Emmi, Vi niste Mia. Kod Mije nisam imao nikakvih očekivanja — i obratno. Mia i ja, mi smo u startu počeli kao što je uobičajeno kada se dvoje upoznaju. Drukčije je kod nas, Emmi. Mi počinjemo od ciljne crte i postoji samo jedan smjer: natrag. Usmjeravamo se prema velikom otrježnjenju. Mi ne možemo živjeti ono što pišemo. Ne možemo zamijeniti sve one slike koje jednoo drugomu stvaramo. Bit će razočaravajuće ako zaostanete za onom Emmi koju poznajem. A Vi je nećete doseći! Vi ćete biti deprimirani ako ja zaostanem za onim Leom kojega Vi poznajete. A ja ću zaostati za njim! Mi ćemo se nakon našega prvog (i jedinog) susreta otriježnjeni razići, lijeno, kao nakon kakva masnoga obroka koji nam nije prijao, a tako smo mu se željno veselili godinu dana i pustili ga da se mjesecima kuha i krčka. I onda? Gotovo. Kraj. Pojedeno. činiti kao da ništa nije bilo? Emmi, mi onda zauvijek u zrcalu pred očima imamo demitologiziranu, otkrivenu, razočaranu, napuklu sliku drugoga, lišenu svake čarolije. Mi više nećemo znati što bismo pisali jedno drugom. Nećemo znati čemu bismo pisali jedno drugom. I nekada kasnije susrest ćemo se jedanput slučajno u nekakvoj kavani ili podzemnoj željeznici. Pokušat ćemo se ne prepoznati ili se međusobno previdjeti i brzo ćemo se okrenuti jedno od drugoga. Bit će nam neugodno što je postalo od našega "mi", što je od toga ostalo. Ništa. Dvije strane osobe prividne zajedničke prošlosti, kojoj su se tako dugo i tako bestidno dali varati.
hihihi, baš tako
Emocionalni seks - izmišljotina?
-
nodens
- Posts: 3065
- Joined: 09 Dec 2011, 17:15
Nisam, ne vjerujem (zbilja) da to postoji, niti da ja to uopće tražim. Možda je to nekakav psihološki obrambeni mehanizam, recimo, a ne 'potraga'.blue » wrote:Nego nodens jesi ti našao djevicu svog života?
Probaj ti reći što ti 'tražiš', pa ćeš vidjeti koliko je to teško spoznati ili izraziti.
-
nodens
- Posts: 3065
- Joined: 09 Dec 2011, 17:15
To bi trebala biti neka *zgodna* djevica, inače. A ne bilo kakva.Emericzy » wrote:Možda je on sam ta djevica njegovog života.
-
Euklid
- old school
- Posts: 15047
- Joined: 04 Jun 2012, 18:13
- Location: una ballata del mare salato
Uvijek sam vjerovala u one ozloglašene ruske metode po kojoj ovisnika treba izolirati u zatvoren prostor i onemogućiti mu pristup narkotiku.
Ovisnik kao zatvorena životinja grize, ječi, pati, cvili, stenje i ako ima puno, puno, puno sreće da je njegov čuvar human, te da mu neće otvori samicu, jednog dana izađe izliječen. Da sam ikako mogla sama bih si oduzela telefon i računalo. I zavezala se i onemogućila si kretanje, bilo kakvo kretanje i fizičko i verbalno i mentalno.
S obzirom da sam znala da sam u pravom velikom problemu nikome nisam o tome govorila. Jer bilo čija primjedba, od bilo koga izrečena o stanju u kojem jesam bila bi dovoljna da me snažno odbaci na jednu ili drugu stranu preopasnog bezdana nad kojim sam visila. A visila sam na tako tankom končiću da me bilo strah i pogledati uvis s pitanjem koliko je končić jak da se po njemu uzverem natrag u svoj život.
