Hajde da malo pričamo o depresiji

[haram]

Harame, nisi nikad odgovorio na moj post gdje sam linkala primjere ljudi koji su zbog meditacije prošvikali i završili na elektrošokovima, raspali se skroz.

Zar nisam rekao nešto u stilu: kao što imaš brojnih koristi od pravilne tjelovježbe, tako možeš imati i velike štete od nepravilne? Ista stvar je i s meditacijama.
Ne sjećam se da si linkala konkretne slučajeve; koji poremećaji su bili u pitanju, kakve meditacije su prakticirali - je li se radilo o baš za kliničke pacijente od stručnih osoba vođenoj terapiji po programu dr. Kabat-Zinna, ili neki mambo-đambo za osobe u grupi kojima nije dobro pod vodstvom lokalnog kvartovskog gurua a'la "dr." Ante Pavlović?

Evo recimo jednog lika neki vole pokazivati kao ekstreman primjer štetnog utjecaja meditacija: 34-godišnjeg Aarona Alexisa, informatičkog tehničara koji je 16. rujna 2013. na radnom mjestu u pucnjavi pobio 12 osoba i još tri ranio prije nego što su ga ustrijelili.
Alexis je imao žarki interes za budizam i samouko je prakticirao budističku meditaciju iz koje potječe i MBCT, no potpuna priča govori da je mnogo ranije imao i povijest nasilnih prijestupa, teškoća s obuzdavanjem gnjeva i epizoda karakterističnih za paranoidnu shizofreniju.. Ali najinteresantniji je ovaj dio:

On August 23, 2013, Alexis showed up at a Providence, Rhode Island VA emergency room complaining of insomnia, and he was prescribed 50 milligrams of Trazodone, a serotonin antagonist and reuptake inhibitor antidepressant. On August 28, he sought treatment for insomnia in the emergency room of a VA medical center in Washington, D.C. where he told doctors he was not depressed and was not thinking of harming others. He was given 10 more tablets of Trazodone.
https://en.wikipedia.org/wiki/Washingto ... d_shooting

IMPORTANT WARNING:
You should know that your mental health may change in unexpected ways when you take Trazodone or other antidepressants even if you are an adult over age 24. You may become suicidal, especially at the beginning of your treatment and any time that your dose is increased or decreased. You, your family, or your caregiver should call your doctor right away if you experience any of the following symptoms: new or worsening depression; thinking about harming or killing yourself, or planning or trying to do so; extreme worry; agitation; panic attacks; difficulty falling asleep or staying asleep; aggressive behavior; irritability; acting without thinking; severe restlessness; and frenzied abnormal excitement.
https://medlineplus.gov/druginfo/meds/a681038.html

Effects of Trazodone on aggressive behavior in seven patients with organic mental disorders.
Abstract
Seven patients with organic mental disorders and physically aggressive behavior were treated with Trazodone. Three ceased demonstrating aggressive behavior within 4-6 weeks after starting trazodone treatment. Three had no discernible reduction in aggressiveness. One was unable to complete the trial.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/3048122

Dakle prije će biti da je puko od antidepresiva koje je netom prije uzimao, nego od meditacije.

[Stitch]

Zar nisam rekao nešto u stilu: kao što imaš brojnih koristi od pravilne tjelovježbe, tako možeš imati i velike štete od nepravilne? Ista stvar je i s meditacijama. (...) Dakle prije će biti da je puko od antidepresiva koje je netom prije uzimao, nego od meditacije.

Kako se, zaboga, može "puknuti od meditacije"?

Ništa u meditaciji, od vježbi disanja do zahtjevnih asana, ne vodi prema eksploziji, metaforički rečeno. Upravo suprotno, cilj je opuštanje i kanaliziranje negativnog.

