Koliko je dovoljno, a koliko previše?

[Donna Sole]

Rad na sebi u korist veze jednom prestaje bit rad na sebi a pretvori se u rad na drugoj osobi koja postaneš.
Onda vidiš da se "ta osoba" osjeća zatvorena u kavezu ..Pa onda vidiš da je taj kavez mjesto u kojem se nalaziš dragovoljno a da je samo u tebi odgovor želiš li ostati ili se osloboditi.
A ljubav? Kamo ona ode? Materijalizirala se. Pretvorila se u stvaranja zidova i to doslovno, a esencija je zalutala u sjećanjima.
Neko vrijeme boli, onda prestane i ostane trag jedne ljubavi i dobar kapital za budućnost u koju unosiš iskustvo.

[ElliQuinn]

To govoriš o mužu ili o ženi?

[karambol]

Rad na sebi u korist veze jednom prestaje bit rad na sebi a pretvori se u rad na drugoj osobi koja postaneš.
Onda vidiš da se "ta osoba" osjeća zatvorena u kavezu ..Pa onda vidiš da je taj kavez mjesto u kojem se nalaziš dragovoljno a da je samo u tebi odgovor želiš li ostati ili se osloboditi.
A ljubav? Kamo ona ode? Materijalizirala se. Pretvorila se u stvaranja zidova i to doslovno, a esencija je zalutala u sjećanjima.
Neko vrijeme boli, onda prestane i ostane trag jedne ljubavi i dobar kapital za budućnost u koju unosiš iskustvo.

Taj rad na sebi je neminovan. Iako, puno ga ljudi zapusti i ostavi na pustosi vjerujuci u to da je savrsenstvo postignuto. Nekako im promice da je veza,brak proces koji traje neprekidno, iz dana u dan. Taj kavez koji spominjes...u njega ulazimo dragovoljno, vezivanje, bracna veza...samo kaze da je to jedna vrsta s ogranicavajucim ponasanjem i obostranim obvezama. Ali...uvijek netko olabavi, opusti, razvezuje ili otvara taj kavez. Na koncu, sami smo. Jebeno sami, unatoc svemu. To sto volim me cini ljepsim i boljim i daleko manje samim na ovom svijetu. Sto god se dogodi ja svoje zene (suprugu i kcer) ne mogu prestati voljeti. Nema toga sto bi mi mogle uciniti da se to desi. Mogu i otici, naci ljubavnika, mrziti me zbog toga kakav sam, ali ulozio bih sav svoj trud i napor da sam sebe popravim, da shvatim i razumijem zasto sam los...
Razumijem i da imamo svoje ozidane sobe, ormare s kosturima, nedosanjane snove, zelje i trenutke ocaja, usamljenosti, beznadja, ali isto mislim kako se s njima valja boriti. Trebamo si vjerovati i u grijehu i u ispravnosti.
Ljudi previse sute, ne razgovaraju, skrivaju se u svojim sobama, lupaju glavama u jastucima oblozene visoke zidove bez kraja... Ne vjeruju nikome ili vjeruju nepoznatima...
Tako je jednostavno upropastiti vezu, a tesko ju je iznova ozivjeti i ponovno vjerovati da volis, a volis, samo se ne usudjujes reci i priznati. Lakse je odustati i povjerovati da se moze naci netko s kojim se moze prozivjeti novi zivot. Naci novu i bolju srecu, a sve imas vec tu, ali ne vidis... U mnogo je slucajeva tako...

[Donna Sole]

To što kažeš je stav osobe koja voli određenu ženu s kojom je u braku. Jel ta osoba voli tu ženu jer je s njom u braku ili je ta žena njegov gral koji mu otvara sve vidike i nosi ga na krilima ljubavi?

