički što psihički preslaba za tako nešto, bar za ove radikalnije verzije.

Marsovac7 wrote: ↑

26 May 2020, 23:04

Ne, ovo što ti misliš da je oholost je zapravo inat. A oholost je kad misliš da si bolji od drugih, pa na druge gledaš svisoka i s prijezirom.

Aj bogati, isti andrak: ohol sam baš uinat drugima, koji prvo afirmišu nejednakost a onda traže da se i ja spustim na njihov nivo, jer svi eto jedu govna i šta se ja, koji kua, pravim da ne jedem.

Što se tiče posta, mislim da može duhovno koristiti, ali sam ja uglavnom što fizički što psihički preslaba za tako nešto, bar za ove radikalnije verzije.

Kažeš, brate, ne postim i tačka. A kad te pitaju zašto ne, onda rekneš ne posti mi se. I gotovo.
Msm, tako to ja radim.

Nego, Adise, da te priupitam nešto makar nije tematski ovdje: što tebe tako ne vole na onom debel-forumu?
Vidim da su neke optužili da su tvoji klonovi tamo.

Ima raznih Adisa, nije Šabo jedini.

Ne, ne, baš izrijekom piše Adis Šabović. Ima li još koji takav osim tebe?

E vidiš, ja sam Šabović Adis, ne Adis Šabović.

Marsovac7 wrote: ↑

26 May 2020, 23:04

Što se tiče posta, mislim da može duhovno koristiti, ali sam ja uglavnom što fizički što psihički preslaba za tako nešto, bar za ove radikalnije verzije.

Iznenadila bi se što čovjek može izdržati. Moja je majka 42 dana gladovala liječeći karcinom. I još 42 dana jela samo tanke juhe dok joj se želudac nije vratio u normalan režim. Sve to vrijeme radila je, kopala i sadila u vrtu, pješačila na posao i natrag... Terminator je bila, nije si dopustila ni trunke odmora, a kamoli očaja i beznađa. Bogu hvala, živa je i danas.

Šabović Adis wrote: ↑

26 May 2020, 05:06

Pomoć sirotu na svoju sramotu? Udijelit prosjaku?
Prosjacima puna usta altruizma. I nesebičnosti. Ne bi oni tuđeg poželjeli, ma ni u ludilu, ni pomislit na tuđe. Zato i prose...a kad samo prođeš pored prosjaka još te i prokune.

Zašto bi radio išta što ti ne paše?
To su društvene norme.
Ohol si ako smatraš da si bolji od prosjaka, ne ako mu ne pomažeš. Otkud znaš što mu je bilo da je pao na prosjački štap.

Sebičan si ako želiš više nego ti pripada.

Poanta dobrog djela je da se radi u tišini, a ne na sva zvona.

Marisol wrote: ↑

26 May 2020, 08:44

jasno mi je da je cijeli svijet ustrojen tako da se cijene drukčije osobine kao što su probitačnost, ne davanje da te netko radi budalom itd. I sama sam tako odgajana da su svi drugi budale, a ja najpametnija i tako.
(A i na poslu da ne govorim koliko je to bilo izraženo. Mi smo bili plaćeni da pomažemo tim jadnim ljudima, a sve što sam čula od šefice bilo je: oni su manipulatori, paraziti na državnoj sisi, pojest će te za doručak itd. itd. Naravno, to nije bila istina, ti ljudi su bili toliko skromni, zahvalni, puni poštovanja i strahopoštovanja, ali to se nije željelo vidjeti nego se skrivalo vlastite strahove i nesigurnosti iza svog autoriteta.)

Meni se takav ohol život, u kojem sam mogla dobiti sve što sam htjela, pokazao ispraznim i zato tražim neki drugi put. Sve sebično što sam mogla sam savladala i sad tražim nove izazove. I ne mislim da sam sad tu nešto posebno jer ljudi npr. imaju djecu, dakle velika većina ljudi, prolazi kroz žrtvovanja za drugog koja ja ne mogu ni zamisliti.

Ali dobro, kako piše u Bibliji, treba postiti u skrovitosti, sad kužim i zašto, tako da neću više pisati o svojim razmišljanjima vezanim uz gladovanje and all that jazz. Ovo je ispalo stvarno kao neko hvaljenje i razmetanje.

Po čemu bi ti bila ohola?
Šefica ti je bila kriva osoba za to radno mjesto i to je to, ništa više.

Dobro djelo obično ne uključuje marketing, a često je i pomoć nekomu samo ako porazgovaraš, doživiš tu osobu kao ljudsko biće, daš emocionalnu potporu....

Stitch wrote: ↑

27 May 2020, 00:12

Iznenadila bi se što čovjek može izdržati. Moja je majka 42 dana gladovala liječeći karcinom. I još 42 dana jela samo tanke juhe dok joj se želudac nije vratio u normalan režim. Sve to vrijeme radila je, kopala i sadila u vrtu, pješačila na posao i natrag... Terminator je bila, nije si dopustila ni trunke odmora, a kamoli očaja i beznađa. Bogu hvala, živa je i danas.

Ljudsko tijelo je jako efikasan stroj, proizvod stotina milijuna godina evolucije...
Bez obzira na sve nesavršenosti, za neke stvari je nebo granica.
Malo posta je ok stvar, a mama ti je

Wikiceha wrote: ↑

27 May 2020, 03:32

Zašto bi radio išta što ti ne paše?

Fakat! Zašto?

To su društvene norme.

Pa s tim nemam problema, ne branim ja društvu da se pridržava svojih normi.

Ohol si ako smatraš da si bolji od prosjaka, ne ako mu ne pomažeš.

Buraz, prosjak je dno društvene ljestvice, by definition. Because prosjak. Ako ne smatraš da si bolji nego prosjak i sam si prosjak. Tad ne možeš ni biti ohol, jer si mu jednak. Zato što nisi bolji.
Znaš šta je moralna vertikala? E prosjak je postolje te vertikale. Temelj. A vrh vertikale je...?

Otkud znaš što mu je bilo da je pao na prosjački štap.