[Eks]

Haram, budem sutra detaljnije linkala.
Stitch, pa i od trave netko ima napad panike, a nekom okine shizofreniju iako većinu ljudi opušta. Ja je upravo iz tih strahova nisam nikad probala.
I bojim se bilo kakve droge k'o crnog vraga, baš zbog tih psihodeličnih efekata.

Da, kažu, ionako su imali predispoziciju no to je bezveze reći jer ako nečim ne okineš tu predispoziciju, možeš proživjeti normalan život. Čemu čačkati mečku. Isto tako i s meditacijom. Nešto što ima sedativni efekt može istovremeno voditi ka pomućenju uma/razuma. Pa evo neki antidepresivi imaju sedativni efekt pa ih haram stalno navodi kao prečicu do murder suicide situacije.

Ima ljudi koji su pukli i od religije i molitvi. Počeli vidjeti demone itd. Neki su doduše i uz vizije funkcionalni, ali neki bome završe u ustanovi jer se ne mogu nositi sa bolešću. Čovjek pukne od straha, to je moja neka pretpostavka. Netko dobije od droge loš trip i prolupa, netko moli pa kad svi oko njega vide anđele i demone, prošvika od toga i počne i sam vidjeti, a netko meditira i to mu polako mijenja stanje uma dok ne pukne.
Ja bih voljela da mogu opušteno svemu tome pristupati, ali ne mogu, vidjela sam neke preloše stvari da bih mogla. Intrigira me taj new age i kopka, ali poznajem sebe i svoju opsesivnost i znam da sam potencijalni kandidat za prolupati jer ja ne znam ništa pomalo. Ili je sve ili ništa. Tako i jesu ovi prolupali, što sam prije linkala, počeli su od deset minuta dnevno pa završili na šest sati dnevno. New age ne liječi takvu konstrukciju uma, opsesivnu, recimo ajde ovisničku, nego joj samo da nove igračke da se njima zabavlja. Pa umjesto da imaš crne scenarije, neko te vrijeme zabavi i nafila pozitivom i onda može krenuti u raznim pravcima. Obično lošim. To je zabava za izuzetno stabilne ljude. Ironija je što njima nije ni potrebna.

[Eks]

Moje osobno mišljenje je da je za depresiju najbolja i najefektivnija psihoterapija. Koliko god bila manjkava i nepotpuna, ona je uz lijekove ili bez njih, jedini efektivni tretman, a sve ostalo je utjeha za sirotinju koja ih može skupo koštati. Religije, sekte, new age, sve je to opasna igra. Iako da, haram je u pravu, psihoterapeuti, ukoliko nisu psihoanalitičari (oni su stara škola, meni osobno ne odgovaraju iz nekih nebitnih razloga) koketiraju s new ageom, implementiraju ga u svoj rad i to me živcira. No i dalje su koliko toliko stručni za razliku od fakin ane bučević i sličnih morona koji će biti odgovorni ako netko napravi killing rampage u Hrvatskoj.

Psihoterapija u prosjeku košta 1200 kn mjesečno, najmanje se liječiš pet godina u slučaju ponavljajuće depresije, a često i doživotno.
To je luksuz dobrostojeće klase koja ne živi kao podstanar i koja ima nekih 10 k plaću.
Sirotinji ostaju opasne igre i državni psihijatri da ih krpaju lijekovima.
Još ako te jebu pare, stanje ti se pogoršava i to je začaran krug.
Treba dakle zaraditi lovu, obogatiti se maltene, da bi se uspješno liječio. Što sama bolest prilično otežava jer ako ne radiš prikladan posao, može ti biti još i gore. Uglavnom, biti depresivan u Hrvatskoj, a ono, čudi me da nema i više suicida.

No tako je sa svim bolestima. Tko si ne može priuštiti privatnika, može lijepo i krepati, ali to je neka druga tema.

