Mene pitaš? Ja ionako mislim da većina ljudi ima neki poremećaj.
Sebe naravno ne izuzimam iz toga, ja ih imam barem par. Netko gugla boleštine, netko se opija, netko se drogira, netko ima neku fobiju, netko je anksiozan.. kužiš? Sve su to poremećaji u nekom stupnju. Ovisi samo o kojem. Onaj tko se reže i pokušava se ubiti je sigurno poremećeniji od mene i on to itekako zna, ne moram mu ja reći.
Ali, bottom line, svi smo donekle poremećeni, pitanje je samo koliko je naš poremećaj društveno prihvatljiv. Netko će piti čitav život bez posljedica, a netko će prijeći tanku granicu jednom i umrijeti u mukama, kužiš? Istina je da smo jako strogi prema tima koji se okliznu niz ledinu, možda zato jer smo preplašeni da smo to mogli biti mi, uz samo malo manje kontrole. Ja se ne mogu nikako identificirati s ljudima gušterima jer nemam čak ni probušene uši. Prije se mogu identificirati s tom ženskom koja zabrije na poremećenog lika.
Ali ona to ionako zna, ako je imalo pametna, stoga "poremećena si" je nešto što si s frendovima možeš razmijeniti i kao "kompliment". Onako, da, poremećena sam, ali šta ću sad, neću se ubit.
Stvarno misliš da je moguće živjeti gdje mi živimo, imati takvu prošlost, povijest, sve, i biti normalan? Kamon, pa svi smo spaljeni u glavu, pitanje je samo koliko je tko osvijestio i koliko je tko spreman priznati. A kad osvijestiš onda to i hendlaš dovoljno do razine neke normalnosti. Oni koji to ne mogu i ne znaju hendlati postanu meta.
Da smo svi savršeno zdravi u glavu, bolio bi nas kurac za nakaze bilo koje vrste. Mene ljudi gušteri ne interesiraju, pravo da ti kažem, moj jedini refleks je gađenje jer sam ionako gadljiva osoba. Isto se tako ne obrušavam ni na jednu skupinu, vidim, reagiram, prođe me. No imaš ljude koji su u stanju danima, satima, godinama trančirati recimo lica poznatih osoba, njihove operacije, njihovo psihifizičko stanje- jel to zdravo? Tko normalan može biti opsjednut tuđim izgledom? Jedna moja frendica je godinama opsesivno komentirala sve žene u krugu od sto metara. Mislila je, naravno, da je zdrava u glavu. Njena opsjednutost izgledom je za mene žestoki poremećaj.
Stvar je samo u tome da se čovjek okruži osobama koje imaju kompatibilne poremećaje njegovima. Netko tko serenda o tuđim plastičnim operacijama i općenito tuđem izgledu do razine opsesije je meni savršeno dosadan i smara me. Radije ću pričati čak o ljudima gušterima.
Ali da netko ima potrebu svaki dan srati o ljudima gušterima, preporučila bih mu da se liječi.
Eto, normalnost je prerelativna pojava. Ali itekako skužiš kad netko prijeđe granicu i otkotrlja se u tri pičke materine. Primijetiš, kažeš i to je sve. Ako si jednako skurcan primjećivat ćeš svaki božji dan. Organizirati parade protiv ljudi guštera. I tako.
Ja sam općenito hladnokrvna na tuđe poremećaje i ludila. Nisam od onih koji će svaki dan nekom skakati po glavi da je lud. Nije to moj hobi. Da jest, zabrinula bih se.