Ne vidim odgovor na pitanje iz naslova topika pa se ipak pitam kako reče i autor : kad je dovoljno a kad je previše?
Kad je vrijeme za odustajanje od održavanja veze u kojoj sam sazrila i postala ovo što jesam i takva kakva jesam imam mogućnost letjeti, napajati se sa svježih izvora, podizati se na zadnje noge njišteći iz sebe energiju nove ljubavi? Puštati zmajeve, sudarati se gromovima, pjevati na kiši ,plivati oceanom, jedriti slobodno na vjetru?
I zašto bi jedna ljubav bila manje vrijedna od druge? Ljubav u braku se pretvorila u materiju , zatvarala me u čahuru, štitila od mene same, davala mi teret opreza na asfaltu a ova nova mi je dala novu mladost, bistrinu i otvoren pogled pun smijeha i grlenih izraza radosti...
...duga priča...

[karambol]

Ta je zena sve. Zrak, voda, vatra, mjesec i sunce... Sav je svijet u toj zeni, svi razlozi zivljenja i postojanja. U njoj je sav humor, sva sreca, svaka sekunda vremena.
I kada bi htjela otici jer ne moze biti sretna, ne bih je sobom ucjenjivao. Pustio bih da ide unatoc tome sto bih uvenuo... Kada bi rekla poput tebe, te rijeci o sreci, energiji, kliktanju...s nekim drugim... Kako bih mogao nekoga koga volim drzati u kavezu i dalje? Ne bih.
Drago mi je da se tako osjecas i da imas snage i ljubavi. Lijepo je bitisa sretnim i zadovoljnim ljudima okruzen.
A to, previse ili dovoljno...mislim da to svatko odredjuje sam. Nema jasne granice. Meni se, ponekad, cini da je letvica prenisko za odustajanje...samo to.

[Emericzy]

Kad je vrijeme za odustajanje od održavanja veze u kojoj sam sazrila i postala ovo što jesam i takva kakva jesam imam mogućnost letjeti, napajati se sa svježih izvora, podizati se na zadnje noge njišteći iz sebe energiju nove ljubavi? Puštati zmajeve, sudarati se gromovima, pjevati na kiši ,plivati oceanom, jedriti slobodno na vjetru?

Hmmm... Imaš li ti stvarno "mogućnost letjeti, napajati se sa svježih izvora, podizati se na zadnje noge njišteći iz sebe energiju nove ljubavi"?

Ako imaš snage i umijeća letjeti, 'stara' ti veza neće biti problem. Avionu nikad nije problem aerodrom. Prici nije problem grana na kojoj sjedi.

Isto to vrijedi i za "puštati zmajeve, sudarati se gromovima, pjevati na kiši, plivati oceanom, jedriti slobodno na vjetru".

Što znači "napajati se sa svježih izvora"? Seks? Promijeniš li partnera, neće ti ni s novim seks vječno biti svjež. A koje ti to druge "svježe izvore" priječi nekakva normalna, ustaljena veza?

Kakva je to "energija nove ljubavi"? Kaj god. Energija je u tebi, a ne u ljubavi. Nemoj se kočiti i energija će biti slobodna. I što je to "nova ljubav"? Ti misliš na novu zaljubljenost, a ne novu ljubav. A s njom je kao i sa seksom -- svježina traje neko vrijeme i onda nestane.

Ukratko, meni to zvuči kao da ti ne fali ništa novo, nego ti smeta staro. Dakle, suoči se najprije sa starim. Pusti novo na miru. Ono će samo doći kad središ stvar sa starim, na ovaj ili onaj način.

[Donna Sole]

Emerici, sve što kažeš stoji .. i nije mi otkriće
Ja sam načisto sa svim starim i sa novim..
Nebitne su fraze i termini kojim ću opisati situaciju, a i ne treba jer ne tražim potporu...ne tražim ni osudu a ni dijagnozu..
NIje riječ o novom seksu nego o pospremljenim ambicijama i snovima, koji su jednom samo izašli iz kufera i traže svoje mjsto pod suncem...I ja to zaslužujem.
Moji svježi izbori nisu vruća ševa nego nova viđenja situacije koja me dovela do zadovoljavanja formi i pravila, a sad ju ja vidim kao o stečenom iskustvu i znanju koje mogu i moram koristit za zmajeve i punjenje jedara...