Godinu dana trajala je agonija prema kojoj su mi se Tantalove muke činile, damskim rječnikom-sitničarije. Sve je počelo nekoliko dana nakon Božića, jedna dvije poruke u inbox i požar dostojan australskih ravnica mogao je započeti. Naravno sve je izgledalo kao igra, vesela, prpošna zavodljiva igra. Tada mi ni na kraj pameti nije bilo razmišljati kako izgleda požarište. On je bio šarmantan, ja sam bila šarmantna da bi nakon svega nekoliko dana vrijeme koje smo provodili „zajedno“ ,svako za svojim računalom, svatko u svom gradu, preuzelo sve moje biće. A izgledalo je i njegovo. Prva faza otkrivanja, prepoznavanja i zbližavanja pretočila se u ljubav svih vremena, u stanje svijesti u kojem je bajka živa moguća i tu na dohvat ruke. Nakon prva tri mjeseca ja sam još uvijek damski čekala da se on osokoli za susret u živo. Volim ja te muško ženske igre, pravila, tko koga zove, tko je muško a tko žensko. Ženska submisivnost i muška dominacija su mi na vrhu piramide u paleti odnosa spolova. Volim kad mužjak riče a ženki klecaju koljena od njegove snage i što ću. Takva sam. Dakle, čekala sam.
Tu je već došlo rano proljeće. Od kave uživo ni traga ali zato ljubav. Nikada nitko nigdje tako nije volio, tako se razumio i gugutao. Bio je savršenstvo, najpametniji, najnježniji, najvjerniji……Priča je već zadobivala i transcedentalni oblik jer se kunem da sam tri puta tijekom kasne zime i rana proljeća toneći u san osjetila kako me ljubi po vratu. Erotika u našim razgovorima bila je jača od iti jedne stvarno doživljene. S kasnim proljećem počele su i moje prve sumnje. Naime sve je već bilo dogovoreno kralj mog života trebao se pojaviti. Izrečena je prva odgoda s razlogom –obiteljskih događanja. Muka mi je dok ovo pišem kad se sjetim kako sam se bila isplakala. Baš kao kad djevojčici oduzmeš najdražu lutku. Ma što lutku kao da joj pokradeš cijelu ružičastu sobu igračaka. Da sam tada bila pametna……
Nastavilo se, naravno….čak i pojačalo svoj intenzitet jer smo s pisane došli na razinu izgovorene riječi. Na duge višesatne telefonske razgovore u kojima su se emocije prelijevale poput najtankoćutnije talijanske kancone. Stvarno sam ga voljela, i on je mene volio. Bila je to ljubav, prava pravcata. Potpuno sam podredila svoj život razgovorima s njim. U dubini duše znala sam da tu postoji neki veliki problem, nešto….ne toliko na svjesnoj razini, već negdje u tamnim zakutcima uma moj mentalni matrix izbacivao je negativan rezultat. Ali nisam se dala. Čekanje je već zadobilo formu velike bitke. Naša ljubav protiv vremena, naša ljubav protiv sudbine, naša ljubav protiv……okolnosti.
