Lisica ili jež?

Blago onom tko rano poludi
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

24 May 2017, 15:40

Premećući po starudiji na compu, našao sam mali dokument kojeg sam davno preveo za neke osobe koje nisu znale strane jezike.
To je početak poznatoga eseja Isaiaha Berlina o Tolstoju, The Hedgehog and the Fox.

Vrlo okvirno, to bi se moglo staviti u područje psihologije (iako nije nikakav test, niti pruža bilo kakvi kvantitativnu spoznaju). Tko hoće, može baciti pogled na taj dio koji je ušao i u šire područje kulture, kao ilustracija ili metafora u razgovoru ..

JEŽ I LISICA

Postoji stih među ulomcima grčkoga pjesnika Arhiloha koji kaže: "Lisac zna mnoge stvari, no jež zna jednu, ali veliku stvar"

Znanstvenici se razlikuju u ispravnom tumačenju ovih mutnih riječi, što može značiti više od toga da je lisica, uza svu svoju lukavost, poražena od ježa koji zna jedan superiorni način obrane. No, uzete figurativno, riječi mogu ukazivati na razdjelnicu kojom se označuje jedna od najdubljih razlika koje dijele pisce i mislioce - a može biti- i ljudska bića općenito. Postoji veliki jaz između onih, na jednoj strani, koji sve usmjeravaju prema jednoj centralnoj viziji, jedinstvenom sustavu manje ili više koherentnom ili artikuliranom, optičkoj prizmi ili naočalama kroz koje razumiju, misle i osjećaju - jedan, univerzalni, organizacijski princip preko kojega sve što jesu ili misle jedino ima značaj - i, s druge strane, onih koji se bave mnogim ciljevima, često nepovezanima, pa čak i kontradiktornima; povezanima, ako ikako, samo na neki de facto način, zbog nekih psiholoških ili fizioloških motiva, nepovezanih bitnim moralnim ni estetskim principima.

Ovi posljednji vode živote, obavljaju radnje, i promišljaju ideje koje su prije centrifugalne nego centripetalne; njihova misao je raspršena ili difuzna, kreće se na mnogim razinama, zahvaćajući esencije golemoga mnoštva iskustava i predmeta priznajući im vrijednost samima po sebi, i ne pokušavajući da ih - svjesno ili nesvjesno- uguraju ili isključe iz, neke nepromjenjive, sveobuhvatne, ponekad proturječne i nepotpune, ponekad fanatične i unitarne vizije zbilje.

Prva vrsta intelektualne i umjetničke osobnosti pripada ježevima, druga lisicama, i bez inzistiranja na krutosti klasifikacije, možemo, bez previše straha od protuslovlja, kazati da, u tom smislu, Dante pripada prvoj kategoriji, a Shakespeare drugoj.

Platon, Lukrecije, Pascal, Hegel, Dostojevski, Nietzsche, Ibsen, Proust su, u različitim stupnjevima, ježevi; Herodot, Aristotel, Montaigne, Erazmo, Moliere, Goethe, Puškin, Balzac, Joyce su lisice.

Naravno, kao i sve pojednostavljene klasifikacije ovog tipa, dihotomija postaje, ako se pritisne, umjetna, skolastička, i na kraju apsurdna. Ali ako nije pomoć ozbiljnoj kritici, ipak ne smije biti odbačena kao samo površna ili frivolna; kao i sve razlike koje utjelovljuju neki stupanj istine, nudi točku motrišta s koje možemo pogledati i usporediti- polazište za autentično proučavanje. Tako nemamo sumnje glede nasilja u supostavljanju Puškina i Dostojevskog; slavni govor Dostojevskoga o Puškinu (1880.) je, uza svu svoju rječitost i dubinu osjećaja, rijetko držan od bilo kojeg pronicavog čitatelja za nešto što baca svjetlo na genij Puškina, umjesto na onaj samoga Dostojevskoga; upravo jer perverzno prikazuje Pušina-arhi-lisicu, najvećega u devetnaestom stoljeću - kao biće slično Dostojevskomu, koji je ništa ako ne jež; a time i transformira, upravo iskrivljuje, Puškina u posvećenoga proroka, nositelja jedne, univerzalne poruke koja je uistinu centar vlastitoga kozmosa Dostojevskog, ali ekstremno udaljena od mnoštva raznolikih imaginativnih oblasti Puškinova protejskoga genija.


User avatar
MmeTipfeler
Posts: 9913
Joined: 23 Mar 2012, 21:20

24 May 2017, 17:04

Bit ću pristojna pa ću samo reći da je Berlin, ako je već htio pisati o Tolstoju, mogao na miru ostaviti ostale pisce, a pogotovo Arhiloha. Otkuda mu ideja da su ovo "mutne riječi", ne znam i ne ulazim u to, ostavljam mu čak i na volju da se zabavlja ovakvom podjelom, no među lisice svrstati Montaignea koji na ne znam više koliko stotina stranica stalno tupi jedno te isto i kojemu je jedini predmet zanimanja on sam, prelazi sve granice.

Ljutim se. :durica:
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

24 May 2017, 23:16

MmeTipfeler wrote:
24 May 2017, 17:04
Bit ću pristojna pa ću samo reći da je Berlin, ako je već htio pisati o Tolstoju, mogao na miru ostaviti ostale pisce, a pogotovo Arhiloha. Otkuda mu ideja da su ovo "mutne riječi", ne znam i ne ulazim u to, ostavljam mu čak i na volju da se zabavlja ovakvom podjelom, no među lisice svrstati Montaignea koji na ne znam više koliko stotina stranica stalno tupi jedno te isto i kojemu je jedini predmet zanimanja on sam, prelazi sve granice.

Ljutim se. :durica:
Nije baš da branim Berlina (uostalom, to je samo opaska u, po mom mišljenju, vrlo suptilnom eseju). Berlin, očito je, nije mislio na polihistore, nego na određenu vrst temperamenta, osobu koja nije bitno određena svojim svjetonazorom. Montaigne nema neki izražen pogled na svijet. Često skeptik, nekad stoik, uglavnom relaksirani vjernik, pomalo epikurejac...to je razlog zašto je Montaigne među lisicama (kao i Balzac, Puškin itd.)

Od navedenih osoba možda mi je problematičan jedino Aristotel, no o tom bi se dalo pričati.
Post Reply