Pravopis i automatizacija pamćenja

[ostruznicagornja]

Ono što je u upotrebi to je standard i pravopis i sud i nazovi kako oćeš, ali najbolje da nazoveš "jezik koji je atestiran kroz upotrebu", pa svidjalo se to bilo kom pojedincu ili ne. Jednom kad si našao da je nešto izgovorila gomila pisaca, ovih onih, prije tebe, look no further. Niko se neće namrštiti na tu upotrebu, nikome nećeš nepotrebno skrenuti pažnju sa toga o čemu pričaš na to kako si to rekao, ukratko govorićeš sa stilom.
Masovna upotreba neke fraze ili riječi u jednom jeziku je krajnja instanca za rješavanje bilo kakvog jezičkog spora. Pravopis ti je u knjigama i u govoru onih koji su bili prije tebe i onih koji su tvoji savremenici, nije u matematičkim formulama ni ničijim deklaracijama. Ne možeš smisleno zasnivati zaključke o sintaksi jezika na osnovu etimologije ili značenja pojedinih riječi jer to vodi u žešću konfuziju. Nijedno od tih pravila koje nađeš u pravopisima neće valjati pičku ladne vode ako je došlo iz glave jednog čovjeka kao njegova lična preferencija, uprkos stvarnoj upotrebi jezika.
To smo već rekli i ilustrovali na primjerima sa Pačinom i to. Da se ne štuca Pačinu, evo primjer o kojem sam i prije drvio, direkt iz ovog puta, sintakse savremenog srpskohrvatskog jezika, to je naslov. (jezik autora zvuči svakako samo ne savremeno sigurno)

..glagol "lediti se" zahtijeva upotrebu predloga "na" jer se led hvata spolja. Isti padež zahtijeva i riječ rana u Jakšićevu stihu: A na duši osta ko skrhana biljka / il' ko tužan miris uvelog bosiljka / jedna teška rana..i u čestim drugim takvim slučajevima. Dakako, rana na duši, a ne u duši, jer je rana obično spolja. A riječ je o nečemu što pritiska, što je teško, naročito fizički teško..

E i pohvalio je Jakšića kako je on znao ispravno da rana mora biti na duši nikako u duši jer to spolja ide.
A onda, Laza Kostić u Santa Maria della Salute nije znao za ovo pravilo i džaba što je očigledno autoru, Lazi nisu išli ovi fizički zakoni, nije ga interesovao pravopis, samo mu je pička bila na pameti:

U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Njemu se u duši led kravio, kontra saznanjima ovog autora sintakse. I nije sad Laza nego što bi sad primjenom ovog pravila morao pravopisom po glavi stanovnika da im ovo utuviš. Samo ne znam šta bi time postigao. Rana, led, spolja, unutra, to je meni potpuno nejasno, samo mi je jasno da to neće istrpjeti nikakvu ni logičku ni jezičku ni nikakvu provjeru.

Smiješno je bazirati neko pravilo koje očekuješ da svako poštuje na značenju predloga "na" u smislu prostora, kad ovaj predlog u jeziku u većini drugih kolokacija neće imati baš nikakvo značenje, imaće samo gramatičku ulogu i ništa više.
Ovo je pravilo "mora na" primijenjeno na ovom primjeru i ta ista logika neće biti primijenjena na milion drugih primjera. To je osnovni problem sa ovim pravilnicima, nedosledni su, i ne mogu ni biti dosledni jer kad bi se to primjenjivalo mumlali bi kao medjedi, to bi nam ostalo od jezika.

Na čovjeku je da izabere za sebe stvarno, oće li ovo što vele da je "ispravno" ili će ono što bih nazvao "prirodno". Po meni, odgovarajući stil u jeziku se nalazi između tvoje odluke da skreneš pažnju na jezik onda kad to želiš, i da ne skreneš pažnju na svoj jezik kad to ne želiš. Sa Pačinom si osuđen da skreneš pažnju na to kako si to izgovorio, i kad to izgovoriš odgovorno tvrdim da niko koga sam ikad čuo da govori ovaj jezik koji govorim, neće lagano preći preko toga da ga to ne štrecne i da ne pomisli ili da imaš govornu manu ili da ti je bombon u ustima, ili da si opet čitao pravopis.

