Šabović Adis wrote: ↑29 Nov 2017, 15:59
Mislim da svoje branitelje/heroje ne treba izručivati nesvojim sudovima.
... nego samo sudu svoje partije kojeg jedinog priznajemo?
MmeTipfeler wrote: ↑29 Nov 2017, 19:09
Treba li išta više od Šešeljeve izjave kako je to "junački čin". Sve kreten do kretena koji su nas ugurali u rat i doveli do vooga gdje danas jesmo.
Mislim da Šešeljevoj izjavi ne bi trebalo davati neka veća i "jača" značenja od, recimo svojevremene Gotovinine sućuti Miloševićevoj obitelji. Ne smijemo zaboraviti da su se ti ljudi godinama družili u zatvoru i da su jedni drugima (godinama) bili
jedino društvo.
MmeTipfeler wrote: ↑29 Nov 2017, 17:18
Najviše me u svemu ljuti sporost Haškoga suda. Nürnberg je svojevremeno puno brže obavio posao. Time zapravo samo potpiruju vatru na ovim prostorima, a nama, kakvi smo, ne treba puno. Rat je završio prije 20-ak godina, teško se osloboditi sjećanja na to, a ova nam sporost - svima na području bivše Jugoslavije - to dodatno otežava.
Sporost bi bila još i opravdana, kad bi ona time donijela kvalitetu.
MmeTipfeler wrote: ↑29 Nov 2017, 19:23
Inače, najbolji komentar koji sam o ovome pročitala, a više mi se i ne da čitati, dao je na Fejsu
Center for Civil Courage. Ili Centar za građansku hrabrost.
Sumnjam, doduše, u to da bi Praljak
s vremenom išta uvidio ili se pokajao, no duboko vjerujem da je hrabrije živjeti u ovakvim uvjetima u kojima živimo negoli umrijeti.
S kojim je to "vremenom" mogao (uvidjeti ili štoveć), s obzirom da je
on kaznu već praktički odslužio, tj. falilo mu je samo još nekoliko mjeseci do one famozne dvije trećine kad se sve njih u pravilu pušta?
Tako dugu kaznu je odslužio u statusu pravomoćno nedužne osobe. I u tom je vremenu imao mogućnost i te kako dobro razmislit o svemu ovome što CFCC trkelja. I o krivnji/nekrivnji i o "suočavanju" sa svime s čim se mogao i trebao "suočit". I rezultat toga smo vidjeli jučer.
Stitch wrote: ↑30 Nov 2017, 00:40
Ovdje ti je prilično dobar sažetak cijele priče, i to iz perspektive nekoga tko je bio "unutra".
Sjajna izjava, treba naglasiti da je dana
dan prije. Inače, i ja imam insajdersku (iz suda) informaciju koja potvrđuje zadnju rečenicu iz teksta, onu da "će posljednje poglavlje ove duge pravne sage biti poglavlje o zločinima nad Srbima". Radi se o velikom suđenju kosovskim Albancima, neću reći konkretno kome i za što, samo da se radi o priči dostojne Holywooda. Ne onog klasičnog, crno-bijelog, nego ovog novog, s CGI-om i 3-D tehnikom.
(Za one koji ne znaju, ICTY samo službeno završava svoj rad jer je s nekoliko produžetaka svog proklamiranog vijeka trajanja već debelo prekardašio. No, njegov nastavak, kao nekakva "izlazna strategija" ili kak se već to službeno zove - jaše i dalje i to - do daljnjeg.
)
nina williams wrote: ↑29 Nov 2017, 22:27
Mislim da je samoubojstvom osiguro skoro pa svetost u očima...premnogih. Ti premnogi su oni koji ne priznaju da je hrvatski iko ikad mogo učinit išta krivo pa im i Kordić služi na diku. Kad njega živog (i osuđeno/odrobijanog) tolko slave, smrću je Praljak bezeciro da po njemu nazovu par ulica, poneki trg i bar jednu vojnu školu, nevažno gdje. Ne b se čudla da Hasanbegović već za koji dan predloži nešto na tu temu, taj ionako ima fetiš na slične stvari.
Ne znam za svetost, ali kaj se mene tiče, uspio je skrenut moju pozornost na pitanje svoje krivnje i nedužnosti (i isto tako ostale petorice). Ja sam, naime, prvostupanjsku presudu do sada čitao samo jako djelomično, sa stanovišta (neizravne) i (ne)uvijene osude hrvatske države, dok me je za osbne krivnje optuženih boljela ona stvar. Konačnu ću presudu pročitat ipak nešto detaljnije.
Treba primijetiti da je njegov čin bio duboko osoban, što se vidi i iz njegovih riječi. Nije uzviknuo ništa šuplje-patetično (tipa "Živjela Hrvatska" ili kaj već), nije bio vulgaran (nije slao suce "nekuda", nije ih proglašavao "ovakvima" ili "onakvima") nego je izrekao jednu vrlo jednostavnu i osobnu poruku, koja, očito je to, nije bila tek spontani niz riječi u afektu, nego je bila pomno smišljena. Govor o sebi u trećem licu u ovom slučaju po meni nije davanje sebi neke lažne veličine, nego pokušaj odmaka. On o sebi tu već govori kao o nekom "bivšem", tko više ne postoji.