Quark wrote: ↑12 Mar 2017, 22:09
Ovo bih ja nazvao šah-mat, ne znam kako oni to nazivaju u književno-umjetničkim krugovima
Citirat ću samo ovo, a odgovor ću napisati s obzirom na ostale komentare.
Šah-mat termin je koji pripada igri koja se zove šah, tu ćemo se složiti. Ne igraju je samo matematičari, inteligencija i kombinatorika nisu rezervirane samo za njih. Niti su se zahvaljujući matematici kao takvoj razvile te ljudske sposobnosti. Sama po sebi naizgled je beskorisna, služi tomu da se ubije vrijeme, kao i sve druge igre, kao i sve što je lijepo na ovome svijetu. No bez toga ostaju samo rad, rad i rad.
Sjetit ćete se navodno marksističke dogme o tome da je rad stvorio čovjeka. Koješta. Čovjeka je stvorila dokolica, vrijeme kad nije morao raditi nego je mogao mislima prepusti na volju da se komešaju i isprepleću.
Isključivo materijalistički pogled na svijet, kao što su ovi vaši mostovi, oduvijek mi je bio sumnjiv, najblaže rečeno, a nadam se da shvaćate kako bez jezika ne biste mogli ni misliti. Okej, jezik nisu stvorili lingvisti - oni su se "samo" za njega zainteresirali i istaknuli njegovu važnost. No to je posebna tema.
Međutim, specijalizacija, dakle, podjela na pojedine djelatnosti, zapravo je relativno novijega datuma. I u davna vremena gradili su se mostovi, makar tako da bi se preko potoka prebacilo brvno, pa se oni koji su ih smislili nisu nazivali inženjerima, nego mudracima. Isto je i s podjelom na egzaktne i neegzaktne znanosti, zapravo sa samim pojmom znanosti, a zatim i na društvene i humanističke znanosti.
Vrlo je malo ljudi sposobno za apstraktno mišljenje, ako uopće i postoji čovjek koji potpuno apstraktno misli: većinom mislimo u općim predodžbama, tu i tamo sposobni smo za pojmove, a i jedno i drugo sjajno se izražava u slikama. Ne slikama u doslovnom smislu riječi - podloga na kojoj je nešto namaljano ili našarano, nego slikama kao prikazima, a to može umjetnost. Ma koja - književnost, likovna umjetnost, glazba, kazalište, film, ples, arhitektura, a ovo posljednje nije samo lijepljenje cigle na ciglu.
Možda svijet ne bi bio "bolje mjesto" da Botticelli nije naslikao 'Proljeće', da Krleža nije napisao Glembajeve, da Mozart nije komponirao 'Čarobnu frulu' (ahhhh,
der Hölle Rache kocht in meinem Herzen), drugim riječima ne bi bio ugodniji i lakši za svakodnevni život, no svakako bi bio gluplji, dosadniji i ružniji.
Da, Chaloner je osuđen te ne samo obješen, nego i raščetvoren zbog
veleizdaje jer se pod to u ono doba podvodilo krivotvorenje novca i jer su kazne bile takve, ali osudili su ga sudac i porota. Sve prema engleskome zakonu. Sviđa li nam se danas takav zakon ili ne, o tome možemo raspravljati. No nije Newton izmijenio zakon niti ga prilagodio Chalonerovu slučaju, a Hitler je upravo to činio: organizirao je cijeli sustav i donio ili dao donijeti niz novih zakona i propisa koji su svi služili samo jednome cilju - njemačkoj premoći u svijetu. (Uzgred, Šabo, Hitler je bio Austrijanac, a ne Nijemac.) Je li svijet postao boljim mjesto zato što je Newton skupio dokaze i svjedoke protiv Chalonera i tako omogućio sucu i poroti da ga osude, može biti upitno, no svakako je neupitno da uvlačenje cijeloga svijeta u krvavi sukob eda bi se zadovoljio manijakalni sitni ego nije pridonijelo svjetskoj dobrobiti.
Velikan, dakle, ne može biti netko tko se "izdiže u povijesti" na bilo koji i na bilo kakav način, bar ne tako da onome što je zabrljao na drugoj strani vage ne odgovara nešto veliko i dobro te da to preteže. Nisam to ja smislila, nego stari Egipćani.
Okej, sad nam opet preostaje da definiramo pojam dobra i pojam svjetske dobrobiti. Zasad prepuštam štafetu nekome drugom.