Da li smatrate da je luda osoba koja pri zdravoj pameti i u nekim normalnim godinama vidi vile i vilenjake, ne sluteći da su to oni, da se drže u kolo i vrte, ne dodirujući pri tom tlo?
Svi su bili isto obučeni, cure i dečki, naravno one u nekim haljinicama, slično k nošnji.
I ta osoba je bila uvjerena da je to bilo seosko folklorno društvo, jedino joj čudno bilo to sa nogama, da ih se nije ni vidjelo. Mislim na stopala.
I mjesto plesa je bilo iza crkve, na livadi.
Kad je to isto ispričala svojoj, sada pokojnoj baki, ona je rekla da to nije bio folklor već vile koje se ne ukazuju svakome, te da se ne mora bojati.
Pješčana, može ta kava i kod mene biti.
Sve što si nabrojala je točno. I ima smisla. Isto tako da i nagomilavanje stvari ispod kreveta i u ormarima, makar su oni zatvoreni djeluje loše na našu psihu. Kao i nered također. Barem je meni tak.
Ja se nikad ne osjećam dobro ispod šiljastog lustera i uvijek si mislim što da padne. Tak mi je i sa stolovima i sa nekim namještajem. Ne volim oštre bridove. Ne volim ništa što predstavlja opasnost.
Niti da vrata škripe. Ni da namještaj visi.
i inzistiranja na pljuckanju za crnim mačkama kad pretrče cestu pred tobom (ćaća to radi, dezinficiram volan svaki put kad koristim taj auto), neprolaženju ispod ljestava, dizanju torbe s poda (gotovo uvijek držim torbe na podu doma, i imam relativno dosta sreće u životu, thankyouverymuch), i ostale nebuloze (imam popis praznovjerja u Hrvata negdje doma 
) - su samo naporna.
To je za dobar keks.
Isto kao i čitati braću Grimm.