Došlo je ljeto, tu je već priča postala kompliciranija jer sam se povukla od ljudi ,zanemarila sve svoje omiljene aktivnosti….. Posvetila sam se samo njemu, nama….nama koji smo postojali u riječima. Snažan simptom da nešto nije u redu bilo je to što niti jednom živom biću nisam niti riječi ispričala o tom odnosu. A bilo mi je itekako potrebno. No znala sam da bi mi svi ti divni ljudi, svi ti moji prijatelji rekli…….Znamo što bi mi rekli, zar ne? Nakon svih proljetnih šetnji u kojima sam sama pila kapucino zagledana u more, maštajući o njemu, nakon ljeta u kojem sam izbjegavala kupanje s društvom i ronila na osamljenim plažama zamišljajući kao će on doći i kako ćemo skupa osjetiti tople zrake sunca došla je i jesen. Naša ljubav trajala je i dalje, bila je sve čvršća, mi smo bili sve ovisniji, naši razgovori bili su sve dublji, naši planovi sve ozbiljniji. Da mi je rekao da ostavim sve što imam i odem s njim u Indiju, a to je za mene kraj svijeta, ona prašina, buka, gomila ljudi….otišla bih. Da, ja bih za njega otišla u nepoznato a on za mene nije bio u stanju preći razdaljinu od dva i pol sata vožnje osobnim autom. I tako mjesecima. Stalno je bio neki razlog. S jedne strane bili su razlozi a s druge moje suze. Zanimljivo je da te moje suze koje su kapale dobrih dana i noći njemu nisu bile dovoljni motivator. Samo zbunjuje, stvarno zbunjuje, cure moje, zašto me zvao svakog jutra, svakog popodneva i svake večeri. I pričao mi satima najnježnije riječi. Svaki put kada bih ja digla glavu i tražila -razrješenje situacije-, (kako glupe riječi ali da….može se to tako nazvati )on bi me smirio, opet zaveo riječima…objasnio…rastumačio…. Kako su te riječi fantastično milovale.
Bilo je to kao da se nađeš u nekoj teškoj magli i nema ti druge nego voziti do cilja. Negdje tijekom te vožnje shvatila sam da sam suvozač, da volan nije u mojim rukama, da me vozi čudna osoba…..vrlo čudna. I da me snagom riječi, uma i meni nepoznatih gotovo čarobnjačkih stvari drži u pokornosti. Osjećala sam se jednostavno razapetom. Bol je bila strašna. Nisam znala da ta ljubav baš tako jako boli.
Srećom jednom sam pročitala da je nagon za samoodržanjem najjači od svih nagona. Tako sam malo po malo s vremenom dopustila sebi da moj um posloži uzročno posljedični mozaik. Ne pitajte koliko me straha koštalo prekinuti. Užasno sam se bojala, mislila sam da ću bez njega trenutačno umrijeti. Ipak bila mi je draža junačka smrt nego sužanjsko tavorenje.
Zanimljivo kada promatram s vremenskim odmakom, kako se to sve poklopilo s godišnjim dobima, zimom u kojoj je posijana klica, proljećem u kojem se sve rascvalo, ljetom u kojem je ljubavna bol prejako pekla, jeseni u kojoj se počeo nazirati smiraj i zimom u kojoj sam pokopala svoje nade.
Kažu pametni fengšujevci- Ono što ne koristiš godinu dana-baci. Nije mi bilo lako poslušati ih, ali što je moje malo žensko biće prema stoljećima staroj mudrosti. Trebam li reći-nikada ga nisam vidjela, nikada nije došao…..pitam se hoću li ga ikada preboljeti.
Hana Konsa
Ovisnik kao zatvorena životinja grize, ječi, pati, cvili, stenje i ako ima puno, puno, puno sreće da je njegov čuvar human, te da mu neće otvori samicu, jednog dana izađe izliječen. Da sam ikako mogla sama bih si oduzela telefon i računalo. I zavezala se i onemogućila si kretanje, bilo kakvo kretanje i fizičko i verbalno i mentalno.
S obzirom da sam znala da sam u pravom velikom problemu nikome nisam o tome govorila. Jer bilo čija primjedba, od bilo koga izrečena o stanju u kojem jesam bila bi dovoljna da me snažno odbaci na jednu ili drugu stranu preopasnog bezdana nad kojim sam visila. A visila sam na tako tankom končiću da me bilo strah i pogledati uvis s pitanjem koliko je končić jak da se po njemu uzverem natrag u svoj život.