Mislim, dopuštam da je netko blagi oblik depresije izliječio uz meditacije, bučevićku i joea dispenzu, ali taj nije ni bio bolestan.
Mislim, voljela bih sad reći nešto pozitivno, ali ne znam što osim: ljudi, zaradite lovu. Dilajte pa plaćajte terapiju. Zezam se.
Savršena formula je osigurana egzistencija, dakle vlastita nekretnina, posao koji te ne stresira preko svake mjere i nema mobbinga, dobra plaća i onda ti uistinu i ne treba meditacija, dovoljna ti je psihoterapija. Nije ni to garancija izlječenja, ali je osnovni preduvjet i podloga. Bez toga, jako teško ima ikakvog trajnog boljitka. Nesigurnost, siromaštvo, krpanje kraja s krajem je teško za sve, za depresivne gotovo neizdrživo. Kao i ova bolesna država odnosno okolina.

[Stitch]

Stitch, pa i od trave netko ima napad panike, a nekom okine shizofreniju iako većinu ljudi opušta. Ja je upravo iz tih strahova nisam nikad probala.
I bojim se bilo kakve droge k'o crnog vraga, baš zbog tih psihodeličnih efekata.

Okej, ali poznajem razmjerno mnogo ljudi koji meditiraju, i mene su zilijun puta upućivali u to, pa dosad nisam čuo za slučajeve ludila od meditacije. Ovo mi je prvi glas.

I ne bih uspoređivao meditaciju s travom, daleko je to od džointa - pa ni s heroinom ili fenilciklidinom. Od toga si baš munjena.

[Eks]

Ma nisam ni ja dok nisam počela kopati po netu. No eto, čula sam i upoznala ljude kojima je cijeli taj paket new agea udario toliko u glavu da ih baš i ne smatram primjercima kakva bih željela biti. Postali su ekstremni i paranoični. Ok, moguće je da neki samo meditiraju i nemaju uz to set uvjerenja da nas špricaju iz aviona, da je cijepljenje loše, da soda liječi rak, da treba vibrirati na visokoj frekvenciji itd. Međutim, većina takvih dogura do ljudi reptila i pustih teorija zavjera i meni je to sve previše sektaški i ne baš normalno. Zaglibe skroz. Počnu lagano i polako ih uvuče. I sve ih je više.

[Stitch]

Zaglibe skroz. Počnu lagano i polako ih uvuče. I sve ih je više.

Joga je znači vražja stvar?

[haram]

Haram, budem sutra detaljnije linkala...

Okej, i sam sam već ponešto iskopao:
https://www.abc.net.au/triplej/programs ... es/9987132

Kako se, zaboga, može "puknuti od meditacije"?
...

Da probam još pojasniti onu analogiju od prije: ako napornim fizičkim vježbama hipertrofiraš neke grupe mišića a zanemariš druge, možeš stvoriti motorički disfunkcionalnu cjelinu koja će u pojačanom režimu rada nanositi štete ostalim sustavima u interakciji: preopterećenje krvožilnog sustava, habanje hrskavičnog tkiva, koštane deformacije koje s vremenom mogu dovesti i do smanjenih sposobnosti ili čak trajnog invaliditeta... ili ako recimo natjecateljskog body-buildera natjeraš da iz sve snage sprinta 400m poput atletičara-trkača, vrlo je velika mogućnost da će se srušiti od infarkta ili bar da će mu puknuti koji mišić ili ligament, premda oba ta tipa sportaša rade naizgled po istom principu mišićnih treninga -samo je atletičar u svojim fizičkim "komponentama" mnogo usklađeniji za trčanje.
Tako se i s nepravilnim meditacijama nesrazmjerno razvijaju regije mozga o čijoj sinkroniziranosti ovisi stabilnost sustava, tj. "mentalno zdravlje". Recimo, ako pogrešnim meditacijama hipertrofiraš amigdalu u odnosu na prefrontalni korteks, stvorio si platformu za anksioznosti/manije/psihoze koje se mogu razviti radom mozga u svakodnevnim stresnim situacijama (kao što je trčanje sa 100% snage za one sportaše)... ili nešto u tom stilu, nemojte me uzeti skroz doslovno, preumoran sam sad da bih išao provjeravati jesam li sve 100% ispravno rekao.