I sad sam stvarno, ali časna pionirska, završio. Za ovo što sam pričao je dovoljno da se vrati na bilo koji od postova na ovom tredu i da pogleda jezik koji je upotrebljavan. Ne treba nikakav drugi dokaz. Meni se ne čini da je iko od učesnika u ovom tredu, i u jednom trenutku upotrijebio neki jezik koji bi po bilo čemu bio neodgovarajući na bilo kojem drugom mjestu. Pa čak ni meni koji dolazim iz drugog dijalekta. A za ovo što sam ja pisao mogu sigurno da kažem (uz mala prilagođavanja, pa bi bile ženske genitalije a ne pička i to, da ne povrijedim osjećanja i to, i par vjerovatno stvari još) da bih potpuno isti jezik koristio da ovo kažem na drugom dnevniku, u školi, na pijaci, u kafani, ili dje drugo dje bih pričao o ovome. Nisam uopšte upoznat sa tim drugim jezikom, standardnim, koji niko ne govori, ali je ispravan i treba da se upotrebljava kad stvarno treba nešto ispravno da kažeš. To sa drugim tim jezikom mi je kao u onom vicu. Ja kad popijem dvije rakije drugi sam čovjek. A što taj drugi čovjek može da popije moj brate.

Kako god, zadnji put kad sam iz znatiželje pitao čovjeka da mi ukaže koji dio ovog jezika koji govorim nije standardan nego razgovoran, dobio sam tačno jednu primjedbu, i to je bilo...i nisam se iznenadio.. ne može genitiv sa "u vezi". To je bila ta razlika mog razgovornog u odnosu na standardni jezik u gomilama teksta koji sam napisao. I u tu jednu razliku se popiškim stvarno. Nema smisla nimalo.

[Stitch]

Ne kažem da u svemu griješiš, dalo bi se tu o mnogim stvarima razgovarati, ali brljaš u terminologiji, osnovnim postavkama i općenito jezičnoj teoriji. Trebalo bi ti Silića dati, usput i Škiljana, da prolistaš i proučiš sve aspekte jezika. Amater je u osnovi onaj koji se čime bavi iz ljubavi, ljubitelj. Svaka čast tomu. Ali amaterizam može biti i vrlo opasan ako ljubav zamijeni stručnost i znanje.

Sve to ne bi te trebalo sprečavati da sudjeluješ u raspravi. Nema potrebe za isključivanjem.

[ostruznicagornja]

Kad polemises uvijek polemises sa faktima. Ne znam ko su drugovi Silic i Skiljan i ne znam kakve veze imaju sa Pačinom, i sa ovom ostalom pričom ali sam sasvim siguran da njihova imena ne doprinose ništa ovoj priči a ovo što sam pričao na temu to je veoma korisno zainteresovanim za učenje jezika.
Opet velim da priča o fantomskom standardu koji niko ne priča meni zvuči nesuvislo. Ako ti ili ti drugovi što veliš imaju neka saznanja o tome kako se formira taj dijalekat koji niko ne priča a svi ga koriste, ja sam raspoložen da naučim nešto novo. To bi mi baš otvorilo neke nove horizonte. Ovako ispada da objektivno osim priče o amazerizmu u toj dvojici drugova nemaš ništa da kažeš na temu jezika.
Ja bih o tome amaterski ili kako imao jos dosta da kažem, ali vremena nema a nema ni motivacije, jer ne mogu sad sa sobom da se raspravljam odje.
Stvaranje jezika je kompleksna tema to jeste, i ja sam pokušao da ukažem na to koliko su besmislena ta pravila iz različitih izvora iz kojih bi trebalo da učimo o jeziku. Kao što sam rekao primjeri koje sam naveo ne trpe ni osnovnu logičku ni bilo kakvu provjeru i možeš o tome ako imaš drugačije mišljenje, citiranje imena nije suvisla rasprava, a još manje je to priča da sam ja amater u jeziku. Ti sad imaš priliku da pokažes da ti nisi amater, ili da ti što veliš drugovi Markes i Borhes nisu amateri i evo ti odlična prilika, napisao sam dosta toga pa ti sad pokaži kako su to gluposti. Ovako kao ja, neke stvari o kojima se može diskutovati, za to su forumi.
Ja evo ovako volim da se pravim pametan i očigledno da mi može biti. A ti sad pokaži kao ja ništa ne znam, i kod žena ćeš minimum udvostručiti šanse da ti daju.
Kad smo kod davanja, čovječe oće drugarica večeras, tačno vidim da će mi dati. Blago meni blago meni, jupiii

[Riona]

@ostruznice, e jesi me nasmijao za dobro jutro.


Sent using T

[ostruznicagornja]

A lijepo Riona, neka smo se malo još nasmijali u ovoj godini

[Stitch]

Ja evo ovako volim da se pravim pametan i očigledno da mi može biti. A ti sad pokaži kao ja ništa ne znam, i kod žena ćeš minimum udvostručiti šanse da ti daju.

Pisanje traktata neće (ti) nadomjestiti čitanje knjiga. Ali ukratko: svaki je standardni jezik uređen sustav kojem pravila omogućuju da zadovolji dvije osnovne potrebe; težnju za funkcionalnom polivalentnošću - što znači osposobljenost jezika da suvereno govori o cjelokupnom univerzumu, stvarnom i zamislivom, o stanjima i zbivanjima iz prošlosti, sadašnjosti i pretpostavljive budućnosti - te težnju za elastičnom stabilnošću, što pak upućuje na normiranost jezičnih mijena (nastalih zbog prve težnje), koja onemogućuje kratke spojeve i omogućuje široj zajednici osnovu neophodnu za razumijevanje.