Da nije zbog nedostatka oholosti i sebičnosti?
Zašto prosjak nije na vrhu moralne vertikale? Zašto dopušta da mu se neko popne navrh glave?

Sebičan si ako želiš više nego ti pripada.

Hm, ja bih za to rekao gramziv. Pohlepan.
A pod sebičnost smatram činiti dobro samo sebi, ko npr. kad umjesto da ga zabijem ženi odem u WC...i ponesem Erotiku.

Poanta dobrog djela je da se radi u tišini, a ne na sva zvona.

I ja tako mislim. Mene neš vidit da uradim bilo šta dobro.

Stitch wrote: ↑

27 May 2020, 00:12

Iznenadila bi se što čovjek može izdržati. Moja je majka 42 dana gladovala liječeći karcinom. I još 42 dana jela samo tanke juhe dok joj se želudac nije vratio u normalan režim. Sve to vrijeme radila je, kopala i sadila u vrtu, pješačila na posao i natrag... Terminator je bila, nije si dopustila ni trunke odmora, a kamoli očaja i beznađa. Bogu hvala, živa je i danas.

Hvala ti da si to napisao. Takva iskustva su me zanimala. Je li se ona pripremala nekako za taj dugački post ili je samo odjednom odlučila da je vrag odnio šalu i krenula u to?

Navodno nakon par dana prođe osjećaj gladi (jer navodno to što mi zovemo glad je zapravo neka navika) i onda imaš stvarno jako puno snage i energije i možeš tako ići dosta dugo, dok ne osjetiš pravu glad. Ta prava glad se navodno osjeća u grlu, a ne u stomaku. Tako sam pročitala od ljudi koji su dugotrajno postili.

I ovo da je poslije jela sam juhice, to je jako važno jer ponovni početak jedenja je najopasniji dio gladovanja i neki su i umrli što su prenaglo ponovo počeli jesti (iako to nisu bile neke količine, jedan je pojeo par datulja, a jedna žena krastavce).

Nadam se da ću i ja jednom to uspjeti, jer ako uspije čovjeka izliječiti od tumora, onda sigurno ima puno beneficija i za zdravog čovjeka. Vjerujem da je to prevencija protiv jako puno bolesti.

I da te još pitam (oprosti ako zabadam nos previše): je li išla na kemoterapiju? Navodno gladovanje isto umiruje nuspojave kemoterapije.

Šabović Adis wrote: ↑

27 May 2020, 04:42

Buraz, prosjak je dno društvene ljestvice, by definition. Because prosjak. Ako ne smatraš da si bolji nego prosjak i sam si prosjak. Tad ne možeš ni biti ohol, jer si mu jednak. Zato što nisi bolji.
Znaš šta je moralna vertikala? E prosjak je postolje te vertikale. Temelj. A vrh vertikale je...?

Sad treba razlučiti je li govorimo o društvenoj ljestvici ili moralnoj vertikali? Jer to nikako nije isto.

Možda je prosjak na dnu društvene ljestvice zato jer ga nije briga za nekakve ljestvice koje je društvo postavilo i to bi ga u mojim očima podiglo na ovoj drugoj vertikali.

Ali ima i prosjaka koji imaju jako negativnu energiju, ogorčeni su nepravdom, negativni i, ne znam dal su baš zli ili nisu (ne poznam ih toliko), ali nije ugodno biti u njihovoj blizini. Naprosto me počne nešto gušiti.

Ali ima i onih drugih. Jedan beskućnik koji prodaje Ulične svjetiljke na Ilici kod Trga, taj čovjek je prosvijetljen, majke mi. Tamo sjedi uvijek nasmijan, kao neki Buda, svima uljepša dan.

Kad sam volontirala u prihvatilištu za beskućnike, meni je tamo bilo jako lijepo. Inače sam uvijek ozbiljna i nisam sklona šaljenju i smijanju, a tamo sam se puno smijala i baš je bila pozitivna i opuštena atmosfera.

Wikiceha wrote: ↑

27 May 2020, 03:35

Po čemu bi ti bila ohola?
Šefica ti je bila kriva osoba za to radno mjesto i to je to, ništa više.

Dobro djelo obično ne uključuje marketing, a često je i pomoć nekomu samo ako porazgovaraš, doživiš tu osobu kao ljudsko biće, daš emocionalnu potporu....

Pa zato jer često mislim da su ljudi većinom budale, a to nije lijepo i ne želim tako razmišljati.

Ovo je istina što si napisao, zapravo je to i najvažnija podrška drugoj osobi, ja mislim. Ali često je ljudima najlakše dat materijalnu pomoć i nastaviti dalje ne doživljavati osobu kojoj pomažu kao ljudsko biće.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 07:49

Hvala ti da si to napisao. Takva iskustva su me zanimala. Je li se ona pripremala nekako za taj dugački post ili je samo odjednom odlučila da je vrag odnio šalu i krenula u to?

Navodno nakon par dana prođe osjećaj gladi (jer navodno to što mi zovemo glad je zapravo neka navika) i onda imaš stvarno jako puno snage i energije i možeš tako ići dosta dugo, dok ne osjetiš pravu glad. Ta prava glad se navodno osjeća u grlu, a ne u stomaku. Tako sam pročitala od ljudi koji su dugotrajno postili.

Nekoliko dana muče te jake glavobolje i snažan osjećaj gladi, da. Ali kad to pregrmiš, možeš živjeti samo na sokovima od cikle i sličnoga povrća. Stizali su nam iz Švicarske, mati ih je redovito pila. Također, moraš održavati sustav - klistiranje je obavezno da ne dođe do komplikacija u crijevima. S fizičkim aktivnostima ne smiješ pretjerivati. Bolestan i gladan čovjek ne može mnogo, tijelo ima svoje granice. Ne treba se iscrpljivati teškim radom.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 07:49

Nadam se da ću i ja jednom to uspjeti, jer ako uspije čovjeka izliječiti od tumora, onda sigurno ima puno beneficija i za zdravog čovjeka. Vjerujem da je to prevencija protiv jako puno bolesti.

I da te još pitam (oprosti ako zabadam nos previše): je li išla na kemoterapiju? Navodno gladovanje isto umiruje nuspojave kemoterapije.