A ono što daje veliku prednost meditacijama nad psihofarmacima je to što psihofarmaci substitucijom deficitarnih kemikalija (u teoriji) tek kampanjski otklanjaju posljedice i usput akumuliraju štetne nuspojave, dok meditacije rade na uklanjanju samog problema, tj. prestrukturiraju sam mozak i ako su pravilno primjenjene ne mogu imati štetne fiziološke nuspojave. Okej, prestrukturiranje donekle rade i psihofarmaci u kombinaciji s psihoseansama, ali s manje efekta (što pokazuje neuroimaging) i uz puno sreće pri odabiru i doziranju.


E da, tu je znanstveno preciznije opisano (koliko sam na brzinu preletio) kako pogrešno primjenjene meditacije mogu biti štetne (ilustrativni fragment teksta):

Based upon their interviews, the researchers developed a taxonomy of 59 experiences organized into seven types, or “domains”: cognitive, perceptual, affective (i.e. emotions and moods), somatic (relating to the body), conative (i.e. motivation or will), sense of self and social. They also identified another 26 categories of “influencing factors” or conditions that may impact the intensity, duration or associated distress or impairment.

All meditators reported multiple unexpected experiences from across the seven domains of experience. For example, a commonly reported challenging experience in the perceptual domain was hypersensitivity to light or sound, while somatic changes such as insomnia or involuntary body movements were also reported. Challenging emotional experiences could include fear, anxiety, panic or a loss of emotions altogether.
https://news.brown.edu/articles/2017/05/experiences

[Stitch]

Hm. Svašta čovjek ovdje vidi.

Dobro, ako prihvatimo to kao činjenicu, što nam onda preostaje kao potpuno neopasna metoda, liječenje bez ikakva rizika? Postoji li takvo što? Ili se sve svodi na biranje manjeg zla?

[haram]

...
Da, kažu, ionako su imali predispoziciju no to je bezveze reći jer ako nečim ne okineš tu predispoziciju, možeš proživjeti normalan život. Čemu čačkati mečku. Isto tako i s meditacijom. Nešto što ima sedativni efekt može istovremeno voditi ka pomućenju uma/razuma. Pa evo neki antidepresivi imaju sedativni efekt pa ih haram stalno navodi kao prečicu do murder suicide situacije.

Ima ljudi koji su pukli i od religije i molitvi. Počeli vidjeti demone itd. Neki su doduše i uz vizije funkcionalni, ali neki bome završe u ustanovi jer se ne mogu nositi sa bolešću. Čovjek pukne od straha, to je moja neka pretpostavka. Netko dobije od droge loš trip i prolupa, netko moli pa kad svi oko njega vide anđele i demone, prošvika od toga i počne i sam vidjeti, a netko meditira i to mu polako mijenja stanje uma dok ne pukne.
Ja bih voljela da mogu opušteno svemu tome pristupati, ali ne mogu, vidjela sam neke preloše stvari da bih mogla. Intrigira me taj new age i kopka, ali poznajem sebe i svoju opsesivnost i znam da sam potencijalni kandidat za prolupati jer ja ne znam ništa pomalo. Ili je sve ili ništa. Tako i jesu ovi prolupali, što sam prije linkala, počeli su od deset minuta dnevno pa završili na šest sati dnevno. New age ne liječi takvu konstrukciju uma, opsesivnu, recimo ajde ovisničku, nego joj samo da nove igračke da se njima zabavlja. Pa umjesto da imaš crne scenarije, neko te vrijeme zabavi i nafila pozitivom i onda može krenuti u raznim pravcima. Obično lošim. To je zabava za izuzetno stabilne ljude. Ironija je što njima nije ni potrebna.

