bor mora biti pravi. hebeš ekologiju, ja volim da to miriši po boru. ionako najjediniji usisava kad ga deložiramo. (prošle godine smo dobili tu neku ekološku ideju, pa kupili bor u tegli, nazvali ga jelica, vezali se za njega tijekom blagdanskog razdoblja. i onda je jelica čim smo ju iznijeli van pokrepala. nije doživjela ni da se zemlja odmrzne dovoljno da ju zasadimo
ove godine kupujemo rezani, ono je bilo pretraumatično iskustvo.) kitimo ga kupovnim ukrasima. jebiga, nisam kreativna. i advent mi je kupovni
bor se kiti na badnjak. ostatak kuće se kiti bar 10 dana prije. možda 20 ako se baš uspijemo svi iskoordinirati, jer to su akcije na tri lokacije: sestra, šogi, moj muž, ja, ako uspijemo regrutirati i moga oca, još bolje. hrpa lampica, rajsnegle, čavlići, viiiiisoke ljestve, puuuuuno produžnih kabela, ljudi koji vise kroz prozore i s oluka, s ograde, grmlja i drveća. a sve završava s tri kuće koje svijetle kao betlehem. elektra nas jako voli u 12. mjesecu.
(ove godine, nažalost, taj ritual otpada. ja se ne mogu pentrati. mužu ne dam, ako se polomi tko će me voziti na porod? sestra će doći iz metropole na amen. elektra nas neće voljeti.)
čišćenje... recimo da sam jako sretna otkako mi mama ne dahće za vratom vrišteći kako se sve mora očistiti za božić. otkako sam abolirala neke takve tradicije, puno mi je ugodniji. recimo, tradicionalno svađanje cijele familije na pasja kola jer nas je mein führer u ženskom liku tri dana gonio kao da će nam na božićni ručak doći one dvije iz odreda za čistoću, uz par sanitarnih inspektora, to mi ni malo ne nedostaje. prve godine sam krenula u tom manijakalnom revijalnom tonu, tako se posvađala s mužem da sam mislila da ćemo do nove godine papire za razvod nositi, zaključila da nije vrijedno toga, i od onda su mi blagdani puno ljepši.
na badnjak se kod mojih pravi fiš. ako me ne zovu, ja dođem nepozvana.
nanjušim ga i tri sela dalje
tjedan prije božića pečem kolače ko mutava. jer me uhvati božićno raspoloženje. na badnjak radim francusku salatu. tri vagona. pola nosim mami. cilj mi je jesti (na veliku žalost svih oko mene) francusku salatu dva puta dnevno do nove godine, bez da moram praviti novu. znači pravim puuuuuno francuske salate.
inače, disklejmer: ove godine je apsolutno sve pod velikim upitnikom, jer doktor kaže da deložacija podstanara može krenuti bilo kad od 18. 12., tako da sve zavisi od toga kada sinko odluči doći na svijet, i gdje ću uopće kog vraga biti do 25.