Kada bi svatko po svom osjećaju u jezik unosio što želi, za relativno kratko vrijeme svi bismo izgubili sposobnost da govorimo i mislimo o istome. Prije pedesetak godina, primjerice, čovjek se spustio na Mjesec, i tako je nastala metafora alunirati. A ona je svima bila razumljiva zato što je nastala analogijom, iz već poznatog oblika aterirati. Kada bismo, međutim, išli dalje - jer u jeziku postoji ta tvorbena mogućnost - pa skovali lekseme kao što su amarsirati ili avenerirati, njima bi se standardni jezik opirao sve dok se ne pojavi praznina u sustavu koja bi doista opravdala potrebu za novom riječi, s obzirom na to da već imamo barem tri pojma koja približno opisuju tu pojavu, i istog su značenja. Čemu onda četvrti? Pjesnička sloboda? U redu, ali nisu to iste stvari.

Više od pola tvojih prigovora zato se glatko može odbaciti kao besmisleno trkeljanje - jer nemaš pojma što zapravo zagovaraš i predlažeš. Standardni jezik nije ono što se u tvom selu govori. Nego mnogo više od toga. Osim što je alat svih svojih govornika, on je i organizirano ustrojstvo koje po svojoj prirodi ne dopušta korjenite i nagle promjene. Upravo suprotno - sporo se mijenja, zato da prebrzi konji ne bi kola odvukli u provaliju.

[ostruznicagornja]

E kad sam dao časnu pionirsku riječi prije u onom postu i sad ne mogu da ti odgovorim. Ajde dobro, mogu malo da slažem, i pioniri su lagali to znam sigurno. Između gomile drugih problema sa kojima ćeš se suočiti, i sa kojim su se suočili mnogi koji su razmišljali tako o jeziku ( i da te interesovalo mogao si da vidiš smiješne primjere u onom dokumentu što sam linkovao), jedan će biti apsurdno veliki - ta pravila koja sam postavljaš ili ko god drugi ih je postavljao ćeš sam kršiti u pisanju ili govoru kad god se ta pravila sudare sa standardom jezika koji zaista govoriš.
Kao u ovom primjeru sa leđenjem na duši i ranama, ta logika je i banalna i neprimjenjiva. Ne što ćeš naći gomile primjera đe su ljudi sa istančanim osjećajem za jezik koristili upotrebe koje označavaš kao nestandardni jezik sela, ulice, i čega, nego ćeš i samog sebe morati da lupaš po glavi pravopisom svako malo, jer se nećeš pridržavati pravila za koja veliš da čine ispravan jezik.
Mislim ono, kad kreneš pogrešnim nekim putem u razmišljanju zanimljivo sa koliko raznovrsnih problema se sretneš usput.
Taj prvi zahtjev, sa univerzumom i to, koliko shvatam govori o tome da samo jezikom iz pravopisa možemo objasniti taj univerzum, zamislivi i nezamislivi. To je stvarno, mućka mi se u glavi od razmišljanja o tome, ali ovaj velim autor iz onog dokumenta, on je to baš lijepo objasnio, baš sa tom tvrdnjom počinje ja mislim, da samo jezik iz pravopisa može zadovoljiti naše komunikativne potrebe.

[Stitch]

To je stvarno, mućka mi se u glavi od razmišljanja o tome, ali ovaj velim autor iz onog dokumenta, on je to baš lijepo objasnio, baš sa tom tvrdnjom počinje ja mislim, da samo jezik iz pravopisa može zadovoljiti naše komunikativne potrebe.

Glupost. Tko je to ikad tvrdio? Da jest tako, ne bismo imali razgovorni jezik.

Standard služi za zadovoljavanje komunikacijskih potreba cijele zajednice: Hrvata u Republici Hrvatskoj i Hrvata izvan nje, primjerice. Ili Srba u Srbiji i Srba koji žive svuda u svijetu. Trivijalno je lako dokazati da nikakve komunikacije tu ne bi bilo da nema zajedničkoga jezika - standarda. Jednostavno zato što jezik odvojenih skupina podliježe brojnim i specifičnim promjenama. U globalu, može se reći da svaka skupina ima svoj idiom, svoj zasebni jezik. I da se one razumiju, potrebna je zajednička osnova. A nju stvaraš, rekoh već, nadnacionalnim normiranim jezikom. Jezikom koji će biti prihvaćen od svih. Inače bi malo toga zajedničkog imao sa skupinom koja se odvojila prije sto ili sto pedeset godina, recimo, i stvorila svoju inačicu jezika. Kojim su prije toga govorili svi, ali sada je to mješavina svega i svačega, papazjanija u kojoj se može snaći samo izvorni govornik upravo te varijante.

