On ili ona...pitanje je SAD?

[haram]

Opet ti svaki drugi link s YouTubea ne radi.

Koliko ja vidim, od 17 youtube linkova na ovoj stranici samo dva ne rade, i to već duže vremena.

Ubuduće vrijedi pravilo - postovi bez teksta, samo s videoklipovima, kažnjavat će se jednodnevnim banom.

Ako su linkovi na humoristične filmiće (parodije) (a većina je takva), nema baš puno smisla prepričavati ih, zar ne?
A nema smisla niti voditi monolog. Tko pročita tekstualni link, shvatit će (evo Adis shvaća) pa eventualno se i nadovezati.
Ne da mi se prepričavati ne baš jednostavne ni kratke sadržaje i trkeljati sam sa sobom, uopće nije zabavno. I gubitak vremena je, a niti toga baš nemam na bacanje.

[haram]

Šta, plejboj nakon 27 godina skužio da nema koga prozvat' za kršenje sporazuma? Pa sad "demonstrativno napušta parlament"?!
Ideš, još kad mu jave da je i 2. S.R. završio prije 73...plus Zemlja nije ravna ploča.

Jel nešto novo da se agent oranž skroz odljepio od stvarnosti?
Iz aviona se vidi da je lik kroz čitav život opsjednut vlastitom grandioznošću i moći i da ga boli dupe za ikoga drugog osim sebe... a ima li išta grandioznije i moćnije od šefa globalne supersile koja ide u nuklearni rat? Ne bi bilo ni previše iznenađujuće da sa 72 godine već crkava od kakvog raka i da mu se na mahove probija svijest o tome. A tek se bliži kraju druge godine mandata.
Već u prvoj je nadmašio sve svoje prethodnike, jer Amerika vodi vojne kampanje u 70 država, 40% političkog svijeta -svakih 12 minuta baci jednu bombu negdje. Sve bez ikakvog suvislog plana i samo s kontraefektom rasplamsavanja sukoba, masama žrtava (vojni analitičari kažu da je tek 2% ubijenih zapravo cilj napada) i rastom kaosa.

https://foreignpolicy.com/2017/08/09/do ... ed-levels/
http://www.ronpaulinstitute.org/archive ... 2-minutes/

[admin]

Ako su linkovi na humoristične filmiće (parodije) (a većina je takva), nema baš puno smisla prepričavati ih, zar ne?
A nema smisla niti voditi monolog. Tko pročita tekstualni link, shvatit će (evo Adis shvaća) pa eventualno se i nadovezati.
Ne da mi se prepričavati ne baš jednostavne ni kratke sadržaje i trkeljati sam sa sobom, uopće nije zabavno. I gubitak vremena je, a niti toga baš nemam na bacanje.

U redu. Ako ne želiš komentirati videoklipove, otvori temu za parodijske sadržaje o Trumpu. Nema smisla na trenutke solidnu, suvislu raspravu prekidati filmovima i fotkama koji će za tjedan-dva nestati.

[haram]

U redu. Ako ne želiš komentirati videoklipove, otvori temu za parodijske sadržaje o Trumpu. Nema smisla na trenutke solidnu, suvislu raspravu prekidati filmovima i fotkama koji će za tjedan-dva nestati.

Bojim se da onda neće ostati baš puno za raspravu, čitav Trump je jedan parodijski sadržaj -parodija biznismena, političara, i ljudskog bića. I ljudi jedino tako mogu shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj jedna takva karikatura vodi najmoćniju globalnu supersilu koja utječe na živote i smrt praktično svakog živog bića na ovom planetu.
Svi ostali dužnosnici prošlih i sadašnjih američkih vlada imali su neke sebi zacrtane smjernice, planove i ideale, naravno da je to uglavnom bila državna američka globalna hegemonija. Ali i u toj hegemoniji ostale države i narodi i skupine su mogle naći kakvu-takvu nišu za preživljavanje. A ovaj monstrum sada, svjesno ili nesvjesno nikome ne ostavlja šanse za neku nišu.

[Šabović Adis]

Jel nešto novo da se agent oranž skroz odljepio od stvarnosti?

