Klasična osnovna nije preduvjet za klasičnu gimnaziju. No i klasična gimnazija, kao i sve druge gimnazije, ima program matematike i prirodnih znanosti, neovisno o tome što nije riječ o prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji.N'dugu » wrote:dobro, idemo vidjeti činjenice. dakle, riječ je o klasičnoj gimnaziji, odnosno gimnaziji humanističko-društvenog usmjerenja u kojoj se uče klasični jezici. u nju se upisuju ljudi s predznanjem klasičnih jezika osnovne i oni koji smatraju da u dvije godine mogu nadoknaditi ono što neki u osnovnoj uče četiri godine, pa nastaviti s njima u 3. i 4. razredu.
A to argumentira… što točno?učenica nema problema ni s jednim predmetom, nego samo s matematikom.
I ne, ne možeš mi reći da učenica ima problema samo s matematikom.
Ne možeš.
Jer ako ima problema s matematikom, to znači da ima problema i s kemijom i s fizikom (a u četvrtom razredu bogme i s biologijom). Pritom je nerijetko moguće izvući pozitivnu ocjenu iz prirodoslovnih predmeta čak i s očajnim znanjem matematike, naročito u ne-prirodoslovnim gimnazijama. No sistemski problemi itekako ostaju, a pozitivna ocjena ne znači da tih problema nema.
Minimum u matematičkim gimnazijama ne razlikuje se značajno od minimuma u svim ostalim. Čak se ni u matematičkim gimnazijama ne rade uvijek integrali na kraju četvrtog razreda, a to je najveća razlika u programima. No minimum je svugdje jednak: pokaži da razumiješ osnovne koncepte.naravno, minimum treba zadovoljiti, ali je li minimum ono što se traži u matematičkim gimnazijama?
Pred nešto se vremena na onom drugom forumu digla kuka i motika na profesora matematike jedne osnovne škole. Jer je srušio učenicu na popravnom ispitu i ona, jadna, nije mogla na upis u željenu srednju školu.
I srce mi se cijepa, ali mala je bila računala da će samim dolaskom na popravni – proći. Jer “svi prođu”. Pa nije ni učila.
Pa nije na popravnom znala čak ni razliku između geometrijskog lika i geometrijskog tijela.
Činjenica je da učenica iz Klasične gimnazije nije svladala tri nastavne cjeline u drugom polugodištu.
Činjenica je da je IKB taj podatak ovlaš spomenula, a da je čitav prvi članak (a onda i svi nakon njega) intoniran hajkački i huškački, potpuno zanemarujući tu činjenicu u konstruiranju argumentacije da je učenica nepravedno rušena.
I pazi: ja sam bio izvrstan matematičar u osnovnoj. Išao sam i po natjecanjima.
Znaš koliko sam imao iz matematike u prvom srednje? Dvojku. I to sam izvukao dvojku.
U drugom sam razredu išao na instrukcije tijekom zimskih praznika, jer sam i u prvom polugodištu drugog razreda bio očajan. Kad sam popunio rupe u predznanju, uglavnom skupljene tijekom prvog razreda jer nisam radio matematiku i jer me nije zanimala (a pritom sam imao nastavnicu koja nije stajala nada mnom s bičem u ruci), od polupropaliteta postao sam stabilna četvorka, s izletima u peticu.
Nisam imao problema ni s jednim drugim predmetom, ako pogledaš moje svjedodžbe. Ocjena iz matematike bila je najslabija. Iako mi je, recimo, povijest bila puno veći davež.
A tko ti kaže da ne traže?zašto onda u matematičkim gimnazijama ne traže znanje društvenih predmeta kao u društveno-humanističkima?
Moja je gimnazija bila podijeljena na prirodoslovno-matematičke i jezične razrede; danas imaju i opće.
U svim predmetima s usporedivom satnicom morali smo postići jednaku (ili bolju!) razinu znanja. A zašto bolju? Jer su nastavnici iz društveno-humanističkih predmeta od nas matematičara očekivali bolje povezivanje činjenica i manje štreberaja. I to su nam bez pardona i govorili.