[ombia]

Pa tamo je ZuD pun tema gdje su zene kazu zbog prevare zavrsile na tabletama. Zasto bi bilo cudno da se to dogodi muskarcu?
Zasto nemas vise kontakta s njim? Ne mozes ga posjetiti?

Mimo toga neke osobe ne mogu oprostiti preljub. Ja ne mogu. Nema smisla siliti se onda. Pa ni zbog djece. Bas zbog njih ne.

Ovo sto Karambol pise da nema toga sto bi mu zena mogla uciniti da ju prestane voljeti. Kod mene je posve obrnuto. Dijete naravno ima bezuvjetnu ljubav i taj dio razumijem. Ali muz?
Naravno da nema. Sve ostalo bi mi bilo pataloski. Ako me izmlati, propije se, prevari me, svoju ljubav mu vise necu pruzati.
Mozda cu ga neko vrijeme jos voljeti i to je dio koji boli, ali i to voljenje ce proci ako se pokazao gadom. Vrijeme lijeci sve.
Moj patner moze svakog trena naci ljubavnicu. Ali moju ljubav i razumijevanje nece za to dobiti. Samo nogom u guzicu.
I ne slazem se Karambole da je lakse odustati.
Zar je?
Nakon toliko godina ostaviti sve? Sve? A nemas vise dvadeset u guzici.
Mislis da je lako?
Nije.

Ima losih brakova. Mnogo. U takvim slucajevima ne treba sutati mrtvog konja. Treba ga pokusati ozivjeti. Ali kad vidis da je mrtav, odavno mrtav, ma pusti ga covjece.

A na pitanje iz naslova: previse je kad vas ta ljubav unistava. Kad se od nje razbolite.

[Perzefona]

Lakse je odustati

I ne slazem se Karambole da je lakse odustati.
Zar je?
Nakon toliko godina ostaviti sve? Sve? A nemas vise dvadeset u guzici.
Mislis da je lako?
Nije.

Čitam vas i nameće mi se iz vaših postova da je najvažnije činiti ono što je teško. Zašto?

Pa što ako je lako odustati? Pa što ako je lakše ostati? Meni se čini da bi upravo trebalo činiti u životu ono što je lakše. Da bi nam bilo lakše. Nije valjda nikome cilj da mu u životu bude teže.

[karambol]

Čitam vas i nameće mi se iz vaših postova da je najvažnije činiti ono što je teško. Zašto?

Pa što ako je lako odustati? Pa što ako je lakše ostati? Meni se čini da bi upravo trebalo činiti u životu ono što je lakše. Da bi nam bilo lakše. Nije valjda nikome cilj da mu u životu bude teže.

Ne osudjujem, cudim se lakoci odustajanja jer mislim da je obitelj postala artikl u potrosackoj kosarici. Mislim na obitelj s djecom koju nije problem razrusiti preljubom ili necim okrutnijim ili odvratnijim, ali ima puno meni bliskih ljudi koji olako odustaju od onoga sto su gradili i sanjali godinama. Ne mislim na one slucajeve zlostavljanja, nasilja i slicnih odvratnosti koje ne mozes prastati niti razgovarati na bilo koji nacin osim tuzbom.
Ne znam kuzis li me? Ne mislim da treba ici tezim putem, upravo obrnuto, spominjem slucaj svog frenda koji se ubija tabletama i terapijama, a mislim da su ljudi vrlo cesto propustili onu jednostavniju mogucnost, razgovarati...
Na koncu, taj pristanak na igranje zrtve mi se cini kao tezi put i nacin...