Pa šta on ima sa stvarnošću?
To je za slabiće, on je trendseter...utoliko gore po činjenice, liderstvo & izvrsnost i te spike.

Iz aviona se vidi da je lik kroz čitav život opsjednut vlastitom grandioznošću i moći i da ga boli dupe za ikoga drugog osim sebe... a ima li išta grandioznije i moćnije od šefa globalne supersile koja ide u nuklearni rat?
Ne bi bilo ni previše iznenađujuće da sa 72 godine već crkava od kakvog raka i da mu se na mahove probija svijest o tome. A tek se bliži kraju druge godine mandata.

Prije će biti da je poklekao pod pritiskom vojnoindustrijskog kompleksa, da mu sad na naplatu stižu računi koje je napravio tokom izborne kampanje kada se i iskompromitovao - dajući izborna obećanja. Government means business, if you know what I mean. A smrt je...mishappening. It only happens to other people.

Već u prvoj je nadmašio sve svoje prethodnike, jer Amerika vodi vojne kampanje u 70 država, 40% političkog svijeta -svakih 12 minuta baci jednu bombu negdje. Sve bez ikakvog suvislog plana i samo s kontraefektom rasplamsavanja sukoba, masama žrtava (vojni analitičari kažu da je tek 2% ubijenih zapravo cilj napada) i rastom kaosa.

https://foreignpolicy.com/2017/08/09/do ... ed-levels/
http://www.ronpaulinstitute.org/archive ... 2-minutes/

Proričem mu skoro hapšenje od strane Svjetske policije. Oh, wait...

[haram]

...
Prije će biti da je poklekao pod pritiskom vojnoindustrijskog kompleksa, da mu sad na naplatu stižu računi koje je napravio tokom izborne kampanje kada se i iskompromitovao - dajući izborna obećanja. Government means business, if you know what I mean. A smrt je...mishappening. It only happens to other people.
...

Koliko god sam guglao, nisam nigdje primijetio neke njegove poslovne veze s vojnom industrijom niti njihov utjecaj na predsjedničku kampanju (ionako dobro znaju da će svaka američka državna administracija morati podržavati ulaganja u vojni aparat koji je garancija stabilnosti petrodolara i brana ekspanziji Kine i Rusije). Američkoj ekonomiji ne trebaju nuklearne bombe niti utrka u naoružavanju da osigurava opskrbu naftom i rijetkim mineralima. Uostalom, zahvaljujući eksploataciji uljnog škriljevca Amerika je za Trumpovog mandata najmanje ovisna o uvozu fosilnih goriva još od 1967. dok su Texas, Alaska, Nevada itd. obilovali naftom (bajdvej posluju s golemim gubicima i održavaju ih konkurentnima pred obnovljivima samo državne subvencije). Zato bih rekao da je to sa nuklearnim naoružavanjem i novom utrkom njegova osobna agenda a ne nečiji suvisli ekonomski plan. Zato i svi njegovi savjetnici sa imalo mozga brzo bivaju otpuštani ili sami odlaze. Navodno je zato i bivši državni sekretar Rex Tillerson Trumpa nazvao jebenim moronom. Inače, Tillerson je i bivši predsjednik i CEO ExxonMobila i združene američko-ruske kompanije Exxon Neftegas (jok, nema tu sukoba interesa )
https://en.wikipedia.org/wiki/Rex_Tillerson
https://www.gq.com/story/rex-tillerson- ... oron-nukes

[Šabović Adis]

Koliko god sam guglao, nisam nigdje primijetio neke njegove poslovne veze s vojnom industrijom niti njihov utjecaj na predsjedničku kampanju (ionako dobro znaju da će svaka američka državna administracija morati podržavati ulaganja u vojni aparat koji je garancija stabilnosti petrodolara i brana ekspanziji Kine i Rusije). Američkoj ekonomiji ne trebaju nuklearne bombe niti utrka u naoružavanju da osigurava opskrbu naftom i rijetkim mineralima. Uostalom, zahvaljujući eksploataciji uljnog škriljevca Amerika je za Trumpovog mandata najmanje ovisna o uvozu fosilnih goriva još od 1967. dok su Texas, Alaska, Nevada itd. obilovali naftom (bajdvej posluju s golemim gubicima i održavaju ih konkurentnima pred obnovljivima samo državne subvencije). Zato bih rekao da je to sa nuklearnim naoružavanjem i novom utrkom njegova osobna agenda a ne nečiji suvisli ekonomski plan. Zato i svi njegovi savjetnici sa imalo mozga brzo bivaju otpuštani ili sami odlaze. Navodno je zato i bivši državni sekretar Rex Tillerson Trumpa nazvao jebenim moronom. Inače, Tillerson je i bivši predsjednik i CEO ExxonMobila i združene američko-ruske kompanije Exxon Neftegas (jok, nema tu sukoba interesa )
https://en.wikipedia.org/wiki/Rex_Tillerson
https://www.gq.com/story/rex-tillerson- ... oron-nukes

