haram » wrote:
E ja bi takve zamolio da mi objasne kada točno se duša useljuje u zametak i gdje to piše, i šta se s njom događa nakon što je abortirana; jel uzima novi redni broj ili ide pravac vječna lovišta, jel se s njom može igrat šah ili raspravljat o vremenu ili samo kmeči očekujući sisu, i koliko uopće tih duša ima na lageru i odakle potječu, jel ih Bog Otac lično i svojeručno proizvodi zabranjenom tehnikom il u suradnji sa Majkom Božjom, ko je Njega vjenčao po kom liturgijskom obredu, i tako sve neka praktična pitanja...
Sve ovisi o tome na koga se oslanjaju. Dvojica prethodnih papa (Ivan Pavao i Benedikt) vlastitim su riječima dokazala da nikad nisu griješili bludno, bar ne sa ženom, te da nemaju pojma o drugim oblicima začeća osim pod Duhu Svetome.
Petljaju s pojmovima
embrij i
začeće te se zalažu za bespogovorno očuvanje života, ali pritom ne definiraju kad život doista počinje. Ujedno, pozivaju se na one kršćanske teologe čije im mišljenje odgovara: Toma Akvinski i Augustin nisu im dobri zato što se povode za Aristotelom, ali su im OK crkveni oci koji se drže pitagorejskog učenja.
Zapravo, svi su se pape očitovali o pobačaju, na ovaj ili onaj način, ali mislim da samo Grgur XIV. spominje fetus, točnije formirani fetus, no što je to njemu točno značilo, tko zna. A može biti da je problem i u prijevodu - nisam provjeravala original.
Meni je zanimljivo onih 40 dana koje spominje Aristotel. Stari seksist zapravo tvrdi da duša ulazi u potencijalnog muškarca 40 dana nakon začeća, a u potencijalnu ženu nakon 90 dana.
Tvrdi on još koješta, ali nije bitno. O 40 dana govori i istočnjaćko učenje o seobi duša: duša ulazi u novo tijelo 40 dana nakon smrti prethodnoga fizičkog tijela. Doduše novo tijelo ne mora nužno biti čovječje.
No sve je to valjda prolajfovcima nezanimljivo.