Gladovanje nije izliječilo rak. Izliječili su ga kirurzi, dvjema operacijama. Breussova metoda kod nje nije upalila, no omogućila je liječnicima manje i preciznije zahvate. Imala je učinak poput kemoterapije i radioterapije, smanjila je broj novotvorevina, ali rezultati koje je očekivala izostali su. Svejedno, nije bila razočarana. Breuss je možda izliječio sebe i nekoliko drugih pacijenata, no univerzalni recept za karcinome ne postoji, nažalost. Nekome pomogne visoka koncentracija THC-a, netko se liječi biljnim preparatima, ali gledajući statistiku, kirurški zahvati, radioterapija i kemoterapija - dakle konvencionalno, službeno medicinsko liječenje - imaju daleko veći postotak uspješnosti. Iznimno je bitno da ljudi shvate tu činjenicu. Alternativa može pridonijeti, može djelovati i kao placebo na psihu, što također nije nevažno, no pouzdati se u alternativu kao jedini lijek zapravo je recept za smrt. Umrijet ćeš jer ćeš izgubiti dragocjeno vrijeme. Rak će metastazirati, doći u četvrtu fazu, a igra je onda gotova.

Ako si već u terminalnoj fazi, možeš što god hoćeš, sve je dopušteno. Ne smiješ samo jedno - predati se. Bilo je takvih slučajeva, da ljudi od kojih je medicina digla ruke ozdrave. Ali rijetki su i spadaju u čuda.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 08:05

Sad treba razlučiti je li govorimo o društvenoj ljestvici ili moralnoj vertikali? Jer to nikako nije isto.

A to i jeste srž problema: ako društvo može da nema veze s moralom, tada ni moral nema veze s društvom. Društvo je tada nemoralno, a moral ispada asocijalan....i tako.
Valja li prosjak? Ako da, onda ako nisi prosjak - ne valjaš. Može li prosjak biti dobar? Paaaaa...može, dobar prosjak dobro prosi. Isto ko što i dobar lopov dobro krade.
Prosjak je tek lopov koji od tebe očekuje da se sama orobiš za određenu količinu nečega. Prosjak krade ne tvoju odgovornost, ne na svoju, uvijek daje nemoralne ponude (koje zapravo i nisu ponude zato što prosjak ne nudi nego ište, ili pruži ruku ili pruži jezik... zato su nemoralne!) - prosjak je perfidni lopov. Lopov zna da ono što radi nije ok, zato se i krije. I dok se krije to znači da osjeća grižu savjesti a dokle god je osjeća nije okorio. Prosjak niti se krije, niti kakvu grižu savjesti osjeća, javno prosi i misli da je kul, totalno je okorio i spasa mu nema. Do malja...
Lopovu bih i oprostio (zato što se trudi, zato što je u neku ruku mangup, a to mi imponuje, simpatišem...valjda sam i ja neka vrsta lopova, štali ), prosjak mi se gadi. Prosjak je dno dna - patos.
Prezirem ga...

Možda je prosjak na dnu društvene ljestvice zato jer ga nije briga za nekakve ljestvice koje je društvo postavilo i to bi ga u mojim očima podiglo na ovoj drugoj vertikali.

Vidi gore!

Ali ima i prosjaka koji imaju jako negativnu energiju, ogorčeni su nepravdom, negativni i, ne znam dal su baš zli ili nisu (ne poznam ih toliko), ali nije ugodno biti u njihovoj blizini. Naprosto me počne nešto gušiti.

Ali ima i onih drugih. Jedan beskućnik koji prodaje Ulične svjetiljke na Ilici kod Trga, taj čovjek je prosvijetljen, majke mi. Tamo sjedi uvijek nasmijan, kao neki Buda, svima uljepša dan.

Kad sam volontirala u prihvatilištu za beskućnike, meni je tamo bilo jako lijepo. Inače sam uvijek ozbiljna i nisam sklona šaljenju i smijanju, a tamo sam se puno smijala i baš je bila pozitivna i opuštena atmosfera.

Veliš, ajmo svi bit ko on?

Sumnjam da lopov osjeća grižnju savjesti, prije bih rekla da se skriva zato da ga netko ne bi nalupao ako ga uhvati ili da ne snosi druge posljedice (zatvor i sl.) - dakle strah.
Kod prosjaka imaš izbor hoćeš li mu nešto dati ili ne, dok kod lopova nemaš. Tako da mi je to ipak veći stupanj nepoštovanja.
OK, ti više držiš do lopova nego do prosjaka, poštujem!

Prosjaci imaju i dobru funkciju u društvu, da ih nema, ne bismo im mogli ostavljati novce i osjećati se kako smo dobri ljudi, a to je lijep osjećaj.

Stitch wrote: ↑

27 May 2020, 09:40

Nekoliko dana muče te jake glavobolje i snažan osjećaj gladi, da. Ali kad to pregrmiš, možeš živjeti samo na sokovima od cikle i sličnoga povrća. Stizali su nam iz Švicarske, mati ih je redovito pila. Također, moraš održavati sustav - klistiranje je obavezno da ne dođe do komplikacija u crijevima. S fizičkim aktivnostima ne smiješ pretjerivati. Bolestan i gladan čovjek ne može mnogo, tijelo ima svoje granice. Ne treba se iscrpljivati teškim radom.

Gladovanje nije izliječilo rak. Izliječili su ga kirurzi, dvjema operacijama. Breussova metoda kod nje nije upalila, no omogućila je liječnicima manje i preciznije zahvate. Imala je učinak poput kemoterapije i radioterapije, smanjila je broj novotvorevina, ali rezultati koje je očekivala izostali su. Svejedno, nije bila razočarana. Breuss je možda izliječio sebe i nekoliko drugih pacijenata, no univerzalni recept za karcinome ne postoji, nažalost. Nekome pomogne visoka koncentracija THC-a, netko se liječi biljnim preparatima, ali gledajući statistiku, kirurški zahvati, radioterapija i kemoterapija - dakle konvencionalno, službeno medicinsko liječenje - imaju daleko veći postotak uspješnosti. Iznimno je bitno da ljudi shvate tu činjenicu. Alternativa može pridonijeti, može djelovati i kao placebo na psihu, što također nije nevažno, no pouzdati se u alternativu kao jedini lijek zapravo je recept za smrt. Umrijet ćeš jer ćeš izgubiti dragocjeno vrijeme. Rak će metastazirati, doći u četvrtu fazu, a igra je onda gotova.

