..moze li se izbjeci sudbina? :kokice:

Znanost kakvu u potaji priželjkujete
Post Reply
User avatar
..a unda
Undaminator
Posts: 21128
Joined: 18 Sep 2011, 16:27

..moze li se izbjeci sudbina? :kokice:

Post by ..a unda » 05 Nov 2015, 12:00

..ili sudbini? ostat cu ipak pri ovom prvom.

jedan meni jako drag covjek, ai vrlo zanimljiv covjek, vise nije medju zivima, jednom u jednom, onako, razgovoru.. cak je bilo vezano za neki posao ili uopce za taj neki poslovni svijet, trgovinu, mislim da se raspredalo u lovackom rogu, mozda je cak doba velesajma bilo, pa se onda tu pricalo o svemu i svacemu, rece.. ako ti lova nije sudjena, mozes se ti na glavu postavit, ali ona doc nece. :D

..vec, evo, destljecima mi se taj razgovor, te njegove rijeci, stalno nekako vracaju, cesto ih se sjetim, vrlo cesto, oscilirao je moj neki odnos ili razmisljanje o tome zavisno o mom odnosu prema svijetu, prema sebi i bez obzira imao love ili nemao, tj iz takvih kutova gledajuci, uz sve moguce analize i kontekste, i primjer love je tu samo primjer, to se pravilo moze primijeniti na bilo sto drugo, i nekako sam sad konacno svjestan koliko su te rijeci bile.. necu rec istinite ili da se tu radi o biti u pravu nego je snaga i ne znam, iskustvo, koje stoji iza tih rijeci, jednostavno rezultat ili posljedica neke neizbjezne predestiniranosti.

nekako bi trebalo revidirati onu da je svatko kovac svoje sudbine u nesto poput da je svatko kovac unutar okvira svoje sudbine, pa unutra tog okvira sto se vec iskuje.
tj, ne moze se iskovat ono sto nam sudbijna nije dala i mozda je citavo to batrganje da se ne mirimo, da ne priznajemo nasu sudbinu u okvirima kakva jest, upravo ono sto ispunjava taj okvir, uzalud troseci snagu na zavaravanje trazeci izlaz koji ne postoji.
ako tu uzmemo u obzir jos puno takvih okvira oko nas, gdje svatko trazi isto gurajuci taj okvir, intereagirajuci s drugim okvirima, to nece ama bas nista promijeniti osim sto cemo jos vise vjerovati u iluziju da mozemo, da imamo pravo, ma da imamo cak i slobodu, da je razumno posegnuti za onim sto nam sudbina nije dala.

tako da, jednostavno, tu je nekako najprecizniji onaj marfi koji kaze da se svatko uzdize do razine vlastite nesposobnosti.
tj sto god mi mislili lijepo o nasoj sposobnosti, to je uvijek relativno, tjesenje neko u odnosu na nekog.. ili na nesto, a ustvari se tu radi samo o potvrdi svoje sve vece nesposobnosti.
..koja nam je zadana nekako i mi mozemo do nje doci prije ili kasnije, ali dalje od nje, jok.
tj nekako, jednom kad smo je dosegli, taj nas neki limit, nakon toga, sto god radili i mislili, nevazno je, cak i besmisleno mozda, tj jedino sto mozemo to je uzivat u toj nasoj sudbini dok traje i smijat se. ne mos nista drugo, nista.. :D



User avatar
Zmaj021
Posts: 3418
Joined: 25 Oct 2011, 17:51

Post by Zmaj021 » 05 Nov 2015, 12:19

..a unda » wrote:.. jedino sto mozemo to je uzivat u toj nasoj sudbini dok traje i smijat se. ne mos nista drugo, nista.. :D
malo li je. :D



nodens
Posts: 3041
Joined: 09 Dec 2011, 17:15

Post by nodens » 05 Nov 2015, 12:27

..a unda » wrote:. ako ti lova nije sudjena, mozes se ti na glavu postavit, ali ona doc nece. :D

..vec, evo, destljecima mi se taj razgovor, te njegove rijeci, stalno nekako vracaju, cesto ih se sjetim, vrlo cesto, oscilirao je moj neki odnos ili razmisljanje o tome zavisno o mom odnosu prema svijetu, prema sebi i bez obzira imao love ili nemao, tj iz takvih kutova gledajuci, uz sve moguce analize i kontekste, i primjer love je tu samo primjer,
Pa da, ili npr. ako ti pička nije suđena. :kava: :rofl:



User avatar
Zekoslawa
Posts: 15761
Joined: 18 Sep 2011, 20:01

Post by Zekoslawa » 05 Nov 2015, 12:54

A kako lova dođe, ono, imaš pozitivan odnos prema novcu ko Borna Rajić, pa dođe? :zubo:


Trchegliamo italiano:

..se il kompiuterr fose acezo, trkeljeljerebe.. (by ..a unda)
La rulja/ruglia deve ci credere :mudri: (by Ingr...Ecsaccia)
Karl Jozef će na to..., a Majti pak...