Razmisli časak o tome.

[MmeTipfeler]

Ja najviše volim kad Ostružnica kaže "neću duljiti" ili "da ne duljim" pa ga onda razveze.

Kao second best biram ustrajno ponavljanje tvrdnje da je pravopis smetnja govoru. No to nije samo Ostružničina fora.

[Riona]

Moram priznati, iako se svako toliko čini da sugovornici idu raznim šumovitim ili cestovnim putevima (ili baš zato?), tema je očito interesantna i,bit će, dugovječna. Dok se ostatak "vamilije" nakrka i odspava, pa se razbudi, bit će tu još zanimljivih sukoba mišljenja.

[Riona]

Ja najviše volim kad Ostružnica kaže "neću duljiti" ili "da ne duljim" pa ga onda razveze.

Kao second best biram ustrajno ponavljanje tvrdnje da je pravopis smetnja govoru. No to nije samo Ostružničina fora.

Čovjek kao da je izašao iz sistema gdje se govorilo u beskraj. Držanje govora je umijeće, a neki su ga doveli do besmislenog savršenstva.
ali priznaj bar da se drži svoje osnovne zamisli. Iako mi se, plutajući u moru njegovih primjera i skretanja, ponekad čini da je zaboravio što je zapravo mislio.
Čitajmo ga dalje.

[MmeTipfeler]

Čovjek kao da je izašao iz sistema gdje se govorilo u beskraj. Držanje govora je umijeće, a neki su ga doveli do besmislenog savršenstva.
ali priznaj bar da se drži svoje osnovne zamisli. Iako mi se, plutajući u moru njegovih primjera i skretanja, ponekad čini da je zaboravio što je zapravo mislio.
Čitajmo ga dalje.

Priznajem. Bolje da ne kažem koja je to osnovna zamisao, zar ne?

Ostružnice, we love you! Piši i dalje. No trudit ćemo se da ti uvalimo Undu kao "kontrapunkt života".

Pa da vas onda vidimo!

[admin]

Uz češću upotrebu razmaka, lijepo molim.

Ostružnice, razlomi te svoje plahte na manje cjeline dvaput stišćući Enter. Teško te čitati, nepregledan si. Možeš i boldati ključne riječi, to je isto lijep trik.

[MmeTipfeler]

Ne zaboravimo ni točkice. Ono, trotočje (...), a još bolje višetočje (........). Na početku rečenice, na kraju, a najbolje u sredini. Zapravo, rečenice i nisu nužne.

[ostruznicagornja]

Stitch ja nikad ali baš nikad nisam čuo da je neko u istoriji potezao takve projekte u bilo kojoj državi, to sa stvaranjem nadnacionalnog jezika čije uspostavljanje je neophodno da bi se ljudi koji dolaze iz različitih dijalekata na jednom prostoru medjusobno razumjeli. Znam za esperanto, taj odgovara ovom tvom opisu ali ništa slično tome.
Standardni jezik je jezik dominantne grupe na određenom političkom prostoru, koji nije prećerano različit od ostalih varijacija tog istog jezika. Kao i u svemu ostalom u životu, stvar sa jezikom je stvar sile. Kad si najjači onda si i najpametniji i najljepši, najveći ti je i jezik koji govoriš je najbolji i svi ostali superlativi kako već ide. To je fakat života.

To što ti veliš, traženje zajedničkog jezika i pravljenje nekog novog jezika kao od plastelina to uopšte nemam a foggiest kako ti misliš da je to iko u životu ikad radio. Ali jesam kuriozan da saznam, to mi je ono, baš me interesuje kako misliš da se to odvijalo u istoriji jezika.
Htio sam sad da kažem, da skratim, pa onda vidim da je to dobro Tipfeler vidjela da se to nikad ne desi, i onda, da produžim.

Jezik niti pravimo od plastelina niti se može roditi posle kraće trudnoće, nego je jezik koji govorimo objektivni fakat života. Jeste da je stvar konvencije, ali veći dio jezika je u principu nepromjenjiv i u kratkom i u dugom roku - niti ga možemo iskvariti ni popraviti bogme. Tako da kako god okreneš, pisci pravopisa se plaše od nečega što se ne može dogoditi, i ulažu trud u nešto što se isto tako ne može dogoditi. Jezik je dat u ovoj našoj sadašnjosti, bez obzira na količinu truda i resursa koje uložiš u njegovo redizajniranje. To bar vi u Hrvatskoj dobro znate, koliko truda i koji je krajnji rezultat tri decenija projektovanja jezika. Ne znam baš da se nešto spektakularno desilo, osim uvođenja neznatne količine vokabulara koja se valjda primila donekle, otkud znam. Ne znam kako vam to ide nisam pratio.