Ali za razliku od wannabe-samoiscjeliteljskih mantranja po hipi-komunama, MBCT je dozirana i od stručnih osoba vođena procedura

[haram]

Hm. Svašta čovjek ovdje vidi.

Je li to kompliment ili hračak?

Dobro, ako prihvatimo to kao činjenicu, što nam onda preostaje kao potpuno neopasna metoda, liječenje bez ikakva rizika? Postoji li takvo što? Ili se sve svodi na biranje manjeg zla?

Pa sve je opasno ako nabadaš. A liječenje psihofarmacima temelji se na nabadanju, dok je terapija meditacijom bolje kvantificirana ali izgleda da je teže naći kompetentne terapeute tako da to donosi izvjestan rizik.

[Šabović Adis]

Jasam vazda mislijoda nepuca se od meditiranja negse meditira otpucanja.

[haram]

Jasam vazda mislijoda nepuca se od meditiranja negse meditira otpucanja.

Iti si onda antiprotivan američkoj školi puc... ovaj, meditiranja

[Šabović Adis]

Iti si onda antiprotivan američkoj školi puc... ovaj, meditiranja

A neznamti jato medetiranje, zamisi ja dase posjednem prekrštenih noga i ooommmmm...pa nejma šamse, vasceo komšiluk bimise smijo, mezili bime doksam živ.

[haram]

Ijuft! Ta nebi vala radije trošio opojna sredstva na bazi etanola, crni Adise?

[Stitch]

Je li to kompliment ili hračak?

Što misliš?

Pa sve je opasno ako nabadaš. A liječenje psihofarmacima temelji se na nabadanju, dok je terapija meditacijom bolje kvantificirana ali izgleda da je teže naći kompetentne terapeute tako da to donosi izvjestan rizik.

Pitam zato što liječenje depresije otpočetka muče predrasude i ambivalentan odnos prema pacijentima. Eks je dosta toga pokrila u uvodnome postu. Efikasna metoda riješila bi većinu problema sa suprotnim, dvojakim stavovima. Ovako vlada kaos. Ništa se ne može objasniti samo na jedan način, ne znaš hoće li ti pomoći sretna mješavina antidepresiva koju je iz 23. pokušaja pogodio liječnik ili igranje s mačićima - to ustvari znaš, jer uvijek uspijeva - a dok tako živiš tražeći razumijevanje i odgovarajući tretman, raspada se sve što se raspasti može.

Dodaj tomu siromaštvo, koje se prirodno nastavlja kao tema - spomenula ga je poslije Eks, i dobivaš situaciju da nemaš para za liječenje ni uspješnom ni neuspješnom metodom. Što jest depresivno.

[Šabović Adis]

Ijuft! Ta nebi vala radije trošio opojna sredstva na bazi etanola, crni Adise?

Samo kažem dase odi neisplati imat te neke fensi sintome, oćete sletvom preko leđa...oma pita štase praviš lud.

To. Neko.

[Stitch]

Samo kažem dase odi neisplati imat te neke fensi sintome, oćete sletvom preko leđa...oma pita štase praviš lud.

Moguće, ovdje se svi problemi, od pederluka do nevraćenog duga, rješavaju kolcem. Batina je iz raja izašla!

[Šabović Adis]

Moguće, ovdje se svi problemi, od pederluka do nevraćenog duga, rješavaju kolcem. Batina je iz raja izašla!

I batinaši, i batinaši...mamicuim rigidnu!

[MmeTipfeler]

Uvijek ja prekasno stignem na zabavu.

'Depresija' je za mene oduvijek imala dva značenja. Prvo: privremeno stanje loše volje, nezadovoljstva, nevoljkosti iz čega ti se teško izvući, ali onda to prođe za nekoliko dana pa si opet kao i prije. Drugo: neizlječivo stanje koje se manifestira kao i prehodno opisano, ali nikako ne prolazi.