Ma to ti ja tako etiketiram mentalni sklop kolektiva čovjekoidnih bića što ih šira javnost zna (ili ne zna) kao Amerikanci.

Nema u tom sklopu ugrađene kočnice, nekog mentalnog inhibitora, da zaštiti drugog od sebe a Tramp je tek eksponent iliti vrh ledenog brijega. On je kao ejđent Smit koji neće nikad stati zato što - ne može. I svaki je prijesednik takav, samo u većoj ili manjoj mjeri. Ovaj je u većoj...
Trump is America. Unstopable. Sad. It's true.

[haram]

Ma to ti ja tako etiketiram mentalni sklop kolektiva čovjekoidnih bića što ih šira javnost zna (ili ne zna) kao Amerikanci.

Nema u tom sklopu ugrađene kočnice, nekog mentalnog inhibitora, da zaštiti drugog od sebe a Tramp je tek eksponent iliti vrh ledenog brijega. On je kao ejđent Smit koji neće nikad stati zato što - ne može. I svaki je prijesednik takav, samo u većoj ili manjoj mjeri. Ovaj je u većoj...
Trump is America. Unstopable. Sad. It's true.

A ne bih baš sve Amere strpao pod isti nazivnik, postoji i ona druga Amerika, prosvjetiteljska, kritička i humanistička, Amerika Carla Sagana, Eleanor Roosevelt i Michaela Moora, koja se stidi te trumpavijanske Amerike i koja zaslužuje naše simpatije i podršku..

[Šabović Adis]

A ne bih baš sve Amere strpao pod isti nazivnik, postoji i ona druga Amerika, prosvjetiteljska, kritička i humanistička, Amerika Carla Sagana, Eleanor Roosevelt i Michaela Moora, koja se stidi te trumpavijanske Amerike i koja zaslužuje naše simpatije i podršku..

Heh, misliš da opozicija može da ne igra onako kako muzika svira? Po opoziciji zapravo padaju bombe. Prave. Zato što odbija da igra kako joj se ne igra. Znaš, u Matriksu vrijede isključivo pravila Matriksa. Jer drugih i nema.

A Eleanor Roosevelt kad se na Milju ugleda platiću joj pivu...

[haram]

Heh, misliš da opozicija može da ne igra onako kako muzika svira? Po opoziciji zapravo padaju bombe. Prave. Zato što odbija da igra kako joj se ne igra. Znaš, u Matriksu vrijede isključivo pravila Matriksa. Jer drugih i nema.

Bitno je da prolazi kroz Overtonov prozor

A Eleanor Roosevelt kad se na Milju ugleda platiću joj pivu...

Iss, pa nisu Ameri imali enobe... al još im nije kasno, zahvaljujuć Trumpu

[Šabović Adis]

Bitno je da prolazi kroz Overtonov prozor



Iss, pa nisu Ameri imali enobe... al još im nije kasno, zahvaljujuć Trumpu

Dec d ki, njima je i nju vorld order sasve nju erom jouš uvijek na nivou sajfaja. A mi se rodili u nju eri...španovani tako fabrički.

[haram]

Staro, ali i te kako još aktualno - precednik Trump zove svoje kolege u Australiji, Meksiku, Njemačkoj i Zimbabveu

[Šabović Adis]

Aaaaaaa...."My struggle...what would that be in German, Angela?"
Zimbabve!
Plus, usnopuć & ruska zastava za reverom.