[Donna Sole]

U mom se slučaju uopće ne radi o preljubu. Niko nikog nije prevario, bar ne s nekom osobom. Radi se o prijevari povjerenja, o izigranoj vjeri u vječnu ljubav i lojalnost. Radi se o prelasku na vrijednsoti koje se izražavaju nominalno brojkama i slovima, vrijednosnicama, lako ih je pobrojati inventurnom listom. Radi se o tome da su moje investicije bile nebrojive, eterične, duševne i emotivne, da sam rasla i nadrasla i kao osoba i kao žena , majka, prijateljica, drzžbenica i sve putem sačuvala dok se druga strana oslanjajući se samo na mene širila i rasla materijalno...Što sad imamo od toga ? Zidove velike vrijednosti i nagrižene ladice s emocijama čuvane za neke bolje dane....KOje bolje dane? Ja sad želim dati životu iuzeti što mogu, ja sad želim plesati na kiši, na vjetru, lebdjeti ojačana strašću...ne kad ostarim i kad mi dođe jutro koje će me pitati što li sam sve propustila držeći se za kuću umjesto za dom?

[Emericzy]

Moji svježi izbori nisu vruća ševa nego nova viđenja situacije koja me dovela do zadovoljavanja formi i pravila, a sad ju ja vidim kao o stečenom iskustvu i znanju koje mogu i moram koristit za zmajeve i punjenje jedara...

[Emericzy]

Čitam vas i nameće mi se iz vaših postova da je najvažnije činiti ono što je teško. Zašto?

Pa što ako je lako odustati? Pa što ako je lakše ostati? Meni se čini da bi upravo trebalo činiti u životu ono što je lakše. Da bi nam bilo lakše. Nije valjda nikome cilj da mu u životu bude teže.

Zanimljiva dilema. Čini se teže da bi poslije bilo lakše. Zašto je važnije da lakše bude poslije, a ne sada?

[Perzefona]

Ne mislim da treba ici tezim putem, upravo obrnuto, spominjem slucaj svog frenda koji se ubija tabletama i terapijama, a mislim da su ljudi vrlo cesto propustili onu jednostavniju mogucnost, razgovarati...
Na koncu, taj pristanak na igranje zrtve mi se cini kao tezi put i nacin...

Nisam baš pratila detalje te priče. Ali i ovako mogu reći da ti je prijatelj jednostavno glup. I taj je njegov put njemu lakši, očito.

[karambol]

Nisam baš pratila detalje te priče. Ali i ovako mogu reći da ti je prijatelj jednostavno glup. I taj je njegov put njemu lakši, očito.

Ma, nisam ni ja bas upucen u detalje niti bi ih se usudio iznositi. Malo sam naceo tu njegovu pricu onako kako ju je on meni ispricao. I rekao sam mu da je glupo sto se tako postavlja i sto se vodi tamo kamo se na koncu odveo. Nemam nista protiv da ti netko strucan pomogne razbistriti situaciju, ako ne mozes iz nekog razloga sam. Kao sto te ucitelj plivanja uci plivati.
No, sve je to samo glasno razmisljanje koje sam podijelio s ljudima ovdje. Nemam pravo suditi nikome, ali se mogu propitivati i na ovakav nacin.
Chilimama, razumijem te.

[Perzefona]

cudim se lakoci odustajanja

Ja se čudim što ti misliš da se uopće radi o lakoći. Radi se zapravo o tome što je manje teško.

Netko odustaje jer mu je to manje teško od ostanka. Netko ostaje jer mu je to manje teško od odustajanja. Ljudi bi morali biti jako glupi da čine nešto što im je teže i da si ne pokušaju olakšati.

Ne vjerujem onima koji su ostali iako je baš to najteže. Njanjanja... ostali su jer im je otići bilo još teže. I to je u redu. Zašto to ne reći, zašto svoj ostanak pravdati "višim ciljevima"? Ne odlazim jer ne mogu, jer se ne usudim, jer mi je stalo, jer se bojim... sve su to legitimni razlozi koje uostalom nije nitko dužan nikome podastirati niti se opravdavati.

Isto vrijedi i za odlazak. Odlazi se ne zato što je lako, nego zato što je ostati još teže. I ne odlazi se da bi mi sutra bilo bolje, nego zato što mi je sada loše.

I jedna i druga odluka ovisit će mislim i o onome s kim se treba ostati, tj. od koga se treba otići.