Uglavnom, ni u jednom ni u drugom slučaju ne funkcioniraš 'normalno'.

Što je normalno, hajde ga znaj. Kaže jedan vic da su pitali luđaka kako je dospio u ludnicu. tja, svijet je vikao da sam ja lud, a ja sam vikao da su oni ludi. Njih je bilo više.

Ne mislim, ipak, da to treba tako relativizirati. Uvjerena sam, možda pogrešno, da si imamo u sebi 'matricu' koja nas upućuje na 'ono kako bi trebalo biti'. Bar prosječno. Svako odstupanje od te matrice ili je ludilo ili genijalnost. Često oboje.

Depresija, čini mi se, nije nijedno od toga. Depresija je unutarnji demon koji čovjeka navodi na to da prividno živi i ponaša se kao što se od njega očekuje, a zapravo je u svemu tome tek gledalac, promatrač. ako je u pitanju prvi slučaj, kratkotrajno stanje, onda to i neprimjetno prođe, a ako je u pitanju nešto dugotrajnije, rekurentno, e, onda je to ozbiljan zajeb.

Ima li za to rješenja, ne znam. Razne ORA-e, psihofarmaci i meditativne tehnike mogu, ali i ne moraju pomoći. Baš gledam popis simptoma na prvom linku koji mi je Google izbacio pod 'depression': link. Pa od devet nabrojenih simproma kod sebe nalazim bar pet, ali ne smatram se depresivnom. Zašto? Zato što svaki od tih simptoma ima svoj konkretan razlog, konkretan uzrok.

Primjerice: loss of energy or increased fatigue uzrokovano je pretjeranim radom ili naporom, neprimjerenim mojemu psihofizičkom stanju, nakon čega, dakako, 'punim baterije' spavajući u doba kada normalni svijet ne spava.

Ukratko, sve dok mi se moji postupci, moj stav prema svijetu čine opravdanima, a da vidim toga tko će meni koju su roditelji odgojili tako da misli da je najpametnija na svijetu i uvijek u pravu - osim kada s njima raspravlja, dakle, tko će meni reći što je opravdano, a što nije, sve dotle ne smatram se depresivnom.

Što više pišem, to mi se više čini da u osnovi depresije leži neki bezrazložni osjećaj krivnje koji su nam tko zna kada i tko zna kako usadili.

[Stitch]

Što više pišem, to mi se više čini da u osnovi depresije leži neki bezrazložni osjećaj krivnje koji su nam tko zna kada i tko zna kako usadili.

Zanimljiva hipoteza. I ja imam sličnu: depresivci u osnovi ne vole sebe. To stalno nezadovoljstvo samim sobom manifestira se kao gubitak volje i zanimanja za rad i općenito život.

[nodens]

Zanimljiva hipoteza. I ja imam sličnu: depresivci u osnovi ne vole sebe. To stalno nezadovoljstvo samim sobom manifestira se kao gubitak volje i zanimanja za rad i općenito život.

Nisam ziher da to nastaje od neke izvana usađene 'krivnje'.

Nego to ide ovako: prvo shvatiš da ne voliš (baš osobito) NEKOG, a onda shvatiš da si isti kao taj netko koga ne voliš. Čista logika nalaže da onda ne voliš ni samog sebe.

Prema tome, svatko tko zna BILO KOGA koga 'ne voli' - morao bi se moći uživjeti u to da ne voli ni samog sebe. Dovoljno je da iste kriterije antipatije primijeniš na sebe, kao i na tog nekog koga 'ne voliš baš' (da ne kažem doslovno 'mrziš').

Ja to volim reći ovako: to što ne volim samog sebe ipak je samo jedan specijalni slučaj generalne mizantropije...

[Stitch]

Nisam ziher da to nastaje od neke izvana usađene 'krivnje'.

