Zekoslawa wrote:Jednom zasvagda: smisao školske lektire nije da bude zabavna nego da nekog kurca naučiš.
Što će naučiti oni koji odu na gugl, iskopaju napisanu lektiru, to 'kreativno' izlože i dobiju ocjenu?
Nekim profačima nije bitno, zapravo.
Kad bi obavezno štivo bilo slobodnije, možda bi nešto te djece nešto i pogledalo? Samostalno?
Smisao jest da nešto naučiš. Ono što naše divno školovanje NE radi je da ljude uči - kako se uči.
Stalno ih pitati 'a zašto' je jedan ok početak. Znaš koliko me profača u mom školovanju sustavno ispitivalo 'a zašto'?
Srednja: komada 1, hrvatski, obrana lektire (ili neka diskusija).
Fax: komada 1, padalo se ako se nije znalo objasniti zašto... imam dvije dvojke, bila i na komisiji i najsretnija sam ikad jer sam tog lika imala za profesora. Jer me natjerao da shvatim.
Na faxu je bilo još ponešto njih koji su pitali zašto, ali samo jedan je spomena vrijedan. Jer samo jedan te nije pustio dok ti nisi postao svjestan da znaš zašto.
Zekoslawa wrote:Jebote, pita li se itko zašto fiziku, kemiju i matematiku ne bismo učinili zabavnijima?
Da
Oni kojima je stalo.
Kao i za sve ostalo - postoje profesori koji su entuzijastični, koji žele motivirati klince, koji padaju u depru kad ni 4 pristupa ne urodi plodom, a ideja više nemaju i koji plaču od sreće kad klinac koji na početku semestra - dođe i kaže 'ja se ovoga bojim, ja to ništa ne kužim, ja mislim da ću pasti kolegij' 3 mjeseca kasnije bude oslobođen završnog ispita zbog pokazanog iznimnog znanja i truda te mu se zaključi 5.
Svrstala bih se u skupinu kojoj JE stalo što će i kako klinci ponijeti van.
No, činjenica je da postoje klinci koji ne žele biti motivirani, činjenica je da kad ih pitaš 'ok, a jel mogu nešto napraviti' odbruse da 'ne' i puca im kuki. U mirnom razgovoru shvatiš da su tu jer moraju, a ne jer ih išta išta zanima. Možda, da imam slobodu i ideju bi oni mogli napraviti nešto, što ima veze s nekim znanjem kojeg trebaju ponijeti, a da nisu radili baš ono što je zacrtano.
Činjenica je da mnogi svoj predmet smatraju najvažnijim na svijetu i svih 345 poglavlja baš sad MORA ući unutra.
Mislim da je cjelokupno školstvo debelo ogrezlo u reproduktivnom znanju. Imamo gugl, imamo wikipediju, čemu reprodukcija?
Treba ljude učiti razmišljati. Treba ih učiti koristiti. Najviše stvari koje sam naučila i upamtila su one za koje me nešto zanimalo i išla sam sama kopati, a ne ono za što sam dobila popis pitanja/udžbenik/skriptu. Ovo drugo je isparilo. Ovo prvo pamtim.
Zbog tog mog iskustva mislim da bi svatko tko predaje trebao težiti tome da - nije predavač, već trener, mentor po potrebi. Znači, da ih tjeramo da SAMI otkriju, a ne da im serviramo. Da ih pitamo ZAŠTO su nešto odabrali, a ne da im kažemo 'čitaj ovo, to je mudro i kvalitetno, a ne ono, ono je šund'.
Kao što mislim da ne moraju svi znati super matematiku, ali moraju znati osnove i mogu ih savladati - gdje su to u pravilu osnovne računske operacije, razumijevanje što su u stvari kamate u banci, te ono najvažnije - RAZMIŠLJATI. Recimo, najtežima se smatraju - zadaci riječima.
Gdje u životu ćete vi sresti - zadatak formulom. Stvari koje srećemo, razni zadaci (ne matematički) - su zadani nekim opisom, i mi moramo znati iščupati podatke iz toga van.
Tako mislim da bi osnove predmeta kakav je sad - hrvatski jezik - dati ljudima da usvoje osnovna pravila pisanja, i dati im uzore, vokabular. To se razvija čitanjem. Ma bilo čega.
Valjda je sve što vi šundom zovete - bolje od 24h i facebook statusa.
Oni koji žele više - i budu više.
Tražiti puno od nacije koja ni disati ne zna - rezultira velikom mržnjom prema onima 'koji puno traže' - jer stvari se ne usvoje, pa se zaključi da se malo dobilo. Ne usvoji se zato jer midnset 'prepiši' je pod normalno, i veliča se, umjesto da se ljudi toga srame.
Kad sve prepišeš, kad ti je izvor vokabulara facebook - koja je točno podloga na kojoj bi se trebala graditi mlada osoba?
Kriteriji padaju, masovno, a ne bi trebali. Odgajati naciju je teško, ali može se djelovati lokalno. Mislim da puno klinaca može dati puno, ali ne vide odgovor na pitanje 'a zašto bi', kad uzor kojeg imaju svuda oko sebe je - varaj, laži, ukradi i budi bogat.
Ako barem jedan učenik/student ti sutra kaže 'hvala što ste mi to pokazali, trebalo mi je na sasvmi stotom mjestu' - napravio si puno. I nastavi raditi dalje.
Povezivanje koje pričate, je važno, samo mislim da nam je obrazovni kadar zadubljen što u hrpi administracije, što su neki uskih pogleda, i gubi se 'bigger picture'.
Knjiga kojoj upamtih naslov, još mi nije došla na red, ali me cimnula je -
Gilbert, Ian - Why Do I Need Teacher When I've Got Google
Kad damo sami sebi odgovor na to pitanje, moći ćemo ga dati i klincima, a usput njih naučiti kako se koristi gugl.
Ja ga intenzivno tražim, i dižem svoju svijest i pitam se 'jel ovo dobro, što želim zapravo'.
Ne znači da radim dobro, ali stalno tražim kako raditi bolje. Ovo izlaganje je rezultat dosadašnjih dumanja što mi se čini da su barikade sustava.
No, ne znam za puno ljudi koji me, za početak, ne smatraju napornom jer 'što sad tu kompliciram', a niti znam puno onih koji svoj rad toliko unapređuju
Oni koje znam/sretoh - svi vise online
No, broj usera, broj škola i fakulteta koje imamo, te razne ispovijesti, govore jako u korist onih drugih...