[karambol]

Ha, cuj, to je moj dojam. Otprilike, kao kad na autu koji se pokvari ne odlucis taj kvar popravljati vec odlucis kupiti novi auto. Takva mi se slika dosta cesto ucini kod vecine slucajeva, a ima ih dosta u mom okruzenju. Ne vjerujem ni ja glumcima koji su 'patnici' i uzivaju u tudjoj sucuti, a zapravo se ne usude reci koliko ih je strah ispasti iz svog kolosijeka, ostati na cistini, bez svoje pecine...
Razumijem i to, ali opet kazem, moj je dojam takav da se dosta ljudi ponasa kao da ce uci u ducan s novom robom i uzeti s police ono sto im treba.
Ne poricem da ima svega i svakakvih prica, situacija i okolnosti i nije mi namjera donositi zakljucak vec samo propitati tu sliku koja mi se namece.
Tesko ili lakse...? Dovoljno ili previse?
Osobno je pitanje za svakoga tko se odluci ostati ili otici. Zavisi od brda faktora koje nikada ne mogu sasvim dobro znati niti shvatiti. Zato je iz moje perspektive ovako intonirano sve sto pisem, jer mislim da bih u svakom slucaju pokusavao popraviti, ako bi se moglo. Zato ne kuzim kada se odlazi, a govori se da se voli, silno voli... Mislim, pokrpat cu levisice koje volim kad se podrapaju, a kako ne bih pokusao pokrpati poderotinu u vezi s osobom koju volim...

[Perzefona]

Mislim, pokrpat cu levisice koje volim kad se podrapaju, a kako ne bih pokusao pokrpati poderotinu u vezi s osobom koju volim...

A što kad je zakrpa em na vidljivom mjestu, em jako žulja?

[karambol]

A što kad je zakrpa em na vidljivom mjestu, em jako žulja?

A frigaj ga onda... Ne znam kaj da ti kazem. Ne zagovaram je bezuvjetno odrzavanje neke veze koja je umrla ili je bila totalna steta, auto rijecnikom. Naravno da se neke veze, brakovi ne mogu, niti ih vrijedi spasavati. Isto tako, nije pametno zbog rodbine, okoline, drustva u cijelini ostati s nekim s kim ti je tlaka ostati. Sve staviti na vagu, odmjeriti tezinu svojih kufera i krenuti u 'novi zivot' isto nije lako. Pogotovo, ako ne znas sto ces naci u tom 'novom zivotu'. Trpjeti je sudjeno, ovako ili onako. Gdje ce biti lakse, svatko odlucuje sam.
No, opet cu ja... Nekoliko mojih poznanika rastalo se i otislo u 'novi zivot' smatrajuci kako ce biti lakse. Nakon nekog vremena, kazu, nije im lakse. Nisu nimalo sretniji, izuzev prvih nekoliko mjeseci, nego sto su bili. Da mogu, vratili bi se i pokusali drukcije rasplesti svoje poteze, ali ne mogu. Zato taj moj dojam kako se odustaje s izvjesnom lakocom... Govorim prvenstveno o brakovima koji su, jednostavno, postali dosadni, bez uzbudjenja, gdje su jedan ili oboje izgubili strast i interes... O brakovima koji su, mozda, mogli opstati bez loma, samo da je bilo vise volje, zelje i razgovora o problemima. Jer kad se nakon nekog vremena zamisle, bude im zao sto nisu niti pokusali.

[Perzefona]

Ne vjerujem takvim izjavama i naknadnoj pameti. Osim toga, oni to ne bi govorili niti bi to znali da su ostali u tome iz čega su otišli. Da bi tako mislili i osjećali, morali su iskusiti to što su osjetili. Da su ostali u svojim brakovima, ne vjerujem da bi bili išta sretniji jer ne bi imali tu naknadnu pamet.

[karambol]

Ne vjerujem takvim izjavama i naknadnoj pameti. Osim toga, oni to ne bi govorili niti bi to znali da su ostali u tome iz čega su otišli. Da bi tako mislili i osjećali, morali su iskusiti to što su osjetili. Da su ostali u svojim brakovima, ne vjerujem da bi bili išta sretniji jer ne bi imali tu naknadnu pamet.