Nego to ide ovako: prvo shvatiš da ne voliš (baš osobito) NEKOG, a onda shvatiš da si isti kao taj netko koga ne voliš. Čista logika nalaže da onda ne voliš ni samog sebe.

Jung je pisao o tome da kod nepoznatih osoba, onako na prvu loptu, mrzimo vlastite nedostatke koje smo na njima vidjeli ili primijetili. Nazvao je to sjenom, pojmom koji je posudio od Nietzschea. Ako nam je tkogod odmah antipatičan (a ne znamo zašto), osvijestili smo svoje mane s kojima se naš ego ne može nositi pa ih potiskuje u nesvjesno. Intrigantan koncept, u najmanju ruku. Arhetip sjene skriva naše strahove, traume iz prošlosti, razočaranja koja nas truju, snove koje zbog neodlučnosti nismo ostvarili... Ti unutarnji demoni s vremenom postaju sve jači i ako ih zanemarimo, uvijek će nas kontrolirati, često projicirajući na druge sliku sebe koja nam se ne sviđa.

[nodens]

Jung je pisao o tome da kod nepoznatih osoba, onako na prvu loptu, mrzimo vlastite nedostatke koje smo na njima vidjeli ili primijetili. Nazvao je to sjenom, pojmom koji je posudio od Nietzschea. Ako nam je tkogod odmah antipatičan (a ne znamo zašto), osvijestili smo svoje mane s kojima se naš ego ne može nositi pa ih potiskuje u nesvjesno. Intrigantan koncept, u najmanju ruku. Arhetip sjene skriva naše strahove, traume iz prošlosti, razočaranja koja nas truju, snove koje zbog neodlučnosti nismo ostvarili... Ti unutarnji demoni s vremenom postaju sve jači i ako ih zanemarimo, uvijek će nas kontrolirati, često projicirajući na druge sliku sebe koja nam se ne sviđa.

To je water under the bridge...

Kakve god 'skrivene' ili pak 'osviještene' nedostatke čovjek imao (s tim da je pitanje - na temelju čega se uopće poima što je 'nedostatak'? Kako čovjek dođe do intuitivnog opredijeljenja glede kvalifikacije nečega kao 'nedostatka'? Ovako napamet, kladio bih se da se tvoji i moji *intuitivni* kriteriji ocjenjivanja 'pozitivnog/negativnog' donekle i razlikuje - odakle točno ta razlika? Eh, koliko pitanja) ... sve to blijedi u usporedbi s onim krajnjim metafizičkim pitanjima.

Recimo, ono čuveno Kantovo 'što je čovjek'? Eeee gledaj moju zasad najbolju radnu definiciju 'čovjeka': koliko mi se čini, ljudi su "nakupine trulih molekula u čijim 'mozgovima' se vrte kolekcije uglavnom izlizanih mema".

Ja inače puno lupam te 'rofl' smajliće, no to zapravo i nije tako smiješno, jel? To je ubitačna misao. Doslovno jedini razlog zašto sam ja kadar (koliko toliko lol) 'živjeti' jest upravo taj što *nisam siguran* u ovu gore definiciju. Nego 'samo' 99% uvjeren, jel. Prije dosta godina, činilo mi se da 'nije moguće' dugo izdržati tu misao, tj. da ću se prije ili kasnije u trenutku očaja jednostavno bacit pod tramvaj ili tako nešto. No međutim, sada mi se čini da će se to nekako ipak rastegnuti sve dok sama priroda ne učini svoje...

[Stitch]

To je water under the bridge...

Ne pljuj po Jungu. Ako ništa drugo, strahovito je utjecao na umjetnost, poglavito na književnost i slikarstvo. Golem broj toga što si čitao ili gledao inspirirano je arhetipima, simbolima, misticizmom... deriviranima iz njegovih radova. A ti život u ključnome dijelu, emotivno-ljubavnom, ne poznaš. Moglo bi se reći da ga shvaćaš kao ono što piše u knjigama.