Taj jezik koji smo naslijedili je poveće čudovište, to oću da kažem, i mnogi su svoje živote odsvirali na tom jeziku, naplakali se, nauživali i namučili i to sve, da bi bilo moguće da neki ambiciozni pisac pravopisa ono, nožem i viljuškom u to, pa sad ću ja to da prekrojim kako treba, a ne ovako nepismeno. Nije moguće, a nije da ljudi ne pokušavaju, i baš se ukoriči tu veoma interesantnih opservacija. Očekujem da će bar nedje u fusnoti novog izdanja pravopisa stajati da je osnovni razlog što Marija nije dala Lazi je što je Laza bio fundamentalno nepismen čovjek. Moj Lazo, jebo te led, da te jebe led u duši nepismenog, na duši, na ne u. I posle što nije dala. Ne daju žene nepismenim tutlecima, eto što nije.
Da produžim, to sam htio da kažem Stitch o projektovanju jezika, ili pravopisu ili priručnicima ili kako god to da se zove. Po meni najbolji naziv za taj sport je "Menadžment u jeziku", to meni odgovara tome o čemu se radi tu.

I sad skraćujem, ali ono stvarno, sad bi to dalje bilo lupketanje, i ponavljanje. I nije da i ovako ima smisla pričati o gigantskoj temi kao što je jezik na ovakav način. Svi balave o jeziku baš svi, i svi balave na sličan način - veoma uopšteno u veoma mutnim terminima, i to je sve bogme bezveze. Onaj dokument koji sam linkovao je ozbiljna razrada teme, koliko se to može uraditi u kratkim crtama. Ovo je ono, da skratim vrijeme kad sam već ispleo sve vunene čarape za sezonu i nema šta drugo da se radi.

Kao second best biram ustrajno ponavljanje tvrdnje da je pravopis smetnja govoru.

To da mi je pravopis smetnja u jeziku, to nisam rekao. O kontre Tipfeler, ti su pravopisi više kao andol u jeziku, možeš da koristiš ili ne, neće imati nikakvog efekta. Kad sam rekao da su štetni, mislio sam da čine štetu time što ta nesuvisla Pačino naklapanja odbijaju ljude od jezika umjesto da ih zainteresuju za jezik. Ljudi i ne pomišljaju da se bave time, dignu ruke i pomire se da će umrijeti tupavi i još će pričati neki iskrivljeni jezik. Ono, čitav život i ni svoj jebeni jezik nisi uspio da savladaš kršteno. Deprimirajuće.

I onda to da bi prelomio sebi te stvari u mozgu treba čovjek da trenira to svaki dan, a ko će u ovom životu da nadje za to vremena, ono ponavljaš svaki dan sebi Pačino, Pačino, Pačino..pa dok ne prijene. I što je najgore, ali to je baš najgore u svemu, i najdepresivnije zaista. Taman si uvježbao to Pačino kako treba i brate zvuči to č super, kao da nemaš prednjih zuba, i onda izađeš na ulicu i tutleci ti se pokake u posao, sa ovim nepismenim Paćino Paćino.. Pa što sam ja ovo vježbao sve vas nabijem nepismene.
Jebote, to sa učenjem pravopisa, zajebancija života mi.

[Šabović Adis]

Ono što je u upotrebi to je standard i pravopis i sud i nazovi kako oćeš, ali najbolje da nazoveš "jezik koji je atestiran kroz upotrebu", pa svidjalo se to bilo kom pojedincu ili ne. Jednom kad si našao da je nešto izgovorila gomila pisaca, ovih onih, prije tebe, look no further. Niko se neće namrštiti na tu upotrebu, nikome nećeš nepotrebno skrenuti pažnju sa toga o čemu pričaš na to kako si to rekao, ukratko govorićeš sa stilom.

Jes', samo, stil je uvijek nečiji i bazira se na izražavanju svojim riječima. Ja, eto, imam svoje riječi (nema ih u Rječniku, jer su moje ) ali ih ne koristim zato što me niko od sagovornika ne bi shvatio. Sagovornik me shvata samo kad se služim standardom, a kad hoću da sam neshvaćen, da se pravim genije, krenem da stilizujem. Ergo, jeb'o stil!

Masovna upotreba neke fraze ili riječi u jednom jeziku je krajnja instanca za rješavanje bilo kakvog jezičkog spora.

A ne znam...(i) masovnost je, po meni, čisto statistički podatak. Masovnost - pa šta?

Pravopis ti je u knjigama i u govoru onih koji su bili prije tebe i onih koji su tvoji savremenici, nije u matematičkim formulama ni ničijim deklaracijama.

Veliš, ne zna se tačno šta je? Tu je, ali je kao magla - nemo'š ga uzet' u ruku. Nedodirljiv je...i jedino od mene ne ovisi?!
Ako je tako, kakve onda veze imam s Pravopisom, odnosno, Pravopis sa mnom?