[haram]

Nisam do sada znao ovo o usnopuću


Da se ne sprdamo samo, tri po meni izvrsna teksta kakvu politiku najnovija američka vlada vodi prema Venecueli i što mi ostali dalje možemo očekivati:

"Savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton priznao je da SAD i američke naftne kompanije pokušavaju ‘doći do istog ishoda’ u Venezueli. To dokazuje da je američki imperijalizam ušao u novu fazu, onu u kojoj se njegove namjere više ni ne pokušavaju prikriti fabriciranim ‘dokazima’ protiv ciljanog režima, kao što je to bio slučaj u Iraku..."
https://www.portalnovosti.com/puc-u-propast

"Aline Piva, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu u Caracasu, i Jorge Martin, glavni tajnik kampanje ‘Ruke dalje od Venezuele’, za Novosti objašnjavaju što se zapravo događa u toj državi..."
https://www.portalnovosti.com/drzavni-u ... ke-desnice

"Što god tko mislio o vladi Nicolasa Madura, ukoliko SAD-u i njegovim saveznicima pođe za rukom svrgnuti je, nijedna zemlja u Latinskoj Americi, a ni u svijetu, neće biti sigurna. Sve što trebaju napraviti je identificirati opozicijskog političara, nagovoriti ga da se proglasi ‘privremenim predsjednikom’ i zatim ga priznati, te začiniti sve to bujicom sankcija, medijske demonizacije, izolacije, destabilizacije i prijetnji vojnom intervencijom. Bio bi to, drugim riječima, vrlo opasan presedan..."
https://www.portalnovosti.com/americka-crna-plima2

[Stitch]

Pametna je Tena Erceg. Dosad nisam pročitao loš vanjskopolitički osvrt koji je za Novosti napisala.

[haram]

Žalosno je što je ostalo tako malo kvalitetnih vanjskopolitičkih komentatora i analitičara kod nas. Ne znam je li Rakićka još živa...

[Stitch]

Jest, živa je. Sedamdeset joj je godina, u penziji je. Zato je nema u medijima.

[haram]

Da, šteta što više ne piše.
Nisu bili loši ni Tvrtko Jakovina i još neki što su se mogli čuti ponekad na radiju u emisijama tipa Povijest četvrtkom... a danas u ovo Trumpoidno vrijeme povampirenih nacional-kvazisocijalizama potrebni su više nego ikad, umjesto blentavih kopipejstanja priučenih novinarčića željnih svoja tri groša i ničeg više.

[Stitch]

S Tvrtkom sam išao na republičko iz biologije. Uvijek je ozbiljan bio, ne samo zato što je godinu dana stariji. Doktorsku disertaciju iz povijesti, sjećam se, stekao je analizom teško dostupnih dokumenata iz Kongresne biblioteke. Čini mi se da je prvi znanstvenik s naših prostora bio kojem su Ameri odobrili pristup arhivu o Jugoslaviji.

Družili smo se i na natjecanjima iz matematike, fizike, astronomije... Sve prirodne znanosti, isključivo. I onda ja odem na književnost, a on na povijest. Univerzalni ljudi, što ćeš. Tu sam renesansnu crtu s vremenom izgubio. Vjerujem, i on. Ali da je vrhunski intelektualac - jest.

[haram]

[haram]

Ovo bi bilo grehota ne staviti

[haram]

Prošlog mjeseca američka je Nacionalna uprava za nuklearnu sigurnost (prije Komisija za atomsku energiju) priopćila kako je prva nova generacija strateškog nuklearnog oružja pošela silaziti s proizvodne trake u tvornici nuklearnog oružja Pantex u Teksasu. Ta bojevna glava, W76-2, dizajnirana je za ugradnju na rakete Trident koje koje se lansiraju s podmornica, oružje s dometom većim od 12 000 km. Do rujna će se mornarici dostaviti neobjavljeni broj bojevih glava radi raspoređivanja.

