Stitch wrote: ↑12 Dec 2018, 14:33
Drugi svjetski rat prilično je točno predvidio analizirajući snove svojih pacijenata. Čitao sam njegovu korespondenciju. Bili su puni agresije. U tolikoj mjeri da je zapisao, otprilike, kako će se uskoro dogoditi silno razaranje i krvoproliće.
Pa to se može predvidjet također i iz čitanja Starog Zavjeta (isto pun agresije i perverzija) kao i iz ponašanja majmuna usred džungle (ako si svjestan evolucijske poveznice naravno)... A kad se inače
nisu događala razaranja i krvoprolića? Pa čitava ljudska povijest i je jedna kronika masovnih pokolja sa sporadičnim događajima između njih. Da bi rat postao "svjetski" samo ga treba uklopit u izvjesnu nomenklaturu, a dobri stari goli majmun sa svojim noćnim morama i polucijama je od prapočetaka civilizacije isti...
Stitch wrote: ↑12 Dec 2018, 14:33
U kolektivnom nesvjesnom zlo se manifestira simbolima kao što su čudovišta, vukodlaci, vještice, vampiri...
... židovi...
Stitch wrote: ↑12 Dec 2018, 14:33
Arhetip sjene, koji pokriva negativno i rušilačko u nama, ne čuči samo u pojedincu, čuči i u kolektivima kao što su sekte ili političke stranke. I svakog trenutka može izaći na vidjelo masovnim ubojstvima i zločinima protiv čovječnosti.
Ovako?
https://en.wikipedia.org/wiki/Gombe_Chimpanzee_War
https://www.iflscience.com/plants-and-a ... lousy/all/
Stitch wrote: ↑12 Dec 2018, 14:33
Zato je potiskivanje opasno. Bijes, frustracije, ljutnju, sebičnost... valja kanalizirati, usmjeriti u pozitivne stvari. Općenito, čovjek je nesumnjivo manje dobar nego što on zamišlja ili želi biti. Svatko ima sjenu i ona nam je najveća zapreka da budemo plemenita bića.
Ta jungovština je čisto filozofsko promatranje svijeta, do nekog nivoa i ne sasvim pogrešno, ali praktično potpuno beskorisno za neku znanost, ili čak zavodljivo u suprotno od onoga što bi se željelo postići.
Uzmimo recimo uspon jedne od najmalicioznijih ideologija, tzv.nacional-socijalizma... na kraju i nakon WW1 njemačko stanovništvo bilo je u teškoj krizi, poniženo mirovnim ugovorom koji je do jučer globalno moćnu naciju (u nekim pogledima može se govorit i o kulturi) sveo na šupak svijeta, i fizički moreno pomorsko-ekonomskom blokadom zbog koje je vladala glad i boleštine i pomrle su stotine tisuća, možda i preko milion civila (pa neki i arhitekte blokade, tadašnje vodeće zapadne političare, ubrajaju u zločince protiv čovječanstva). Više od desetljeća vladao je politički kaos, sa strujama koje su zemlju bacale u svim smjerovima, a kolektivna ogorčenost nije se stišavala. I tada se pojavio taj novi mesija sa svojim apologetima, najavljujući izlaz iz nezasluženog mraka, obećavajući svijetlu budućnost, i kanalizirajući bijes, frustracije, ljutnju, sebičnost, tako pridobivajući volju i vjeru u srži sasvim društveno korektnih ljudi... naravno, prvo je trebalo objesiti Pedra koji se našao pri ruci (dobro, nije se zvao Pedro, nego Juda), a onda dalje hraniti prijespomenute emocije sa ostalim manje ili više bliskim skupinama, kako bi nacija i dalje bila mobilizirana za zajednički cilj kome je čak nadjenuta i aura plemenitosti. Ostatak priče nadam se svi dobro znamo...
Ne, vrludanje maglama ljudske duše obično vodi do najmračnijih mjesta, treba magle luči razuma rastjerat i naći se katarzički okupan suncem u svoj svojoj nagosti da bi se uočio onaj jedini pravi put ka planinama Olimpa... okej, to je već poetsko serendanje koje veze nema s psihologijom
Ljudi će se uvijek ponašat ko zadnji majmuni iz džungle a smatrat se božjim djelima za čije nesavršenosti je opet kriv netko ili nešto drugo, dok ispravno ne shvate kako funkcioniraju. Trebaš skužit pravo porijeklo i uzroke svojih misli i osjećaja i posljedice svojih (ne)djela, i dok to ne shvatiš, kad gledaš svog najgoreg neprijatelja, ne gledaš ga preko nišana na nekom dalekom blatnjavom polju - gledaš ga u ogledalu vlastite kupaonice.
hmmm, neka sjena mi se mota pod nogama... il je to gusta magla koja se spušta sa Kupresa?...