Ako si već u terminalnoj fazi, možeš što god hoćeš, sve je dopušteno. Ne smiješ samo jedno - predati se. Bilo je takvih slučajeva, da ljudi od kojih je medicina digla ruke ozdrave. Ali rijetki su i spadaju u čuda.

Drago mi je da je pomoglo i da se sve na kraju dobro završilo.
Hvala da si napisao. Znam neke ljude koji su umrli od raka i nekad razmišljam da li su možda mogli probati još ovo ili ono. Tim više što čujem često od nekih usput ljudi da su jeli neke tibetanske gljive ili to ulje konoplje ili nešto pa se izliječili.
Ali ipak mislim da su napravili što su mogli (išli su na kemoterapiju i zračenje) i da je to jednostavno bio takav slučaj kod njih, a u jednom slučaju se i dosta kasno otkrilo. S nekim alternativnim metodama se lako i pogubiti jer ima jako puno dezinformacija "out there", a čovjek kad je u teškoj situaciji je spreman na sve... tako da nekad nije ni dobro previše istraživati.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 20:46

Sumnjam da lopov osjeća grižnju savjesti, prije bih rekla da se skriva zato da ga netko ne bi nalupao ako ga uhvati ili da ne snosi druge posljedice (zatvor i sl.).
Kod prosjaka imaš izbor hoćeš li mu nešto dati ili ne, dok kod lopova nemaš. Tako da mi je to ipak veći stupanj nepoštovanja.
OK, ti više držiš do lopova nego do prosjaka, poštujem!

Prosjaci imaju i dobru funkciju u društvu, da ih nema, ne bismo im mogli ostavljati novce i osjećati se kako smo dobri ljudi, a to je lijep osjećaj.

Apsolutno!
Nakon što ih dovedemo do prosjačkog štapa, onda im udijelimo neku milostinju. I tako nam savijest postaje ponovo čista. Savršen krug.
Kažem ja, lopovska posla...

i htjela sam napisati disclamer.

Mislila sam da pričamo o ovima koji namjerno ne žele raditi, nemoralni perfidni lopovi koji radije pruže ruku, umjesto da se potrude kao sav normalan svijet i nađu posao i trude se zadržati ga. To dno dna koje igra na pathos.

Naravno da na razini sustava trebaju postojati učinkovite zaštitne mreže i mehanizmi koji će svakom tko ne želi biti prosjak to omogućiti.

Slažem se da je opravdana tvoja kritika takvog pristupa gdje se kao glavna politika prakticira davanje milostinje, a da se istovremeno ništa ne učini u društvu da se ljudi ne nalaze u takvoj sitauciji u kojoj nemaju drugog izbora osim prositi.

Mada, osobno mi nekako stvari postaju sve više relativne u smislu da mislim da je svejedno jesi li kralj ili prosjak, sa stajališta sreće, smislenosti života, slobode itd., ali naravno, ne bi bilo nimalo fer da ja koja nisam prosjek idem o tome govoriti nekome tko je u takvoj situaciji i tko nema izbora.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 20:52

S nekim alternativnim metodama se lako i pogubiti jer ima jako puno dezinformacija "out there", a čovjek kad je u teškoj situaciji je spreman na sve... tako da nekad nije ni dobro previše istraživati.

Hah, mene je istraživanje smirivalo. Ali čitao sam službene medicinske rasprave, doktorske disertacije, članke objavljene u uglednim svjetskim časopisima... Mislim da nema laika koji o oralnim karcinomima zna više od mene. Čak se i moji kirurzi zaprepaste, služim se metajezikom, navodim tablice i statistike... S konzilijem Klinike za tumore, trustom onkoloških mozgova u Hrvatskoj, posvađao sam se na pasja kola, odbio sam i radioterapiju i kemoterapiju. Rekao sam da me nije briga za njihove protokole, pod linearni akcelerator neću - i gotovo. Dovoljno je što su mi odrezali pola jezika, raskopali vrat i lijevu ruku. Ponovo sam učio gutati, govoriti i jesti, izrezali su me kao komad adidas-slanine.

Kontrole pokazuju da sam bio u pravu, zasad nema novotvorevina. Ali siguran ću biti tek krajem 2023., i to ne potpuno. Oralni karcinomi vraćaju se u iznimno velikom postotku, matematika je protiv mene. I ubiju više ljudi od raka grlića maternice i melanoma zajedno. A za njih se ne zna, o njima se malo govori. Opasni su, mutilirajući i nevjerojatno smanjuju kvalitetu života. Pokušaj funkcionirati bez grkljana, uostalom.

Aj, Stiče, ne zajebaji, probavni trakt je precijenjen.
Imaš braunile, pipete, limete i lingete...nemoj da si staromodan i balkanjero, proberi šta ti treba i piči! A imaš i umjetna pluća. I bubrege umjetne, šta?

Šabović Adis wrote: ↑

27 May 2020, 04:42

Fakat! Zašto?

Pa s tim nemam problema, ne branim ja društvu da se pridržava svojih normi.

Buraz, prosjak je dno društvene ljestvice, by definition. Because prosjak. Ako ne smatraš da si bolji nego prosjak i sam si prosjak. Tad ne možeš ni biti ohol, jer si mu jednak. Zato što nisi bolji.
Znaš šta je moralna vertikala? E prosjak je postolje te vertikale. Temelj. A vrh vertikale je...?

Da nije zbog nedostatka oholosti i sebičnosti?
Zašto prosjak nije na vrhu moralne vertikale? Zašto dopušta da mu se neko popne navrh glave?

Hm, ja bih za to rekao gramziv. Pohlepan.
A pod sebičnost smatram činiti dobro samo sebi, ko npr. kad umjesto da ga zabijem ženi odem u WC...i ponesem Erotiku.

