Ne znam šta podrazumijevaš pod preoblikom i ishodišnom rečenicom. U transformativnoj gramatici ili kako bi nazvali grupu teorija u okviru generativne lingvistike se u principu polazi od jedne strukture koju bi mogla da nazoveš ishodišnom valjda. To bi bilo za "deep structure". Najkraće kako znam i koliko znam, postulira se postojanje početne strukture rečenice na koju se primjenjuju postulirane transformacije koje mogu biti različite i za različite forme rečenica će drugačije transformacije biti relevantne. Neke od važnih transformacija su dodjeljivanje glagolskog vremena, pasivizacija, brisanje ponavljajućih participanata i tako dalje. Ono što sam prije pričao o strippingu, gappingu i to kod koordinacije, to su na primjer transformacije relevantne kod koordinacije rečenica.Pokušaj krenuti od osnova. Što u preoblici znači ishodišna rečenica? Što je objekt? Što je subjekt? Što je predikat? Molim te, samo kratke i jasne definicije, onako, klasične. Pa ćemo onda nastaviti.
Objekat je sintaktički konstituent u rečenici koji je najčešće imenična fraza. Dio je glagolske fraze, odnosno to je najkarakterističniji glagolski komplement - toliko je karakterističan da se jezici grupišu po tome kojim redosledom idu subjekat glagol i objekat, pa imaju SVO, SOV itd jezici. Objekat indikuje zasebnog participanta u rečenici, koji stoji u nekom odnosu sa ostalim participantima u rečenici, prije svega sa subjektom, putem relacije koja se uspostavlja glagolom. A onda u zavisnosti od tipa glagola i njegovog značenje ta relacija može uključiti različiti broj participanata:
Neko je Marku ukrao kaput.
Odje imamo direktni i indirektni objekat i subjekat, odnosno očigledno tri participanta.
Ali na primjer u :
Adis Marka smatra budalom.
Odje imamo samo dva participanta jer "budala" nije participant i onda ne može biti ni objekat. "Budala" je tu deskripcija Marka.
I onda dolazimo do toga šta je predikat. Govorimo onda o semantičkom i sintaktičkom predikatu. Semantički predikat u ovoj rečenici zadnjoj je glagol "smatra" - on predikuje nešto o participantima u rečenici, odnosno o Adisu i Marku. Adis --smatra - Marka, odnosno dodjeljuje neku relaciju između participanata. Znači semantički predikat "predikuje" nešto o participantima i ne mora da bude glagol, može da bude i pridjev i imenica. U rečenici "Marko je budala" , imenica budala je semantički predikat - njome se predikuje nešto o Marku. Glagol "je" je tu više da zadovolji formu nego što daje neko značenje rečenici.
Sintaktički predikat je ono što ostane od rečenice kad makneš subjekat. To je u suštini glagolska fraza uvijek i u rečenici ovoj zadnjoj je to "smatra Marka budalom" - to je glagolska fraza u kojoj je glavna riječ glagol "smatra" čiji komplement je objekat "Marko" a "budala" je komplement toga objekta.