Ono što ovu bombu čini novom jest činjenica da ona nosi daleko manji destruktivni teret od termonuklearnih čudovišta koja Trident već desetljećima ugošćuje - ne ekvivalent od oko 100 kilotona TNT-a kao ranije, već samo pet kilotona. Prema Stephenu Youngu iz Unije zabrinutih znanstvenika, W76-2 ima samo jednu trećinu razorne moći oružja koje je Enola Gay, američki bombarder B-29, bacio na Hirošimu 6. kolovoza, 1945. No upravo ta smanjena razorna moć je ono što ovo nuklearno oružje čini potencijalno najopasnijim ikad proizvedenim. Ispunjavajući namjeru Trumpove administracije za "fleksibilnošću" slučaju nuklearnog rata, ono nije zamišljeno kao sredstvo odvraćanja druge zemlje da pokrene vlastiti nuklearni arsenal; dizajnirano je za upotrebu. To je oružje koje bi prethodno "nezamislivo" moglo učiniti stvarnim.

U arsenalima nuklearnih sila dugo su postojala nuklearna oružja "slabe snage", kao ona na krstarećim raketama, avionskim bombama, pa čak i nuklearne artiljerijske granate - oružje označeno kao "taktičko" i namjeravalo se koristiti na ograničenom bojištu ili u regionalnom ratnom sektoru. Velika većina njih je, međutim, eliminirana u sklopu sporazumnog smanjenja nuklearnog naoružanja koje je uslijedilo nakon završetka Hladnog rata, što je umanjilo nuklearne potencijale i SAD i Rusije koje su potiho s olakšanjem dočekali operativni zapovjednici bojnih polja, oni koji bi zapravo bili najodgovorniji za potencijalno korištenje takvog ubojnog sredstva koji razumiju njegov samodestruktivni apsurd.

Rangiranje nekog oružja kao "niske snage" temeljenog na njegovoj destruktivnoj energiji uvijek je značilo razliku koja ga je u stvarnosti činila suvišnim (kad se uzme u obzir i šteta od radioaktivnosti i atmosferskih padavina, uz neizglednost da će se koristiti samo jedno takvo oružje). Zapravo, ukidanje taktičkih nuklearnih oružja došlo je nakon surovog sučeljavanja sa krutim zakonom eskalacije, novim uvidom vojnih stratega - da bi bilo kakva upotreba takvog oružja protiv slično naoružanog protivnika vjerojatno izazvala neizbježan lanac nuklearne eskalacije čiji je krajnji ishod totalni nuklearni rat. Jedna strana nikada neće primiti takav udarac bez sličnog odgovora, pokrećući proces koji bi mogao brzo krenuti prema apokaliptičnim razmjerima. Drugim riječima, "ograničeni nuklearni rat" bio je fantazija budala i postupno je sve više prepoznavan kao takav. Nažalost, više ne.

Za razliku od taktičkog oružja, interkontinentalne strateške nuklearne bombe dizajnirane su tako da izravno ciljaju daleku domovinu neprijatelja. Do sada je njihova ekstremna razorna moć (toliko puta veća od one koja je nanesena Hirošimi) onemogućila zamisliti stvarne scenarije za njihovu uporabu, koja bi bila praktično, da ne spominjemo moralno, prihvatljiva. Upravo kako bi se uklonila ta praktična inhibicija - moralna čini se da se ne računa - Trumpova je administracija nedavno započela proces povlačenja iz Ugovora o srednjedometnim kopnenim nuklearnim snagama iz razdoblja hladnog rata, dok je pokrenula novo “ograničeno” oružje s montažnih traka i prenamijenila sustav Trident. S takvim postupcima ne može se negirati da čovječanstvo ulazi u drugo opasno nuklearno doba.

Ta opasnost leži u tome što je 30-godišnja zabrana koja je nesumnjivo spasila planet potencijalno smještena u novi svijet navodno "upotrebljivih" nuklearnih bombi. Naravno, oružje s jednom trećinom destruktivne snage bombe koja je pala na Hirošimu, gdje je umrlo čak 150.000 ljudi, moglo bi ubiti 50.000 ljudi u sličnom napadu prije nego što bi eskalacija počela. Od takvih nuklearki, bivši državni tajnik George Shultz, koji je bio savjetnik predsjednika Ronalda Reagana kada su uslijedili pregovori o kontroli oružja koji su okončali hladnoratovsku utrku, rekao je: "Nuklearno oružje je nuklearno oružje. Koristite malo, a onda idete na veće. Mislim da je svo nuklearno oružje jednako i tamo moramo povući crtu."