I ja tako mislim. Mene neš vidit da uradim bilo šta dobro.

Sebičan je onaj koji misli samo na sebe. Tipa nažicaš nekog da ti nešto pomogne, ali kada trebaš vratiti uslugu, nula bodova.
Nepouzdan.
Gramizivi ljudi su i sebični

Za prosjaka, ne.
Pun kufer indije su sveti prosjaci.
Pogle beskućnike u sad-u.

Klošar i prosjak nisu jedno te isto. Prosjak je onaj koji žica lovu, a klošar onaj koji nikad nije ni imao, nesposoban.

Na dnu društvene ljestvice su oni koji ne mogu ništa, impotentni
Možeš biti ponosan na svoja dostignuća, ali ako misliš da si radi toga bolji čovjek od nekog drugog...

Kolegu s posla je neki njegov stari frend žicao da mu bude kum.
Ovaj je direktor nekog odjela, a taj frend mu je zaštitar. Žena ga je davila, što će on kao fakultetski obrazovani čovjek biti kum nekom...
A lik vjerojatno ima ispunjeniji život od ovog kolege koga žena prca u mozak.

Marisol wrote: ↑

27 May 2020, 08:12

Pa zato jer često mislim da su ljudi većinom budale, a to nije lijepo i ne želim tako razmišljati.

Ovo je istina što si napisao, zapravo je to i najvažnija podrška drugoj osobi, ja mislim. Ali često je ljudima najlakše dat materijalnu pomoć i nastaviti dalje ne doživljavati osobu kojoj pomažu kao ljudsko biće.

Ljudi često znaju biti glupi, ali ima jedan dobar Einstanov citat, svatko je glup na svoj način.
Poslušaš, pomogneš ako ide, ak ne makneš se.
Ak te nekaj smeta, pustiš osobi da sama sebi dokaže da je budala.
Zanimljivo je kad se netko krene svađati sam sa sobom...

Sjećam se psihologije iz srednje.
Slika na kojoj je slijepi prosjak s natpisom 7 gladnih usta za nahraniti.
I čovjek koji mu nešto udjeljuje s natpisom 7 gladnih ega
Ili nešto u tom điru

Često je teško pomoći

Wikiceha wrote: ↑

28 May 2020, 03:38

Sebičan je onaj koji misli samo na sebe. Tipa nažicaš nekog da ti nešto pomogne, ali kada trebaš vratiti uslugu, nula bodova.
Nepouzdan.
Gramizivi ljudi su i sebični

Za prosjaka, ne.
Pun kufer indije su sveti prosjaci.
Pogle beskućnike u sad-u.

Klošar i prosjak nisu jedno te isto. Prosjak je onaj koji žica lovu, a klošar onaj koji nikad nije ni imao, nesposoban.

Na dnu društvene ljestvice su oni koji ne mogu ništa, impotentni
Možeš biti ponosan na svoja dostignuća, ali ako misliš da si radi toga bolji čovjek od nekog drugog...

Kolegu s posla je neki njegov stari frend žicao da mu bude kum.
Ovaj je direktor nekog odjela, a taj frend mu je zaštitar. Žena ga je davila, što će on kao fakultetski obrazovani čovjek biti kum nekom...
A lik vjerojatno ima ispunjeniji život od ovog kolege koga žena prca u mozak.

A jesi primijetio da ti sebičnost uvijek neko drugi nabija na nos, i to kad nešto traži od tebe...ono, daj, ne budi sebičan?
Kad meni rekne ne budi sebičan, tu ti ja odbrusim ne, no ću bit tebičan, i mirna Bosna.

Klošar, prosjak?! Meh, potato, potejto.

Ovo ko je bolji...biti bolji podrazumijeva neku komparaciju (bolji i jeste komparativ!) u smislu da postoji još jedan kao što sam ja pa nakon usporedbe ja ispadnem bolji. Nekako šabovićkiji. Adiskiji. A nema. Soo...

Edit:
Zapravo, ja ne mogu nikako biti bolji nego što već jesam. Sad sam se izvadio.

Stitch wrote: ↑

27 May 2020, 22:11

Hah, mene je istraživanje smirivalo. Ali čitao sam službene medicinske rasprave, doktorske disertacije, članke objavljene u uglednim svjetskim časopisima... Mislim da nema laika koji o oralnim karcinomima zna više od mene. Čak se i moji kirurzi zaprepaste, služim se metajezikom, navodim tablice i statistike... S konzilijem Klinike za tumore, trustom onkoloških mozgova u Hrvatskoj, posvađao sam se na pasja kola, odbio sam i radioterapiju i kemoterapiju. Rekao sam da me nije briga za njihove protokole, pod linearni akcelerator neću - i gotovo. Dovoljno je što su mi odrezali pola jezika, raskopali vrat i lijevu ruku. Ponovo sam učio gutati, govoriti i jesti, izrezali su me kao komad adidas-slanine.

Kontrole pokazuju da sam bio u pravu, zasad nema novotvorevina. Ali siguran ću biti tek krajem 2023., i to ne potpuno. Oralni karcinomi vraćaju se u iznimno velikom postotku, matematika je protiv mene. I ubiju više ljudi od raka grlića maternice i melanoma zajedno. A za njih se ne zna, o njima se malo govori. Opasni su, mutilirajući i nevjerojatno smanjuju kvalitetu života. Pokušaj funkcionirati bez grkljana, uostalom.

Ajoj, nisam znala da ti je to sve bilo... nadam se da si sad ok i da možeš normalno funkcionirati. Vjerujem da je iritantno imati bilo kakvu smetnju oko grla i usta

Koliko sam shvatila te tumore, uzrok problema nije na razini stanica, nego razni okidači iz okoliša, a ima tu i genetske sklonosti da na njih reagiramo tumorom. Tako da je važno maknuti uzrok, samo treba pronaći koji je

Ti si u tvojoj situaciji dobro učinio i to je dobro ispalo. Ali glupo je da sam čovjek mora proučiti sve kao da je doktorirao iz tog područja. Ali to je možda najsigurnije.