Godinu dana trajala je agonija prema kojoj su mi se Tantalove muke činile, damskim rječnikom-sitničarije. Sve je počelo nekoliko dana nakon Božića, jedna dvije poruke u inbox i požar dostojan australskih ravnica mogao je započeti. Naravno sve je izgledalo kao igra, vesela, prpošna zavodljiva igra. Tada mi ni na kraj pameti nije bilo razmišljati kako izgleda požarište. On je bio šarmantan, ja sam bila šarmantna da bi nakon svega nekoliko dana vrijeme koje smo provodili „zajedno“ ,svako za svojim računalom, svatko u svom gradu, preuzelo sve moje biće. A izgledalo je i njegovo. Prva faza otkrivanja, prepoznavanja i zbližavanja pretočila se u ljubav svih vremena, u stanje svijesti u kojem je bajka živa moguća i tu na dohvat ruke. Nakon prva tri mjeseca ja sam još uvijek damski čekala da se on osokoli za susret u živo. Volim ja te muško ženske igre, pravila, tko koga zove, tko je muško a tko žensko. Ženska submisivnost i muška dominacija su mi na vrhu piramide u paleti odnosa spolova. Volim kad mužjak riče a ženki klecaju koljena od njegove snage i što ću. Takva sam. Dakle, čekala sam.
Tu je već došlo rano proljeće. Od kave uživo ni traga ali zato ljubav. Nikada nitko nigdje tako nije volio, tako se razumio i gugutao. Bio je savršenstvo, najpametniji, najnježniji, najvjerniji……Priča je već zadobivala i transcedentalni oblik jer se kunem da sam tri puta tijekom kasne zime i rana proljeća toneći u san osjetila kako me ljubi po vratu. Erotika u našim razgovorima bila je jača od iti jedne stvarno doživljene. S kasnim proljećem počele su i moje prve sumnje. Naime sve je već bilo dogovoreno kralj mog života trebao se pojaviti. Izrečena je prva odgoda s razlogom –obiteljskih događanja. Muka mi je dok ovo pišem kad se sjetim kako sam se bila isplakala. Baš kao kad djevojčici oduzmeš najdražu lutku. Ma što lutku kao da joj pokradeš cijelu ružičastu sobu igračaka. Da sam tada bila pametna……
Nastavilo se, naravno….čak i pojačalo svoj intenzitet jer smo s pisane došli na razinu izgovorene riječi. Na duge višesatne telefonske razgovore u kojima su se emocije prelijevale poput najtankoćutnije talijanske kancone. Stvarno sam ga voljela, i on je mene volio. Bila je to ljubav, prava pravcata. Potpuno sam podredila svoj život razgovorima s njim. U dubini duše znala sam da tu postoji neki veliki problem, nešto….ne toliko na svjesnoj razini, već negdje u tamnim zakutcima uma moj mentalni matrix izbacivao je negativan rezultat. Ali nisam se dala. Čekanje je već zadobilo formu velike bitke. Naša ljubav protiv vremena, naša ljubav protiv sudbine, naša ljubav protiv……okolnosti.
Došlo je ljeto, tu je već priča postala kompliciranija jer sam se povukla od ljudi ,zanemarila sve svoje omiljene aktivnosti….. Posvetila sam se samo njemu, nama….nama koji smo postojali u riječima. Snažan simptom da nešto nije u redu bilo je to što niti jednom živom biću nisam niti riječi ispričala o tom odnosu. A bilo mi je itekako potrebno. No znala sam da bi mi svi ti divni ljudi, svi ti moji prijatelji rekli…….Znamo što bi mi rekli, zar ne? Nakon svih proljetnih šetnji u kojima sam sama pila kapucino zagledana u more, maštajući o njemu, nakon ljeta u kojem sam izbjegavala kupanje s društvom i ronila na osamljenim plažama zamišljajući kao će on doći i kako ćemo skupa osjetiti tople zrake sunca došla je i jesen. Naša ljubav trajala je i dalje, bila je sve čvršća, mi smo bili sve ovisniji, naši razgovori bili su sve dublji, naši planovi sve ozbiljniji. Da mi je rekao da ostavim sve što imam i odem s njim u Indiju, a to je za mene kraj svijeta, ona prašina, buka, gomila ljudi….otišla bih. Da, ja bih za njega otišla u nepoznato a on za mene nije bio u stanju preći razdaljinu od dva i pol sata vožnje osobnim autom. I tako mjesecima. Stalno je bio neki razlog. S jedne strane bili su razlozi a s druge moje suze. Zanimljivo je da te moje suze koje su kapale dobrih dana i noći njemu nisu bile dovoljni motivator. Samo zbunjuje, stvarno zbunjuje, cure moje, zašto me zvao svakog jutra, svakog popodneva i svake večeri. I pričao mi satima najnježnije riječi. Svaki put kada bih ja digla glavu i tražila -razrješenje situacije-, (kako glupe riječi ali da….može se to tako nazvati )on bi me smirio, opet zaveo riječima…objasnio…rastumačio…. Kako su te riječi fantastično milovale.
