Duje s onoga svijeta.
Nije bio samo novinar pa očito pripada ovamo. Svejedno, pokušala sam otvoriti temu na Medijima, ali nekako nije išlo. I s one strane ostao je zajebant. Takva ću ga pamtiti.
Predrag Lucić (1964 - 2018)
Kao mestar o zanata, kratko i jasno: GENIJALAC
A inace o mrtvima sve najbolje.
A inace o mrtvima sve najbolje.
- Zekoslawa
- Posts: 15792
- Joined: 18 Sep 2011, 20:01
I to na isti dan kad je otišao Bowie.
Jedan od onih ljudi čije te postojanje tješi i čini svijet podnošljivijim. Otišao je puno prerano, ako bi uopće ikad postojao dobar trenutak da ode.
I da zebnja bude veća, ne vidim nasljednika njemu ni cijeloj ekipi feralovaca. Odlazi jedna posebna vrsta humora, jedna vrsta novinarstva i jedan Split kakvoga više nema u tragovima.
P. S. Godina u naslovu, u 2018. smo.
Jedan od onih ljudi čije te postojanje tješi i čini svijet podnošljivijim. Otišao je puno prerano, ako bi uopće ikad postojao dobar trenutak da ode.
I da zebnja bude veća, ne vidim nasljednika njemu ni cijeloj ekipi feralovaca. Odlazi jedna posebna vrsta humora, jedna vrsta novinarstva i jedan Split kakvoga više nema u tragovima.
P. S. Godina u naslovu, u 2018. smo.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Meni su sva trojica bili dragi. I fora.
Ovih je dana, u poplavi tekstova o Predragu Luciću i u vezi s njime, stanoviti Ivo Anić, nemam pojma tko je to, priznajem, napisao kako je imao prijatelja, a taj je prijatelj bio Predrag Lucić. Jebiga, ja nisam Lucića nikada upoznala uživo, ali bio mi je prijatelj, kao što je bio prijatelj svima koji su čitali njegove tekstove i na taj se način s njime družili. Bio mi je prijatelj svaki put kad bi me nasmijao, svaki put kad bih pomislila 'evala, Luciću, tako treba!'
I bio je fizički najzgodniji od sve trojice - osobno padam na kukasti ili rimski nos, to još od Rabelaisa. Ivančić mi ide na žiFce s onom svojom bradom, a Dežulović je podnošljiv. Sry dečki, ali najzgodniji vam je otišao. Svi, marš na plastičnu operaciju!
Nisam ni znala da je bolestan, iznenadilo me. I rastužilo. No pamtit ću njegove zajebancije, šeretski osmijeh i iskru u oku. Uvijek me na to podsjete njegove fotke.
Dok god to pamtim, za mene će biti živ! I nikada neću zaboraviti razmjenu tekstova između njega i Petra Lukovića, s one strane. Neće živjeti vječno, no nadam se da će nadživjeti ovu pizdariju koja se nadvila nad nama.