Ja svima preporučujem da slušaju doktore, ali da se meni osobno to dogodi, nemam pojma što bih učinila jer ja toliko nemam sreće s bolnicama i doktorima, ono odem jer sam prehlađena ili tako neka glupost, a oni mi nešto zeznu i naprave puno veće probleme koje se skoro da i ne može popraviti. Tako da je moj pristup da izbjegavam biti bolesna ili ozljeđena.

Evo, primjer od ovog tjedna. Otišla kod dermatologice zbog kontaktnog dermatitisa. Ona mi usput dijagnosticirala i Rozaceu. Za dermatitis mi propisala neki losion za koji piše da je kontraindiciran u bolesnika koji imaju rosaceu. Nazovem ju da ju pitam jel to ok, ona mi kaže da zašto ja čitam upute o lijeku, da ono što specijalist napiše da je to važnije od upute o lijeku i da "što će mi biti ako par dana koristim taj losion".

Ma nek se nose kvragu, čekat ću da mi prođe samo od sebe.
Ionako se ta rozacea smatra kroničnim neizliječivim progresivnim stanjem i sad bih po njima trebala koristiti brdo preparata kako bih usporila napredovanje i ne ići na sunce i ne znam što.
Radije ću postiti i nadat se da će mi s time proći jer ovi veze nemaju.
Daju ti neki "lijek" da ti pogoršaju nešto drugo - ko automehaničari, jbt. Samo auto možeš baciti na otpad i kupit novi, tijelo baš i ne.
Stvarno, ne daj bože da mi je nešto ozbiljnije.

Šabović Adis wrote: ↑

28 May 2020, 04:11

A jesi primijetio da ti sebičnost uvijek neko drugi nabija na nos, i to kad nešto traži od tebe...ono, daj, ne budi sebičan?
Kad meni rekne ne budi sebičan, tu ti ja odbrusim ne, no ću bit tebičan, i mirna Bosna.

Klošar, prosjak?! Meh, potato, potejto.

Ovo ko je bolji...biti bolji podrazumijeva neku komparaciju (bolji i jeste komparativ!) u smislu da postoji još jedan kao što sam ja pa nakon usporedbe ja ispadnem bolji. Nekako šabovićkiji. Adiskiji. A nema. Soo...

Edit:
Zapravo, ja ne mogu nikako biti bolji nego što već jesam. Sad sam se izvadio.

Rijetko kad mi netko proba sebičnost na biti na nos, u vagi mi su stelij i podznak, diplomatičan sam

Marisol wrote: ↑

28 May 2020, 12:54

Evo, primjer od ovog tjedna. Otišla kod dermatologice zbog kontaktnog dermatitisa. Ona mi usput dijagnosticirala i Rozaceu. Za dermatitis mi propisala neki losion za koji piše da je kontraindiciran u bolesnika koji imaju rosaceu. Nazovem ju da ju pitam jel to ok, ona mi kaže da zašto ja čitam upute o lijeku, da ono što specijalist napiše da je to važnije od upute o lijeku i da "što će mi biti ako par dana koristim taj losion".

Ma nek se nose kvragu, čekat ću da mi prođe samo od sebe.
Ionako se ta rozacea smatra kroničnim neizliječivim progresivnim stanjem i sad bih po njima trebala koristiti brdo preparata kako bih usporila napredovanje i ne ići na sunce i ne znam što.
Radije ću postiti i nadat se da će mi s time proći jer ovi veze nemaju.
Daju ti neki "lijek" da ti pogoršaju nešto drugo - ko automehaničari, jbt. Samo auto možeš baciti na otpad i kupit novi, tijelo baš i ne.
Stvarno, ne daj bože da mi je nešto ozbiljnije.

Meni se čini da su doktori postali malo teži fušeri.
Em gro stvari pokušavaju riješiti po nekom primitivnom algoritmu, gnjave s uvijek istim pretragama, em ih je previše izgubilo i neku dozu humanosti.

A ljekove preporučuju u dogovoru s farmaceutskom mafijom, onak...
Na kraju ispadne da sam sebe moraš liječiti

Wikiceha wrote: ↑

28 May 2020, 14:19

Meni se čini da su doktori postali malo teži fušeri.
Em gro stvari pokušavaju riješiti po nekom primitivnom algoritmu, gnjave s uvijek istim pretragama, em ih je previše izgubilo i neku dozu humanosti.

A ljekove preporučuju u dogovoru s farmaceutskom mafijom, onak...
Na kraju ispadne da sam sebe moraš liječiti

Mah, sad baš razmišljam, pitala sam ju možete li mi reći što bih ja mogla raditi kako bi mi to čim prije prošlo. Mislila sam možda jesti određenu hranu ili određenu izbjegavati, da li vježbati pa tako ubrzati cirkulaciju (pa će možda to na neku foru pomoć da ovo prije prođe) ili odmarati... da li ispirati s kamilicom, octom, da li da ispirem sa sapunom da maknem ostatke sredstva na koji sam alergična ili ću time napraviti još veću štetu, što ja znam.
(pomislila sam i na te sokove od sokove od voća i povrća jer oni hlade tijelo pa mi je djelovalo da bi moglo pomoći, ali bolje da to nisam spomenula, mislim da bi me na psihijatriju poslala)
Ona bulji u mene kao tele u šarena vrata, jednostavno je stala i nije rekla ni A ni B.
Oni znaju pričat samo o tabletama, nema tu ni Z od zdravlja, zdravog života, prevencije, načela prvo ne štetiti.

A kad sam za vikend i nazvala nemam pojma više kakvu službu (jer rekli su mi na hitnoj da nemaju dermatologiju), oni su mi isto nisu ništa htjeli reći i kad sam rekla da ispirala u kamilici, ona kaže: to bi moglo biti dobro, ali mi ne smijemo savjetovati takve stvari.

Jedino što smiju savjetovati su tablete i kreme koje prema vlastitim uputama: Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Itd. itd. Super, još mi samo to treba.

Napisala sam prigovor toj klinici, baš me zanima što će izmisliti.

