Sutra će se u hrvatskim kinima, kažu, početi prikazivati znanstvenofantastični film Dolazak (Arrival). Odavno mrzim odlaske u kino, a nikada i nisam u prvim redovima kada se pojave nova knjiga, novi film, nova pjesma, tako da ću film najvjerojatnije jednoga dana pogledati u piratskoj izvedbi na internetu.
No u međuvremenu čitam članke. Kao što je, recimo, ovaj.
Pitanje komunikacije s izvanzemaljcima, ako se i kada se pojave u našoj galaksili ili nedajbože na Zemlji, obrađeno je već mali milijun puta, na različite načine i u razna vremena. Očito zato što je bilo i ostalo intrigantno.
Naime, svi ovozemaljski jezici, kako god okreneš u biti sadrže jedan poznati element: izražavaju se glasovima, ponekad se i zapisuju, a u širem značenju, poruka se može prenositi i znakovima odnosno simbolima. Za ovaj izvanzemaljski jezik u članku se kaže ovako:
Nemoguće, jednostavno nemoguće. Hoće li izvanzemaljci, oni pravi, kada se pojave jednoga dana, komunicirati na način koji naš um neće biti u stanju ni prihvatiti ni svladati, ne znam, ali da je nemoguće izmisliti jezik odnosno sustav znakova od potpuno nepoznatih elemenata, to znam.But it needed to be alien to our civilization, alien to our technology, alien to everything our mind knows. When Louise first sees the language, you don’t want to give it away to the audience that it’s a language.
Naime, ako te elemente ne poznajemo, kako ih uopće možemo i u šta uklopiti? I nije riječ samo o jeziku. Likovna umjetnost, fantastična stvorenja, pa čak i sam Harry Potter, sve vrvi poznatim elementima. Nova je jedino kombinacija. Sfinga ima žensko poprsje, a lavlje tijelo, anđeli imaju ljudsko tijelo, ali ptičja krila, grifon je lav s orlovskom glavom, jednorog je konj s rogom na nosu, podložan djevici i popraćen dugom. Koji nam je od tih elemenata nepoznat? Čak se prisjećamo i značenja pojma djevica.
Snovi su veliko i najvjerojatnije beskonačno područje. Pa ipak u njima nam se javljaju sve sami poznati elementi - od slike do značenja koje im pridajemo.
Tako da... bullshit, prestanite mi prodavati rog za svijeću. Ili muda pod bubrege, rekao bi Pantagruel. Zapravo, on bi nam prodavao plustoust silence odnosno radije šutnju, tišinu. Za razliku od odvjetnika koji prodaju riječi.
Ideja je zgodna, ali nemojte me uvjeravati da možemo stvoriti išta novo bez pribjegavanja već poznatim konceptima.
Možda sutra nastavim filozofirati o ovome.
A tko bi to sve popamtio, bome ne znam.
), mogu imati dodatke koji imaju ulogu interpunkcijskoga znaka. Što je logogram kompleksniji, mora imati više elemenata, drugih elemenata, a ne samo ovih koji se u tekstu spominju.
