Možda mi nešto neće biti presudno da 'krenem', ali me itekako može zaustaviti
Što se nečega 'opipljivijeg' tiče - stav.
Tu spada i ono što govori, kako se ponaša, kako govori, i neverbalno i kombinacije i svašta nešto.
Ukratko, kao što nekoć birah mobitel u 2 kriterija - mora imati vibru i mora mi se svidjeti, ljude biram po jednom - mora mi se svidjeti
To ne znači da neću spoznati neke stvari zbog koje će mi se netko svidjeti više ili prestati svđati, ali prvi dojam mi nije samo vizualan, i svakako nema veze s mjerljivim vrijednostima. Svodi se na 'paše' ili 'ne paše', pa tako ista majica ili ista veličina sisa - mogu upasti u suprotne kategorije, jer je važan dojam, a ne specifikacija.
Rekla bih da zapravo nemam kriterija, i da ih imam pregršt. Samo, ne dolaze svi odjednom niti svi na početku.
Netko nepoznat - gradi sliku o sebi. Ta slika može biti sve ljepša, ili mogu sve skupa pobjeći glavom bez obzira, ili slika može postati ok, ali mi se ne uklapa u trenutačni interijer. Pitanje je samo - vremena.
Kao što mogu brzo krenuti, mogu brzo/odjednom i pobjeći
Kad gledam ljude 'u izlogu' nije mi isto kao kad ih gledam 'za sebe'. I još mi nije 'izlog' bio dosta da bi se prebacila u 'za sebe'.
Izlog mi je ono - gle noge, gle sise, dobar parfem, gle struk, gle prsti...
Za mene mi je kad mi netko na bilo koji način - postane interesantan. Očite stvari, mjerljive obično, tu nemaju ulogu. Ulogu ima to - što radi s tim i u kojoj mjeri mi je osoba interesantna - nekad je to 'za pročakulati' ili 'volim biti u društvu, jer se osjećam ugodno', nekad je to 'ja bi gužvala plahte'.