Bilo je to kao da se nađeš u nekoj teškoj magli i nema ti druge nego voziti do cilja. Negdje tijekom te vožnje shvatila sam da sam suvozač, da volan nije u mojim rukama, da me vozi čudna osoba…..vrlo čudna. I da me snagom riječi, uma i meni nepoznatih gotovo čarobnjačkih stvari drži u pokornosti. Osjećala sam se jednostavno razapetom. Bol je bila strašna. Nisam znala da ta ljubav baš tako jako boli.
Srećom jednom sam pročitala da je nagon za samoodržanjem najjači od svih nagona. Tako sam malo po malo s vremenom dopustila sebi da moj um posloži uzročno posljedični mozaik. Ne pitajte koliko me straha koštalo prekinuti. Užasno sam se bojala, mislila sam da ću bez njega trenutačno umrijeti. Ipak bila mi je draža junačka smrt nego sužanjsko tavorenje.
Zanimljivo kada promatram s vremenskim odmakom, kako se to sve poklopilo s godišnjim dobima, zimom u kojoj je posijana klica, proljećem u kojem se sve rascvalo, ljetom u kojem je ljubavna bol prejako pekla, jeseni u kojoj se počeo nazirati smiraj i zimom u kojoj sam pokopala svoje nade.
Kažu pametni fengšujevci- Ono što ne koristiš godinu dana-baci. Nije mi bilo lako poslušati ih, ali što je moje malo žensko biće prema stoljećima staroj mudrosti. Trebam li reći-nikada ga nisam vidjela, nikada nije došao…..pitam se hoću li ga ikada preboljeti.
Hana Konsa
'if you fall, i'll be there' (floor)
-
Beau
- Posts: 7172
- Joined: 28 Sep 2011, 10:43
zanimljivo...
Osobno znam djevojku koja je proživjela najfrikastiju virtualnu ljubav ever.
Tako mi je žao što ne smijem pisat detalje jer megazanimljivo je
Ona isto nikad nije uspjela upoznat frajera, a trajalo je oko dvije godine.
No, ako se nisu uspjeli nikad vidit, ne znači da se nisu uspjeli zaručit. I telefonski se čut sa punicama i svekrvama i dogovarat vjenčanje
A tip je bio prevarant par ekselans
Što je najgore, ta ženska nije ni glupa ni poremećena ni bolesna. INAČE, jel....
Virtuala
Osobno znam djevojku koja je proživjela najfrikastiju virtualnu ljubav ever.
Tako mi je žao što ne smijem pisat detalje jer megazanimljivo je
Ona isto nikad nije uspjela upoznat frajera, a trajalo je oko dvije godine.
No, ako se nisu uspjeli nikad vidit, ne znači da se nisu uspjeli zaručit. I telefonski se čut sa punicama i svekrvama i dogovarat vjenčanje
A tip je bio prevarant par ekselans
Što je najgore, ta ženska nije ni glupa ni poremećena ni bolesna. INAČE, jel....
