Zdravko Tomac (1937. - 2019.)

[Stitch]

Jebemu, nitko Tomcu nekrolog da napiše... Sve ja moram.

Zdravko Tomac rođen je 24. svibnja 1937. u Garčinu pokraj Slavonskog Broda. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti, opet u Zagrebu, gdje je bio i redoviti profesor. Istaknuti član SDP-a, bivši saborski zastupnik, potpredsjednik Sabora i potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva pod stare dane otkrio je vjeru napustivši ateistički marksistički svjetonazar, o čemu svjedoče knjige "Obraćenje (od komunista do vjernika)", "Crveni predsjednik", "Moj obračun s KGB-om. Komunizmom. Globalizmom. Bezboštvom", "Peta haaška kolona i njezine žrtve" itd. No ne pamtim ga po tom konvertizmu, u sjećanju mi je ostao zbog oštroga kritiziranja HDZ-ove politike dok je bio socijaldemokrat, što se poslije promijenilo pa je postao zakleti tuđmanovac. Ne zamjeram mu dakle katoličanstvo, smetaju mi politička presvlačenja.

Kako god, počivao u miru.

[Šabović Adis]

Jesi čitao Obraćenje?
Objašnjava li tu zašto je promijenio svjetonazor, budući da otkrivanje vjere i nije neki razlog za konvertiranje? Šta ga navelo da poklekne?

[Stitch]

Jesi čitao Obraćenje?

Samo dijelove. Veli da je odgojen u katoličkom duhu, što je u mladosti iz ideoloških razloga zanemario. Poslije se vratio korijenima uvidjevši da je pogriješio. Ideologija koju je slijedio, komunistička, pokazala se totalitarističkom i promašenom, a propagirani ateizam bio mu je besmislen.

[MmeTipfeler]

Žao mi je, ja sam estetski nastrojena. Bio mi je toliko fizički odvratan da ga nisam mogla ni pola minute slušati. I ne zanimaju me unutarnja previranja pojedinih političara koji ništa pametno ni dobro u životu nisu učinili. Jednako mi je fizički odvratan i Linić, kad smo već kod toga, a ni inače nije baš osoba koja oduševljava. U posljednje su vrijeme umrla i dvojica daleko vrednijih ljudi - jedan glumac i jedan komičar pa ih nismo ni spomenuli, a kamoli da smo im pisali nekrologe.

Laka mu bila crna zemlja ili što već.

P. S. Kad smo već kod estetike, nadam se da će i Milanovića ušminkati i natjerati na fitnes, kao što su učinili s KGK i Tukijem.

[Stitch]

U posljednje su vrijeme umrla i dvojica daleko vrednijih ljudi - jedan glumac i jedan komičar pa ih nismo ni spomenuli, a kamoli da smo im pisali nekrologe.

Njah. Tomca su znali svi Hrvati, a ne samo članovi šire obitelji.

[Šabović Adis]

Samo dijelove. Veli da je odgojen u katoličkom duhu, što je u mladosti iz ideoloških razloga zanemario. Poslije se vratio korijenima uvidjevši da je pogriješio. Ideologija koju je slijedio, komunistička, pokazala se totalitarističkom i promašenom, a propagirani ateizam bio mu je besmislen.

Aha.
Pa ok, s obzirom na odricanja koja komunizam iziskuje, i to da je rođen u kraljevini, ne čudi da je izračunao da je bog ipak preči nego drug. Mnogi su to tako nakon Jožine smrti.
A kaže li šta o rođenim eseferjotovcima uopšte? Spominje li njih?

[MmeTipfeler]

Njah. Tomca su znali svi Hrvati, a ne samo članovi šire obitelji.

Da, tako to biva s političarima. Kultura je uvijek zadnja rupa na svirali.

[Stitch]

Aha.
Pa ok, s obzirom na odricanja koja komunizam iziskuje, i to da je rođen u kraljevini, ne čudi da je izračunao da je bog ipak preči nego drug. Mnogi su to tako nakon Jožine smrti.
A kaže li šta o rođenim eseferjotovcima uopšte? Spominje li njih?

Evo što kaže: "Moglo bi se reći da je povijest mojega života, kad se čita moja biografija, puna pobjeda i velikih postignuća. Moglo bi se reći, s dosta argumenata, da je u cjelini riječ o jednom uspješnom životu. Ljudi me poznaju i poštuju. Pozorno čitaju tisuće mojih članaka, desetke mojih knjiga, pozorno me gledaju na televiziji već godinama, čitaju i slušaju moje intervjue, pišu mi pisma potpore. Postao sam redoviti sveučilišni profesor, istaknut političar, znanstvenik i publicist. Proputovao sam svijet. Razgovarao sam sa stotinama svjetskih državnika i uglednih ljudi.

Unatoč tome, danas, u sedamdesetoj godini života, imam osjećaj da je znatan dio moga života bio besciljno lutanje, niz razočaranja i osobnih poraza. Štoviše, iz dana u dan sve sam više uvjeren da sam u životu često, iz ideala i uvjerenja, misleći da činim dobro, u stvari prodonosio zlu, da se nisam dovoljno suprotstavljao zlu, iako sam se konkretnim oblicima zla suprotstavljao mnogo više nego mnogi drugi...

Mnogo sam puta bio kukavica, oportunist, jer nisam imao hrabrosti ići do kraja niti se žrtvovati do kraja, te sam često šutio kada sam trebao vikati do neba. Već u početku, iz dana u dan, morao sam praviti velike ustupke i prihvaćati, pa čak i provoditi, mnoge odluke koje su bile u suprotnosti s mojim svjetonazorom i s mojom savjesti. Od tada stalno pravim trule kompromise kako bih se održao, kako me ne bi potpuno onemogućili, odnosno, kako bih mogao djelovati u okviru sustava, pridonositi dobru i smanjivati zlo i nepravde koje su činjene ljudima.

