Ono što ja vidim jest Zagreb koji se mahom trudi govoriti standardno i koji se načelno (osim u slučajevima tradicionalnih usvojenica) trudi strane izraze izgovarati izvorno. I vidim Dalmaciju i Hercegovinu koja za taj standard ne mari.Zekoslawa » wrote:Rekla bih da se ovdje radi ponajprije o - akcentocentričnosti, tako prirođenoj Hrvatima. Jer u nas se razgovor o jeziku, bilo standardnom ili kakvom drugom varijetetu, obično svodi na akcentuaciju i pravopis. A krajnji je cilj utvrditi čiji je veći, narafski.
Otkud ti, Em, u ovoj raspravi vadiš Široki Brijeg, Drniš i što ti ja znam što? Oš Split? Jel ti on dovoljno velik da bude argument? Je li dovoljno velik da se uzme u obzir to da možda upravo ondje najteže sjeda taj naglasak na zadnjem slogu i da je upravo uSplitu prebacivanje naglaska na proklitiku sasvim normalna pojava? Kako ćemo zaboraviti na takve stvari dok "kujemo" jezik, da se poslužim tvojim terminom? Misliš li da Zagreb ne vrši ama baš nikakav jezični utjecaj ili pak da se čitav jezik svodi samo na akcentuaciju, kad je, dovraga, toliko bitno da taj naglasak na zadnjem slogu bude jedini ispravan, jer očito nije dovoljno da se uvažava oboje?
Vidim Zagrepčane koji za privatne potrebe govore zagrebački, ali kojima ni napamet ne pada da svoj govor rabe službeno (tako nešto pokušavaju samo razni bandići) nego se civilizirano drže dogovora da se u javnom i službenom diskursu rabi standardni jezik. Iako im je jednako stran kao Dalmatincima i Hercegovcima.
U javnom i službenom govoru nametati svoje lokalne dijalekte podjednako je neodgojeno kao parkirati na zelenoj površini, pljuvati na pod i dati da ti se dijete glasno dere usred restorana. Jer, postoji društveni dogovor o javnom ponašanju. A ako postoji, trebalo bi ga se držati.
Zagrepčani to mahom rade. Ili se bar trude. (Čak i na forumu!) Dalmatinci su mahom ponosni da gaze taj standard. Hercegovci mahom idu još dalje i misle da je njihov dijalekt standardni.
(Jako gruba generalizacija, ali na ovakvom mjestu, čini mi se, prihvatljiva.)
Budući da je uvodni post izdvojen iz druge teme, a naslov naknadno dodan, evo ukratko što konkretan naslov znači. Komunikacijska kompetencija podrazumijeva uporabu jezika u različitim situacijama i dio je jezične kompetencije. Jezična kompetencija, dakle, osim komunikacijske podrazumijeva i lingvističku kompetenciju, odnosno poznavanje samoga lingvističkoga koda (gramatika, pravila itd.). Komunikacijska kompetencija bila bi onda sve ono što ostaje osim samoga jezičnog materijala - uporaba različitih jezičnih varijeteta (standard, dijalekt, sociolekt), primjerenost kontekstu, tzv. code switching odnosno prebacivanje iz jednoga koda u drugi ovisno o situaciji kod višejezičnih govornika, ali i odabir odgovarajućeg varijeteta unutar istoga koda...