Ne možeš smisleno zasnivati zaključke o sintaksi jezika na osnovu etimologije ili značenja pojedinih riječi jer to vodi u žešću konfuziju. Nijedno od tih pravila koje nađeš u pravopisima neće valjati pičku ladne vode ako je došlo iz glave jednog čovjeka kao njegova lična preferencija, uprkos stvarnoj upotrebi jezika.
To smo već rekli i ilustrovali na primjerima sa Pačinom i to. Da se ne štuca Pačinu, evo primjer o kojem sam i prije drvio, direkt iz ovog puta, sintakse savremenog srpskohrvatskog jezika, to je naslov. (jezik autora zvuči svakako samo ne savremeno sigurno)


E i pohvalio je Jakšića kako je on znao ispravno da rana mora biti na duši nikako u duši jer to spolja ide.
A onda, Laza Kostić u Santa Maria della Salute nije znao za ovo pravilo i džaba što je očigledno autoru, Lazi nisu išli ovi fizički zakoni, nije ga interesovao pravopis, samo mu je pička bila na pameti:

Hajde ovako:
Jedna stvar je pravopis, ili sintaksa, a književno djelo naslova Pravopis je nešto saaaasvim drugo...i svako je potpisano, a pošto je potpisano - eto ga potpisniku!
Ni ja ne podnosim tu autoritativnu autorsku žgadiju...koja s autoritetom ima veze koliko i s autorstvom, a to je 0%.

Njemu se u duši led kravio, kontra saznanjima ovog autora sintakse. I nije sad Laza nego što bi sad primjenom ovog pravila morao pravopisom po glavi stanovnika da im ovo utuviš. Samo ne znam šta bi time postigao. Rana, led, spolja, unutra, to je meni potpuno nejasno, samo mi je jasno da to neće istrpjeti nikakvu ni logičku ni jezičku ni nikakvu provjeru.

Vjerovao ti meni ili ne, ja na isti način čitam i Lazu i Krvnika mu - kritički. Lažu obedvica, čim zinu!
Razlika je to što ovaj jedan zna da laže, a ovaj drugi jok!

(...)

Da te ne gnjavim više...


E:
Vidjeh da si odgovorio Stiču, pa da ne pišem još jedan post:

Stitch ja nikad ali baš nikad nisam čuo da je neko u istoriji potezao takve projekte u bilo kojoj državi, to sa stvaranjem nadnacionalnog jezika čije uspostavljanje je neophodno da bi se ljudi koji dolaze iz različitih dijalekata na jednom prostoru medjusobno razumjeli.

Ne služe se ljudi nacionalnim jezikom. To radi određena grupa ljudi...da ne kažem vrsta. "Ljudski" nije "nacionalno".

[ostruznicagornja]

Veliš, ne zna se tačno šta je? Tu je, ali je kao magla - nemo'š ga uzet' u ruku. Nedodirljiv je...i jedino od mene ne ovisi?!
Ako je tako, kakve onda veze imam s Pravopisom, odnosno, Pravopis sa mnom?

U svim knjigama koje su ikad napisane i svim rečenicama koje su ikad izgovorene na ovom jeziku se nalaze objektivni fakti ovoga jezika. Svim zajedno. To što bi ti pravopisi trebali da sadrže, umjesto naklapanja o jeziku, i čime bi im porasla popularnost enormno (bar se nadam da bi), su provjerljivi i dokazivi fakti jezika bazirani na ozbiljnom istraživanju jezičke građe. Pravilo koje neće važiti na prvom sledećem primjeru..nekako to ide suprotno značenju riječi pravilo.
Jedina pravilnost koja je jasno uočljiva u tim pravopisima je da autor ispoteže neki fakat života koji niko živ ne može osporiti, kao ono "veza uvijek ima dva kraja" i od toga počneš pa dođeš do toga da sam ja nepismen što kod mene veza nema dva kraja u jeziku nego fali taj jedan kraj, i eto zlatnog standarda u sintaksi. Samo sad taj standard treba proširiti tako da stvarno izgleda kao pravilo. Ima i viršla dva kraja, svaka do sad koju sam jeo, i to je isto fakat, pa da vidimo onda tu da se izbistri šta je pravilno a šta nepravilno sa viršlom u jeziku. Onda, led kad se zamrzne on se spolja uhvati i onda sad od toga dođeš do razloga što ga Laza nije stavio Mariji, eventualno, pa je pjesma tužna umjesto da bude juhu i ura.