Iako sam uvijek nastojao činiti dobro, iako samoinicijativno nisam činio zlo, iako sam prosvjedovao i bunio se protiv nepravde i zla znatno više nego većina, ipak ne mogu otkloniti svoju odgovornost za zlo koje su činili drugi, jer sam bio dio toga velikog sustava koji je proizvodio zlo i nepravdu, jer nisam napustio taj sustav i po cijenu osobnog stradanja."

Je li to preobraćenje istinsko, iskreno - nije moje da sudim. Churchill je svojedobno rekao da svaki normalan čovjek u mladosti slijedi liberalne, a u starosti konzervativne ideje i stavove. Njegova je konverzija onda očekivana, mogli bismo ustvrditi. Vjera bi mogla biti način da se nosi sa strahom od smrti, a politika pak sa zločinima koje je počinio kao savjetnik i prijatelj moćnika poput Kardelja i Blaževića. Ne moram o montiranim procesima i drugim sitnicama, valjda?

[Stitch]

Da, tako to biva s političarima. Kultura je uvijek zadnja rupa na svirali.

A ti si prije nesreće znala tko je "omiljeni osječki glumac" Aleksandar Bogdanović? Nemoj me zafrkavati.

[Šabović Adis]

Kasnije ću reprlicirati, moram sad nešto do Visokog, poslom.

[Šabović Adis]

Evo što kaže: "Moglo bi se reći da je povijest mojega života, kad se čita moja biografija, puna pobjeda i velikih postignuća. Moglo bi se reći, s dosta argumenata, da je u cjelini riječ o jednom uspješnom životu. Ljudi me poznaju i poštuju. Pozorno čitaju tisuće mojih članaka, desetke mojih knjiga, pozorno me gledaju na televiziji već godinama, čitaju i slušaju moje intervjue, pišu mi pisma potpore. Postao sam redoviti sveučilišni profesor, istaknut političar, znanstvenik i publicist. Proputovao sam svijet. Razgovarao sam sa stotinama svjetskih državnika i uglednih ljudi.

Tako i treba!

Unatoč tome, danas, u sedamdesetoj godini života, imam osjećaj da je znatan dio moga života bio besciljno lutanje, niz razočaranja i osobnih poraza. Štoviše, iz dana u dan sve sam više uvjeren da sam u životu često, iz ideala i uvjerenja, misleći da činim dobro, u stvari prodonosio zlu, da se nisam dovoljno suprotstavljao zlu, iako sam se konkretnim oblicima zla suprotstavljao mnogo više nego mnogi drugi...

Ovdje mi već zvuči kao neko koga stalno i iznova treba podsjećati na suštinu. Malo pogubljen, zbunjen.

Mnogo sam puta bio kukavica, oportunist, jer nisam imao hrabrosti ići do kraja niti se žrtvovati do kraja, te sam često šutio kada sam trebao vikati do neba. Već u početku, iz dana u dan, morao sam praviti velike ustupke i prihvaćati, pa čak i provoditi, mnoge odluke koje su bile u suprotnosti s mojim svjetonazorom i s mojom savjesti. Od tada stalno pravim trule kompromise kako bih se održao, kako me ne bi potpuno onemogućili, odnosno, kako bih mogao djelovati u okviru sustava, pridonositi dobru i smanjivati zlo i nepravde koje su činjene ljudima.

Iako sam uvijek nastojao činiti dobro, iako samoinicijativno nisam činio zlo, iako sam prosvjedovao i bunio se protiv nepravde i zla znatno više nego većina, ipak ne mogu otkloniti svoju odgovornost za zlo koje su činili drugi, jer sam bio dio toga velikog sustava koji je proizvodio zlo i nepravdu, jer nisam napustio taj sustav i po cijenu osobnog stradanja."

A ovdje kao totalani pokajnik.

I nikako da povežem kako mu je komunizam zapravo totalitarizam, a povratak na staro, u okrilje Matriksa, pod Arhitekta moćnog & jedinog od kojeg je i potekao, mimo koga ni bivanja ni ičega drugog nema - netotalitarizam. To nikako da skontam.
Al nije Zdravko jedini...

Je li to preobraćenje istinsko, iskreno - nije moje da sudim. Churchill je svojedobno rekao da svaki normalan čovjek u mladosti slijedi liberalne, a u starosti konzervativne ideje i stavove. Njegova je konverzija onda očekivana, mogli bismo ustvrditi. Vjera bi mogla biti način da se nosi sa strahom od smrti, a politika pak sa zločinima koje je počinio kao savjetnik i prijatelj moćnika poput Kardelja i Blaževića. Ne moram o montiranim procesima i drugim sitnicama, valjda?

Mhm...pa ne znam baš, možda bismo i trebali: kakve šanse ima Tomac da na božjem sudu dokaže svoju nevinost, uzevši u obzir to da je na tom istom sudu jedino bog prav, a sve ostalo nije - jer nije bog? Uključujući tu i samo suđenje.
I zašto nema nikakve?

[MmeTipfeler]

A ti si prije nesreće znala tko je "omiljeni osječki glumac" Aleksandar Bogdanović? Nemoj me zafrkavati.

Ti zaboravljaš iz kakve sam ja familije, ali nisam mislila na njega. Čuo si valjda za Jel' me netko tražio.

[Stitch]

Aha, muči te Damir Mihanović Ćubi? Kao da je on išta poznatiji. Pokoj mu duši, bio je marginalac i kao komičar i kao pjevač i kao glumac.