slijedi nastavak

[haram]

Do sada je bila anomalija nuklearnog doba da su neki od najžešćih kritičara takvog naoružanja bili sami oni koji su ga i stvorili. Znak toga je Bilten atomskih znanstvenika, dvomjesečni časopis utemeljen nakon nuklearnih napada na Hirošimu i Nagasaki od strane znanstvenika-veterana iz Projekta Manhattan, koji je stvorio prvo nuklearno oružje. (Danas sponzori tog časopisa uključuju 14 dobitnika Nobelove nagrade.) Počevši od 1947. godine, naslovnica Biltena funkcionirala je svake godine kao neka vrsta nuklearnog alarma, s takozvanim Satom sudnjeg dana, njegovom minutnom kazaljkom koja se uvijek približava „ponoći“, definirana kao trenutak pred nuklearnu katastrofu).

U toj prvoj godini, kazaljka je bila smještena sedam minuta do ponoći. Godine 1949., nakon što je i Sovjetski Savez napravio svoju prvu atomsku bombu, ona se spustila do tri minute prije ponoći. Tijekom godina, svakoga siječnja ponovno se procjenjuje razina nuklearne opasnosti. Godine 1991., nakon završetka Hladnog rata, vratila se na 17 minuta, a zatim je, za nekoliko godina ispunjenih optimizmom, sat potpuno nestao.
Vratio se 2005. godine sa sedam minuta do ponoći. U 2007. znanstvenici su počeli računati i degradaciju klime u procjenu, a kazaljke su se neumoljivo pomicale naprijed. Do 2018. godine, nakon godinu dana Donalda Trumpa, stigao je na dvije minute do ponoći, oštar alarm koji je trebao signalizirati povratak najvećoj opasnosti ikad: dvominutna razina dosegnuta samo jednom prije, 65 godina ranije, u jeku Korejskog rata kada su se dvije supersile direktno sučeljavale na ratnoj pozornici.
Prošlog mjeseca, u danima najavljene proizvodnje prvog W76-2, prikazana je naslovnica Biltena za 2019., još uvijek na očajničkom dvominutnom tajmeru do ruba propasti.

Kako bismo u potpunosti shvatili koliko je naša situacija danas neizvjesna, Bulletin of Atomic Scientists implicitno nas poziva da se vratimo na prijašnje dvije minute prije ponoći. Ako proizvodnja novog nuklearnog oružja niske snage označava odlučujuću okretnicu prema opasnosti, smatrajte ironijom da je prijašnji takav trenutak bio proizvodnju ekstremno suprotne vrste nuklearki: "super" oružje, kako se tada nazivalo - ili vodikova bomba. To je bilo 1953. godine i ono što je do sada moglo biti novi presudan okret u nuklearnoj priči upravo se dogodilo.
Nakon što su Sovjeti 1949. godine detonirali svoju prvu atomsku bombu, Sjedinjene Države krenule su u program izgradnje daleko moćnijeg nuklearnog oružja. Po završetku Drugog svjetskog rata, Pantexova tvornica je ponovno aktivirana i od tada je glavni izvor američkih nuklearnih bombi.

Atomska bomba je fisijsko oružje, što znači da su jezgre atoma podijeljene na dijelove čiji ukupni zbroj teži manje od izvornih atoma, razlika je transformirana u energiju. Vodikova bomba koristi intenzivnu toplinu koju stvara ta "fisija" (dakle termonuklearna) kao okidač za znatno snažniju "fuziju", ili kombiniranje, elemenata, što rezultira još većim gubitkom mase koja se pretvara u eksplozivnu energiju prethodno neslućene vrste. Jedna H-bomba stvara eksplozivnu silu od 100 do 1000 puta više od destruktivne snage bombe iz Hirošime.