Ovo nije da ima samo kod nas, ali mislim da je samo kod nas to mejnstrim u nauci o jeziku. Podsjetilo me ova igra, ima veza dva kraja a dje je drugi a dje je drugi tutleku nepismeni, na priču o Eskimima i ono, kao oni imaju čudo riječi za snijeg, a jasno je otkud to: pa padne im tamo ono snijega baš, i onda im je to preokupacija kad naprca snijeg, da ga definišu kristalno jasno u nepojmljivo precizne detalje. To zvuči ekstra nekako prijemčivo, ko bi rekao da je jezik tako.. brate pa tako je logičan. Snijeg, Eskim, iglo, pletu čarape i smišljaju riječi za snijeg.
I tako se guslalo dugo, i onda se nekome ova nadasve prosta teorema učinila previše prosta da bi bila tačna. I ispalo je da jeste bila previše prosta da bi bila tačna, i Eskimi to stalno tako, nije do snijega što imaju tako dosta riječi za snijeg, nego imaju dosta riječi za sve ostalo. Taki im jezik, polisintetski, pa dosta toga sprcaju tako u jednu riječ.

[Šabović Adis]

U svim knjigama koje su ikad napisane i svim rečenicama koje su ikad izgovorene na ovom jeziku se nalaze objektivni fakti ovoga jezika. Svim zajedno. To što bi ti pravopisi trebali da sadrže, umjesto naklapanja o jeziku, i čime bi im porasla popularnost enormno (bar se nadam da bi), su provjerljivi i dokazivi fakti jezika bazirani na ozbiljnom istraživanju jezičke građe. Pravilo koje neće važiti na prvom sledećem primjeru..nekako to ide suprotno značenju riječi pravilo.
Jedina pravilnost koja je jasno uočljiva u tim pravopisima je da autor ispoteže neki fakat života koji niko živ ne može osporiti, kao ono "veza uvijek ima dva kraja" i od toga počneš pa dođeš do toga da sam ja nepismen što kod mene veza nema dva kraja u jeziku nego fali taj jedan kraj, i eto zlatnog standarda u sintaksi. Samo sad taj standard treba proširiti tako da stvarno izgleda kao pravilo. Ima i viršla dva kraja, svaka do sad koju sam jeo, i to je isto fakat, pa da vidimo onda tu da se izbistri šta je pravilno a šta nepravilno sa viršlom u jeziku. Onda, led kad se zamrzne on se spolja uhvati i onda sad od toga dođeš do razloga što ga Laza nije stavio Mariji, eventualno, pa je pjesma tužna umjesto da bude juhu i ura.

Ovo nije da ima samo kod nas, ali mislim da je samo kod nas to mejnstrim u nauci o jeziku. Podsjetilo me ova igra, ima veza dva kraja a dje je drugi a dje je drugi tutleku nepismeni, na priču o Eskimima i ono, kao oni imaju čudo riječi za snijeg, a jasno je otkud to: pa padne im tamo ono snijega baš, i onda im je to preokupacija kad naprca snijeg, da ga definišu kristalno jasno u nepojmljivo precizne detalje. To zvuči ekstra nekako prijemčivo, ko bi rekao da je jezik tako.. brate pa tako je logičan. Snijeg, Eskim, iglo, pletu čarape i smišljaju riječi za snijeg.
I tako se guslalo dugo, i onda se nekome ova nadasve prosta teorema učinila previše prosta da bi bila tačna. I ispalo je da jeste bila previše prosta da bi bila tačna, i Eskimi to stalno tako, nije do snijega što imaju tako dosta riječi za snijeg, nego imaju dosta riječi za sve ostalo. Taki im jezik, polisintetski, pa dosta toga sprcaju tako u jednu riječ.

Oooo...pa jebote, ti kao da nisi znao za onaj vic zdva ludaka:

Ludak, u ludnici, nešto petlja oko kanafa, petlja pa raspetljava...dozavrat u kanaf. Ovaj mu pajdo gleda ga sa strane pa kad nije više mogao da izdrži upita ga:
- Šta radiš to?
- Ma...tržim drugi kraj.
- Haj' pušti to, pa ja sam ti ga otkinuo!

Ostružnice, šta tebi toliko smeta u vezi tih "pravopisa"? To što nisu tačni?! To što se zna za njih?! Što si nekako, direktno ili indirektno, pogođen a nemo'š da se odbraniš, da uzvratiš?!
Šta?

[ostruznicagornja]

Ništa posebno Adise života mi, just chewing the fat i uživam u zalasku godine. Ono, o ovome malo znam, ne uključujem se u sekcije dje sam praktično početnik, ovo kao seks i ljubav, nego evo o ovome malo znam, pa onda po ovome kao po tudjem magaretu.
Enivej, to sad bilo malo slobodnog vremena, ne znam baš kad će biti opet vremena za ovo zezanje o tutlecima i tako.