Iz glazbenog i likovnog imali smo unekoliko reduciran program: dvije godine umjesto standardne četiri. No kad sam u trećem razredu s jezičarkama išao na izlet koji je za njih organizirala nastavnica likovnog (bio sam jedini matematičar u društvu), uredno sam mogao pratiti sva izlaganja.
Čak i s upola manjom satnicom, matematičarski je minimum bio sasvim usporediv s jezičarskim.
I opet, ignoriraš i otvoreno pismo koje je potpisalo dvjestotinjak sadašnjih i bivših učenika Klasične gimnazije. Osobno ih znam hrpetinu, i nijedan nije spominjao nikakvo šikaniranje koje, eto, sad fol isplivava.zato što je nemoguće sve jednako dobro znati - zato i postoji više tipova gimnazija. je li to jedini takav slučaj? izgleda, nije, sudeći prema ovom što piše coolique:
A da ne govorim da itekako znam za slučajeve – gore sam ti jedan prepričao – gdje se izmišlja šikaniranje eda bi se opravdali učenički nerad i neznanje. (Još manje da ne govorim o tome da puno više vjerujem konkretnim imenima i prezimenima nego anonimusima po forumima.)
Jer na jedan ovakav primjer dolazi dvjesto potpisa, konkretnih imena i prezimena, koji svjedoče o kvaliteti tih nastavnika.znači, zašto bi bilo nemoguće i nevjerojatno da su profesori matematike u klasičnoj gimnaziji loši predavači koji previše traže i loše objašnjavaju?
A o tome da “70% učenika treba instrukcije”… nemoj me jebati.
Davao sam svojedobno intrukcije iz… da vidimo… fizike, matematike, kemije, logike, informatike; danas ih dajem prvenstveno iz engleskog. Rijetko se radilo o tome da nastavnik loše objašnjava; uvijek se radilo o tome da učenika taj predmet jednostavno ne zanima, a onda je došlo stani-pani – ili instrukcije ili popravak. Ili je već bio došao i popravak.
Sad kad dajem instrukcije iz engleskog, vidim da učenici ne znaju čitati. Najozbiljnije.
Zamisli da imaš učenicu u sedmom osnovne koja pročita prva tri slova riječi, ako i toliko, i onda izmisli ostatak jer ne zna pročitati riječ. Od pet slova. (I ne, ne mislim samo na engleski. Kad vidim da mi učenik ima problema s čitanjem, istestiram čitanje na hrvatskom.)
I ne, nije to disleksija. Nema 70% razreda disleksiju. Ili, da budem precizan, nema 86% razreda disleksiju (26 od 30 učenika čita na taj način).
Ti baš ne čitaš novine, ha?nadalje, nailazimo na podatak da je narečena maja šupe ex-ljubavnica bivšeg ravnatelja klasične Zlatka Šešelja <snip> postoji li u toj školi šikaniranje/diskriminacija po političkoj osnovi? nažalost, novinarka se to ne pita, jer u okviru svojeg članka to i ne može - urednik joj vjerojatno ne bi dao,
Rečena novinarka ima jednu jedinu agendu: na svaki način oblatiti obrazovni sustav i ljude koji rade u njemu. Pa čak i u slučaju kao što je onaj Klasične gimnazije, gdje su profesori i ravnateljica najebali jer su učenici izišli u susret.
Pomozi sirotu na svoju sramotu.
O čemu ti briješ?Ravnateljica je sigurno najodgovornija osoba u ovom slučaju, a ako profesori ne koriste suvremene nastavne metode, to je pogreška ravnatelja koji nije uveo bolje obrazovne standarde i tražio da ih se profesori pridržavaju. ili da odu u "lakšu" školu.