Wikiceha wrote: ↑

28 May 2020, 14:09

Rijetko kad mi netko proba sebičnost na biti na nos, u vagi mi su stelij i podznak, diplomatičan sam

Meni nitko nije rekao da ne bude sebična, valjda znaju da ne bi imalo nikakog učinka.
Naravno, da ako nešto ne želim, neću to učiniti ni na nečije nagovaranje.
A i nije da me baš briga što će netko misliti o meni.

Marisol wrote: ↑

28 May 2020, 08:14

Koliko sam shvatila te tumore, uzrok problema nije na razini stanica, nego razni okidači iz okoliša, a ima tu i genetske sklonosti da na njih reagiramo tumorom. Tako da je važno maknuti uzrok, samo treba pronaći koji je

Kod mene je sve jasno. Zubarka mi je mijenjala plombu na kutnjaku, nije dobro izbrusila zub - i napravila mi se rana na jeziku. U to doba mnogo sam pušio, a kupovao sam i Listerine, vodicu za ispiranje usta. Htio sam time pomoći da ne dođe do infekcije, a ustvari sâm sam napravio karcinom. Tekućina je sadržavala alkohol, a nema opasnije kombinacije od katrana iz cigareta i alkohola - oni svaku otvorenu ranu u ustima brzo pretvore u zloćudnu pizdariju. Nagledao sam se takvih slučajeva u Klinici za tumore. Možeš se ugristi, može te nažuljati neodgovarajuća proteza, možeš izvaditi zub... Ako puno piješ i pušiš, garant ćeš završiti tamo. Kako bi rekao moj liječnik: "Malo cuga, malo pljuga - i eto raka na vrata." A brzo raste, često se zanemaruju simptomi (ili se tobože liječe propolisom, vodicama i sličnim preparatima) pa pacijenti uglavnom stižu u trećoj ili četvrtoj fazi. Dodaj tomu neobaviještenost i nestručnost zubara, koji ne znaju prepoznati sumnjive ranice, i dobit ćeš glavni razlog zašto godišnje više ljudi najebe od toga nego od svih prometnih nesreća na hrvatskim cestama.

Marisol wrote: ↑

28 May 2020, 16:59

Mah, sad baš razmišljam, pitala sam ju možete li mi reći što bih ja mogla raditi kako bi mi to čim prije prošlo. Mislila sam možda jesti određenu hranu ili određenu izbjegavati, da li vježbati pa tako ubrzati cirkulaciju (pa će možda to na neku foru pomoć da ovo prije prođe) ili odmarati... da li ispirati s kamilicom, octom, da li da ispirem sa sapunom da maknem ostatke sredstva na koji sam alergična ili ću time napraviti još veću štetu, što ja znam.
(pomislila sam i na te sokove od sokove od voća i povrća jer oni hlade tijelo pa mi je djelovalo da bi moglo pomoći, ali bolje da to nisam spomenula, mislim da bi me na psihijatriju poslala)
Ona bulji u mene kao tele u šarena vrata, jednostavno je stala i nije rekla ni A ni B.
Oni znaju pričat samo o tabletama, nema tu ni Z od zdravlja, zdravog života, prevencije, načela prvo ne štetiti.

A kad sam za vikend i nazvala nemam pojma više kakvu službu (jer rekli su mi na hitnoj da nemaju dermatologiju), oni su mi isto nisu ništa htjeli reći i kad sam rekla da ispirala u kamilici, ona kaže: to bi moglo biti dobro, ali mi ne smijemo savjetovati takve stvari.

Jedino što smiju savjetovati su tablete i kreme koje prema vlastitim uputama: Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Itd. itd. Super, još mi samo to treba.

Napisala sam prigovor toj klinici, baš me zanima što će izmisliti.

Da, problem je što imaju manjak znanja, višak ograničenja i manjak želje za pomoći.
Neki te doslovce gledaju samo kroz prizmu love, odnosno količine tableta koje ti mogu uvaliti...

Marisol wrote: ↑

28 May 2020, 17:02

Meni nitko nije rekao da ne bude sebična, valjda znaju da ne bi imalo nikakog učinka.
Naravno, da ako nešto ne želim, neću to učiniti ni na nečije nagovaranje.
A i nije da me baš briga što će netko misliti o meni.

Teško mi je zamisliti da ti itko može reći tako nešto.
Sama situacija zvuči apstraktno.
Ili treba nešto žešće zeznuti ili je ta osoba bezobrazna.
Vrijeđanje nije nagovaranje, tko bi na tako nešto pristao

@Hek, koma

Wikiceha wrote: ↑

29 May 2020, 01:00

@Hek, koma

Mah, imao sam sreće, došao sam taman prije nego što je skočio na vrat. Da su našli metastaze u limfnim čvorovima, šanse bi mi iznosile 20 posto. Išao bih na zračenje tada, nema veze što bih od toga imao groblje u ustima. Radioterapija ostavlja strašne i trajne posljedice: prestanak lučenja sline, što rezultira ne samo suhoćom nego i karijesom; propadanje žila i tkiva zbog kojega su poslije nemogući ikakvi stomatološki zahvati; stalne infekcije; odumiranje mišića koji zatvaraju vilicu... Lomio sam se danima što da odlučim. Trebalo je imati slonovska muda za kockanje te vrste.

Ali nisu ih našli, i to je bilo presudno. Jest da je karcinom bio golem, no bio je in situ, nije otišao na pluća, kamo metastazira odmah poslije vrata. Izgledi su onda ništavni, možeš komotno lijes naručiti. To se ne preživljava.

Stitch wrote: ↑

29 May 2020, 00:16

Kod mene je sve jasno. Zubarka mi je mijenjala plombu na kutnjaku, nije dobro izbrusila zub - i napravila mi se rana na jeziku. U to doba mnogo sam pušio, a kupovao sam i Listerine, vodicu za ispiranje usta. Htio sam time pomoći da ne dođe do infekcije, a ustvari sâm sam napravio karcinom. Tekućina je sadržavala alkohol, a nema opasnije kombinacije od katrana iz cigareta i alkohola - oni svaku otvorenu ranu u ustima brzo pretvore u zloćudnu pizdariju. Nagledao sam se takvih slučajeva u Klinici za tumore. Možeš se ugristi, može te nažuljati neodgovarajuća proteza, možeš izvaditi zub... Ako puno piješ i pušiš, garant ćeš završiti tamo. Kako bi rekao moj liječnik: "Malo cuga, malo pljuga - i eto raka na vrata." A brzo raste, često se zanemaruju simptomi (ili se tobože liječe propolisom, vodicama i sličnim preparatima) pa pacijenti uglavnom stižu u trećoj ili četvrtoj fazi. Dodaj tomu neobaviještenost i nestručnost zubara, koji ne znaju prepoznati sumnjive ranice, i dobit ćeš glavni razlog zašto godišnje više ljudi najebe od toga nego od svih prometnih nesreća na hrvatskim cestama.