Naknadna pamet nije pamet vec svojevrsno kajanje, ako nije prejaka rijec. Slazem se da je vrlo upitno kako bi se osjecali da su ostali jer ne bi imali iskustvo koje sad imaju. Ono sto opisuju je nekakav skok iz jednog lonca u drugi lonac uz preveliku cijenu. Nitko od njih nece reci kako je sad nesretan kao sto je bio tamo odakle je otisao, ali nece ni reci da je ovo gdje su sada miljama udaljeno od onoga prije. Jednostavno, neki vise, neki manje, sa sjetom pricaju kako nisu profitirali, ako se uopce moze tako gledati....

[ombia]

Koji zakljucak.

@Karambol: ali kako znas da prelako odustaju? Kako? Samo zato sto mozda nisu sav prljavi ves ispricali pa mozda eto ni prijateljima? Zapravo uopce ne znas koliko im je lijepo ili ruzno u tim suzivotima iz kojih su izasli.

I legitimno je otici usprkos voljenju. Ako te ta ljubav ubija.
Ja nisam otisla a da sam jos voljela, ali eto tko je tako - legitimno je.
Neke ljubavi su vrlo destruktivne.

I jos, ne slazem se da je trpjeti sudjeno, ovako ili onako.

A ti kojima je u novom zivotu kao i u starom se nisu ni promijenili, izrasli, naucili nesto. Promijenili su sve eksterne faktore a ono najvaznije - svoje kosture u ormaru - nisu usput pomeli. Ocekivati da ce im onda taj a brand new life biti super duper je suludo.

[Donna Sole]

Ni ja ne vjerujem u drugačiji rasplet da se ostalo i da se htjelo...kad ne valja, ne valja...ne ide i ne možeš u krivom smjeru ma koliko bio spretan vozač..
U toliko godina prilagodbe, ustupaka, trpljenja, dogovaranja gdje se samo jedna strana drži dogovora i ima vremena, naučiš da ne ide.
Ja sam se toliko trudila mijenjati sebe, prilagođavati se, raditi na sebi, da bi ispalo da ja ne valjam...druga strana se nije uopće trudila jer "nema vremena" ili ima"pametnijih poslova" ..a što onda?
dogode se te zakrpe a traperica nigdje..zakrpe drže gaće

[ombia]

o onda?
dogode se te zakrpe a traperica nigdje..zakrpe drže gaće

Odlicno receno.

A sad ako ima dvoje dobrovoljaca koji igraju kao da nema samo zakrpa nego se svilm silama trude stvoriti iluziju traperica...dugo zavaraju sebe, a kamoli ne bi druge.

[karambol]

@Karambol: ali kako znas da prelako odustaju? Kako? Samo zato sto mozda nisu sav prljavi ves ispricali pa mozda eto ni prijateljima? Zapravo uopce ne znas koliko im je lijepo ili ruzno u tim suzivotima iz kojih su izasli.

I jos, ne slazem se da je trpjeti sudjeno, ovako ili onako.

A ti kojima je u novom zivotu kao i u starom se nisu ni promijenili, izrasli, naucili nesto. Promijenili su sve eksterne faktore a ono najvaznije - svoje kosture u ormaru - nisu usput pomeli. Ocekivati da ce im onda taj a brand new life biti super duper je suludo.

Očito se ne razumijemo... Ja govorim o dojmu koji imam. Ne znam i rekao sam da ne znam i da bi se teško usudio i donositi neke osude ili gotove zaključke.
I nije to dojam prema svima koji imaju problema u vezi/braku već samo u nekim primjerima koje sam imao priliku čuti i kontaktirati s nekima od njih.
Ne napadam nikoga, samo iznosim dojam i čudim se...Promišljam kako bih i što bih ja u takvoj situaciji.
A ovo za trpljenje...malo je prejaka riječ. Mislio sam da je svaki kompromis odustajanje od nečega ( u korist nečega, naravno), a kad ti nešto nije po volji ili pristaješ na svoju "štetu" onda, na neki način, trpiš, podnosiš...