Inspekcija nije utvrdila da prof. Šupe neprofesionalno predaje. Utvrdila je, koliko znam, neprofesionalnost kod “krivotvorenja ocjene”.što se tiče izvrtanja činjenica i slično - može se pisati samo o onome što je utemeljeno, što je, recimo, utvrdila prosvjetna inspekcija. ako netko tvrdi suprotno od onoga što je službeno utvrdila inspekcija, možda to ne bi trebalo istaknuti kao glavnu činjenicu u tekstu. a utvrdila je da maja šupe neprofesionalno radi i da je ravnateljica odgovorna za krivotvorenje ocjene jer ne postoji zapisnik o popravnom ispitu na prvom i trećem roku.
Osim toga, prosvjetna inspekcija meni i nije pretjerano mjerodavna. Jer kad je jedan nastavnik očitao bukvicu učeniku koji je tukao jednu učenicu, inspekcija mu je uručila opomenu pred otkaz. Jer su roditelji tog mamlaza zvali inspekciju i objasnili inspekciji da se mali osjećao poniženo zbog te bukvice.
To što je rečeni mamlaz tukao nekoga… a jebiga.
No mjerodavnima smatram sve klasičare koje poznajem, mnogi od kojih su imali tu profesoricu.
Profesionalnost se, naime, ne utvrđuje jednom inspekcijom. Utvrđuje se kroz godine i godine praćenja nastave.
To ne znači da novinar smije uzeti tvoju izjavu, izokrenuti je naglavce, a onda u članku napisati da je razgovarao s tobom i onda proturiti tvoju iskrivljenu izjavu.Druga stvar je ono što bi svatko htio da se njegove misli u novinama doslovno prenesu kako bi u očima javnosti ispao onakav kakvoga sam sebe vidi. To je IMHO nemoguće, jer nitko ne izgleda u tuđim očima onakav kakav izgleda u svojima, možda sebi izgleda pametno, a drugima kao naporan dosadnjaković, "pain in the ass", kao što i ono što misli njemu može izgledati pametno i relevantno, a većini ne.
… jer nemaš pojma.Senzacionalizam je izmišljanje činjenica ili namjerno preuveličavanje onoga što javnost ne bi trebalo zanimati kako bi se to prikazalo relevantnim i izuzetnim. To ovdje ne nalazim u znatnijoj mjeri.
Ja od prvog članka nalazim isključivo senzacionalizam.
Zapravo, tom mi se serijom članaka IKB i smjestila na shit-listu bez mogućnosti pomilovanja.
Lako za ono kad me iskarikirala nakon prvog intervjua; lako i za ono što je nasrala u onoj drugoj prilici. Na kraju njene laži tu nisu ništa dugoročno promijenile.
No u ovom su slučaju najebali konkretni ljudi s jako dobrim namjerama, a članci su – stručno gledano – gomila govana.
Lijepo. Blago tebi.Osobno s time nikada nisam imao problema,
No tebe, mnijem, nikad nije intervjuirala Ivana Kalogjera-Brkić.
Znaš, i među novinarima ima kvalitetnih ljudi koji rade onako kako si opisao. No ima bogme i govnara.
Pogodi u koju skupinu smještam IKB.
A nešto ti o tome mora govoriti i činjenica da se klonka i ja u mnogim stvarima koljemo. Ali ne o boji neba, mokrini vode te novinarskoj i ljudskoj kvaliteti Ivane Kalogjera-Brkić.
Jer da prostiš, jedno je izvještavanje u kojemu novinar izreže nebitne dijelove i drži se bitnoga.
Drugo je kad novinar izvuče posve nebitne dijelove u prvi plan, pa čak i u naslov (prvi put kad me IKB intervjuirala).
Sasvim je drugo i kad novinar ispituje grupu ljudi o tome što rade i zašto to rade, a onda napiše točno ono za što su mu ljudi rekli da ne rade i ne smjeraju (drugi put kad me intervjuirala, skupa s kolegama). Nismo išli demantirati jer ljudi nisu željeli u tom trenutku u potpunosti antagonizirati čitav EPH. A i jer će lažljiva vijest dobiti bombastičan naslov i dvije stranice, a demanti stoji u nekakvom kutku, pisan je sitnijim slovima, i gotovo ga nitko i neće pročitati. Dakle, zaludu nam trud.