S obzirom na vrstu moći koju su ljudi nekoć mogli zamišljat samo u rukama bogova, ključni bivši znanstvenici Projekta Manhattan, uključujući Enrica Fermija, Jamesa Conanta i J. Roberta Oppenheimera, čvrsto su se protivili razvoju takvog novog oružja kao potencijalne prijetnje ljudskoj vrsti. Super bomba bi, po Conantovoj riječi, bila "genocidna". Slijedeći trag onih znanstvenika, članovi Komisije za atomsku energiju preporučili su - glasanjem od tri prema dva - protiv razvoja takvog oružja na fuziju, ali predsjednik Truman je naredio da se to učini u svakom slučaju.

Godine 1952., kada se pristupilo prvom testu H-bombe, još uvijek zabrinuti atomski znanstvenici predložili su da se test na neodređeno vrijeme odloži kako bi se spriječilo katastrofalno "super" natjecanje sa Sovjetima. Predložili su da se pristupi Moskvi da uzajamno ograniče razvoj termonuklearnog postrojenja samo na istraživanje, a ne na stvarna ispitivanja takvog naoružanja, pogotovo zato što se ništa od toga ne može učiniti u tajnosti. Ispitna eksplozija fuzijske bombe mogla bi se odmah otkriti na drugoj strani, koja bi tada mogla nastaviti s vlastitim programom testiranja. Znanstvenici su pozvali Moskvu i Washington da izvuku upravo takvu liniju kontrole naoružanja oko koje su se dvije zemlje doista složile mnogo godina kasnije.

U to su vrijeme SAD imale inicijativu. Utrka u naoružanju van kontrole s mogućom akumulacijom tisuća takvih oružja s obje strane još nije stvarno počela. Godine 1952. Sjedinjene Države brojile su svoj atomski arsenal tek u stotinama; Sovjetski Savez u desecima. (Čak su i ti brojevi, naravno, već ponudili viziju globalnog rata nalik Armagedonu.) Predsjednik Truman razmatrao je prijedlog da se test odgodi na neodređeno. Potom su to podupirale osobe poput Vannevara Busha, koji je bio na čelu Ureda za znanstvena istraživanja i razvoj, koji je nadgledao ratni Manhattan projekt. Znanstvenici poput njega već su shvatili lekciju koja je polako počela svitati i kreatorima politike - da će svaki napredak u nuklearnim kapacitetima jedne od supersila neumitno dovesti do toga da i druga postigne isto, i tako u beskraj. Naslov najprodavanijeg romana Jamesa Jonesa tog trenutka savršeno je pogodio osjećaj: Odavde do vječnosti.

slijedi nastavak

[haram]

U posljednjim danima svog predsjedanja, međutim, Truman se odlučio protiv takvog neograničenog odgađanja testa - protiv prekida zamaha akumulacije nuklearnog oružja, koji je možda promijenio povijest. 1. studenog 1952., prva H-bomba - "Mike" - eksplodirala je na otoku u Pacifiku. Imala je 500 puta više razorne energije od bombe koja je uništila Hirošimu. Uz vatrenu kuglu širine veće od 5 km, ne samo da je potpuno izbrisala trokatnu građevinu izgrađenu kao kućište, nego i cijeli otok Elugelab, kao i dijelove nekoliko obližnjih otoka.

Na taj je način započelo termonuklearno doba i montažna traka u istoj Pantexovoj tvornici je stvarno počela sipati bombe. Manje od 10 godina kasnije, Sjedinjene Države su imale 20.000 nuklearnih bombi, uglavnom H-bombi; Moskva, manje od 2.000. I tri mjeseca nakon tog prvog testa, Glasnik atomskih znanstvenika pomaknuo je tu ruku na svom novom satu na dvije minute prije ponoći.

Može se činiti protuintuitivnim usporediti proizvodnju onoga što se naziva “mini-nuke” sa stvaranjem “super-nuke” prije gotovo šest desetljeća, ali iskreno, kakvo značenje može imati “mini” kada govorimo o nuklearnom ratu? Stvar je u tome da, kao i 1952. godine, pređen je još jedan prag stvaranja nove ere u istoj tvornici oružja u zemlji s visokim ravnicama Texas Panhandlea, gdje je stvoreno toliko instrumenata zla. Ironično, jer je H-bomba konačno shvaćena kao upravo ono što su znanstvenici tvrdili da je to - genocidno oružje - pritisci protiv njegove upotrebe pokazali su se nepremostivim tijekom gotovo četiri desetljeća divljih neprijateljstava između Istoka i Zapada. Danas, W76-2 montirana na Tridente, može imati sasvim drugačiji učinak - prvi čin skidanja dugogodišnjeg tabua nakon uništenja Hiroshime i Nagasakija protiv uporabe nuklearnog oružja. Drugim riječima, toliko godina nakon što je otok Elugelab izbrisan s lica zemlje, "apsolutno oružje" se konačno normalizira.