Noge duge, oči pune tuge; uvek sama ili s devojkama...

nodens
Posts: 3041
Joined: 09 Dec 2011, 17:15

Post by nodens » 05 Nov 2015, 15:18

Zekoslawa » wrote:A kako lova dođe, ono, imaš pozitivan odnos prema novcu ko Borna Rajić, pa dođe? :zubo:
Jedan moj bivši kolega je radio business procese za NXP semiconductors. Plaća - sitnica, samo oko 14 tisuća eura tjedno. :zubo: Dakle, kako se domogneš love? Tako što znaš raditi nešto što drugi imaju volje masno platiti. :kava:

Dakako, to je još uvijek sitniš u usporedbi s Rajićevom, gdje se jednom jedinom poslovnom transakcijom domogneš ogromne love odjednom... :rofl:



User avatar
miky0
Site Leader
Posts: 10329
Joined: 29 Sep 2012, 09:38

Post by miky0 » 05 Nov 2015, 15:23

Jedan od glavnih uvjeta je se uclanit u hdzsdp, drugi je imat pizdu, a treci je imat guzicu. I nac se u pravo vrime na pravo misto i eto love :)



User avatar
Quark
Informatičar starog kova
Posts: 1630
Joined: 20 Oct 2015, 19:19
Location: Šibenik
Contact:

Post by Quark » 05 Nov 2015, 16:41

miky0 » wrote:Jedan od glavnih uvjeta je se uclanit u hdzsdp, drugi je imat pizdu, a treci je imat guzicu. I nac se u pravo vrime na pravo misto i eto love :)
ja san ništa od toga a iman love ki dragan đajič


Fermat je napisa tri slova, a Wiles poginija 7 godina na tavanu.

User avatar
Orak
Posts: 165
Joined: 22 Oct 2015, 13:06

Post by Orak » 05 Nov 2015, 19:41

miki, znači 4 uvjeta. e jebiga...
za većinu je sudbina refleksija onoga što jesu, to za ove neke obične živote. za dramatične sudbine bi rekla da su žrtve slučajnosti i statistike.
e sad, dobra (ili loša) stvar je što nisi to nešto isto cijeli život, nisi u kamen zapisan.



User avatar
blue
Asgard
Posts: 3869
Joined: 20 Sep 2011, 10:42

Post by blue » 06 Nov 2015, 15:07

Zekoslawa » wrote:A kako lova dođe, ono, imaš pozitivan odnos prema novcu ko Borna Rajić, pa dođe? :zubo:
To undimože pomoć jedino ako je sisata lujka :zubo:
..a unda wrote:
nekako bi trebalo revidirati onu da je svatko kovac svoje sudbine u nesto poput da je svatko kovac unutar okvira svoje sudbine, pa unutra tog okvira sto se vec iskuje.
tj, ne moze se iskovat ono sto nam sudbijna nije dala i mozda je citavo to batrganje da se ne mirimo, da ne priznajemo nasu sudbinu u okvirima kakva jest, upravo ono sto ispunjava taj okvir, uzalud troseci snagu na zavaravanje trazeci izlaz koji ne postoji.
ako tu uzmemo u obzir jos puno takvih okvira oko nas, gdje svatko trazi isto gurajuci taj okvir, intereagirajuci s drugim okvirima, to nece ama bas nista promijeniti osim sto cemo jos vise vjerovati u iluziju da mozemo, da imamo pravo, ma da imamo cak i slobodu, da je razumno posegnuti za onim sto nam sudbina nije dala.

tako da, jednostavno, tu je nekako najprecizniji onaj marfi koji kaze da se svatko uzdize do razine vlastite nesposobnosti.
tj sto god mi mislili lijepo o nasoj sposobnosti, to je uvijek relativno, tjesenje neko u odnosu na nekog.. ili na nesto, a ustvari se tu radi samo o potvrdi svoje sve vece nesposobnosti.
..koja nam je zadana nekako i mi mozemo do nje doci prije ili kasnije, ali dalje od nje, jok.
tj nekako, jednom kad smo je dosegli, taj nas neki limit, nakon toga, sto god radili i mislili, nevazno je, cak i besmisleno mozda, tj jedino sto mozemo to je uzivat u toj nasoj sudbini dok traje i smijat se. ne mos nista drugo, nista.. :D
Ne samo da imamo pravo i slobodu, nego i obavezu posegnuti izvan tih situacijom nametnutih okvira. Da nitko to ne radi, ne bi ni točak još bio izumljen. Okviri su da se preoblikuju, strgaju ako treba, da ih se probija makar bili ko titanski kineski zid. Naravno, dobro je i smijati tome, borba se onda čini ljepša, pa i porazi :)
Limiti su izazov :mirko: ne zato što je taj cijeli proces tako nenadjebivo super, nego, ako tog nema, kako znaš da si živ?
Orak wrote:miki, znači 4 uvjeta. e jebiga...
za većinu je sudbina refleksija onoga što jesu, to za ove neke obične živote. za dramatične sudbine bi rekla da su žrtve slučajnosti i statistike.
e sad, dobra (ili loša) stvar je što nisi to nešto isto cijeli život, nisi u kamen zapisan.
Ovo zadnje mi se sviđa.



Post Reply