Virtuala
-
Euklid
- old school
- Posts: 15047
- Joined: 04 Jun 2012, 18:13
- Location: una ballata del mare salato
Naravno da smijes pisat detalje.Beau wrote:zanimljivo...
Tako mi je žao što ne smijem pisat detalje jer megazanimljivo je
Virtuala
Obecajem da te niko nece kartonirat ni prunat.
Dapace, bilo bi pozeljno da napises malo detalja...
'if you fall, i'll be there' (floor)
-
karambol
- Posts: 8110
- Joined: 09 Jan 2012, 12:55
Nepotkupljiva. Tako je!
Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
-
Beau
- Posts: 7172
- Joined: 28 Sep 2011, 10:43
:neslomljiva:
-
karambol
- Posts: 8110
- Joined: 09 Jan 2012, 12:55
Ti si shrink neki?Euklid » wrote:Ako nes na forumu, progovorit ces u krevetu...
Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
Nisi mozda iz varazdina!?Zekoslawa » wrote:Pih, amateri obični. Nadmašite 2,5 godine.Okej, vidjeli se jesmo. Dvaput.
Kad me jednog dana bude malo manje sram, pitajte sve šta vas zanima.
Salim se...
Na pitanje iz naslova, da moguce je.
Bio dosta dugo u takvoj vezi s udanom zenom, a i ja u braku. Otislo je toliko daleko da smo se nasli i bilo je stvarno super. O detaljima necu, a puklo (zapravo i dan danas se dopisujemo mailovima) je jer smo stvarno predaleko jedno od drugog, a usput je svom muzu rodila 3. dijete. Inace, to je moja zena tolelirala u pocetku smatrajuci to mojom lijepom zabavom, dok jednom nije naletila na nesto sto nije smjela procitat, i ode laptop u nekoliko djelova. Nakon tog dogadjaja, ostali smo u tajnom kontaktu.
A na opcenito pitanje topica, moguce je ako je osoba spremna ic toliko daleko, a ako ne, nema straha od malo igara.
Na pitanje iz naslova, da moguce je.
Bio dosta dugo u takvoj vezi s udanom zenom, a i ja u braku. Otislo je toliko daleko da smo se nasli i bilo je stvarno super. O detaljima necu, a puklo (zapravo i dan danas se dopisujemo mailovima) je jer smo stvarno predaleko jedno od drugog, a usput je svom muzu rodila 3. dijete. Inace, to je moja zena tolelirala u pocetku smatrajuci to mojom lijepom zabavom, dok jednom nije naletila na nesto sto nije smjela procitat, i ode laptop u nekoliko djelova. Nakon tog dogadjaja, ostali smo u tajnom kontaktu.
A na opcenito pitanje topica, moguce je ako je osoba spremna ic toliko daleko, a ako ne, nema straha od malo igara.
-
Euklid
- old school
- Posts: 15047
- Joined: 04 Jun 2012, 18:13
- Location: una ballata del mare salato
Pretvorio sam se u uho...Zekoslawa » wrote:Pih, amateri obični. Nadmašite 2,5 godine.
Kad me jednog dana bude malo manje sram, pitajte sve šta vas zanima.
'if you fall, i'll be there' (floor)
-
Beau
- Posts: 7172
- Joined: 28 Sep 2011, 10:43
Moža je Kara malo manje sram? 
Ili rudlavog netopira? Taj mislim da nema srama nimalo
:uho:
Ili rudlavog netopira? Taj mislim da nema srama nimalo
:uho:
-
nodens
- Posts: 3065
- Joined: 09 Dec 2011, 17:15
3 godineZekoslawa » wrote:Pih, amateri obični. Nadmašite 2,5 godine.
Kad me jednog dana bude malo manje sram, pitajte sve šta vas zanima.
nikad je nisam vidio, ni čuo Nije baš kao Mystery, ali nije ni daleko
-
karambol
- Posts: 8110
- Joined: 09 Jan 2012, 12:55