Ajme koja priča, hvala na upozorenju ljudi stvarno ne znaju za to. Ono, ima puno reklama protiv pušenja, ali oni uglavnom naglašavaju rak pluća, a za ovo ništa. Mislim, znam da to nije nešto što bi spriječilo pušače da i dalje puše, ali barem da znaju da dok imaju ranice izbjegavaju bar alkohol u toj kombinaciji.

Loša sreća, ali kad pogledaš, sva veća sranja i nastanu zbog neke gluposti i loše sreće.

Wikiceha wrote: ↑

29 May 2020, 01:00

Teško mi je zamisliti da ti itko može reći tako nešto.
Sama situacija zvuči apstraktno.
Ili treba nešto žešće zeznuti ili je ta osoba bezobrazna.
Vrijeđanje nije nagovaranje, tko bi na tako nešto pristao

Pa dosta često to ljudi kažu jedni drugima. Ne u smislu vrijeđanja, nego ono: ja sam tebi napravio uslugu / bio tu za tebe / nešto treće, a sad kad je meni potrebna pomoć, ti si me otkantao - to je sebično od tebe, molim te nemoj biti sebičan, nego mi pomozi sad kad mi treba pomoć. Ili: sebičan si, očekuješ da se drugi ljudi nalaze tebi pri ruci kad ti treba, a kad drugom nešto treba, ti pronalaziš razne izgovore. Ili neka druga varijanta toga.
Ne mislim da je to vrijeđanje, više mi se čini kao eventualno emocionalna manipulacija.

Osobno su mi problem oni nametljivi ljudi koji mi se sami nametnu s nekim uslugama koje nisam niti tražila niti željela niti su mi potrebne, a onda na račun toga, očekuju od mene razne stvari, koje ako odbijem ispadnem - sebična.

Sve u svemu, mislim da treba raditi stvari bez nekog očekivanja da će ti se nešto vratiti.

Ali da, u bliskim odnosima bude da jedna osoba daje sve od sebe i prešutno podrazumijeva da će dobiti to natrag u nekoj mjeri, pa bude razočarana kad vidi da ju je ova druga osoba samo iskorištavala (to je drukčije od situacije kad druga osoba nije ništa tražila ni željela, ova je baš tražila i željela da može iskosrištavati).
U takvoj situaciji se po meni najbolje udaljiti od takve osobe (sebične).

Stitch wrote: ↑

29 May 2020, 02:02

Mah, imao sam sreće, došao sam taman prije nego što je skočio na vrat. Da su našli metastaze u limfnim čvorovima, šanse bi mi iznosile 20 posto. Išao bih na zračenje tada, nema veze što bih od toga imao groblje u ustima. Radioterapija ostavlja strašne i trajne posljedice: prestanak lučenja sline, što rezultira ne samo suhoćom nego i karijesom; propadanje žila i tkiva zbog kojega su poslije nemogući ikakvi stomatološki zahvati; stalne infekcije; odumiranje mišića koji zatvaraju vilicu... Lomio sam se danima što da odlučim. Trebalo je imati slonovska muda za kockanje te vrste.

Ali nisu ih našli, i to je bilo presudno. Jest da je karcinom bio golem, no bio je in situ, nije otišao na pluća, kamo metastazira odmah poslije vrata. Izgledi su onda ništavni, možeš komotno lijes naručiti. To se ne preživljava.

Ajd bar nešto, malo sreće u nesreći

Marisol wrote: ↑

29 May 2020, 08:24

Pa dosta često to ljudi kažu jedni drugima. Ne u smislu vrijeđanja, nego ono: ja sam tebi napravio uslugu / bio tu za tebe / nešto treće, a sad kad je meni potrebna pomoć, ti si me otkantao - to je sebično od tebe, molim te nemoj biti sebičan, nego mi pomozi sad kad mi treba pomoć. Ili: sebičan si, očekuješ da se drugi ljudi nalaze tebi pri ruci kad ti treba, a kad drugom nešto treba, ti pronalaziš razne izgovore. Ili neka druga varijanta toga.
Ne mislim da je to vrijeđanje, više mi se čini kao eventualno emocionalna manipulacija.

Osobno su mi problem oni nametljivi ljudi koji mi se sami nametnu s nekim uslugama koje nisam niti tražila niti željela niti su mi potrebne, a onda na račun toga, očekuju od mene razne stvari, koje ako odbijem ispadnem - sebična.

Sve u svemu, mislim da treba raditi stvari bez nekog očekivanja da će ti se nešto vratiti.

Ali da, u bliskim odnosima bude da jedna osoba daje sve od sebe i prešutno podrazumijeva da će dobiti to natrag u nekoj mjeri, pa bude razočarana kad vidi da ju je ova druga osoba samo iskorištavala (to je drukčije od situacije kad druga osoba nije ništa tražila ni željela, ova je baš tražila i željela da može iskosrištavati).
U takvoj situaciji se po meni najbolje udaljiti od takve osobe (sebične).

Pa da.
Mislim, mene nikada nisu probali tako manipulirati.
Meni nije problem pomoći, potrudit ću se, dat ću svog vremena, ali ne volim da itko radi budalu iz mene.
Nemam problema odbiti neka nepotrebna pomaganja, samo nastojim to napraviti na neki pristojan način.
Ne volim ni biti dužan, volim vratiti.
Ali neću raditi stvari koje se kose s nekim mojim načelima.

A i ono, većinu ljudi koje znam u rl-u imaju neke slične principe.