[Šabović Adis]

Ništa posebno Adise života mi, just chewing the fat i uživam u zalasku godine. Ono, o ovome malo znam, ne uključujem se u sekcije dje sam praktično početnik, ovo kao seks i ljubav, nego evo o ovome malo znam, pa onda po ovome kao po tudjem magaretu.
Enivej, to sad bilo malo slobodnog vremena, ne znam baš kad će biti opet vremena za ovo zezanje o tutlecima i tako.

Haj' dobro, ćeraćemo se onda još...

[MmeTipfeler]

Ostružnice, šta tebi toliko smeta u vezi tih "pravopisa"? To što nisu tačni?! To što se zna za njih?! Što si nekako, direktno ili indirektno, pogođen a nemo'š da se odbraniš, da uzvratiš?!
Šta?

I ja se pitam. Tko tebe pravopisom, ti njega drugim pravopisom. A možeš i istim. Ionako neće primijetiti.

Nego, što se tiče stvaranja i uvođenja standarda, točnije njegova prihvaćanja, to ovisi od jezika do jezika. Ponegdje doista prevlada i uspostavi se kao standard onaj vid jezika koji je vezan uz političku i/ili ekonomsku premoć - u francuskome je to pariški govor, u engleskome govor više klase, a drugdje, kao što je to bilo u hrvatskome, standard se iznjedri kao dogovor. Što je, prema mojemu mišljenju, lošija varijanta: nismo se tako dogovorili, čekaj, u mojem se selu drukčije govori, a mogli bismo i promijeniti dogovor... Politika i ekonomija objektivni su kriteriji.

P. S. Žalim za Zrinskim i Frankopanima.

[Šabović Adis]

I ja se pitam. Tko tebe pravopisom, ti njega drugim pravopisom. A možeš i istim. Ionako neće primijetiti.

Pa ja, samo rekneš: Miči, nemo' ti izedem to!

Nego, što se tiče stvaranja i uvođenja standarda, točnije njegova prihvaćanja, to ovisi od jezika do jezika. Ponegdje doista prevlada i uspostavi se kao standard onaj vid jezika koji je vezan uz političku i/ili ekonomsku premoć - u francuskome je to pariški govor, u engleskome govor više klase, a drugdje, kao što je to bilo u hrvatskome, standard se iznjedri kao dogovor. Što je, prema mojemu mišljenju, lošija varijanta: nismo se tako dogovorili, čekaj, u mojem se selu drukčije govori, a mogli bismo i promijeniti dogovor... Politika i ekonomija objektivni su kriteriji.

P. S. Žalim za Zrinskim i Frankopanima.

More, lako mi je za inglišmene i frenčadiju - šta ćemo mi?
Dal' da komadamo standard (jednina!) na ovaj taj i onaj il' da ne čačkamo mečku? Lično, nemam ništa protiv standarda dok je jedan jer je onda opšti tj. naš a ako ćemo da se ne razumijevamo, da prekidamo komunikaciju, da više ne pričamo, da se pravimo Englezi...hajd' onda svako svoj Standard (da, 22.000.000 standarda! ), i kud - koji, mili moji!
Meni došlo žao nas...

[admin]

Stitch ja nikad ali baš nikad nisam čuo da je neko u istoriji potezao takve projekte u bilo kojoj državi, to sa stvaranjem nadnacionalnog jezika čije uspostavljanje je neophodno da bi se ljudi koji dolaze iz različitih dijalekata na jednom prostoru medjusobno razumjeli. Znam za esperanto, taj odgovara ovom tvom opisu ali ništa slično tome. (...)

Opet sam ti preformatirao tekst. Velim, piši tako da ti postovi budu pregledniji. Pogotovo što ti pismenost i koherentnost nisu jača strana.

[ostruznicagornja]

Dobro moj misteriozni admine, neka si mi rekao života mi, grand masteru jezika Koherentni grand masteru jezika Pozdrav Jedi, calm your tits man, praznično je doba.

[admin]

Plahte nepovezanih tvrdnji ne postaju čitkije praznicima, krivo su ti rekli. Dapače, u doba blagdana ljudi svašta konzumiraju pa treba imati razumijevanja za njih i olakšati im turoban forumaški život.

A i tebi bi pomoglo da donekle promijeniš izraz - postao bi popularniji i ljudi bi češće polemizirali s tobom. Ovako se samo Didi time bavi, a i to čini jer je zanima jezik, a ne zato što su ti teze ingeniozne.

I napokon, ništa tu misteriozno nije - lijepo ti piše tko sam. Što je u cijeloj priči nebitno. Važno je samo da ne znaš diskurz prilagoditi publici. Forumaš nisi, to se iz aviona vidi. Na koji si medij naviknut, ne znam. Ali znam da ovdje stršiš. I to ne u pozitivnom smislu. Zato te upozoravam. Smisao je ovog mjesta diskusija. A ne štancanje beskrajnih monologa koji u principu malo koga zanimaju. Za takvo što otvori blog.