Budući da je kretenski predsjednik Trump izbrisao "teoretsko" iz "teorije luđaka" koju je definirao Richard Nixon - da se protivnik treba bojati američkog vođe koji bi bio toliko nestabilan da bi zapravo mogao pritisnuti nuklearni gumb - što treba učiniti? Još jednom, nuke-skeptični znanstvenici, koji su shvatili suštinske probleme u nuklearnoj zagonetki s kristalnom jasnoćom prije tri četvrtine stoljeća, pokazuju put. U 2017. godini, Savez zabrinutih znanstvenika, zajedno s Liječnicima za društvenu odgovornost, pokrenuo je Povratak od kraja: poziv na sprečavanje nuklearnog rata, “nacionalnu inicijativu na lokalnoj razini koja nastoji temeljito promijeniti politiku nuklearnog naoružanja SAD-a i odvesti nas od opasnog puta na kojem se nalazimo."

Uključujući široku koaliciju građanskih organizacija, zajednica, vjerskih skupina, prosvjetnih djelatnika i znanstvenika, ona ima za cilj lobiranje državnih tijela na svim razinama, podizanje nuklearnog pitanja na svakom forumu i uključivanje sve šire skupine građana u poticanje promjene u američkoj nuklearnoj politici. "Povratak od kraja" čini pet zahtjeva, prijeko potrebnih u svijetu u kojem se Sjedinjene Države i Rusija povlače iz ključnog nuklearnog ugovora iz razdoblja hladne rata, s potencijalnim izlaskom i iz posljednjeg, START ugovora koji istječe za dvije godine. Pet zahtjeva su:

1) Ne prvom korištenju nuklearnih bombi. (Senator Elizabeth Warren i predstavnik Adam Smith tek su nedavno uveli Zakon o prvom korištenju u oba doma Kongresa kako bi spriječili Trumpa i buduće predsjednike da pokrenu nuklearni rat.)
2) Ukidanje predsjedničke ovlasti za odgovor na nepotvrđeno lansiranje. (Prošlog mjeseca, senator Edward Markey i predstavnik Ted Lieu ponovno su predstavili prijedlog koji bi učinio upravo to.)
3) Ukidanje hair-trigger alert (stalne pripravnosti da se unutar nekoliko minuta lansiraju nuklearni projektili)
4) Ne beskrajnom obnavljanju i zamjeni arsenala (kao što Sjedinjene Države sada rade u iznosu od nekih 1,6 trilijuna dolara tijekom prošla tri desetljeća).
5) Da sporazumima o obustavi proizvodnje između nuklearnih sila.

Ti se zahtjevi kreću od kratkoročno ostvarivih do dugoročno očekivanih, ali kao grupa oni definiraju što bi trebao biti jasan realizam u Donald Trumpovoj novoj verziji našeg beskrajnog nuklearnog doba.
U nadolazećoj sezoni predsjedničko-kandidatskih kampanja, nuklearno pitanje spada u vrh dnevnog reda svakog kandidata. Ona je u središtu svakog foruma i u središtu svake odluke birača. Potrebno je djelovati prije nego W76-2 i njegovi nasljednici poduče post-hirošimovski planet što je zapravo nuklearni rat.


originalni tekst je objavljen ovdje:
https://www.thenation.com/article/mini- ... trump-war/

vezane info:
http://www.deagel.com/Defensive-Weapons ... 81002.aspx
https://en.wikipedia.org/wiki/W76
https://www.ucsusa.org/nuclear-weapons/ ... gger-alert
https://en.wikipedia.org/wiki/Nuclear_football
https://www.smithsonianmag.com/history/ ... 180952779/
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_n ... lose_calls

[haram]

Ima li razlike između originala i parodije?